Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte
MONITOR: Požari gutaju šume i u Pljevljima. Šta je razlog što se svake godine ponavlja priča i nespremnost za borbu sa vatrenom stihijom?
MITROVIĆ: Svake godine se ponavlja situacija gdje ljudski faktor utiče na nastajanje šumskih požara u kojima nastaju nenadoknadive štete. Procjenitelji štetu računaju na osnovu izgorele drvne mase na tom području, a niko i ne pokušava izračunati stvarnu štetu koja se odnosi na ekosistem, nestalu vegetaciju, životinjske vrste, doprinos klimatskim promjenama i slično.
Na opožarenim šumskim područjima gdje su obitavale raznolike biljne i životinjske vrste nakon požara (ako su preživjele vatrenu stihiju) se neće vratiti, jer su uništena njihova staništa. Nestaće sa tog područja jer više neće imati hrane. Na tom, vatrom uništenom području, neće se povratiti prethodna vegetacija. Neće se pojaviti ranije vrste medicinskog, ljekovitog, aromatičnog ili začinskog bilja. Još nema naznaka da će se stati na kraj podmetanju požara i krenuti u obračun sa piromanima koji iz obijesti, neznanja ili prikrivanja krađe tehničkog i ogrevnog drveta uništavaju i pustoše naše šume, vrše teror nad svima nama – nekažnjeno.
MONITOR: Ima li kakvog pomaka i najava promjena u odnosu i gazdovanju šumama?
MITROVIĆ: Crna Gora je jedna od najšumovitijih država u Evropi, a stanje u njenim šumama je katastrofalno. Gdje su nekada bile guste šume, sa stogodišnjim stablima, sada su ogoljene površine sa panjevima i žbunjem, nastale usljed haotične sječe. Crnogorske šume su postale predjeli slikani panjevima i spaljenim prostranstvima.
To je problem koji traje decenijama i koji se ne rješava. Dosadašnji sistem eksploatacije šuma dodjelom koncesija je doveo do sunovrata u drvnoj industriji i eksploatacije šuma u Crnoj Gori.
Ne tako davno, 2011. najveći koncesionar, među 50-ak u Crnoj Gori, bila je kompanija Vektra Jakić, odnosno Dragan Brković koji je u to vrijeme dobio pravo korišćenja pljevaljskih šuma na 30 godina. Dozvoljeno mu je da godišnje smije da posiječe 138.000 kubika a šta radi sa njima nepoznanica je, jer sljedećih pet godina nikako nije uspijevao da pokrene proizvodnju. Zatim je započeo pompezno najavljivanu proizvodnju peleta u savremenom pogonu, da bi i to vrlo kratko trajalo.
Ako se sa ove vremenske distance pogleda razlika u tadašnjoj cijeni, sve je jasno: kubik na licu mjesta koštao je od 6 do 9 eura, na kamionu 60 eura, a kada se izveze preko granice, za istu tu građu se dobija od 120 do 140 eura.
Za vrijeme mandata resornog ministra Milutina Simovića, Vlada je Brkoviću dozvolila izvoz oblovine u BiH. Brkoviću se višestruko isplaćivalo da oblovinu koju posiječe proda na licu mjesta ili da je izveze, proda i zaradi više nego duplo po metru kubnom, nego da posiječenu građu prerađuje u sopstvenom pogonu i prodaje gotov proizvod. Da Brković prodaje oblovinu koju posiječe, njegova računica bi izgledala ovako: od posla na licu mjesta bi godišnje zaradio 828 hiljada eura, dok bi za trupce utovarene na kamion prihodovao 8.280.000 eura. Međutim, ako bi sve to prodao preko granice, godišnje bi zaradio minimalno 16.560.000 eura.
Nakon svega, ne bi trebalo ni da se pitamo, zašto je stanje u crnogorskom šumarstvu ovakvo.
MONITOR: Najavljeno je da uskoro počinje ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja. Šta očekujete od nje?
MITROVIĆ: TE Pljevlja je u oktobru 2020. potrošila 20 hiljada radnih sati, koji su joj odlukom Ministarskog savjeta Evropske energetske zajednice (EEZ) iz 2016. bili dozvoljeni u periodu od 2018. do 2023. godine, a projekat ekološke rekonstrukcije još nije počeo. Ona danas radi bez dozvole. Dakle, na crno, uprkos domaćim i Evropskim propisima, uprkos neslaganju EEZ. Ovo je nezabilježen slučaj.
EEZ je zbog prekoračenja dozvoljenih radnih sati za TE, 20. aprila ove godine, pokrenula postupak za rješavanje sporova protiv Crne Gore zbog kršenja EU Direktive o velikim ložištima. Po isteku 20.000 sati, postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. To nije slučaj sa TE Pljevlja.
Vlada Crne Gore je još 2017. godine prihvatila obavezu da ugasi TE Pljevlja, dobijena je derogacija od 20.000 radnih sati koje je trebalo upotrijebiti do kraja 2023. sa ciljem da se osigura sigurnost snabdijevanja dok se ne izgrade novi objekti. Pod novim objektom se smatra rekonstrukcija TE Pljevlja poslije zatvaranja u elektranu koja bi bila u skladu sa regulativom EU 2017/1442, ili izgradnja potpuno novih objekata u skladu sa istom regulativom.
U maju 2021. Vlada je usvojila zaključak kojim od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine zahtijeva da obustave sve započete postupke u vezi sa revizijom integrisane dozvole za rad TE, kako bi ona nastavila da radi dok traju pregovori sa EEZ.
Sad imamo podijeljena mišljenja energetičara i eksperata. Eksperti upozoravaju da je neisplativo ulagati toliki novac u TE koja će, tvrde, zbog EU propisa raditi još nekoliko godina. Iz Elektroprivrede poručuju da ne razmatraju mogućnost obustavljanja projekta, o čemu je ugovor prije godinu potpisan sa konzorcijumom u kojem su kineski DEC international, podgoričke firme Bemax, BB Solar i Permonte. Trebalo bi napraviti, prije nego što se uđe u rekonstrukciju, tehničko-ekonomsku analizu opravdanosti tog projekta. Da vidimo šta dobijamo, a šta gubimo, jer to nije mali novac. Ako se ispostavi da se ulože 60 miliona a da se to neće vratiti, jer je najavljeno gašenje TE, onda je suludo ulagati pare.
MONITOR: Nadate li se da će nakon rekonstrukcije Pljevlja izgubiti neslavnu titulu jednog od gradova sa najzagađenijim vazduhom u Evopi?
MITROVIĆ: Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… Sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte.
MONITOR: I pored moratorijuma na gradnju malih HE, problem do kraja nije riješen. Pojedini investitori tuže državu a neki su preko suda uspjeli da dobiju presude o nastavku gradnje.
MITROVIĆ: Talas gradnje malih hidroelektrana na planinskim rječicama po Crnoj Gori i prevare koje su stanovnicima pravili investitori su prošlost. Svaki sljedeći pokušaj gradnje neće proći bez ozbiljnog bunta građana. Primjer za to su Čestogaz u Barama Kranjskim i Rečine kod Kolašina.
Mini hidroelektrane kakve su izgrađene na rječicama po Crnoj Gori, imaju katastrofalne posljedice po životnu sredinu. One se najčešće grade na malim planinskim rijekama, a da bi se njihovim koritima uopšte prišlo, sijeku se stabla, probijaju pristupni putevi i raskopavaju obale. Na rijeci se postavlja betonska brana, zatim se od tog mjesta u riječno korito ukopavaju cijevi koje vodu iz rijeke odvode do mašinske zgrade gdje se preko turbina i generatora snaga vode pretvara u električnu energiju. Rezultati su uništavanje pejzaža i smanjenje kvaliteta vode nizvodno od mHE. Kada dođe do zaustavljanja vode, dolazi i do povećanja njene temperature. Time se dobijaju uslovi za razvoj algi i dolazi do veće potrošnje kiseonika. Smanjenje kiseonika u vodi stvara uslove za promjenu drugih parametara i klasa vode se mijenja na gore.
Aktvisti Breznice su više od deset godina involvirani u borbu protiv gradnje svih vrsta brana u regionu. Pokretali su i učestvovali na stotinama protesta protiv gradnje (Buk-Bijela, Brodarevo I i II, Rekovići, Mramorje, Stara Planina – Srbija; Mrsovo, Ustprača, BiH…) zbog zabrinutosti da će doći do presušivanja izvora i gubitka pijaćih voda, te opasnosti da nećemo u budućnosti moći da pijemo vodu sa izvora, već ćemo morati da je kupujemo.
MONITOR: Kada smo radili i intervju, prije tri godine, otvoreno je poglavlje 27 –Životna sredina i klimatske promjene. Šta smo do sada uradili na ispunjenju zahtjeva ?
MITROVIĆ: Osim prazne priče i uzimanja grantova, od pojedinih podgoričkih NVO-a za priču o poglavlju, pisanju ,,izvještaja iz sjenke”, formiranju nekakvih ,,zimzelenih” koalicija, fingiranju napretka, nije se mrdnulo s mrtve tačke.
Dugo očekivani Eko-fond je napokon postao operativan i on se finansira od plaćanja naknada zbog zagađivanja životne sredine, a Agencija za zaštitu prirode i životne sredine donosi rješenja po osnovu kojih se vrše naplate eko- naknada, odnosno prikupljaju sredstva za finansiranje Eko-fonda, između ostalog i od naknada za ispuštanje zagađujućih materija u vazduh i naknada za stvaranje i deponovanje opasnog otpada, kao i Eko-naknade zbog zagađivanja životne sredine koje se plaćaju po principu „zagađivač plaća”. Logično bi bilo da se prvo počne od najugroženijeg i najdevastiranijeg područja, sa koga se raubuju prirodna dobra i uništava životna sredina, tamo gdje je ugroženo zdravlje stanovništva. Međutim prva ulaganja Eko-fonda se odnose na subvencionairanje nabavke električnih vozila i nabavku fotonaponskih panela za male firme i poljoprivrednike. Pljevlja i njihova devastirana životna sredina su još na čekanju. Očigledno i novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka.
Predrag NIKOLIĆ
Stav2 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice