Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Promjena vlasti nije donijela promjene

Objavljeno prije

na

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice, koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih se vraćaju ti ljudi

 

MONITOR: Od početka godine cijene goriva porasle su 14. put. Poskupljenja drugih namirnica pogađaju ionako ne baš sjajan standard crnogorskih građana. Da li je Vlada učinila sve što se moglo da se taj rast ublaži ili zaustavi?

VUJOVIĆ: U ekonomiji ili anticiprate stvari i imate strateški pristup ili djelujete reaktivno. Kod nas je decenijski preovladala druga opcija i to se sa promjenom vlasti nije promijenilo. To je suštinski refleks neoliberalnog doživljaja ekonomije u kojem posmatrate dešavanja na tržištu i očekujete da rast cijena ne može ići bez kraja. To često jeste slučaj, ali u ekstremnim situacijama takav odnos, posebno za male sisteme, može biti veoma problematičan. Može se desiti da ulazite u izuzetno nepovoljne trgovinske aranžmane koje povećavaju spoljnotrgovisnki deficit koji je kod nas ionako izrazito negativan. U 2019. on je iznosio oko 2,2 miljarde eura, a u 2020. nešto preko 1,7 milijardu eura – ali kako se radi o COVID godini, ona teško da je referentna tačka.

Opcije sa kojim se možete boriti protiv ovih negativnih uticaja nijesu brojne. Prva je stvaranje određenih vrsta zaliha od strateškog značaja, a benzin i nafta to svakako jesu. Na taj način bi se mogao premostiti period od nekoliko mjeseci koji su često ključni za održanje ekonomije i kada se mogu amortizovati turbulencije koje se prelivaju sa globalnog tržišta. Prednost male ekonomije je što je brzo prilagodljiva, a mi se uporno odričemo te prednosti i prepuštamo globalnom tržištu gdje smo kap u moru.

Druga opcija je smanjenje akciza, ali oni koji su se zalagali za takvu mjeru dok su bili u opozciji, sada ne čine gotovo ništa s tim u vezi. Dodajte tome i problem parlamentarne krize jer naša ekonomija zaista trpi zbog političkih igara i neredovnog usvajanja zakona koji pomažu regulaciji privrede, čiji bi cilj bio ublažavanja posljedica globalnih trgovinskih šokova, odnosno povećanja prije svega cijena hrane i goriva.

MONITOR: Kako vidite tzv. Maršalov plan za Crnu Goru? Ministar finansija obećava  prosperitet i povećanje zarada od početka sljedeće godine. Opozicija tvrdi da nam je ekonomija kao u vrijeme ratnih godina. Gdje je istina?

VUJOVIĆ: Vjerujem da bi ogromna većina željela da se te prognoze ispune, no da li su one realne? Ako trošak od doprinosa za zdravstvo nećete ubirati, i ako ćete povećanjem plata povećati i osnov za penzije i kada saberete dodatna davanja za zdravstvo dođete do oko 400 miliona eura troškova u najboljem slučaju. Vi ih možete nadomjestiti ili iz povećane privredne aktivnosti, pa da recimo umjesto planiranih 611 miliona naplatite 900 miliona eura PDV-a i da umjesto planiranih skoro 241 naplatite oko 350 miliona eura akciza, ali prostom računicom se vidi da bi to treblo da bude rast od vrtoglavih gotovo 50% obrta u privredi. Druga opcija je da se zadužujte ali mi smo ionako u veoma visokom nivou zaduženja u odnosu na BDP. Podsjećam da je dug od septembra prošle do marta ove godine porastao sa 3,7 na 4,1 milijardi eura. Od avgusta prošle do avgusta ove godine broj zaposlenih je pao sa 172.000 na 145.000, dok je broj nezaposlenih porastao sa oko 43.000 na 54.000 ljudi. A to je osnov koji pokazuje trendove u privredi a i osnovica su za naplatu doprinosa koji bi se ubirali.

Dakle, svi pokazatelji da se privredna aktivnost podiže ne ukazuju da je moguć takav radikalan rast.

Mada se to tretira kao „stara škola“ u razmišljanju,  vjerujem da su dva osnovna puta za oporavak privrede: da smanjujemo spoljnotrgovinski deficit gdje god možemo, a, recimo, samo smo mesa i mesnih prerađevina, miliječnih proizvoda i jaja uvezli prošle godine preko 132 miliona eura, a ukupno hrane i živih životinja 395 miliona eura. Drugi put je da pokrećemo nova radna mjesta. Kao da smo zaboravili da, recimo, najsnažnije privrede počivaju na malim porodičnim biznisima koji i u Crnoj Gori pokazuju nevjerovatnu žilavost. Upravo ta preduzeća često plaćaju i odluke o gašenju privrednih subjekata, pa je tako značajan broj malih privrednika suštinski u minusu zbog nesiplaćenih potraživanja uzrokovanih gašenjem, recimo, Montenegro Airlinesa.

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, nevjerovatno je da za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih nam se vraćaju ljudi. Dobro je da se vraćaju, ali bi bilo blagotovorno da donose tu poslovnu kulturu a ne da se brzo prilagođavaju domaćoj.

MONITOR: Koliko politička kriza utiče na ekonomsku situaciju u zemlji, a  koliko nasljeđe prethodnih vlasti?

VUJOVIĆ: Stvorena je politička klasa koja gotovo u cjelosti živi na teretu budžeta, a time i građana. Njih ne pogađa nijedna promjena na tržištu, oni imaju svoje plate, dnevnice, telefone, službena auta, varijabile… Preko svega toga, službenik ministarstva finansija na visokoj poziciji može neopravdano da zadržava naloge za plaćanje robe ili usluge koju ste isporučili čime se stvara klima da vi nekog morate da molite da plati što je potrošio – a po logici „koga ti je molit’ nije ti ga ljutiti” oni tako grade uticaj u društvu, i što ne reći – i u politici. Ti ljudi ne podnose odgovornost ni za šta i sa njima je teško polemisati oko ekonomskih tema. Koliko god štetu da naprave, oni je neće platiti, a na kraju će je u „ping-pong” stilu prebacivati jedni drugima i naravno skrenuti temu na identitetske podjele.

Ipak, nešto se mijenja i građani shvataju njihove namjere, što potvrđuje i istraživanje koje je predstavljeno od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) i agencije DAMAR od prije par dana. Ono je pokazalo da sva manje građana želi da se bavi identitetskim pitanjima i da sve više raste stepen nezadovoljstva vezano za percepciju budućnosti. „U odnosu na prošlu godinu, kada je 16,7 odsto ispitanika iskazalo pesimizam, ove godine 32,6 odsto smatra da će biti gore nego prije promjene vlasti. Najdrastičnije se smanjio broj onih optimističnih koji smatraju da će njihova budućnost biti bolja nego prije promjene vlasti – sa 44,1 odsto prošle godine na 23,4 odsto ove. Ovakvi podaci su opominjući za sve političke lidere da je vrijeme da fokus stave na stvarne potrebe građana.

Budimo realni, svugdje politika u većoj ili manjoj mjeri utiče na privredu. U konačnom to je i prirodno. Problem je što ovdje taj upliv nije u pravcu zaštite onih koji biraju političare – građana, već u pravcu gomilanja uticaja, koji po pravilu nakon nekog perioda prerasta u stvaranje oligarhija.

MONITOR: Kako vidite to što Vlada nije produžila mandat Aleksandru Damjanoviću na mjestu direktora Uprave carina, iako su nakon njegovog dolaska na tu poziciju vidljivi određeni rezultati? Koliko česte smjene i maratonsko „kadrovanje” onemogućavaju reforme i ekonomski napredak?

VUJOVIĆ: Gospodin Damjanović je čovjek velikog iskustva i, na osnovu onoga što je sama Vlada prezentovala, stekao sam utisak da je on kvalitetno obavljao posao: naplata poreza je povećana, učestvovao je u podršci akciji zapljene ogromne količine kokaina, a imao je rezultata i u fiskalizaciji. Sada opet vidim da je održan sastanak o primopredaji koji je odisao konstruktivnom atmosferom.

Naravno, trebalo bi da ljudi od znanja i integriteta imaju stabilan ambijent za rad od čega bi na više načina imala korist zajednica. Ne mislim da je dobro tako brzo mijenjati ljude na odgovornim pozicijama, takođe mislim i da mi nemamo mnogo ljudi znanja gospodina Damjanovića. To je sve što mogu da kažem na osnovu informacija kojima raspolažem.

MONITOR: Afera Panamski papiri, u čijem su fokusu predsjednik Đukanović i njegov sin, još jedna je istraga koja zahtijeva finansijske eksperte, kako bi se u potpunosti rasvijetlila njena pozadina. Kako vidite činjenicu da su se predsjednik i njegov sin kao vlasnici krili iza niza of šor kompanija? 

VUJOVIĆ: Samo činjenica da ste kao predsjednik najjače partije koja je upravljala državom, a koja je stalno propagirala značaj privlačenja investicija u Crnu Goru i da se naplati svaki cent poreza, a u praksi vi činite radnje da bi bili u mogućnosti da radite suprotne stvari je da budem blag – krajnje neiskrena pozicija.

Ljudi u biznisu gledaju da ostvare što viši profit uz što manje troškova, a državna uprava nastoji da nađe ravnotežu između tog principa i što većeg mogućeg oporezivanja. Efikasne su one zemlje koje taj balans umiju osmisliti a potom i sprovesti. Ipak da logiku državnu politike podredite razvoju sopstvenog biznisa i obezbjeđivanju sopstvenog imetka je ponašanje koja je za politčara ne samo neprihvaljivo, već i veoma štetno. Da ne ostanem nedorečen, od nove vlasti treba očekivati da stvori ambijent da se ovaj slučaj može u potpunosti ispitati da ne bi ostalo sve na nivou nagađanja i samo još jednog medijskog skandala.

MONITOR: Uskoro bi trebalo da dobijemo Zakon o porijeklu imovine. Koliko je taj propis značajan, i hoće li pomoći imajući u vidu stanje institucija?

VUJOVIĆ: Mene, kad govorimo o uspješnosti primjene, na oprez poziva to što se opet pominju timovi, eksperti, uporedna iskustva i pomoć sa strane. Da se razumijemo, pomoć iz EU i SAD u ovoj oblasti je dragocjena, ali na kraju, nakon konsaltiga, u izvršnom smislu ovaj posao moramo sami obaviti.  Ne razumijem kako će odjednom, recimo, katastar pokazati promptnu proaktivnost iako se izvršna rješenja ne knjiže godinama – dakle najjednostavnije isprave. Ili  kako će postojeće tužilaštvo pokretati postupke, i u konačnom kako bez reforme i dodatne edukacije sudstva možemo da zaokružimo ovaj postupak.

Uspjeh te ideje bi bio dobar podsticaj, ali od onih koji predlažu zakon treba tražiti i rokove i projekcije rezultata u ovoj aktivnosti. Sve drugo bi se svelo na obesmišljavanje jedne izuzetno dobre ideje, koja bi konačno trebalo da pokaže da se može ispravljati tranziciona nepravda.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo