Povežite se sa nama

Izdvojeno

MINISTRI I VLAST: To kad ufati ne pušta

Objavljeno prije

na

Ministri Krivokapićeve Vlade koji ne žele da napuste politiku i vrate se struci,  nijesu izuzetak.  Većina ministara Vlade Duška Markovića je danas u parlamentu.  Od DPS ministara to je očekivano, oni su  radni vijek  proveli u partiji, šetajući sa jedne državne funkcije na drugu. Kada je formirana ekspertska Vlada mislili smo da slijede promjene. I drugačiji političari. Samo mislili

 

Kada je prije skoro dvije godine formirana odlazeća ekspertska Vlada, slušali smo priče o stručnjacima koji su se odrekli svojih unosnih karijera, kako bi spasili zemlju.  Danas, nakon što je ekspertskoj Vladi uveliko istekao rok,  mnogi od njih biraju da ostanu u politici.  Valjda je, makar ovdje, primamljivije  od struke.

Kada je izabran za ministra finansija, Milojko Spajić predstavljen je kao mladi perspektivni stručnjak, koji je  kao menadžer zarađivao u Singapuru oko 22 hiljade dolara mjesečno. Prema podacima sa sajta Vlade, Spajić je studirao ekometriku na Osaka univerzitetu u Japanu, a potom usavršavanje nastavio na kineskom tehničkom univerzitetu. Zvanje magistra stekao je u Francuskoj.

„Ponekad razmišljam o ostavci i zašto ovo radim. Zašto se ne vratim u Singapur za platu od 20 000“, zapitao se javno na TV Vijesti Spajić u novembru 2021. Do danas javnosti nije dao odgovor šta je to primamljivije u crnogorskoj politici od svjetskog uspjeha u struci.  Umjesto toga, Spajić je skupa sa ministrom ekonomskog razvoja Jakovom Milatovićem najavio osnivanje pokreta, koji je krenuo kao lokalna izborna lista Berane sad, a koji je u predizbornim Beranama podržao i premijer Zdravko Krivokapić.  Tako su mladi i perspektivni eksperti pošli  putem trodecenijskog crnogorskog vladara Mila Đukanovića,  koji je na isti način  koristio državne funkcije i resurse za političku promociju sebe i partije.  Razlika je  u tome što je Đukanović u državničke vode i politiku ušao kao pripravnik.  Malčice je jasnije  zašto iz nje nikako nije htio  da izađe.

I ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović počeo je ministrovanje kao žrtvovanje unosne radne biografije zarad napretka Crne Gore.  U politiku je ušao kao magistar ekonomije Univerziteta u Oksfordu, koji je svoje znanje usavršavao u Beču, Rimu, Ilinoisu. Pa onda Dojče banka u Frankfurtu, Evropska banka za obnovu i razvoj gdje postaje i glavni ekonomista. „U politiku sam ušao iz najbolje namjere i sa dva stana koja posjedujem, a u Crnoj Gori se stiče utisak da ministri dolaze na funkcije da bi riješili svoje privatne probleme“, objašnjavao je Milatović svojevremeno. U ovdašnju politiku ministri uglavnom ulaze zarad moći i privilegija.  I zbog toga što većina ne može da se  vrati unosnim karijerama.  Jer ih nemaju.  Zašto je Milatoviću politika milija od svjetski priznatih radnih mjesta, ne zna se.

Premijer Zdravko Krivokapić ušao je u politiku kao profesor crnogorskog Univerziteta. Nije Beč i Singapur, ali je svakako radni vijek proveden u nauci. Ubrzo po ulasku u Vladu, objasnio je da je u politici zbog interesa Srpske pravoslavne crkve, odnosno amaneta mitropolita Amfilohija, koji je, kako je svojevremeno objašnjavao, skoro pa ispunio.  Šta ga i dalje drži u politici, nije objašnjavao.  Umjesto povratka nauci ili metafizici, na koju je znao da se pozove objašnjavajući da ne postoji samo zemaljski svijet, ipak je izgleda odlučio da ostane u zemaljskom svijetu crnogorske politike. Osim podrške izbornoj listi Berane sad, premijer je svojevremeno saopštio da će biti „ u svakom pokretu koji će doprinijeti razvoju Crne Gore“. Gdje je bio kad su se rađali pokreti koji su željeli drugačiju Crnu Goru, a ne onu koju je trideset godina kreirao Milo Đukanović, nije pojašnjavao.

Ni ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta Vesna Bratić ne vraća se na fakultet. Ona je nedavno objasnila da će nakon prestanka funkcije odlučiti kojoj partiji ili koaliciji će pristupiti. Na mjesto ministarke došla je kao profesorica Filološkog fakulteta u Nikšiću.  „U mome resoru, struka će biti ispred politike“, kazala je kada je izabrana za ministarku četiri oblasti.  Njeno ministrovanje, međutim, zapamćeno je po diskriminaciji, političkim odstrjelima nepodobnih i zapošljavanju bliskih Srpskoj pravoslavnoj crkvi.  Možda i nije loše što se ne vraća u obrazovanje.  Zarad budućih pokoljenja. Na takvu politiku smo svakako navikli.

Kao pravni stručnjak i advokat u politiku je ušao i ministar policije Sergej Sekulović.  Tu će najvjerovatnije i ostati. Sekulović je poručio da razmišlja da se potpuno uključi u politički život.

Ministri Krivokapićeve Vlade nijesu izuzetak.  Većina ministara prethodne Vlade Duška Markovića i dalje je u politici. Razlika je tek u tome što je to od njih i očekivano, pošto su radni vijek mahom proveli u partiji, šetajući sa jedne državne funkcije na drugu. Kada je formirana ekspertska Vlada mislili smo da slijede promjene. Ono, mislili.

Većina ministara Markovićeve Vlade danas je u parlamentu: Predrag Bošković (Ministartsvo odbrane), Mevludin Nuhodžić (Ministarstvo unutrašnjih poslova) , Damir Šehović (Mnistarstvo obrazovanja), Dragica Sekulić (Ministarstvo ekonomije), Aleksandar Bogdanović (Ministarstvo kuluture), Nikola Janović (Ministarstvo sporta), Suzana Pribilović (Ministarstvo javne uprave)…

Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava u Markovićevoj Vladi, čak se i pominjao kao ministar iste oblasti u budućoj manjinskoj vladi.

Rijetki koji nije u politici je ministar turizma Pavle Radulović, koji je na to mjesto podnio ostavku nakon što su mediji objavili snimak na kom se vidi kako građevinski inspektori reketiraju investitora.  A možda jedini koji se vratio struci je Srđan Darmanović, koji je u Markovićevoj Vladi pokrivao poziciju ministra spoljnjih poslova. On je danas profesor na Univerzitetu Crne Gore.

Slična stvar  je i sa ministrima prethodne, Đukanovićeve Vlade.  U parlamentu su i dalje Petar Bošković, koji je  u Đukanovićevoj Vladi bio ministar rada i socijalnog staranja, Petar Ivanović (Ministarstvo poljoprivrede), Raško Konjević (Ministarsvo policije), Branimir Gvozdenović (ministar turizma i održivog razvoja) .

Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete u Đukanovićevoj Vladi, postao je  nakon procesa Koverta generalni sekretar predsjednika države.  Radoje Žugić, ministar finansija u Đukanovićevoj Vladi danas je guverner Centralne banke.

Rijetki koji više nijesu  u politici su  Igor Lukšić, tadašnji ministar finansija i Vladimir Kavarić, ministar ekonomije.

I nakon avgustovskih promjena, to kad ufati, ne pušta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo