Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, EKOLOŠKI AKTIVISTA: I novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka

Objavljeno prije

na

Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte

 

MONITOR: Požari gutaju šume i u Pljevljima. Šta je razlog što se svake godine ponavlja priča i nespremnost za borbu sa vatrenom stihijom?

MITROVIĆ: Svake godine se ponavlja situacija gdje ljudski faktor utiče na nastajanje šumskih požara u kojima  nastaju nenadoknadive štete. Procjenitelji štetu računaju na osnovu izgorele drvne mase na tom području, a niko i ne pokušava izračunati stvarnu štetu koja se odnosi na ekosistem, nestalu vegetaciju, životinjske vrste, doprinos klimatskim promjenama i slično.

Na opožarenim šumskim područjima gdje su obitavale raznolike biljne i životinjske vrste nakon požara (ako su preživjele vatrenu stihiju) se neće vratiti, jer su uništena njihova staništa. Nestaće sa tog područja jer više neće imati hrane.  Na tom, vatrom uništenom području, neće se povratiti prethodna vegetacija. Neće se pojaviti ranije vrste medicinskog, ljekovitog, aromatičnog ili začinskog bilja.  Još  nema naznaka da će se stati na kraj podmetanju požara i krenuti u obračun sa piromanima koji iz obijesti, neznanja ili prikrivanja krađe tehničkog i ogrevnog drveta uništavaju i pustoše naše šume, vrše teror nad svima nama – nekažnjeno.

MONITOR:  Ima li kakvog pomaka i najava promjena u odnosu i gazdovanju šumama?

MITROVIĆ: Crna Gora je jedna od najšumovitijih država u Evropi, a stanje u njenim šumama je katastrofalno. Gdje su nekada bile guste šume, sa stogodišnjim stablima, sada su ogoljene površine sa panjevima i žbunjem, nastale usljed haotične sječe. Crnogorske šume su postale predjeli slikani panjevima i spaljenim prostranstvima.

To je problem koji traje decenijama i koji se ne rješava. Dosadašnji sistem eksploatacije šuma dodjelom koncesija je doveo do sunovrata u drvnoj industriji i eksploatacije šuma u Crnoj Gori.

Ne tako davno, 2011. najveći koncesionar, među 50-ak u Crnoj Gori, bila je kompanija Vektra Jakić, odnosno Dragan Brković koji je u to vrijeme dobio pravo korišćenja pljevaljskih šuma na 30 godina. Dozvoljeno mu je da godišnje smije da posiječe 138.000 kubika a šta radi sa njima nepoznanica je, jer sljedećih pet godina nikako nije uspijevao da pokrene proizvodnju. Zatim je započeo pompezno najavljivanu proizvodnju peleta u savremenom pogonu, da bi i to vrlo kratko trajalo.

Ako se sa ove vremenske distance pogleda razlika u tadašnjoj cijeni, sve je jasno: kubik na licu mjesta koštao je od 6 do 9 eura, na kamionu 60 eura, a kada se izveze preko granice, za istu tu građu se dobija od 120 do 140 eura.

Za vrijeme mandata resornog ministra Milutina Simovića, Vlada je Brkoviću dozvolila izvoz oblovine u BiH. Brkoviću se višestruko isplaćivalo da oblovinu koju posiječe proda na licu mjesta ili da je izveze, proda i zaradi više nego duplo po metru kubnom, nego da posiječenu građu prerađuje u sopstvenom pogonu i prodaje gotov proizvod. Da Brković prodaje oblovinu koju posiječe, njegova računica bi izgledala ovako: od posla na licu mjesta bi godišnje zaradio 828 hiljada eura, dok bi za trupce utovarene na kamion prihodovao 8.280.000 eura. Međutim, ako bi sve to prodao preko granice, godišnje bi zaradio minimalno 16.560.000 eura.

Nakon svega, ne bi trebalo ni da se pitamo, zašto je stanje u crnogorskom šumarstvu ovakvo.

MONITOR: Najavljeno je da uskoro počinje ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja. Šta očekujete od nje?

MITROVIĆ: TE Pljevlja je u oktobru 2020. potrošila 20 hiljada radnih sati, koji su joj odlukom Ministarskog savjeta Evropske energetske zajednice (EEZ) iz 2016. bili dozvoljeni u periodu od 2018. do 2023. godine, a projekat ekološke rekonstrukcije još nije počeo. Ona danas radi bez dozvole. Dakle,  na crno, uprkos domaćim i Evropskim propisima, uprkos neslaganju EEZ. Ovo je nezabilježen slučaj.

EEZ je zbog prekoračenja dozvoljenih radnih sati za TE, 20. aprila ove godine, pokrenula postupak za rješavanje sporova protiv Crne Gore zbog kršenja EU Direktive o velikim ložištima. Po isteku 20.000 sati, postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. To nije slučaj sa TE Pljevlja.

Vlada Crne Gore je još 2017. godine prihvatila obavezu da ugasi TE Pljevlja, dobijena je derogacija od 20.000 radnih sati koje je trebalo upotrijebiti do kraja 2023. sa ciljem da se osigura sigurnost snabdijevanja dok se ne izgrade novi objekti. Pod novim objektom se smatra rekonstrukcija TE Pljevlja poslije zatvaranja u elektranu koja bi bila u skladu sa regulativom EU 2017/1442, ili izgradnja potpuno novih objekata u skladu sa istom regulativom.

U maju 2021. Vlada je usvojila zaključak kojim od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine zahtijeva da obustave sve započete postupke u vezi sa revizijom integrisane dozvole za rad TE, kako bi ona nastavila da radi dok traju pregovori sa EEZ.

Sad imamo podijeljena mišljenja energetičara i eksperata. Eksperti upozoravaju da je neisplativo ulagati toliki novac u TE koja će, tvrde, zbog EU propisa raditi još nekoliko godina. Iz Elektroprivrede poručuju da ne razmatraju mogućnost obustavljanja projekta, o čemu je ugovor prije godinu potpisan sa konzorcijumom u kojem su kineski DEC international, podgoričke firme Bemax, BB Solar i Permonte. Trebalo bi napraviti, prije nego što se uđe u rekonstrukciju, tehničko-ekonomsku analizu opravdanosti tog projekta. Da vidimo šta dobijamo, a šta gubimo, jer to nije mali novac. Ako se ispostavi da se ulože 60 miliona a da se to neće vratiti, jer je najavljeno gašenje TE, onda je suludo ulagati pare.

MONITOR: Nadate li se da će nakon rekonstrukcije Pljevlja izgubiti neslavnu titulu jednog od gradova sa najzagađenijim vazduhom u Evopi?

MITROVIĆ: Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… Sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte.

MONITOR: I pored moratorijuma na gradnju malih HE, problem do kraja nije riješen. Pojedini investitori tuže državu a neki su preko suda uspjeli da dobiju presude o nastavku gradnje.

MITROVIĆ: Talas gradnje malih hidroelektrana na planinskim rječicama po Crnoj Gori i prevare koje su stanovnicima pravili investitori su prošlost. Svaki sljedeći pokušaj gradnje neće proći bez ozbiljnog bunta građana. Primjer za to su Čestogaz u Barama Kranjskim i Rečine kod Kolašina.

Mini hidroelektrane kakve su izgrađene  na rječicama po Crnoj Gori, imaju katastrofalne posljedice po životnu sredinu. One se najčešće grade na malim planinskim rijekama, a da bi se njihovim koritima uopšte prišlo, sijeku se stabla, probijaju pristupni putevi i raskopavaju obale. Na rijeci se postavlja betonska brana, zatim se od tog mjesta u riječno korito ukopavaju cijevi koje vodu iz rijeke odvode do mašinske zgrade gdje se preko turbina i generatora snaga vode pretvara u električnu energiju. Rezultati su uništavanje pejzaža i smanjenje kvaliteta vode nizvodno od mHE. Kada dođe do zaustavljanja vode, dolazi i do povećanja njene temperature. Time se dobijaju uslovi za razvoj algi i  dolazi do veće potrošnje kiseonika. Smanjenje kiseonika u vodi stvara uslove za promjenu drugih parametara i klasa vode se mijenja na gore.

Aktvisti Breznice su više od deset godina involvirani u borbu protiv gradnje svih vrsta brana u regionu. Pokretali su  i učestvovali na stotinama protesta protiv gradnje (Buk-Bijela, Brodarevo I i II, Rekovići, Mramorje, Stara Planina – Srbija; Mrsovo, Ustprača, BiH…) zbog zabrinutosti da će doći do  presušivanja izvora i gubitka pijaćih voda, te opasnosti da nećemo u budućnosti moći da pijemo vodu sa izvora, već ćemo morati da je kupujemo.

MONITOR: Kada smo radili i intervju, prije tri godine, otvoreno je poglavlje 27 –Životna sredina i klimatske promjene. Šta smo do sada uradili na ispunjenju zahtjeva ?

MITROVIĆ: Osim prazne priče i uzimanja grantova, od pojedinih podgoričkih NVO-a za priču o poglavlju, pisanju ,,izvještaja iz sjenke”, formiranju nekakvih ,,zimzelenih” koalicija,  fingiranju napretka, nije se mrdnulo s mrtve tačke.

Dugo očekivani Eko-fond je napokon postao operativan i on se finansira od plaćanja naknada zbog zagađivanja životne sredine, a Agencija za zaštitu prirode i životne sredine donosi rješenja po osnovu kojih se vrše naplate eko- naknada, odnosno prikupljaju sredstva za  finansiranje Eko-fonda, između ostalog i od naknada za ispuštanje zagađujućih materija u vazduh i naknada za stvaranje i deponovanje opasnog otpada, kao i Eko-naknade zbog zagađivanja životne sredine koje se plaćaju po principu „zagađivač plaća”. Logično bi bilo da se prvo počne od najugroženijeg i najdevastiranijeg područja, sa koga se raubuju prirodna dobra i uništava životna sredina, tamo gdje je ugroženo zdravlje stanovništva.  Međutim prva ulaganja Eko-fonda se odnose na subvencionairanje nabavke električnih vozila i nabavku fotonaponskih panela za male firme i poljoprivrednike. Pljevlja i njihova devastirana životna sredina su još na čekanju. Očigledno i novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo