Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično

Objavljeno prije

6 mjeseci

na

foto: cgo.cce

Ekonomija ne može da počiva na lijepim željama, ona traži stalni rad, inovativnost, često i napor, sve ono što se sada nigdje ne pominje. Čini mi se da imamo lijep ekonomski cilj, a da o putu do njega se nije mnogo mislilo

 

MONITOR: Dobili smo vladu, šta je sa njenim programom?

VUJOVIĆ: Program je postavljen previše uopšteno tako da teško možete sa njim polemisati na nivou konkretnosti, jer ih on najčešće nema. Politički je napisan korektno, ali fale ključna obrazloženja, posebno u onom dijelu koji najviše interesuje javnost, kako laičku tako i stručnu, a koji se odnosi na program Evropa sad 2. Mislim da je to posljedica političke potrebe da imate širi manevarski prostor u smislu rokova i obećanja, tako da ćemo mjere Vlade čekati kao prvi pokazatelj kuda konkretno idemo u ekonomskom smislu. Sada to ne znamo sa iole pristojnim stepenom pouzdanosti.

MONITOR: U kakvom stanju je Crna Gora dočekala primopredaju izvršne vlasti?

VUJOVIĆ: Politički sistem je čini mi se u konfuziji, a opet na neki način ubrzan. Činjenica je da se dešavaju stvari koje su nekada bile nezamislive, da recimo bivši i novi premijer uz osmjehe primopredaju vlast i da opet i nešto ranije oštro polemišu u parlamentu. To je dobitak. Sada teško možemo govoriti o gubicima jer je previše malo vremena prošlo da bismo podvukli crtu pred rezultatom upravo otišle Vlade, ali možemo ukazati na gomilu neostavarenog što je moglo biti postignuto. Prisjetimo se da je jedan od dva ključna priroteta 43. Vlade bilo urbrzanje evropskog puta. Tu smo dobili zaostatak. I sada ulazimo u jednu fazu gdje svako krivi svakog za to. Izvršna vlast optužuje Skupštinu, političke stranke optužuju Vladu, obije sudove i tako u krug. Sve to zbunjuje građane i čini se da ko bude najglasniji da će ubijediti javnost da je u pravu. Nedostaje nam racionalnosti u ovom procesu primopredaje vlasti.

Isto tako, smatram da su svi ministri trebali da prisustvuju primopredaji dužnosti jer to nije njihova privatna već javna stvar, pa se tako moraju i odnositi prema tome. Ako je neko na nekog ljut, to neka ostane u ličnoj ravni, a neka se u javnoj sferi ponašaju u opštem interesu.

Što se tiče ekonomskog i funkcionalnog aspekta, a tu možemo uočiti nekoliko nepovoljnih tendencija: ljudi napuštaju privatni sektor da bi išli u javni, ekonomija je dobila ogroman balast očekivanja da se može bez rada prihodovati a na kraju će ona platiti sve političke odluke i, možda najbitnije, stvoren je balon očekivanja koji će u jednom trenutku neminovno pući, jer je nemoguće da stalno rastu plate a da se sve manje radi. Moj prigovor političkim elitama je da ne žele javnosti da saopšte da moramo mnogo raditi da bismo bili održiv sistem, a ne da povlađuju očekivanjima o tome da je dolce vita nešto što je počelo i što će samo od sebe da traje. Smatram da stručna javnost tu treba da da svoj doprinos. Naravno kroz kritiku, ali i kroz konkretne predloge kako bismo svi zajedno vršili pritisak da se vrati mjera održivosti kao nužan element solidnog sistema.

MONITOR: Kakav je vas stav o Evropi sad 2?

VUJOVIĆ: Kao što sam rekao previše je neodređenosti. Prva stvar koja me brine je ta da će se javni sektor staviti u mnogo bolji položaj u odnosu na privatni. I nije sporno da ljudi u državnoj upravi rade i da mogu da žive od svog rada, ali te plate neko mora da obezbijedi. A ako svi pođemo u javni sektor, to neće imati ko da učini. Evo prvog pitanja: da li će, recimo, sedmočasovno radno vrijeme važiti i za privatni sektor ili samo za javni? Ako važi samo za javni da li je to diskriminacija u odnosu na privatni sektor? Ako važi za sve, kako će privreda izdržati da daje više sa 12,5% manje radnog vremena svojih radnika? Na ovako jednostavnom pitanju vidite koliko je priča nedorečena. Kada je riječ o povećanju minimalnih penzija, mislim da je ta mjera dobra i mogla bi biti održiva, ali i ona otvara mnoga pitanja – uz to, nije jasno koja je dalja staregija na tom polju. Kada govorimo o povećanju plata, nije jasno da li se računa na to da će inflacija “odraditi svoje” i da se tako dođe do tog cilja ,ili to treba da bude produkt privrednog rasta. Ako je ovo drugo, fali konkretnog objašenjenja kako, na koji način i o kojim finansijkim i ekonomskim uopšte kategorijama govorimo.

Svakako da želim da ta priča bude uspješna, ali ekonomija ne može da počiva na lijepim željama, ona traži stalni rad, inovativnost, često i napor, sve ono što se nigdje ne pominje. Čini mi se da imamo lijep ekonomski cilj, a da o putu do njega se nije mnogo mislilo.

MONITOR: Najavljeno je povećanje minimalne penzije. Šta će nam to donijeti?

VUJOVIĆ: Sama po sebi ta mjera ima komponente snaženja redistribucije sredstava iz budžeta i snaženja socijalno najugroženijih i tu prigovora nemam. Mislim čak i da je ta mjera uz određenu konsolidaciju javnih finansija sasvim i moguća i održiva, ali je problem što se na njoj ne možete zaustaviti i što otvarate čitav niz drugih pitanja rasta ostalih penzija i ukupno održivosti penzionog sistema. Jasno je da model međugeneracijske solidarnosti u situaciji kada kao nacija ubrzano starimo, nije održiv i da traži nove stubove koji su ranije, moramo naglasiti, bezuspješno promovisani.

Zaista mi izgleda kao da mi umjesto rješenja tražimo čarobni štapić. Bajka i realnost su dvije različite stvari i ako ne budemo imali brz i održiv plan već 2025. možemo ući u ozbiljne probleme. Ponavljam, želim uspjeh programu, ali sam jako zabrinut za rizike koje sa sobom nosi.

MONITOR: Šta će biti ključni testovi vlade u njenom prvom kvartalu?

VUJOVIĆ: Prvo treba da vidimo realno stanje u javnim finansijama. Ovako rapidan rast BDP-a svakako raduje, ali da vidimo je li ta statistika bila realna i da li je to zapravo plod inflacije. Moja skepsa bi bila mnogo manja kada bismo vidjeli nove pogone, pokrenut privatni sektor, preduzetnike maltene na svakom koraku, ali ti ljudi upravo se žale sada više nego ranije. I što je najgore, niko ili skoro niko ih ne čuje.

Pomenuto obećano povećanje minimalaca će biti prvi konkretan korak, ali pravi izazovi dolaze i na drugim poljima. Imamo velika obećanja u dijelu borbe protiv organizovanog kriminala i reforme pravosuđa bez čega nije moguće uspostaviti ne samo pravdu u društvu, već ni elementarno funkcionalan sistem u kome svako zna da važe ista pravila za sve.

MONITOR: Zaduženje?

VUJOVIĆ: Meni djeluje da je u političkoj igri prethodna Vlada odlagala novo zaduženje kako bi ga obavila nova i da je onda začikava, što ona sada i radi. Strah me samo da ta igra previše košta građane. Mi u naredne četiri godine treba da vratimo 2,4 milijarde eura tako da je nemoguće to učiniti bez novih zaduženja. Od nove Vlade treba inistirati i da jasno objasni razloge zašto i u kojoj mjeri se zadužuje i da poštuje procedure zaduženja, jer to nisu činili prilikom zaduženja od 750 miliona eura, a tu Vladu su činili i predstavnici dvije prethodne vlasti.

Hajde da ovdje kažemo i da imamo ponovo rast spoljnotrgovniskog deficita sa 17,4 odsto u 2021. na 19,8 odsto u 2022. godini, o čemu se malo govori. Ukoliko to uporedimo sa godinama prije toga (2020. – 17,4 odsto, 2019. – 16 odsto, 2018. – 15,7 odsto) možemo vidjeti da smo iz trenda smanjivanja deficita ponovo ušli u zonu rasta deficita.

MONITOR: Zašto i dalje govorimo o velikim izdavanjima za funkcionerske privilegije?

VUJOVIĆ: Nismo pronašli mjeru. Demokratija košta i nije sporno da vi date minimalnu sigurnost onome ko zarad opšteg interesa obavlja javnu dužnost. Problem je što mi ne vidimo da oni to opravdavaju i ne vidimo da i građani mogu imati srazmjerno svojoj odgovornosti instrumente zaštite recimo prilikom gubitka posla. Mislim da je jedina prava mjera da se uspostavi princip da država nudi sigurnost prvo onim najranjivijim, a potom i svima ostalima srazmjerno stepenu njihove ranjivosti. Ovdje smo krenuli sa drugog kraja i to trebamo ispraviti.

Da ne bismo pošli u drugu krajnost, ako bismo ljudima na najodgovornijim funkcijama dali plate i uslove od kojih ne mogu živjeti, onda bismo dodatno učinili sistem ranjivim za uticaje  onih koji imaju novac. Sa druge strane, iluzija je i da će velike plate roditi potrebu za autonomijom, naše iskustvo govori da se ljudi tek tada ulijene i traže način da ostanu što duže na tim privilegijama. To je dodatna potvrda da nismo bogato društvo, koliko god nam pričali drugačije, jer da jesmo, ljudi bi hrlili u privatni biznis da tamo ostvare svoje šanse, a ne gledali da postanu funkcioneri i tako dođu do lagodnog posla.

Zaključujem: treba nam veliki obrt postojeće prakse u kojoj bi privilegija pratila korist za građane, a ne nagradu za poslušnost višoj instanci.

MONITOR: Kako vidite izvjestaj Ek kada su u pitanju ekonomski kriterijumi?

VUJOVIĆ: Sve se svodi na to da trebamo imati održiv sistem. On sada to nije, a mi ne želimo da se suočimo sa tim. Poput onog kockara koji podiže ulog i svima oko sebe govori da će sve biti u redu. Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično a da je mogućnost dobitka jako mala. A čak i da postoji, iz tog dobitka bismo izvukli pogrešan zaključak koji bi nas ponovo vodio ka neodrživosti. Da nam se to ne bi desilo, nužno je da promijenimo takozvanu razvojnu filozofiju i da se oslanjamo na rad, znanje i inovaciju, sve drugo nas vodi u siromašan i zaostao ekonomski sistem.

Nacrt izvješatja EK konstatuje tempo rasta privatne potrošnje i snažni rast turizma. On se oslanja na statističke podatke i takođe konstatuje da se budžetski deficit povećao kao i da nije razvijen srednjoročan plan konsolidacije fiskalnih izazova. Diplomatskim rječnikom je pohvaljeno ono što svi vidimo, da je više novca u sistemu ali se i ukazuje na rizike. Upravo ovo o čemu smo govorili ovdje.

Ako ćemo se samo hvaliti time što je više novca u sistemu, bez ulaženja u to da li je taj trend održiv, onda nećemo razumjeti dobru namjeru izvještaja koji nas time ohrabruje da prevaziđeno ono što je očigledno ispred nas, a to je proces konsolidacije javnih finansija, koji nije nimalo ni lak ni jednostavan.

Treba nam jasna vizija društvenog i ekonomskog puta ka održivom sistemu, a dobijamo samo velika obećanja. U tom smislu imamo deficit prvog, a suficit drugog. Ako hoćemo dugoročnu stabilnost, treba nam rokada u tom ponašanju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Aprila, 2024

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde”, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod „cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo