Povežite se sa nama

INTERVJU

MILAN TRIVIĆ,  ZAMJENIK GRADONAČELNIKA  SARAJEVA: BiH je u stalnoj političkoj krizi

Objavljeno prije

na

Prednost naše etno diktature je u tome što imamo tri nacionalizma koji jedan drugog ograničavaju. Ipak, nada uvijek postoji. Nacionalizam nije ni prirodan ni vječiti način života u BiH

 

Milan Trivić je radio četrdeset i pet godina kao profesionalni novinar za brojne bosanskohercegovačke, jugoslovenske i svjetskemedije. Počeo je u sarajevskom Oslobođenju,bio je  direktor Televizije, a potom i Radija Bosne i Hercegovine. Radio je u novinarskom timu Yutela, zatim kao ratni snimatelj, reditelj dokumentarnih filmova, producent… Vrhunac profesionalne karijere je BBC serija ”Smrt Jugoslavije“, u kojoj je dvije godine radio kao producent za BiH i dobio velika svjetska priznanja. Živio je i radio u Londonu gdje je osnovao producentsku kuću London TV International. Bio je i dopisnik Televizije Crne Gore. Sa Božom Kneževićem autor je dokumentarne serije ”Crnogorski put u Evropu”. Sada je zamjenik gradonačelnika Sarajeva. Na pitanje kakva je aktuelna politička situacija u BiH, Trivić je u razgovoru za Monitor ovako odgovorio:

Nikad gora, a nikad, primjereno situaciji, ravnodušniji narod. BiH je u permanentnoj političkoj krizi i stalnom procesu približavanja Evropskoj Uniji, a ništa se ne mijenja. Država izgleda kao auto u koje je neko sipao pogrešno gorivo (nacionalizam), pa je zaribalo. Problem u BiH je odnos nacionalnog i nacionalističkog. Sve partije vode brigu o nacionalnom i nisu sve nacionalističke,samo su nacionalističke one koje su uzele monopol na ”nacionalnu stvar”.

MONITOR: Vlada li u BiH višestranačka diktatura etničke demokratije u kojoj nacionalne gazde mogu da rade šta hoće i gdje je  izgubljena  nada o građanskoj i evropskoj BiH?

TRIVIĆ:Nacionalisti su građansku BiH srušili 1990. godine. Tada su obećali da će napraviti Švajcarsku, ali ništa od toga.Do tada smo imali zajednički život, umjesto kogaje uveden suživot i život jednih pored drugih. Tako je počela djelidba koja se još nije završena, a ne zna se ni kad će, i hoće li Bosna biti podijeljena. Prednost naše etno diktature je u tome što imamo tri nacionalizma koji jedan drugog ograničavaju. Ipak, nada uvijek postoji. Nacionalizam nije ni prirodan ni vječiti način života u BiH. Tri vodeća nacionalizma se razlikuju, ali se uvijek drže zajedno.Devedesetih su vezali zastave. Uvijek su vladali, i uvijek se svađaju i optužuju, i uvijek su u političkoj koaliciji.Nakon izbora 2018. optimisti vjeruju u promjene, u  ”građansku republiku Sarajevo”. Ako se uspije održati nova građanska vlast, Sarajevo bi moglo konačno odigrati svoju istorijsku ulogu integracije države na evropskim građanskim principima.

MONITOR: Zašto glavni politički lideri više ne urade na ublažavanju nerazumijevanja između etničkih i vjerskih grupa, nego suglavna prepreka istinskom pomirenju umjesto da budu pokretači normalizacije u BiH?

TRIVIĆ:Razlog je prozaičan – pare. Vlast je novac, budžeti, tenderi, zapošljavanje… Nacionalizam je najbolja muzika kojom se najlakše dolazi do vlasti. Kada bi se vlast mogla osvojiti operskim arijama, političari bi i to brzo propjevali. Mi imamo sistem komercijalnog nacionalizma. Nacija je profesija, a priče o pravima, ugroženosti ili interesima ovog ili onog naroda su samo šuplje priče, političke fraze u koje niko ozbiljno ne vjeruje, jer narod je još uvijek prilično normalan.

MONITOR: Analitičari upozoravaju da je glavni uzrok narastajućeg nacionalizma konstitutivni sistem kojim je BiH u Dejtonu utemeljena kao država etnonacionalnih skupina, a ne kao građanska država…

TRIVIĆ: Dejton je zaustavio rat, što je dobro, ali je u vlasti instalirao nacionalizam, i onda je nacionalistima dao zadatak da prave građansku državu, što je nespojivo i nemoguće. Prirodna težnja nacionalizma nije da integriše već dezintegriše. Suština je promjena definicije države koja je bila i Bošnjačka, i Srpska,  i Hrvatska, a sada je svako mašta da ”otkine” svoj teritorijalni komad.

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da u BiH javne pozicije imaju politički poslušnici, a kompetentni predstavljaju opasnu vrstu nepogode protiv koje su ovi prvi razradili savršene mehanizme eliminacije?

TRIVIĆ: U sistemu partokratije postoji samo princip podobnost, a sposobnost nije bitna, ili da budem pošten rijetko se potrefi. Ne znam da li je tačno, ali izgleda istinito, šefovi partija, odnosno samoznavi nacionalni lideri, se pitaju pri zapošljavanju, od čistačice do direktora neke javne ustanove. Ovo ima pogubne posljedice za cijelo društvo, ali s druge strane to ide i ka samouništenju sistema koji počiva na nekompetentnosti.

MONITOR: Ko može pokrenuti radikalne promjene kako bi se krenulo naprijed i jesu li građani u stanju da ih u takvoj zemlji prepoznaju i podrže?

TRIVIĆ:Promjene može pokrenuti onaj ko spriječi krađe na izborima i natjera da i druga polovina glasača izađe na izbore. Ali, problem je što ima i drugih rješenja. Oni koji nemaju nadu u promjene imaju alternativu – iseljavaju se iz zemlje.Taj problem na najdramatičniji način upozorava da imamo sistem i vlast koji ne funkcionišu jer nisu  u stanju da zaposle mladost ove zemlje. Na svu štetu Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih, država se ne bavi ovim ključnim simptomom bolesti koja je veća prijetnja njenom opstanku nego bilo što drugo.

MONITOR: Ko su glavni krivci što BiH sa svojim raznovrsnim potencijalima nije danas među razvijenijim zemljama Evrope, nego jedna od najsiromašnijih?

TRIVIĆ:Glavni krivac je divlja, a ne evropska varijanta kapitalizma. Mi smo imali društveno-ekonomski sistem u kome je najveća vrijednost bio ”javni interes”, a sada imamo potpuno naopak sistem u kome je ”privatni interes” gospodar svega. Zato imamo najsiromašniju zemlju Evrope sa najvećim socijalnim razlikama i brezobrazno bogatim pojedincima.

MONITOR: Da li je glavni razlog zastoja BiH na evropskom putu taj što što stranke i političari forsiraju postojanje različitih nacionalnih interesa?  

TRIVIĆ: Stvarni interesi i građana i naroda su Evropa, i to odmah. Nisu problem različiti nacionalni interesi već su problem jedinstvnei ekonomski interesi sve tri nacionalističke elite. Česte su ocjene ”običnih” ljudi da našim vlastodršcima Evropa uopšte nije prioritet, oni ne žele u EU, mada su im puna usta obećanja na sastancima u Briselu. Njima odgovara beskonačan proces ulaska u Uniju.Nebitno je koliko ima istine u pričama da je Hrvatskoj na puti do Evrope trebao da se desi  Sanader, a pretpostavlja se da Bosni i Hercegovina ovaj uslov mora pomnožiti sa tri.

MONITOR: Ukoliko se ne promijeni nacionalistička paradigma, hoće li to a dovesti do podjele zemlje?

TRIVIĆ:Ja mislim da ključ opstanka BiH nije ni u entitetu Republika Srpska ni u zahtjevu za treći entitet, te politike su prilično profilirane, ključ je u drugom entitetu, o čemu se još ne govori. Samo ako se u sadašnjoj političkoj konstelaciji snaga politički predstavnici Bošnjaka opredijele za drugi entitet onda to može dovesti do raspada države. Po Dejtonu, moguća je svaka odluku za koju postoji saglasnost sve tri strane. Ali, ja ne vjerujem da bilo koji bošnjački političar može imati takvu pamet  pa da sa Srebrenicom napravi ono što je napravio Milošević sa Jasenovcom, gdje Srbi danas idu sa pasošem. To mi je nezamislivo. Osim toga, ne treba potcijeniti ni Holbruka, pored mana koje ima Dejtonski sporazum, BiH je njime tako dobro zaključana sa mnogo osigurača da je raspad  tehnički gotovo nemoguć.

MONITOR: Ima li budućnosti BiH?

TRIVIĆ: Nacionalizam je potrošna roba, dugo traje, ali će proći. Međutim, tri dencenije nacionalizma ostaviće katastrofalne posljedice. Danas se događa najveća tehnološka revolucija u istoriji čovječanstva. Mi smo potpuno van dođađaja. Glavni resurs 21. vijeka je ZNANJE. Prvi put glavni resurs na kome se razvija društvo nije kamen, neki metal, ugalj, nafta… prvi put glavni resurs se ne dobiva eksploatacijom prirode. Gdje smo tu mi?  Kina će vrlo brzo preći na 5G, a mi jedini u Evropi još uvijek radimo na 3G, najmanje izdvajamo za razvoj nauke, najviše bacamo i poklanjamo znanja bogatim zemljama. Bojim se da, ne u tako dalekoj budućnosti, Bosna i Hercegovina može postati potpuno nebitna, marginalizirana zemlja, odnosno plijen nove vrsta kolonijalizma, digitalnog kolonijalizma. Ulazimo u eru u kojoj imperijalni hab može kontrolisati jednu zemlju sa bilo koje tačke na planeti.

 

Najplemenitija socijalna legura

MONITOR: Da li BiH kao  država sa dva entiteta, jednim distriktom, deset kantona, Vijećem ministara umjesto vlade, Predsjedništvom kao najvišim izvršnim organom vlasti, ima perspektivu? Ako nema, šta treba mijenjati?

TRIVIĆ:Istorija Bosne i Hercegovine je dala odgovor na to pitanje 1943. godine na prvom zasijedanju ZAVNOBIHA u Mrkonjić Gradu. Tada je bilo gore nego ikad. Tada su politički Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ljudi koji vole svoju zemlju, svoj i druge narode, kazali jedni drugima da žele živjeti zajedno i ravnopravno. Rezultat:  zlatni period u istoriji BiH koji je trajao 45 godina. Danas nam je potreban neki digitalni ZAVNOBIH, treba nam novi Hasan Brkić, Rodoljub Čolaković, Dr Hamdija Čemerlić, Vojislav Kecmanović, Branko Mikulić, ili bosanski Zoran Zaev. Najveća civilizacijska vrijednost Bosne je njen hiljadugodišnji zajednički život u različitosti. Mi nemamo multikulturu, supostojanje više kultura se podrazumijeva, ovo kod nas je interkulturalizam, aktivno miješanje više kultura. Bosna je najplemenitija socijalna legura koja se pretapa od desetog vijeka kada je Konstantin Porfirogenet prvi put u historiji zabilježio ime Bosne. Tragično je da danas imamo ljude koji to ne razumiju, koji to socijalno bogatstvo, tu  najveću civilizacijsku vrijednost, doživljavaju kao problem.

 

Fiktivno međuentitetsko zatezanje

MONITOR: Šta mislite o omiljenim izjavama Milorada Dodika da je Republika Srpska uređena i stabilna i da sve zlo u BiH dolazi iz Federacije, preciznije od Bošnjaka  iz političkog Sarajeva?

TRIVIĆ: To je fiktivno međuentitetsko zatezanje, stvaranje tenzija, a stvarnost je drugačija. Nedavno je Bakir Izetbegović zaprijetio da će ”tražiti promjenu imena Republike Srpske”, a Dodik mu je odgovorio istom mjerom: “Tražićemo da se proširi naziv Republike Srpske i da se piše ”sa crticom“  Republika srpska – Zapadna Srbija. Mnogi misle da se takve stvari dogovaraju, i to više niko ne uzima ozbiljno. A u kom entitetu je bolje, podjednako je loše i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima svuda. Dodik je izgradio više autoputa nego Federacija, u Federaciji su veće penzije, plate medicinskih sestara…

                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo