Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, EKOLOŠKI AKTIVISTA: I novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka

Objavljeno prije

na

Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte

 

MONITOR: Požari gutaju šume i u Pljevljima. Šta je razlog što se svake godine ponavlja priča i nespremnost za borbu sa vatrenom stihijom?

MITROVIĆ: Svake godine se ponavlja situacija gdje ljudski faktor utiče na nastajanje šumskih požara u kojima  nastaju nenadoknadive štete. Procjenitelji štetu računaju na osnovu izgorele drvne mase na tom području, a niko i ne pokušava izračunati stvarnu štetu koja se odnosi na ekosistem, nestalu vegetaciju, životinjske vrste, doprinos klimatskim promjenama i slično.

Na opožarenim šumskim područjima gdje su obitavale raznolike biljne i životinjske vrste nakon požara (ako su preživjele vatrenu stihiju) se neće vratiti, jer su uništena njihova staništa. Nestaće sa tog područja jer više neće imati hrane.  Na tom, vatrom uništenom području, neće se povratiti prethodna vegetacija. Neće se pojaviti ranije vrste medicinskog, ljekovitog, aromatičnog ili začinskog bilja.  Još  nema naznaka da će se stati na kraj podmetanju požara i krenuti u obračun sa piromanima koji iz obijesti, neznanja ili prikrivanja krađe tehničkog i ogrevnog drveta uništavaju i pustoše naše šume, vrše teror nad svima nama – nekažnjeno.

MONITOR:  Ima li kakvog pomaka i najava promjena u odnosu i gazdovanju šumama?

MITROVIĆ: Crna Gora je jedna od najšumovitijih država u Evropi, a stanje u njenim šumama je katastrofalno. Gdje su nekada bile guste šume, sa stogodišnjim stablima, sada su ogoljene površine sa panjevima i žbunjem, nastale usljed haotične sječe. Crnogorske šume su postale predjeli slikani panjevima i spaljenim prostranstvima.

To je problem koji traje decenijama i koji se ne rješava. Dosadašnji sistem eksploatacije šuma dodjelom koncesija je doveo do sunovrata u drvnoj industriji i eksploatacije šuma u Crnoj Gori.

Ne tako davno, 2011. najveći koncesionar, među 50-ak u Crnoj Gori, bila je kompanija Vektra Jakić, odnosno Dragan Brković koji je u to vrijeme dobio pravo korišćenja pljevaljskih šuma na 30 godina. Dozvoljeno mu je da godišnje smije da posiječe 138.000 kubika a šta radi sa njima nepoznanica je, jer sljedećih pet godina nikako nije uspijevao da pokrene proizvodnju. Zatim je započeo pompezno najavljivanu proizvodnju peleta u savremenom pogonu, da bi i to vrlo kratko trajalo.

Ako se sa ove vremenske distance pogleda razlika u tadašnjoj cijeni, sve je jasno: kubik na licu mjesta koštao je od 6 do 9 eura, na kamionu 60 eura, a kada se izveze preko granice, za istu tu građu se dobija od 120 do 140 eura.

Za vrijeme mandata resornog ministra Milutina Simovića, Vlada je Brkoviću dozvolila izvoz oblovine u BiH. Brkoviću se višestruko isplaćivalo da oblovinu koju posiječe proda na licu mjesta ili da je izveze, proda i zaradi više nego duplo po metru kubnom, nego da posiječenu građu prerađuje u sopstvenom pogonu i prodaje gotov proizvod. Da Brković prodaje oblovinu koju posiječe, njegova računica bi izgledala ovako: od posla na licu mjesta bi godišnje zaradio 828 hiljada eura, dok bi za trupce utovarene na kamion prihodovao 8.280.000 eura. Međutim, ako bi sve to prodao preko granice, godišnje bi zaradio minimalno 16.560.000 eura.

Nakon svega, ne bi trebalo ni da se pitamo, zašto je stanje u crnogorskom šumarstvu ovakvo.

MONITOR: Najavljeno je da uskoro počinje ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja. Šta očekujete od nje?

MITROVIĆ: TE Pljevlja je u oktobru 2020. potrošila 20 hiljada radnih sati, koji su joj odlukom Ministarskog savjeta Evropske energetske zajednice (EEZ) iz 2016. bili dozvoljeni u periodu od 2018. do 2023. godine, a projekat ekološke rekonstrukcije još nije počeo. Ona danas radi bez dozvole. Dakle,  na crno, uprkos domaćim i Evropskim propisima, uprkos neslaganju EEZ. Ovo je nezabilježen slučaj.

EEZ je zbog prekoračenja dozvoljenih radnih sati za TE, 20. aprila ove godine, pokrenula postupak za rješavanje sporova protiv Crne Gore zbog kršenja EU Direktive o velikim ložištima. Po isteku 20.000 sati, postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. To nije slučaj sa TE Pljevlja.

Vlada Crne Gore je još 2017. godine prihvatila obavezu da ugasi TE Pljevlja, dobijena je derogacija od 20.000 radnih sati koje je trebalo upotrijebiti do kraja 2023. sa ciljem da se osigura sigurnost snabdijevanja dok se ne izgrade novi objekti. Pod novim objektom se smatra rekonstrukcija TE Pljevlja poslije zatvaranja u elektranu koja bi bila u skladu sa regulativom EU 2017/1442, ili izgradnja potpuno novih objekata u skladu sa istom regulativom.

U maju 2021. Vlada je usvojila zaključak kojim od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine zahtijeva da obustave sve započete postupke u vezi sa revizijom integrisane dozvole za rad TE, kako bi ona nastavila da radi dok traju pregovori sa EEZ.

Sad imamo podijeljena mišljenja energetičara i eksperata. Eksperti upozoravaju da je neisplativo ulagati toliki novac u TE koja će, tvrde, zbog EU propisa raditi još nekoliko godina. Iz Elektroprivrede poručuju da ne razmatraju mogućnost obustavljanja projekta, o čemu je ugovor prije godinu potpisan sa konzorcijumom u kojem su kineski DEC international, podgoričke firme Bemax, BB Solar i Permonte. Trebalo bi napraviti, prije nego što se uđe u rekonstrukciju, tehničko-ekonomsku analizu opravdanosti tog projekta. Da vidimo šta dobijamo, a šta gubimo, jer to nije mali novac. Ako se ispostavi da se ulože 60 miliona a da se to neće vratiti, jer je najavljeno gašenje TE, onda je suludo ulagati pare.

MONITOR: Nadate li se da će nakon rekonstrukcije Pljevlja izgubiti neslavnu titulu jednog od gradova sa najzagađenijim vazduhom u Evopi?

MITROVIĆ: Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… Sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte.

MONITOR: I pored moratorijuma na gradnju malih HE, problem do kraja nije riješen. Pojedini investitori tuže državu a neki su preko suda uspjeli da dobiju presude o nastavku gradnje.

MITROVIĆ: Talas gradnje malih hidroelektrana na planinskim rječicama po Crnoj Gori i prevare koje su stanovnicima pravili investitori su prošlost. Svaki sljedeći pokušaj gradnje neće proći bez ozbiljnog bunta građana. Primjer za to su Čestogaz u Barama Kranjskim i Rečine kod Kolašina.

Mini hidroelektrane kakve su izgrađene  na rječicama po Crnoj Gori, imaju katastrofalne posljedice po životnu sredinu. One se najčešće grade na malim planinskim rijekama, a da bi se njihovim koritima uopšte prišlo, sijeku se stabla, probijaju pristupni putevi i raskopavaju obale. Na rijeci se postavlja betonska brana, zatim se od tog mjesta u riječno korito ukopavaju cijevi koje vodu iz rijeke odvode do mašinske zgrade gdje se preko turbina i generatora snaga vode pretvara u električnu energiju. Rezultati su uništavanje pejzaža i smanjenje kvaliteta vode nizvodno od mHE. Kada dođe do zaustavljanja vode, dolazi i do povećanja njene temperature. Time se dobijaju uslovi za razvoj algi i  dolazi do veće potrošnje kiseonika. Smanjenje kiseonika u vodi stvara uslove za promjenu drugih parametara i klasa vode se mijenja na gore.

Aktvisti Breznice su više od deset godina involvirani u borbu protiv gradnje svih vrsta brana u regionu. Pokretali su  i učestvovali na stotinama protesta protiv gradnje (Buk-Bijela, Brodarevo I i II, Rekovići, Mramorje, Stara Planina – Srbija; Mrsovo, Ustprača, BiH…) zbog zabrinutosti da će doći do  presušivanja izvora i gubitka pijaćih voda, te opasnosti da nećemo u budućnosti moći da pijemo vodu sa izvora, već ćemo morati da je kupujemo.

MONITOR: Kada smo radili i intervju, prije tri godine, otvoreno je poglavlje 27 –Životna sredina i klimatske promjene. Šta smo do sada uradili na ispunjenju zahtjeva ?

MITROVIĆ: Osim prazne priče i uzimanja grantova, od pojedinih podgoričkih NVO-a za priču o poglavlju, pisanju ,,izvještaja iz sjenke”, formiranju nekakvih ,,zimzelenih” koalicija,  fingiranju napretka, nije se mrdnulo s mrtve tačke.

Dugo očekivani Eko-fond je napokon postao operativan i on se finansira od plaćanja naknada zbog zagađivanja životne sredine, a Agencija za zaštitu prirode i životne sredine donosi rješenja po osnovu kojih se vrše naplate eko- naknada, odnosno prikupljaju sredstva za  finansiranje Eko-fonda, između ostalog i od naknada za ispuštanje zagađujućih materija u vazduh i naknada za stvaranje i deponovanje opasnog otpada, kao i Eko-naknade zbog zagađivanja životne sredine koje se plaćaju po principu „zagađivač plaća”. Logično bi bilo da se prvo počne od najugroženijeg i najdevastiranijeg područja, sa koga se raubuju prirodna dobra i uništava životna sredina, tamo gdje je ugroženo zdravlje stanovništva.  Međutim prva ulaganja Eko-fonda se odnose na subvencionairanje nabavke električnih vozila i nabavku fotonaponskih panela za male firme i poljoprivrednike. Pljevlja i njihova devastirana životna sredina su još na čekanju. Očigledno i novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo