Povežite se sa nama

Izdvojeno

MINISTRI I VLAST: To kad ufati ne pušta

Objavljeno prije

na

Ministri Krivokapićeve Vlade koji ne žele da napuste politiku i vrate se struci,  nijesu izuzetak.  Većina ministara Vlade Duška Markovića je danas u parlamentu.  Od DPS ministara to je očekivano, oni su  radni vijek  proveli u partiji, šetajući sa jedne državne funkcije na drugu. Kada je formirana ekspertska Vlada mislili smo da slijede promjene. I drugačiji političari. Samo mislili

 

Kada je prije skoro dvije godine formirana odlazeća ekspertska Vlada, slušali smo priče o stručnjacima koji su se odrekli svojih unosnih karijera, kako bi spasili zemlju.  Danas, nakon što je ekspertskoj Vladi uveliko istekao rok,  mnogi od njih biraju da ostanu u politici.  Valjda je, makar ovdje, primamljivije  od struke.

Kada je izabran za ministra finansija, Milojko Spajić predstavljen je kao mladi perspektivni stručnjak, koji je  kao menadžer zarađivao u Singapuru oko 22 hiljade dolara mjesečno. Prema podacima sa sajta Vlade, Spajić je studirao ekometriku na Osaka univerzitetu u Japanu, a potom usavršavanje nastavio na kineskom tehničkom univerzitetu. Zvanje magistra stekao je u Francuskoj.

„Ponekad razmišljam o ostavci i zašto ovo radim. Zašto se ne vratim u Singapur za platu od 20 000“, zapitao se javno na TV Vijesti Spajić u novembru 2021. Do danas javnosti nije dao odgovor šta je to primamljivije u crnogorskoj politici od svjetskog uspjeha u struci.  Umjesto toga, Spajić je skupa sa ministrom ekonomskog razvoja Jakovom Milatovićem najavio osnivanje pokreta, koji je krenuo kao lokalna izborna lista Berane sad, a koji je u predizbornim Beranama podržao i premijer Zdravko Krivokapić.  Tako su mladi i perspektivni eksperti pošli  putem trodecenijskog crnogorskog vladara Mila Đukanovića,  koji je na isti način  koristio državne funkcije i resurse za političku promociju sebe i partije.  Razlika je  u tome što je Đukanović u državničke vode i politiku ušao kao pripravnik.  Malčice je jasnije  zašto iz nje nikako nije htio  da izađe.

I ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović počeo je ministrovanje kao žrtvovanje unosne radne biografije zarad napretka Crne Gore.  U politiku je ušao kao magistar ekonomije Univerziteta u Oksfordu, koji je svoje znanje usavršavao u Beču, Rimu, Ilinoisu. Pa onda Dojče banka u Frankfurtu, Evropska banka za obnovu i razvoj gdje postaje i glavni ekonomista. „U politiku sam ušao iz najbolje namjere i sa dva stana koja posjedujem, a u Crnoj Gori se stiče utisak da ministri dolaze na funkcije da bi riješili svoje privatne probleme“, objašnjavao je Milatović svojevremeno. U ovdašnju politiku ministri uglavnom ulaze zarad moći i privilegija.  I zbog toga što većina ne može da se  vrati unosnim karijerama.  Jer ih nemaju.  Zašto je Milatoviću politika milija od svjetski priznatih radnih mjesta, ne zna se.

Premijer Zdravko Krivokapić ušao je u politiku kao profesor crnogorskog Univerziteta. Nije Beč i Singapur, ali je svakako radni vijek proveden u nauci. Ubrzo po ulasku u Vladu, objasnio je da je u politici zbog interesa Srpske pravoslavne crkve, odnosno amaneta mitropolita Amfilohija, koji je, kako je svojevremeno objašnjavao, skoro pa ispunio.  Šta ga i dalje drži u politici, nije objašnjavao.  Umjesto povratka nauci ili metafizici, na koju je znao da se pozove objašnjavajući da ne postoji samo zemaljski svijet, ipak je izgleda odlučio da ostane u zemaljskom svijetu crnogorske politike. Osim podrške izbornoj listi Berane sad, premijer je svojevremeno saopštio da će biti „ u svakom pokretu koji će doprinijeti razvoju Crne Gore“. Gdje je bio kad su se rađali pokreti koji su željeli drugačiju Crnu Goru, a ne onu koju je trideset godina kreirao Milo Đukanović, nije pojašnjavao.

Ni ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta Vesna Bratić ne vraća se na fakultet. Ona je nedavno objasnila da će nakon prestanka funkcije odlučiti kojoj partiji ili koaliciji će pristupiti. Na mjesto ministarke došla je kao profesorica Filološkog fakulteta u Nikšiću.  „U mome resoru, struka će biti ispred politike“, kazala je kada je izabrana za ministarku četiri oblasti.  Njeno ministrovanje, međutim, zapamćeno je po diskriminaciji, političkim odstrjelima nepodobnih i zapošljavanju bliskih Srpskoj pravoslavnoj crkvi.  Možda i nije loše što se ne vraća u obrazovanje.  Zarad budućih pokoljenja. Na takvu politiku smo svakako navikli.

Kao pravni stručnjak i advokat u politiku je ušao i ministar policije Sergej Sekulović.  Tu će najvjerovatnije i ostati. Sekulović je poručio da razmišlja da se potpuno uključi u politički život.

Ministri Krivokapićeve Vlade nijesu izuzetak.  Većina ministara prethodne Vlade Duška Markovića i dalje je u politici. Razlika je tek u tome što je to od njih i očekivano, pošto su radni vijek mahom proveli u partiji, šetajući sa jedne državne funkcije na drugu. Kada je formirana ekspertska Vlada mislili smo da slijede promjene. Ono, mislili.

Većina ministara Markovićeve Vlade danas je u parlamentu: Predrag Bošković (Ministartsvo odbrane), Mevludin Nuhodžić (Ministarstvo unutrašnjih poslova) , Damir Šehović (Mnistarstvo obrazovanja), Dragica Sekulić (Ministarstvo ekonomije), Aleksandar Bogdanović (Ministarstvo kuluture), Nikola Janović (Ministarstvo sporta), Suzana Pribilović (Ministarstvo javne uprave)…

Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava u Markovićevoj Vladi, čak se i pominjao kao ministar iste oblasti u budućoj manjinskoj vladi.

Rijetki koji nije u politici je ministar turizma Pavle Radulović, koji je na to mjesto podnio ostavku nakon što su mediji objavili snimak na kom se vidi kako građevinski inspektori reketiraju investitora.  A možda jedini koji se vratio struci je Srđan Darmanović, koji je u Markovićevoj Vladi pokrivao poziciju ministra spoljnjih poslova. On je danas profesor na Univerzitetu Crne Gore.

Slična stvar  je i sa ministrima prethodne, Đukanovićeve Vlade.  U parlamentu su i dalje Petar Bošković, koji je  u Đukanovićevoj Vladi bio ministar rada i socijalnog staranja, Petar Ivanović (Ministarstvo poljoprivrede), Raško Konjević (Ministarsvo policije), Branimir Gvozdenović (ministar turizma i održivog razvoja) .

Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete u Đukanovićevoj Vladi, postao je  nakon procesa Koverta generalni sekretar predsjednika države.  Radoje Žugić, ministar finansija u Đukanovićevoj Vladi danas je guverner Centralne banke.

Rijetki koji više nijesu  u politici su  Igor Lukšić, tadašnji ministar finansija i Vladimir Kavarić, ministar ekonomije.

I nakon avgustovskih promjena, to kad ufati, ne pušta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo