Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično

Objavljeno prije

na

Ekonomija ne može da počiva na lijepim željama, ona traži stalni rad, inovativnost, često i napor, sve ono što se sada nigdje ne pominje. Čini mi se da imamo lijep ekonomski cilj, a da o putu do njega se nije mnogo mislilo

 

MONITOR: Dobili smo vladu, šta je sa njenim programom?

VUJOVIĆ: Program je postavljen previše uopšteno tako da teško možete sa njim polemisati na nivou konkretnosti, jer ih on najčešće nema. Politički je napisan korektno, ali fale ključna obrazloženja, posebno u onom dijelu koji najviše interesuje javnost, kako laičku tako i stručnu, a koji se odnosi na program Evropa sad 2. Mislim da je to posljedica političke potrebe da imate širi manevarski prostor u smislu rokova i obećanja, tako da ćemo mjere Vlade čekati kao prvi pokazatelj kuda konkretno idemo u ekonomskom smislu. Sada to ne znamo sa iole pristojnim stepenom pouzdanosti.

MONITOR: U kakvom stanju je Crna Gora dočekala primopredaju izvršne vlasti?

VUJOVIĆ: Politički sistem je čini mi se u konfuziji, a opet na neki način ubrzan. Činjenica je da se dešavaju stvari koje su nekada bile nezamislive, da recimo bivši i novi premijer uz osmjehe primopredaju vlast i da opet i nešto ranije oštro polemišu u parlamentu. To je dobitak. Sada teško možemo govoriti o gubicima jer je previše malo vremena prošlo da bismo podvukli crtu pred rezultatom upravo otišle Vlade, ali možemo ukazati na gomilu neostavarenog što je moglo biti postignuto. Prisjetimo se da je jedan od dva ključna priroteta 43. Vlade bilo urbrzanje evropskog puta. Tu smo dobili zaostatak. I sada ulazimo u jednu fazu gdje svako krivi svakog za to. Izvršna vlast optužuje Skupštinu, političke stranke optužuju Vladu, obije sudove i tako u krug. Sve to zbunjuje građane i čini se da ko bude najglasniji da će ubijediti javnost da je u pravu. Nedostaje nam racionalnosti u ovom procesu primopredaje vlasti.

Isto tako, smatram da su svi ministri trebali da prisustvuju primopredaji dužnosti jer to nije njihova privatna već javna stvar, pa se tako moraju i odnositi prema tome. Ako je neko na nekog ljut, to neka ostane u ličnoj ravni, a neka se u javnoj sferi ponašaju u opštem interesu.

Što se tiče ekonomskog i funkcionalnog aspekta, a tu možemo uočiti nekoliko nepovoljnih tendencija: ljudi napuštaju privatni sektor da bi išli u javni, ekonomija je dobila ogroman balast očekivanja da se može bez rada prihodovati a na kraju će ona platiti sve političke odluke i, možda najbitnije, stvoren je balon očekivanja koji će u jednom trenutku neminovno pući, jer je nemoguće da stalno rastu plate a da se sve manje radi. Moj prigovor političkim elitama je da ne žele javnosti da saopšte da moramo mnogo raditi da bismo bili održiv sistem, a ne da povlađuju očekivanjima o tome da je dolce vita nešto što je počelo i što će samo od sebe da traje. Smatram da stručna javnost tu treba da da svoj doprinos. Naravno kroz kritiku, ali i kroz konkretne predloge kako bismo svi zajedno vršili pritisak da se vrati mjera održivosti kao nužan element solidnog sistema.

MONITOR: Kakav je vas stav o Evropi sad 2?

VUJOVIĆ: Kao što sam rekao previše je neodređenosti. Prva stvar koja me brine je ta da će se javni sektor staviti u mnogo bolji položaj u odnosu na privatni. I nije sporno da ljudi u državnoj upravi rade i da mogu da žive od svog rada, ali te plate neko mora da obezbijedi. A ako svi pođemo u javni sektor, to neće imati ko da učini. Evo prvog pitanja: da li će, recimo, sedmočasovno radno vrijeme važiti i za privatni sektor ili samo za javni? Ako važi samo za javni da li je to diskriminacija u odnosu na privatni sektor? Ako važi za sve, kako će privreda izdržati da daje više sa 12,5% manje radnog vremena svojih radnika? Na ovako jednostavnom pitanju vidite koliko je priča nedorečena. Kada je riječ o povećanju minimalnih penzija, mislim da je ta mjera dobra i mogla bi biti održiva, ali i ona otvara mnoga pitanja – uz to, nije jasno koja je dalja staregija na tom polju. Kada govorimo o povećanju plata, nije jasno da li se računa na to da će inflacija “odraditi svoje” i da se tako dođe do tog cilja ,ili to treba da bude produkt privrednog rasta. Ako je ovo drugo, fali konkretnog objašenjenja kako, na koji način i o kojim finansijkim i ekonomskim uopšte kategorijama govorimo.

Svakako da želim da ta priča bude uspješna, ali ekonomija ne može da počiva na lijepim željama, ona traži stalni rad, inovativnost, često i napor, sve ono što se nigdje ne pominje. Čini mi se da imamo lijep ekonomski cilj, a da o putu do njega se nije mnogo mislilo.

MONITOR: Najavljeno je povećanje minimalne penzije. Šta će nam to donijeti?

VUJOVIĆ: Sama po sebi ta mjera ima komponente snaženja redistribucije sredstava iz budžeta i snaženja socijalno najugroženijih i tu prigovora nemam. Mislim čak i da je ta mjera uz određenu konsolidaciju javnih finansija sasvim i moguća i održiva, ali je problem što se na njoj ne možete zaustaviti i što otvarate čitav niz drugih pitanja rasta ostalih penzija i ukupno održivosti penzionog sistema. Jasno je da model međugeneracijske solidarnosti u situaciji kada kao nacija ubrzano starimo, nije održiv i da traži nove stubove koji su ranije, moramo naglasiti, bezuspješno promovisani.

Zaista mi izgleda kao da mi umjesto rješenja tražimo čarobni štapić. Bajka i realnost su dvije različite stvari i ako ne budemo imali brz i održiv plan već 2025. možemo ući u ozbiljne probleme. Ponavljam, želim uspjeh programu, ali sam jako zabrinut za rizike koje sa sobom nosi.

MONITOR: Šta će biti ključni testovi vlade u njenom prvom kvartalu?

VUJOVIĆ: Prvo treba da vidimo realno stanje u javnim finansijama. Ovako rapidan rast BDP-a svakako raduje, ali da vidimo je li ta statistika bila realna i da li je to zapravo plod inflacije. Moja skepsa bi bila mnogo manja kada bismo vidjeli nove pogone, pokrenut privatni sektor, preduzetnike maltene na svakom koraku, ali ti ljudi upravo se žale sada više nego ranije. I što je najgore, niko ili skoro niko ih ne čuje.

Pomenuto obećano povećanje minimalaca će biti prvi konkretan korak, ali pravi izazovi dolaze i na drugim poljima. Imamo velika obećanja u dijelu borbe protiv organizovanog kriminala i reforme pravosuđa bez čega nije moguće uspostaviti ne samo pravdu u društvu, već ni elementarno funkcionalan sistem u kome svako zna da važe ista pravila za sve.

MONITOR: Zaduženje?

VUJOVIĆ: Meni djeluje da je u političkoj igri prethodna Vlada odlagala novo zaduženje kako bi ga obavila nova i da je onda začikava, što ona sada i radi. Strah me samo da ta igra previše košta građane. Mi u naredne četiri godine treba da vratimo 2,4 milijarde eura tako da je nemoguće to učiniti bez novih zaduženja. Od nove Vlade treba inistirati i da jasno objasni razloge zašto i u kojoj mjeri se zadužuje i da poštuje procedure zaduženja, jer to nisu činili prilikom zaduženja od 750 miliona eura, a tu Vladu su činili i predstavnici dvije prethodne vlasti.

Hajde da ovdje kažemo i da imamo ponovo rast spoljnotrgovniskog deficita sa 17,4 odsto u 2021. na 19,8 odsto u 2022. godini, o čemu se malo govori. Ukoliko to uporedimo sa godinama prije toga (2020. – 17,4 odsto, 2019. – 16 odsto, 2018. – 15,7 odsto) možemo vidjeti da smo iz trenda smanjivanja deficita ponovo ušli u zonu rasta deficita.

MONITOR: Zašto i dalje govorimo o velikim izdavanjima za funkcionerske privilegije?

VUJOVIĆ: Nismo pronašli mjeru. Demokratija košta i nije sporno da vi date minimalnu sigurnost onome ko zarad opšteg interesa obavlja javnu dužnost. Problem je što mi ne vidimo da oni to opravdavaju i ne vidimo da i građani mogu imati srazmjerno svojoj odgovornosti instrumente zaštite recimo prilikom gubitka posla. Mislim da je jedina prava mjera da se uspostavi princip da država nudi sigurnost prvo onim najranjivijim, a potom i svima ostalima srazmjerno stepenu njihove ranjivosti. Ovdje smo krenuli sa drugog kraja i to trebamo ispraviti.

Da ne bismo pošli u drugu krajnost, ako bismo ljudima na najodgovornijim funkcijama dali plate i uslove od kojih ne mogu živjeti, onda bismo dodatno učinili sistem ranjivim za uticaje  onih koji imaju novac. Sa druge strane, iluzija je i da će velike plate roditi potrebu za autonomijom, naše iskustvo govori da se ljudi tek tada ulijene i traže način da ostanu što duže na tim privilegijama. To je dodatna potvrda da nismo bogato društvo, koliko god nam pričali drugačije, jer da jesmo, ljudi bi hrlili u privatni biznis da tamo ostvare svoje šanse, a ne gledali da postanu funkcioneri i tako dođu do lagodnog posla.

Zaključujem: treba nam veliki obrt postojeće prakse u kojoj bi privilegija pratila korist za građane, a ne nagradu za poslušnost višoj instanci.

MONITOR: Kako vidite izvjestaj Ek kada su u pitanju ekonomski kriterijumi?

VUJOVIĆ: Sve se svodi na to da trebamo imati održiv sistem. On sada to nije, a mi ne želimo da se suočimo sa tim. Poput onog kockara koji podiže ulog i svima oko sebe govori da će sve biti u redu. Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično a da je mogućnost dobitka jako mala. A čak i da postoji, iz tog dobitka bismo izvukli pogrešan zaključak koji bi nas ponovo vodio ka neodrživosti. Da nam se to ne bi desilo, nužno je da promijenimo takozvanu razvojnu filozofiju i da se oslanjamo na rad, znanje i inovaciju, sve drugo nas vodi u siromašan i zaostao ekonomski sistem.

Nacrt izvješatja EK konstatuje tempo rasta privatne potrošnje i snažni rast turizma. On se oslanja na statističke podatke i takođe konstatuje da se budžetski deficit povećao kao i da nije razvijen srednjoročan plan konsolidacije fiskalnih izazova. Diplomatskim rječnikom je pohvaljeno ono što svi vidimo, da je više novca u sistemu ali se i ukazuje na rizike. Upravo ovo o čemu smo govorili ovdje.

Ako ćemo se samo hvaliti time što je više novca u sistemu, bez ulaženja u to da li je taj trend održiv, onda nećemo razumjeti dobru namjeru izvještaja koji nas time ohrabruje da prevaziđeno ono što je očigledno ispred nas, a to je proces konsolidacije javnih finansija, koji nije nimalo ni lak ni jednostavan.

Treba nam jasna vizija društvenog i ekonomskog puta ka održivom sistemu, a dobijamo samo velika obećanja. U tom smislu imamo deficit prvog, a suficit drugog. Ako hoćemo dugoročnu stabilnost, treba nam rokada u tom ponašanju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo