Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, EKOLOŠKI AKTIVISTA: I novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka

Objavljeno prije

na

Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte

 

MONITOR: Požari gutaju šume i u Pljevljima. Šta je razlog što se svake godine ponavlja priča i nespremnost za borbu sa vatrenom stihijom?

MITROVIĆ: Svake godine se ponavlja situacija gdje ljudski faktor utiče na nastajanje šumskih požara u kojima  nastaju nenadoknadive štete. Procjenitelji štetu računaju na osnovu izgorele drvne mase na tom području, a niko i ne pokušava izračunati stvarnu štetu koja se odnosi na ekosistem, nestalu vegetaciju, životinjske vrste, doprinos klimatskim promjenama i slično.

Na opožarenim šumskim područjima gdje su obitavale raznolike biljne i životinjske vrste nakon požara (ako su preživjele vatrenu stihiju) se neće vratiti, jer su uništena njihova staništa. Nestaće sa tog područja jer više neće imati hrane.  Na tom, vatrom uništenom području, neće se povratiti prethodna vegetacija. Neće se pojaviti ranije vrste medicinskog, ljekovitog, aromatičnog ili začinskog bilja.  Još  nema naznaka da će se stati na kraj podmetanju požara i krenuti u obračun sa piromanima koji iz obijesti, neznanja ili prikrivanja krađe tehničkog i ogrevnog drveta uništavaju i pustoše naše šume, vrše teror nad svima nama – nekažnjeno.

MONITOR:  Ima li kakvog pomaka i najava promjena u odnosu i gazdovanju šumama?

MITROVIĆ: Crna Gora je jedna od najšumovitijih država u Evropi, a stanje u njenim šumama je katastrofalno. Gdje su nekada bile guste šume, sa stogodišnjim stablima, sada su ogoljene površine sa panjevima i žbunjem, nastale usljed haotične sječe. Crnogorske šume su postale predjeli slikani panjevima i spaljenim prostranstvima.

To je problem koji traje decenijama i koji se ne rješava. Dosadašnji sistem eksploatacije šuma dodjelom koncesija je doveo do sunovrata u drvnoj industriji i eksploatacije šuma u Crnoj Gori.

Ne tako davno, 2011. najveći koncesionar, među 50-ak u Crnoj Gori, bila je kompanija Vektra Jakić, odnosno Dragan Brković koji je u to vrijeme dobio pravo korišćenja pljevaljskih šuma na 30 godina. Dozvoljeno mu je da godišnje smije da posiječe 138.000 kubika a šta radi sa njima nepoznanica je, jer sljedećih pet godina nikako nije uspijevao da pokrene proizvodnju. Zatim je započeo pompezno najavljivanu proizvodnju peleta u savremenom pogonu, da bi i to vrlo kratko trajalo.

Ako se sa ove vremenske distance pogleda razlika u tadašnjoj cijeni, sve je jasno: kubik na licu mjesta koštao je od 6 do 9 eura, na kamionu 60 eura, a kada se izveze preko granice, za istu tu građu se dobija od 120 do 140 eura.

Za vrijeme mandata resornog ministra Milutina Simovića, Vlada je Brkoviću dozvolila izvoz oblovine u BiH. Brkoviću se višestruko isplaćivalo da oblovinu koju posiječe proda na licu mjesta ili da je izveze, proda i zaradi više nego duplo po metru kubnom, nego da posiječenu građu prerađuje u sopstvenom pogonu i prodaje gotov proizvod. Da Brković prodaje oblovinu koju posiječe, njegova računica bi izgledala ovako: od posla na licu mjesta bi godišnje zaradio 828 hiljada eura, dok bi za trupce utovarene na kamion prihodovao 8.280.000 eura. Međutim, ako bi sve to prodao preko granice, godišnje bi zaradio minimalno 16.560.000 eura.

Nakon svega, ne bi trebalo ni da se pitamo, zašto je stanje u crnogorskom šumarstvu ovakvo.

MONITOR: Najavljeno je da uskoro počinje ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja. Šta očekujete od nje?

MITROVIĆ: TE Pljevlja je u oktobru 2020. potrošila 20 hiljada radnih sati, koji su joj odlukom Ministarskog savjeta Evropske energetske zajednice (EEZ) iz 2016. bili dozvoljeni u periodu od 2018. do 2023. godine, a projekat ekološke rekonstrukcije još nije počeo. Ona danas radi bez dozvole. Dakle,  na crno, uprkos domaćim i Evropskim propisima, uprkos neslaganju EEZ. Ovo je nezabilježen slučaj.

EEZ je zbog prekoračenja dozvoljenih radnih sati za TE, 20. aprila ove godine, pokrenula postupak za rješavanje sporova protiv Crne Gore zbog kršenja EU Direktive o velikim ložištima. Po isteku 20.000 sati, postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju (strože) standarde Direktive o industrijskim emisijama. To nije slučaj sa TE Pljevlja.

Vlada Crne Gore je još 2017. godine prihvatila obavezu da ugasi TE Pljevlja, dobijena je derogacija od 20.000 radnih sati koje je trebalo upotrijebiti do kraja 2023. sa ciljem da se osigura sigurnost snabdijevanja dok se ne izgrade novi objekti. Pod novim objektom se smatra rekonstrukcija TE Pljevlja poslije zatvaranja u elektranu koja bi bila u skladu sa regulativom EU 2017/1442, ili izgradnja potpuno novih objekata u skladu sa istom regulativom.

U maju 2021. Vlada je usvojila zaključak kojim od Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine zahtijeva da obustave sve započete postupke u vezi sa revizijom integrisane dozvole za rad TE, kako bi ona nastavila da radi dok traju pregovori sa EEZ.

Sad imamo podijeljena mišljenja energetičara i eksperata. Eksperti upozoravaju da je neisplativo ulagati toliki novac u TE koja će, tvrde, zbog EU propisa raditi još nekoliko godina. Iz Elektroprivrede poručuju da ne razmatraju mogućnost obustavljanja projekta, o čemu je ugovor prije godinu potpisan sa konzorcijumom u kojem su kineski DEC international, podgoričke firme Bemax, BB Solar i Permonte. Trebalo bi napraviti, prije nego što se uđe u rekonstrukciju, tehničko-ekonomsku analizu opravdanosti tog projekta. Da vidimo šta dobijamo, a šta gubimo, jer to nije mali novac. Ako se ispostavi da se ulože 60 miliona a da se to neće vratiti, jer je najavljeno gašenje TE, onda je suludo ulagati pare.

MONITOR: Nadate li se da će nakon rekonstrukcije Pljevlja izgubiti neslavnu titulu jednog od gradova sa najzagađenijim vazduhom u Evopi?

MITROVIĆ: Pored Termoelektrane u Pljevljima imamo i niz drugih vrlo značajnih zagađivača vazduha, voda i zemljišta kao što su individualna ložišta, kotlarnice, Rudnik uglja… Sve dok budemo koristili i spaljivali ugalj Pljevljaci će imati problem sa kvalitetom vazduha i života uopšte.

MONITOR: I pored moratorijuma na gradnju malih HE, problem do kraja nije riješen. Pojedini investitori tuže državu a neki su preko suda uspjeli da dobiju presude o nastavku gradnje.

MITROVIĆ: Talas gradnje malih hidroelektrana na planinskim rječicama po Crnoj Gori i prevare koje su stanovnicima pravili investitori su prošlost. Svaki sljedeći pokušaj gradnje neće proći bez ozbiljnog bunta građana. Primjer za to su Čestogaz u Barama Kranjskim i Rečine kod Kolašina.

Mini hidroelektrane kakve su izgrađene  na rječicama po Crnoj Gori, imaju katastrofalne posljedice po životnu sredinu. One se najčešće grade na malim planinskim rijekama, a da bi se njihovim koritima uopšte prišlo, sijeku se stabla, probijaju pristupni putevi i raskopavaju obale. Na rijeci se postavlja betonska brana, zatim se od tog mjesta u riječno korito ukopavaju cijevi koje vodu iz rijeke odvode do mašinske zgrade gdje se preko turbina i generatora snaga vode pretvara u električnu energiju. Rezultati su uništavanje pejzaža i smanjenje kvaliteta vode nizvodno od mHE. Kada dođe do zaustavljanja vode, dolazi i do povećanja njene temperature. Time se dobijaju uslovi za razvoj algi i  dolazi do veće potrošnje kiseonika. Smanjenje kiseonika u vodi stvara uslove za promjenu drugih parametara i klasa vode se mijenja na gore.

Aktvisti Breznice su više od deset godina involvirani u borbu protiv gradnje svih vrsta brana u regionu. Pokretali su  i učestvovali na stotinama protesta protiv gradnje (Buk-Bijela, Brodarevo I i II, Rekovići, Mramorje, Stara Planina – Srbija; Mrsovo, Ustprača, BiH…) zbog zabrinutosti da će doći do  presušivanja izvora i gubitka pijaćih voda, te opasnosti da nećemo u budućnosti moći da pijemo vodu sa izvora, već ćemo morati da je kupujemo.

MONITOR: Kada smo radili i intervju, prije tri godine, otvoreno je poglavlje 27 –Životna sredina i klimatske promjene. Šta smo do sada uradili na ispunjenju zahtjeva ?

MITROVIĆ: Osim prazne priče i uzimanja grantova, od pojedinih podgoričkih NVO-a za priču o poglavlju, pisanju ,,izvještaja iz sjenke”, formiranju nekakvih ,,zimzelenih” koalicija,  fingiranju napretka, nije se mrdnulo s mrtve tačke.

Dugo očekivani Eko-fond je napokon postao operativan i on se finansira od plaćanja naknada zbog zagađivanja životne sredine, a Agencija za zaštitu prirode i životne sredine donosi rješenja po osnovu kojih se vrše naplate eko- naknada, odnosno prikupljaju sredstva za  finansiranje Eko-fonda, između ostalog i od naknada za ispuštanje zagađujućih materija u vazduh i naknada za stvaranje i deponovanje opasnog otpada, kao i Eko-naknade zbog zagađivanja životne sredine koje se plaćaju po principu „zagađivač plaća”. Logično bi bilo da se prvo počne od najugroženijeg i najdevastiranijeg područja, sa koga se raubuju prirodna dobra i uništava životna sredina, tamo gdje je ugroženo zdravlje stanovništva.  Međutim prva ulaganja Eko-fonda se odnose na subvencionairanje nabavke električnih vozila i nabavku fotonaponskih panela za male firme i poljoprivrednike. Pljevlja i njihova devastirana životna sredina su još na čekanju. Očigledno i novoj vlasti je sve preče od zdravlja Pljevljaka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo