Prednost naše etno diktature je u tome što imamo tri nacionalizma koji jedan drugog ograničavaju. Ipak, nada uvijek postoji. Nacionalizam nije ni prirodan ni vječiti način života u BiH
Milan Trivić je radio četrdeset i pet godina kao profesionalni novinar za brojne bosanskohercegovačke, jugoslovenske i svjetskemedije. Počeo je u sarajevskom Oslobođenju,bio je direktor Televizije, a potom i Radija Bosne i Hercegovine. Radio je u novinarskom timu Yutela, zatim kao ratni snimatelj, reditelj dokumentarnih filmova, producent… Vrhunac profesionalne karijere je BBC serija ”Smrt Jugoslavije“, u kojoj je dvije godine radio kao producent za BiH i dobio velika svjetska priznanja. Živio je i radio u Londonu gdje je osnovao producentsku kuću London TV International. Bio je i dopisnik Televizije Crne Gore. Sa Božom Kneževićem autor je dokumentarne serije ”Crnogorski put u Evropu”. Sada je zamjenik gradonačelnika Sarajeva. Na pitanje kakva je aktuelna politička situacija u BiH, Trivić je u razgovoru za Monitor ovako odgovorio:
–Nikad gora, a nikad, primjereno situaciji, ravnodušniji narod. BiH je u permanentnoj političkoj krizi i stalnom procesu približavanja Evropskoj Uniji, a ništa se ne mijenja. Država izgleda kao auto u koje je neko sipao pogrešno gorivo (nacionalizam), pa je zaribalo. Problem u BiH je odnos nacionalnog i nacionalističkog. Sve partije vode brigu o nacionalnom i nisu sve nacionalističke,samo su nacionalističke one koje su uzele monopol na ”nacionalnu stvar”.
MONITOR: Vlada li u BiH višestranačka diktatura etničke demokratije u kojoj nacionalne gazde mogu da rade šta hoće i gdje je izgubljena nada o građanskoj i evropskoj BiH?
TRIVIĆ:Nacionalisti su građansku BiH srušili 1990. godine. Tada su obećali da će napraviti Švajcarsku, ali ništa od toga.Do tada smo imali zajednički život, umjesto kogaje uveden suživot i život jednih pored drugih. Tako je počela djelidba koja se još nije završena, a ne zna se ni kad će, i hoće li Bosna biti podijeljena. Prednost naše etno diktature je u tome što imamo tri nacionalizma koji jedan drugog ograničavaju. Ipak, nada uvijek postoji. Nacionalizam nije ni prirodan ni vječiti način života u BiH. Tri vodeća nacionalizma se razlikuju, ali se uvijek drže zajedno.Devedesetih su vezali zastave. Uvijek su vladali, i uvijek se svađaju i optužuju, i uvijek su u političkoj koaliciji.Nakon izbora 2018. optimisti vjeruju u promjene, u ”građansku republiku Sarajevo”. Ako se uspije održati nova građanska vlast, Sarajevo bi moglo konačno odigrati svoju istorijsku ulogu integracije države na evropskim građanskim principima.
MONITOR: Zašto glavni politički lideri više ne urade na ublažavanju nerazumijevanja između etničkih i vjerskih grupa, nego suglavna prepreka istinskom pomirenju umjesto da budu pokretači normalizacije u BiH?
TRIVIĆ:Razlog je prozaičan – pare. Vlast je novac, budžeti, tenderi, zapošljavanje… Nacionalizam je najbolja muzika kojom se najlakše dolazi do vlasti. Kada bi se vlast mogla osvojiti operskim arijama, političari bi i to brzo propjevali. Mi imamo sistem komercijalnog nacionalizma. Nacija je profesija, a priče o pravima, ugroženosti ili interesima ovog ili onog naroda su samo šuplje priče, političke fraze u koje niko ozbiljno ne vjeruje, jer narod je još uvijek prilično normalan.
MONITOR: Analitičari upozoravaju da je glavni uzrok narastajućeg nacionalizma konstitutivni sistem kojim je BiH u Dejtonu utemeljena kao država etnonacionalnih skupina, a ne kao građanska država…
TRIVIĆ: Dejton je zaustavio rat, što je dobro, ali je u vlasti instalirao nacionalizam, i onda je nacionalistima dao zadatak da prave građansku državu, što je nespojivo i nemoguće. Prirodna težnja nacionalizma nije da integriše već dezintegriše. Suština je promjena definicije države koja je bila i Bošnjačka, i Srpska, i Hrvatska, a sada je svako mašta da ”otkine” svoj teritorijalni komad.
MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da u BiH javne pozicije imaju politički poslušnici, a kompetentni predstavljaju opasnu vrstu nepogode protiv koje su ovi prvi razradili savršene mehanizme eliminacije?
TRIVIĆ: U sistemu partokratije postoji samo princip podobnost, a sposobnost nije bitna, ili da budem pošten rijetko se potrefi. Ne znam da li je tačno, ali izgleda istinito, šefovi partija, odnosno samoznavi nacionalni lideri, se pitaju pri zapošljavanju, od čistačice do direktora neke javne ustanove. Ovo ima pogubne posljedice za cijelo društvo, ali s druge strane to ide i ka samouništenju sistema koji počiva na nekompetentnosti.
MONITOR: Ko može pokrenuti radikalne promjene kako bi se krenulo naprijed i jesu li građani u stanju da ih u takvoj zemlji prepoznaju i podrže?
TRIVIĆ:Promjene može pokrenuti onaj ko spriječi krađe na izborima i natjera da i druga polovina glasača izađe na izbore. Ali, problem je što ima i drugih rješenja. Oni koji nemaju nadu u promjene imaju alternativu – iseljavaju se iz zemlje.Taj problem na najdramatičniji način upozorava da imamo sistem i vlast koji ne funkcionišu jer nisu u stanju da zaposle mladost ove zemlje. Na svu štetu Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih, država se ne bavi ovim ključnim simptomom bolesti koja je veća prijetnja njenom opstanku nego bilo što drugo.
MONITOR: Ko su glavni krivci što BiH sa svojim raznovrsnim potencijalima nije danas među razvijenijim zemljama Evrope, nego jedna od najsiromašnijih?
TRIVIĆ:Glavni krivac je divlja, a ne evropska varijanta kapitalizma. Mi smo imali društveno-ekonomski sistem u kome je najveća vrijednost bio ”javni interes”, a sada imamo potpuno naopak sistem u kome je ”privatni interes” gospodar svega. Zato imamo najsiromašniju zemlju Evrope sa najvećim socijalnim razlikama i brezobrazno bogatim pojedincima.
MONITOR: Da li je glavni razlog zastoja BiH na evropskom putu taj što što stranke i političari forsiraju postojanje različitih nacionalnih interesa?
TRIVIĆ: Stvarni interesi i građana i naroda su Evropa, i to odmah. Nisu problem različiti nacionalni interesi već su problem jedinstvnei ekonomski interesi sve tri nacionalističke elite. Česte su ocjene ”običnih” ljudi da našim vlastodršcima Evropa uopšte nije prioritet, oni ne žele u EU, mada su im puna usta obećanja na sastancima u Briselu. Njima odgovara beskonačan proces ulaska u Uniju.Nebitno je koliko ima istine u pričama da je Hrvatskoj na puti do Evrope trebao da se desi Sanader, a pretpostavlja se da Bosni i Hercegovina ovaj uslov mora pomnožiti sa tri.
MONITOR: Ukoliko se ne promijeni nacionalistička paradigma, hoće li to a dovesti do podjele zemlje?
TRIVIĆ:Ja mislim da ključ opstanka BiH nije ni u entitetu Republika Srpska ni u zahtjevu za treći entitet, te politike su prilično profilirane, ključ je u drugom entitetu, o čemu se još ne govori. Samo ako se u sadašnjoj političkoj konstelaciji snaga politički predstavnici Bošnjaka opredijele za drugi entitet onda to može dovesti do raspada države. Po Dejtonu, moguća je svaka odluku za koju postoji saglasnost sve tri strane. Ali, ja ne vjerujem da bilo koji bošnjački političar može imati takvu pamet pa da sa Srebrenicom napravi ono što je napravio Milošević sa Jasenovcom, gdje Srbi danas idu sa pasošem. To mi je nezamislivo. Osim toga, ne treba potcijeniti ni Holbruka, pored mana koje ima Dejtonski sporazum, BiH je njime tako dobro zaključana sa mnogo osigurača da je raspad tehnički gotovo nemoguć.
MONITOR: Ima li budućnosti BiH?
TRIVIĆ: Nacionalizam je potrošna roba, dugo traje, ali će proći. Međutim, tri dencenije nacionalizma ostaviće katastrofalne posljedice. Danas se događa najveća tehnološka revolucija u istoriji čovječanstva. Mi smo potpuno van dođađaja. Glavni resurs 21. vijeka je ZNANJE. Prvi put glavni resurs na kome se razvija društvo nije kamen, neki metal, ugalj, nafta… prvi put glavni resurs se ne dobiva eksploatacijom prirode. Gdje smo tu mi? Kina će vrlo brzo preći na 5G, a mi jedini u Evropi još uvijek radimo na 3G, najmanje izdvajamo za razvoj nauke, najviše bacamo i poklanjamo znanja bogatim zemljama. Bojim se da, ne u tako dalekoj budućnosti, Bosna i Hercegovina može postati potpuno nebitna, marginalizirana zemlja, odnosno plijen nove vrsta kolonijalizma, digitalnog kolonijalizma. Ulazimo u eru u kojoj imperijalni hab može kontrolisati jednu zemlju sa bilo koje tačke na planeti.
Najplemenitija socijalna legura
MONITOR: Da li BiH kao država sa dva entiteta, jednim distriktom, deset kantona, Vijećem ministara umjesto vlade, Predsjedništvom kao najvišim izvršnim organom vlasti, ima perspektivu? Ako nema, šta treba mijenjati?
TRIVIĆ:Istorija Bosne i Hercegovine je dala odgovor na to pitanje 1943. godine na prvom zasijedanju ZAVNOBIHA u Mrkonjić Gradu. Tada je bilo gore nego ikad. Tada su politički Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ljudi koji vole svoju zemlju, svoj i druge narode, kazali jedni drugima da žele živjeti zajedno i ravnopravno. Rezultat: zlatni period u istoriji BiH koji je trajao 45 godina. Danas nam je potreban neki digitalni ZAVNOBIH, treba nam novi Hasan Brkić, Rodoljub Čolaković, Dr Hamdija Čemerlić, Vojislav Kecmanović, Branko Mikulić, ili bosanski Zoran Zaev. Najveća civilizacijska vrijednost Bosne je njen hiljadugodišnji zajednički život u različitosti. Mi nemamo multikulturu, supostojanje više kultura se podrazumijeva, ovo kod nas je interkulturalizam, aktivno miješanje više kultura. Bosna je najplemenitija socijalna legura koja se pretapa od desetog vijeka kada je Konstantin Porfirogenet prvi put u historiji zabilježio ime Bosne. Tragično je da danas imamo ljude koji to ne razumiju, koji to socijalno bogatstvo, tu najveću civilizacijsku vrijednost, doživljavaju kao problem.
Fiktivno međuentitetsko zatezanje
MONITOR: Šta mislite o omiljenim izjavama Milorada Dodika da je Republika Srpska uređena i stabilna i da sve zlo u BiH dolazi iz Federacije, preciznije od Bošnjaka iz političkog Sarajeva?
TRIVIĆ: To je fiktivno međuentitetsko zatezanje, stvaranje tenzija, a stvarnost je drugačija. Nedavno je Bakir Izetbegović zaprijetio da će ”tražiti promjenu imena Republike Srpske”, a Dodik mu je odgovorio istom mjerom: “Tražićemo da se proširi naziv Republike Srpske i da se piše ”sa crticom“ Republika srpska – Zapadna Srbija. Mnogi misle da se takve stvari dogovaraju, i to više niko ne uzima ozbiljno. A u kom entitetu je bolje, podjednako je loše i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima svuda. Dodik je izgradio više autoputa nego Federacija, u Federaciji su veće penzije, plate medicinskih sestara…
Veseljko KOPRIVICA
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice