Povežite se sa nama

INTERVJU

MILAN TRIVIĆ,  ZAMJENIK GRADONAČELNIKA  SARAJEVA: BiH je u stalnoj političkoj krizi

Objavljeno prije

na

Prednost naše etno diktature je u tome što imamo tri nacionalizma koji jedan drugog ograničavaju. Ipak, nada uvijek postoji. Nacionalizam nije ni prirodan ni vječiti način života u BiH

 

Milan Trivić je radio četrdeset i pet godina kao profesionalni novinar za brojne bosanskohercegovačke, jugoslovenske i svjetskemedije. Počeo je u sarajevskom Oslobođenju,bio je  direktor Televizije, a potom i Radija Bosne i Hercegovine. Radio je u novinarskom timu Yutela, zatim kao ratni snimatelj, reditelj dokumentarnih filmova, producent… Vrhunac profesionalne karijere je BBC serija ”Smrt Jugoslavije“, u kojoj je dvije godine radio kao producent za BiH i dobio velika svjetska priznanja. Živio je i radio u Londonu gdje je osnovao producentsku kuću London TV International. Bio je i dopisnik Televizije Crne Gore. Sa Božom Kneževićem autor je dokumentarne serije ”Crnogorski put u Evropu”. Sada je zamjenik gradonačelnika Sarajeva. Na pitanje kakva je aktuelna politička situacija u BiH, Trivić je u razgovoru za Monitor ovako odgovorio:

Nikad gora, a nikad, primjereno situaciji, ravnodušniji narod. BiH je u permanentnoj političkoj krizi i stalnom procesu približavanja Evropskoj Uniji, a ništa se ne mijenja. Država izgleda kao auto u koje je neko sipao pogrešno gorivo (nacionalizam), pa je zaribalo. Problem u BiH je odnos nacionalnog i nacionalističkog. Sve partije vode brigu o nacionalnom i nisu sve nacionalističke,samo su nacionalističke one koje su uzele monopol na ”nacionalnu stvar”.

MONITOR: Vlada li u BiH višestranačka diktatura etničke demokratije u kojoj nacionalne gazde mogu da rade šta hoće i gdje je  izgubljena  nada o građanskoj i evropskoj BiH?

TRIVIĆ:Nacionalisti su građansku BiH srušili 1990. godine. Tada su obećali da će napraviti Švajcarsku, ali ništa od toga.Do tada smo imali zajednički život, umjesto kogaje uveden suživot i život jednih pored drugih. Tako je počela djelidba koja se još nije završena, a ne zna se ni kad će, i hoće li Bosna biti podijeljena. Prednost naše etno diktature je u tome što imamo tri nacionalizma koji jedan drugog ograničavaju. Ipak, nada uvijek postoji. Nacionalizam nije ni prirodan ni vječiti način života u BiH. Tri vodeća nacionalizma se razlikuju, ali se uvijek drže zajedno.Devedesetih su vezali zastave. Uvijek su vladali, i uvijek se svađaju i optužuju, i uvijek su u političkoj koaliciji.Nakon izbora 2018. optimisti vjeruju u promjene, u  ”građansku republiku Sarajevo”. Ako se uspije održati nova građanska vlast, Sarajevo bi moglo konačno odigrati svoju istorijsku ulogu integracije države na evropskim građanskim principima.

MONITOR: Zašto glavni politički lideri više ne urade na ublažavanju nerazumijevanja između etničkih i vjerskih grupa, nego suglavna prepreka istinskom pomirenju umjesto da budu pokretači normalizacije u BiH?

TRIVIĆ:Razlog je prozaičan – pare. Vlast je novac, budžeti, tenderi, zapošljavanje… Nacionalizam je najbolja muzika kojom se najlakše dolazi do vlasti. Kada bi se vlast mogla osvojiti operskim arijama, političari bi i to brzo propjevali. Mi imamo sistem komercijalnog nacionalizma. Nacija je profesija, a priče o pravima, ugroženosti ili interesima ovog ili onog naroda su samo šuplje priče, političke fraze u koje niko ozbiljno ne vjeruje, jer narod je još uvijek prilično normalan.

MONITOR: Analitičari upozoravaju da je glavni uzrok narastajućeg nacionalizma konstitutivni sistem kojim je BiH u Dejtonu utemeljena kao država etnonacionalnih skupina, a ne kao građanska država…

TRIVIĆ: Dejton je zaustavio rat, što je dobro, ali je u vlasti instalirao nacionalizam, i onda je nacionalistima dao zadatak da prave građansku državu, što je nespojivo i nemoguće. Prirodna težnja nacionalizma nije da integriše već dezintegriše. Suština je promjena definicije države koja je bila i Bošnjačka, i Srpska,  i Hrvatska, a sada je svako mašta da ”otkine” svoj teritorijalni komad.

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da u BiH javne pozicije imaju politički poslušnici, a kompetentni predstavljaju opasnu vrstu nepogode protiv koje su ovi prvi razradili savršene mehanizme eliminacije?

TRIVIĆ: U sistemu partokratije postoji samo princip podobnost, a sposobnost nije bitna, ili da budem pošten rijetko se potrefi. Ne znam da li je tačno, ali izgleda istinito, šefovi partija, odnosno samoznavi nacionalni lideri, se pitaju pri zapošljavanju, od čistačice do direktora neke javne ustanove. Ovo ima pogubne posljedice za cijelo društvo, ali s druge strane to ide i ka samouništenju sistema koji počiva na nekompetentnosti.

MONITOR: Ko može pokrenuti radikalne promjene kako bi se krenulo naprijed i jesu li građani u stanju da ih u takvoj zemlji prepoznaju i podrže?

TRIVIĆ:Promjene može pokrenuti onaj ko spriječi krađe na izborima i natjera da i druga polovina glasača izađe na izbore. Ali, problem je što ima i drugih rješenja. Oni koji nemaju nadu u promjene imaju alternativu – iseljavaju se iz zemlje.Taj problem na najdramatičniji način upozorava da imamo sistem i vlast koji ne funkcionišu jer nisu  u stanju da zaposle mladost ove zemlje. Na svu štetu Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih, država se ne bavi ovim ključnim simptomom bolesti koja je veća prijetnja njenom opstanku nego bilo što drugo.

MONITOR: Ko su glavni krivci što BiH sa svojim raznovrsnim potencijalima nije danas među razvijenijim zemljama Evrope, nego jedna od najsiromašnijih?

TRIVIĆ:Glavni krivac je divlja, a ne evropska varijanta kapitalizma. Mi smo imali društveno-ekonomski sistem u kome je najveća vrijednost bio ”javni interes”, a sada imamo potpuno naopak sistem u kome je ”privatni interes” gospodar svega. Zato imamo najsiromašniju zemlju Evrope sa najvećim socijalnim razlikama i brezobrazno bogatim pojedincima.

MONITOR: Da li je glavni razlog zastoja BiH na evropskom putu taj što što stranke i političari forsiraju postojanje različitih nacionalnih interesa?  

TRIVIĆ: Stvarni interesi i građana i naroda su Evropa, i to odmah. Nisu problem različiti nacionalni interesi već su problem jedinstvnei ekonomski interesi sve tri nacionalističke elite. Česte su ocjene ”običnih” ljudi da našim vlastodršcima Evropa uopšte nije prioritet, oni ne žele u EU, mada su im puna usta obećanja na sastancima u Briselu. Njima odgovara beskonačan proces ulaska u Uniju.Nebitno je koliko ima istine u pričama da je Hrvatskoj na puti do Evrope trebao da se desi  Sanader, a pretpostavlja se da Bosni i Hercegovina ovaj uslov mora pomnožiti sa tri.

MONITOR: Ukoliko se ne promijeni nacionalistička paradigma, hoće li to a dovesti do podjele zemlje?

TRIVIĆ:Ja mislim da ključ opstanka BiH nije ni u entitetu Republika Srpska ni u zahtjevu za treći entitet, te politike su prilično profilirane, ključ je u drugom entitetu, o čemu se još ne govori. Samo ako se u sadašnjoj političkoj konstelaciji snaga politički predstavnici Bošnjaka opredijele za drugi entitet onda to može dovesti do raspada države. Po Dejtonu, moguća je svaka odluku za koju postoji saglasnost sve tri strane. Ali, ja ne vjerujem da bilo koji bošnjački političar može imati takvu pamet  pa da sa Srebrenicom napravi ono što je napravio Milošević sa Jasenovcom, gdje Srbi danas idu sa pasošem. To mi je nezamislivo. Osim toga, ne treba potcijeniti ni Holbruka, pored mana koje ima Dejtonski sporazum, BiH je njime tako dobro zaključana sa mnogo osigurača da je raspad  tehnički gotovo nemoguć.

MONITOR: Ima li budućnosti BiH?

TRIVIĆ: Nacionalizam je potrošna roba, dugo traje, ali će proći. Međutim, tri dencenije nacionalizma ostaviće katastrofalne posljedice. Danas se događa najveća tehnološka revolucija u istoriji čovječanstva. Mi smo potpuno van dođađaja. Glavni resurs 21. vijeka je ZNANJE. Prvi put glavni resurs na kome se razvija društvo nije kamen, neki metal, ugalj, nafta… prvi put glavni resurs se ne dobiva eksploatacijom prirode. Gdje smo tu mi?  Kina će vrlo brzo preći na 5G, a mi jedini u Evropi još uvijek radimo na 3G, najmanje izdvajamo za razvoj nauke, najviše bacamo i poklanjamo znanja bogatim zemljama. Bojim se da, ne u tako dalekoj budućnosti, Bosna i Hercegovina može postati potpuno nebitna, marginalizirana zemlja, odnosno plijen nove vrsta kolonijalizma, digitalnog kolonijalizma. Ulazimo u eru u kojoj imperijalni hab može kontrolisati jednu zemlju sa bilo koje tačke na planeti.

 

Najplemenitija socijalna legura

MONITOR: Da li BiH kao  država sa dva entiteta, jednim distriktom, deset kantona, Vijećem ministara umjesto vlade, Predsjedništvom kao najvišim izvršnim organom vlasti, ima perspektivu? Ako nema, šta treba mijenjati?

TRIVIĆ:Istorija Bosne i Hercegovine je dala odgovor na to pitanje 1943. godine na prvom zasijedanju ZAVNOBIHA u Mrkonjić Gradu. Tada je bilo gore nego ikad. Tada su politički Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ljudi koji vole svoju zemlju, svoj i druge narode, kazali jedni drugima da žele živjeti zajedno i ravnopravno. Rezultat:  zlatni period u istoriji BiH koji je trajao 45 godina. Danas nam je potreban neki digitalni ZAVNOBIH, treba nam novi Hasan Brkić, Rodoljub Čolaković, Dr Hamdija Čemerlić, Vojislav Kecmanović, Branko Mikulić, ili bosanski Zoran Zaev. Najveća civilizacijska vrijednost Bosne je njen hiljadugodišnji zajednički život u različitosti. Mi nemamo multikulturu, supostojanje više kultura se podrazumijeva, ovo kod nas je interkulturalizam, aktivno miješanje više kultura. Bosna je najplemenitija socijalna legura koja se pretapa od desetog vijeka kada je Konstantin Porfirogenet prvi put u historiji zabilježio ime Bosne. Tragično je da danas imamo ljude koji to ne razumiju, koji to socijalno bogatstvo, tu  najveću civilizacijsku vrijednost, doživljavaju kao problem.

 

Fiktivno međuentitetsko zatezanje

MONITOR: Šta mislite o omiljenim izjavama Milorada Dodika da je Republika Srpska uređena i stabilna i da sve zlo u BiH dolazi iz Federacije, preciznije od Bošnjaka  iz političkog Sarajeva?

TRIVIĆ: To je fiktivno međuentitetsko zatezanje, stvaranje tenzija, a stvarnost je drugačija. Nedavno je Bakir Izetbegović zaprijetio da će ”tražiti promjenu imena Republike Srpske”, a Dodik mu je odgovorio istom mjerom: “Tražićemo da se proširi naziv Republike Srpske i da se piše ”sa crticom“  Republika srpska – Zapadna Srbija. Mnogi misle da se takve stvari dogovaraju, i to više niko ne uzima ozbiljno. A u kom entitetu je bolje, podjednako je loše i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima svuda. Dodik je izgradio više autoputa nego Federacija, u Federaciji su veće penzije, plate medicinskih sestara…

                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ALEKSANDAR ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Kritikuju nas i vlast i opozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Savjet za građansku kontrolu rada policije ne pristaje na manipulacije „događanje naroda” kada su u pitanju vjerske svetkovine, kao ni na „spontano događanje mladosti” kada je riječ o proslavi Dana nezavisnosti

 

MONITOR: Savjet je nakon proslave Dana nezavisnosti zatražio od direktora Uprave policije Veselina Veljovića da saopšti da li je tog dana bilo hapšenja, pošto  su se pojavili snimci na kojima se vide javna okupljanja, koja su u to vrijeme još zabranjena. Da li ste dobili odgovor?

ZEKOVIĆ: Nakon dvije požurnice, dobili smo podatak za koji osnovano sumnjamo da objektivno ne održava stanje sa terena. Obaviješteni smo da su policijski službenici podnijeli krivične prijave protiv tri lica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinila krivična djela protiv zdravlja ljudi. U pogledu rasvjetljavanja tuče u Nikšiću ocijenili smo da je policija postupala  brzo i efikasno kao i kod napada na pravoslavnog sveštenika u Baru.

MONITOR: Da li činjenica da nema hapšenja zbog javnog okupljanja tokom Dana nezavisnosti, dok se zbog istog  hapse  predstavnici Mitropolije, govori o selektivnoj primjeni zakona od strane policije? .

ZEKOVIĆ: Savjet za građansku kontrolu rada policije ne pristaje na manipulacije „događanje naroda” kada su u pitanju vjerske svetkovine, kao ni na „spontano događanje mladosti” kada je riječ o proslavi Dana nezavisnosti. Naša je odgovornost da podržimo policiju u neselektivnom postupanju ali i obaveza da je prozovemo ukoliko nije dosljedna u primjeni zakona. Ne možemo još uvijek reći konačnu ocjenu jer smo Upravi policije ukazali i na određene snimke, posebno na onaj sa mauzoleja na Lovćenu, povodom kojih nam još nije odgovoreno. Mogu konstatovati da se nijesmo štedjeli da proaktivnim i preventivnim djelovanjem spriječimo povredu prava, neselektivnu primjenu zakona ali i da podržimo i pomognemo profesionalni rad policijskih službenika kako bi se odbacile kvalifikacije da je crnogorska policija zapravo partijska policija.

MONITOR: Kakav je nalaz Savjeta o postupanju poliicije otkako je proglašena pandemija? Da li ste i koja sve prekoračenja konstatovali?

ZEKOVIĆ: U uslovima bitnog zadiranja u građanske slobode, usljed protivepidemijskih mjera, pristupili smo aktivnom praćenju poštovanja ljudskih prava pri postupanju policije. Naročita je pažnja posvećena tretmanu uhapšenih građana. Tokom intenzivnog postupanja, policija se generalno ponašala odgovorno i profesionalno. Ipak, registrovali smo slučaj prekoračenja ovlašćenja, prebijanje mladića u Pljevljima. Uočili smo i određene greške policije kao posljedicu neprofesionalnog postupanja zdravstveno-sanitarnih inspektora. Vjerujemo da će se o tome više govoriti, posebno od strane Ombudsmana. Vlada Crne Gore je, preko svoje Uprave za imovinu, potpuno zanemarila uslove za boravak osoba lišenih slobode. Zbog loših uslova i prenatrpanosti u pritvoru smo često i oštro reagovali, rekao bih opravdano i sa priličnim uspjehom. Jedini smo bez zadrške prozivali državno tužilaštvo zbog prekomjernog zadržavanja građana koji krše zdravstvene propise. Pokazano je nerazumijevanje prema stvarnim kapacitetima i uslovima policijskog pritvora. Zadražni građani su bili bez bitnijih primjedbi na postupanje osoblja u policijskom pritvoru što je značajan napredak u radu policije.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAFETA BIŠEVAC, KOLUMNISTKINJA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Vele, da nemamo Vučića pomrli bismo od korone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija korona virusa je u Srbiji više nego zloupotrijebljena. Aleksandar Vučić i njegova SNS se trude da sve politički iskoriste, pa su to uspjeli i sa pandemijom. Njihovi simpatizeri su ubijeđeni da bi se u Srbiji ponovio ,,italijanski scenario” da nije bilo Vučića. Čovjek ne zna da li da plače ili da se smije

 

MONITOR: Kako glasi najnoviji zvanični izvještaj o epidemiji korona virusa u Srbiji?

BIŠEVAC: U sredu, 27. maja je saopšteno da je u poslednja 24 sata preminula jedna osoba od KOVID-19, a registrovano još 48 novih slučajeva zaraze.  Na bolničkom lečenju su 622 pacijenta, od kojih 10 na respiratoru. Od početka epidemije, a prvi slučaj je zabeležen 6. marta,  testirano je skoro 230 hiljada, a registrovano 11.275 zaraženih. Umrlo je 240 ljudi, procenat smrtnosti je 2,13 odsto. Oporavilo se 6.277 obolelih.

MONITOR: Koje su mjere još na snazi?

BIŠEVAC: Najuočljivije je da putnici u gradskom prevozu u Beogradu uglavnom nose maske i rukavice, bar oni srednje i starije generacije. Mladi većinom ne poštuju nikakve mere. Na pijacama, u prodavnicama, tržnim centrima, kao i ostalim zatvorenim objektima takođe se mogu videti ljudi s maskama, ali sve su ređi. Preporučeno je nošenje zaštitne opreme i na radnim mestima. Na ulici se građani trude da drže rastojanje, ali sve je mnogo opuštenije.

MONITOR:Je li Srbija spremno dočekala epidemiju?

BIŠEVAC: Epidemiju nisu spremno dočekale ni mnogo veće, bogatije i razvijenije zemlje, pa kako bi onda Srbija? Ako je korona iznenadila Francusku,  Italiju i Španiju, šta od Srbije da očekujemo?  Ipak,  mislim da smo prošli bolje od mnogih. Zaostajemo za većim delom bivše Jugoslavije, Hrvatskom i Crnom Gorom, na primer, ali u poređenju sa ostatkom kontinenta nismo loši. Verujem da su za to zaslužni ljudi na terenu, zaposleni u bolnicama, lekari, medicinske sestre, tehničari, vozači, spremačice… Pandemija virusa KOVID-19 je pokazala da su bolje prošle zemlje koje su očuvale državni zdravstveni sistem nego one koje su sve privatizovale.  U Srbiji je, ipak, pored silnih problema i nedostatka para, opstao državni zdravstveni sistem.

MONITOR:  U februaru je na konferenciji za novinare rečeno da je korona virus najsmješnija epidemija …

BIŠEVAC: Svašta se moglo čuti na toj konferenciji za novinare. I da treba da idemo u šoping u Milano i da rakija leči koronu. Posle nekoliko dana, vlast je ,,okrenula ćurak” i na ulicama se pojavila vojska, koja je počela da čuva bolnice, domove za stare, migrantske centre, proglašeno je vanredno stanje, predsednik Vučić je govorio da će nam groblja biti mala… Od smeha i tvrdnji da Srbi imaju gene otporne na koronu, za nekoliko dana smo prešli 180 stepeni i ušli u fazu panike i histerije, imali smo karantin po tri dana.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA I BORACA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA BiH: Svojevrsni praznik antifašizma u Sarajevu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U BiH je donijet  opaki virus neofašizma i nacionalizma, koji već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli. Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa napaćene BiH

 

MONITOR: Povodom nedavne mise u Sarajevu ustašama stradalim  u Blajburgu članovi Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH, i drugi građani antifašisti, organizovali su  komemorativnu šetnju kako bi se odala pošta žrtvama ustaškog režima. Koje su najvažnije poruke sa tog  antifašističkog skupa?

SKENDERAGIĆ: Sarajevo nikada nije bilo na pogrešnoj strani istorije. Kroz istoriju je Sarajevo preživjelo mnoga razaranja, ubijanja koja su kod njegovih stanovnika izazvala prkos i inat da se odupru svim nevoljama.

Nije u redu da se usred jednog antifašističkog, slobodarskog Sarajeva, koje se još liječi od dva krvava rata, dosipa so na rane tako što se održava misa onima koji su počinili neke od najkrvavijih zločina u ovome gradu.

Poruka, koju je poslalo građansko, antifašističko Sarajevo, pozitivno je odjeknula u cijelom svijetu i regionu. Bio sam ponosan na svoje sugrađane koji su jednom tihom, dostojanstvenom, komemorativnom šetnjom odavali poštovanje žrtvama ustaškog režima u Sarajevu bez ijednog incidenta.

Bio je ovo jedan od najvećih vjerskih i etnički miješanih antifašističkih skupova u BiH posljednjih decenija. Bio je to svojevrsni praznik antifašizma  u Sarajevu. To je svima nama koji volimo svoj grad i svoju domovinu dalo neku nadu i podstrek da se vrijedi boriti za bolje sutra.

MONITOR: Jeste li zadovoljni odzivom građana, je li među njima bilo poznatih ličnosti iz kulture i politike?

SKENDERAGIĆ: Onako masovan odziv građana Sarajeva učinio je ukupni dojam još impresivnijim i veličanstvenijim. Bezbroj uglednih i poštovanih ljudi je defilovalo taj dan – umjetnika, redatelja, glumaca, medicinskih radnika, književnika, sportista, poznatih i dragih Sarajlija. Ono što me posebno obradovalo jeste veliki broj mladih. Na mene je naročito emotivan dojam ostavilo to što se tih dana, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, oglasio veliki broj potomaka nevino stradalih Sarajlija koji su pisali o svojim djedovima, bakama, stričevima i rođacima koje su ustaše surovo mučile i svirepo ubijale.

MONITOR: Misa, koja je održana pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, bilo je još jedno miješanje Hrvatske u unutrašnje stvari BiH. Zašto vam to rade susjedi?

SKENDERAGIĆ: Nama u BiH je donijet  jedan opaki virus neofašizma i nacionalizma. Taj opaki virus, evo već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli.

Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa ove napaćene BiH. Nikako da nas, ako već neće da nam pomognu,  bar ostave na miru da sami rješavamo svoje probleme i gradimo ljepšu budućnost. Znate kako se kod nas kaže: kad se u Beogradu i Zagrebu nakašlju, mi u BiH dobijemo upalu pluća.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo