Ministri Krivokapićeve Vlade koji ne žele da napuste politiku i vrate se struci, nijesu izuzetak. Većina ministara Vlade Duška Markovića je danas u parlamentu. Od DPS ministara to je očekivano, oni su radni vijek proveli u partiji, šetajući sa jedne državne funkcije na drugu. Kada je formirana ekspertska Vlada mislili smo da slijede promjene. I drugačiji političari. Samo mislili
Kada je prije skoro dvije godine formirana odlazeća ekspertska Vlada, slušali smo priče o stručnjacima koji su se odrekli svojih unosnih karijera, kako bi spasili zemlju. Danas, nakon što je ekspertskoj Vladi uveliko istekao rok, mnogi od njih biraju da ostanu u politici. Valjda je, makar ovdje, primamljivije od struke.
Kada je izabran za ministra finansija, Milojko Spajić predstavljen je kao mladi perspektivni stručnjak, koji je kao menadžer zarađivao u Singapuru oko 22 hiljade dolara mjesečno. Prema podacima sa sajta Vlade, Spajić je studirao ekometriku na Osaka univerzitetu u Japanu, a potom usavršavanje nastavio na kineskom tehničkom univerzitetu. Zvanje magistra stekao je u Francuskoj.
„Ponekad razmišljam o ostavci i zašto ovo radim. Zašto se ne vratim u Singapur za platu od 20 000“, zapitao se javno na TV Vijesti Spajić u novembru 2021. Do danas javnosti nije dao odgovor šta je to primamljivije u crnogorskoj politici od svjetskog uspjeha u struci. Umjesto toga, Spajić je skupa sa ministrom ekonomskog razvoja Jakovom Milatovićem najavio osnivanje pokreta, koji je krenuo kao lokalna izborna lista Berane sad, a koji je u predizbornim Beranama podržao i premijer Zdravko Krivokapić. Tako su mladi i perspektivni eksperti pošli putem trodecenijskog crnogorskog vladara Mila Đukanovića, koji je na isti način koristio državne funkcije i resurse za političku promociju sebe i partije. Razlika je u tome što je Đukanović u državničke vode i politiku ušao kao pripravnik. Malčice je jasnije zašto iz nje nikako nije htio da izađe.
I ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović počeo je ministrovanje kao žrtvovanje unosne radne biografije zarad napretka Crne Gore. U politiku je ušao kao magistar ekonomije Univerziteta u Oksfordu, koji je svoje znanje usavršavao u Beču, Rimu, Ilinoisu. Pa onda Dojče banka u Frankfurtu, Evropska banka za obnovu i razvoj gdje postaje i glavni ekonomista. „U politiku sam ušao iz najbolje namjere i sa dva stana koja posjedujem, a u Crnoj Gori se stiče utisak da ministri dolaze na funkcije da bi riješili svoje privatne probleme“, objašnjavao je Milatović svojevremeno. U ovdašnju politiku ministri uglavnom ulaze zarad moći i privilegija. I zbog toga što većina ne može da se vrati unosnim karijerama. Jer ih nemaju. Zašto je Milatoviću politika milija od svjetski priznatih radnih mjesta, ne zna se.
Premijer Zdravko Krivokapić ušao je u politiku kao profesor crnogorskog Univerziteta. Nije Beč i Singapur, ali je svakako radni vijek proveden u nauci. Ubrzo po ulasku u Vladu, objasnio je da je u politici zbog interesa Srpske pravoslavne crkve, odnosno amaneta mitropolita Amfilohija, koji je, kako je svojevremeno objašnjavao, skoro pa ispunio. Šta ga i dalje drži u politici, nije objašnjavao. Umjesto povratka nauci ili metafizici, na koju je znao da se pozove objašnjavajući da ne postoji samo zemaljski svijet, ipak je izgleda odlučio da ostane u zemaljskom svijetu crnogorske politike. Osim podrške izbornoj listi Berane sad, premijer je svojevremeno saopštio da će biti „ u svakom pokretu koji će doprinijeti razvoju Crne Gore“. Gdje je bio kad su se rađali pokreti koji su željeli drugačiju Crnu Goru, a ne onu koju je trideset godina kreirao Milo Đukanović, nije pojašnjavao.
Ni ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta Vesna Bratić ne vraća se na fakultet. Ona je nedavno objasnila da će nakon prestanka funkcije odlučiti kojoj partiji ili koaliciji će pristupiti. Na mjesto ministarke došla je kao profesorica Filološkog fakulteta u Nikšiću. „U mome resoru, struka će biti ispred politike“, kazala je kada je izabrana za ministarku četiri oblasti. Njeno ministrovanje, međutim, zapamćeno je po diskriminaciji, političkim odstrjelima nepodobnih i zapošljavanju bliskih Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Možda i nije loše što se ne vraća u obrazovanje. Zarad budućih pokoljenja. Na takvu politiku smo svakako navikli.
Kao pravni stručnjak i advokat u politiku je ušao i ministar policije Sergej Sekulović. Tu će najvjerovatnije i ostati. Sekulović je poručio da razmišlja da se potpuno uključi u politički život.
Ministri Krivokapićeve Vlade nijesu izuzetak. Većina ministara prethodne Vlade Duška Markovića i dalje je u politici. Razlika je tek u tome što je to od njih i očekivano, pošto su radni vijek mahom proveli u partiji, šetajući sa jedne državne funkcije na drugu. Kada je formirana ekspertska Vlada mislili smo da slijede promjene. Ono, mislili.
Većina ministara Markovićeve Vlade danas je u parlamentu: Predrag Bošković (Ministartsvo odbrane), Mevludin Nuhodžić (Ministarstvo unutrašnjih poslova) , Damir Šehović (Mnistarstvo obrazovanja), Dragica Sekulić (Ministarstvo ekonomije), Aleksandar Bogdanović (Ministarstvo kuluture), Nikola Janović (Ministarstvo sporta), Suzana Pribilović (Ministarstvo javne uprave)…
Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava u Markovićevoj Vladi, čak se i pominjao kao ministar iste oblasti u budućoj manjinskoj vladi.
Rijetki koji nije u politici je ministar turizma Pavle Radulović, koji je na to mjesto podnio ostavku nakon što su mediji objavili snimak na kom se vidi kako građevinski inspektori reketiraju investitora. A možda jedini koji se vratio struci je Srđan Darmanović, koji je u Markovićevoj Vladi pokrivao poziciju ministra spoljnjih poslova. On je danas profesor na Univerzitetu Crne Gore.
Slična stvar je i sa ministrima prethodne, Đukanovićeve Vlade. U parlamentu su i dalje Petar Bošković, koji je u Đukanovićevoj Vladi bio ministar rada i socijalnog staranja, Petar Ivanović (Ministarstvo poljoprivrede), Raško Konjević (Ministarsvo policije), Branimir Gvozdenović (ministar turizma i održivog razvoja) .
Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete u Đukanovićevoj Vladi, postao je nakon procesa Koverta generalni sekretar predsjednika države. Radoje Žugić, ministar finansija u Đukanovićevoj Vladi danas je guverner Centralne banke.
Rijetki koji više nijesu u politici su Igor Lukšić, tadašnji ministar finansija i Vladimir Kavarić, ministar ekonomije.
I nakon avgustovskih promjena, to kad ufati, ne pušta.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice