Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Promjena vlasti nije donijela promjene

Objavljeno prije

na

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice, koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih se vraćaju ti ljudi

 

MONITOR: Od početka godine cijene goriva porasle su 14. put. Poskupljenja drugih namirnica pogađaju ionako ne baš sjajan standard crnogorskih građana. Da li je Vlada učinila sve što se moglo da se taj rast ublaži ili zaustavi?

VUJOVIĆ: U ekonomiji ili anticiprate stvari i imate strateški pristup ili djelujete reaktivno. Kod nas je decenijski preovladala druga opcija i to se sa promjenom vlasti nije promijenilo. To je suštinski refleks neoliberalnog doživljaja ekonomije u kojem posmatrate dešavanja na tržištu i očekujete da rast cijena ne može ići bez kraja. To često jeste slučaj, ali u ekstremnim situacijama takav odnos, posebno za male sisteme, može biti veoma problematičan. Može se desiti da ulazite u izuzetno nepovoljne trgovinske aranžmane koje povećavaju spoljnotrgovisnki deficit koji je kod nas ionako izrazito negativan. U 2019. on je iznosio oko 2,2 miljarde eura, a u 2020. nešto preko 1,7 milijardu eura – ali kako se radi o COVID godini, ona teško da je referentna tačka.

Opcije sa kojim se možete boriti protiv ovih negativnih uticaja nijesu brojne. Prva je stvaranje određenih vrsta zaliha od strateškog značaja, a benzin i nafta to svakako jesu. Na taj način bi se mogao premostiti period od nekoliko mjeseci koji su često ključni za održanje ekonomije i kada se mogu amortizovati turbulencije koje se prelivaju sa globalnog tržišta. Prednost male ekonomije je što je brzo prilagodljiva, a mi se uporno odričemo te prednosti i prepuštamo globalnom tržištu gdje smo kap u moru.

Druga opcija je smanjenje akciza, ali oni koji su se zalagali za takvu mjeru dok su bili u opozciji, sada ne čine gotovo ništa s tim u vezi. Dodajte tome i problem parlamentarne krize jer naša ekonomija zaista trpi zbog političkih igara i neredovnog usvajanja zakona koji pomažu regulaciji privrede, čiji bi cilj bio ublažavanja posljedica globalnih trgovinskih šokova, odnosno povećanja prije svega cijena hrane i goriva.

MONITOR: Kako vidite tzv. Maršalov plan za Crnu Goru? Ministar finansija obećava  prosperitet i povećanje zarada od početka sljedeće godine. Opozicija tvrdi da nam je ekonomija kao u vrijeme ratnih godina. Gdje je istina?

VUJOVIĆ: Vjerujem da bi ogromna većina željela da se te prognoze ispune, no da li su one realne? Ako trošak od doprinosa za zdravstvo nećete ubirati, i ako ćete povećanjem plata povećati i osnov za penzije i kada saberete dodatna davanja za zdravstvo dođete do oko 400 miliona eura troškova u najboljem slučaju. Vi ih možete nadomjestiti ili iz povećane privredne aktivnosti, pa da recimo umjesto planiranih 611 miliona naplatite 900 miliona eura PDV-a i da umjesto planiranih skoro 241 naplatite oko 350 miliona eura akciza, ali prostom računicom se vidi da bi to treblo da bude rast od vrtoglavih gotovo 50% obrta u privredi. Druga opcija je da se zadužujte ali mi smo ionako u veoma visokom nivou zaduženja u odnosu na BDP. Podsjećam da je dug od septembra prošle do marta ove godine porastao sa 3,7 na 4,1 milijardi eura. Od avgusta prošle do avgusta ove godine broj zaposlenih je pao sa 172.000 na 145.000, dok je broj nezaposlenih porastao sa oko 43.000 na 54.000 ljudi. A to je osnov koji pokazuje trendove u privredi a i osnovica su za naplatu doprinosa koji bi se ubirali.

Dakle, svi pokazatelji da se privredna aktivnost podiže ne ukazuju da je moguć takav radikalan rast.

Mada se to tretira kao „stara škola“ u razmišljanju,  vjerujem da su dva osnovna puta za oporavak privrede: da smanjujemo spoljnotrgovinski deficit gdje god možemo, a, recimo, samo smo mesa i mesnih prerađevina, miliječnih proizvoda i jaja uvezli prošle godine preko 132 miliona eura, a ukupno hrane i živih životinja 395 miliona eura. Drugi put je da pokrećemo nova radna mjesta. Kao da smo zaboravili da, recimo, najsnažnije privrede počivaju na malim porodičnim biznisima koji i u Crnoj Gori pokazuju nevjerovatnu žilavost. Upravo ta preduzeća često plaćaju i odluke o gašenju privrednih subjekata, pa je tako značajan broj malih privrednika suštinski u minusu zbog nesiplaćenih potraživanja uzrokovanih gašenjem, recimo, Montenegro Airlinesa.

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, nevjerovatno je da za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih nam se vraćaju ljudi. Dobro je da se vraćaju, ali bi bilo blagotovorno da donose tu poslovnu kulturu a ne da se brzo prilagođavaju domaćoj.

MONITOR: Koliko politička kriza utiče na ekonomsku situaciju u zemlji, a  koliko nasljeđe prethodnih vlasti?

VUJOVIĆ: Stvorena je politička klasa koja gotovo u cjelosti živi na teretu budžeta, a time i građana. Njih ne pogađa nijedna promjena na tržištu, oni imaju svoje plate, dnevnice, telefone, službena auta, varijabile… Preko svega toga, službenik ministarstva finansija na visokoj poziciji može neopravdano da zadržava naloge za plaćanje robe ili usluge koju ste isporučili čime se stvara klima da vi nekog morate da molite da plati što je potrošio – a po logici „koga ti je molit’ nije ti ga ljutiti” oni tako grade uticaj u društvu, i što ne reći – i u politici. Ti ljudi ne podnose odgovornost ni za šta i sa njima je teško polemisati oko ekonomskih tema. Koliko god štetu da naprave, oni je neće platiti, a na kraju će je u „ping-pong” stilu prebacivati jedni drugima i naravno skrenuti temu na identitetske podjele.

Ipak, nešto se mijenja i građani shvataju njihove namjere, što potvrđuje i istraživanje koje je predstavljeno od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) i agencije DAMAR od prije par dana. Ono je pokazalo da sva manje građana želi da se bavi identitetskim pitanjima i da sve više raste stepen nezadovoljstva vezano za percepciju budućnosti. „U odnosu na prošlu godinu, kada je 16,7 odsto ispitanika iskazalo pesimizam, ove godine 32,6 odsto smatra da će biti gore nego prije promjene vlasti. Najdrastičnije se smanjio broj onih optimističnih koji smatraju da će njihova budućnost biti bolja nego prije promjene vlasti – sa 44,1 odsto prošle godine na 23,4 odsto ove. Ovakvi podaci su opominjući za sve političke lidere da je vrijeme da fokus stave na stvarne potrebe građana.

Budimo realni, svugdje politika u većoj ili manjoj mjeri utiče na privredu. U konačnom to je i prirodno. Problem je što ovdje taj upliv nije u pravcu zaštite onih koji biraju političare – građana, već u pravcu gomilanja uticaja, koji po pravilu nakon nekog perioda prerasta u stvaranje oligarhija.

MONITOR: Kako vidite to što Vlada nije produžila mandat Aleksandru Damjanoviću na mjestu direktora Uprave carina, iako su nakon njegovog dolaska na tu poziciju vidljivi određeni rezultati? Koliko česte smjene i maratonsko „kadrovanje” onemogućavaju reforme i ekonomski napredak?

VUJOVIĆ: Gospodin Damjanović je čovjek velikog iskustva i, na osnovu onoga što je sama Vlada prezentovala, stekao sam utisak da je on kvalitetno obavljao posao: naplata poreza je povećana, učestvovao je u podršci akciji zapljene ogromne količine kokaina, a imao je rezultata i u fiskalizaciji. Sada opet vidim da je održan sastanak o primopredaji koji je odisao konstruktivnom atmosferom.

Naravno, trebalo bi da ljudi od znanja i integriteta imaju stabilan ambijent za rad od čega bi na više načina imala korist zajednica. Ne mislim da je dobro tako brzo mijenjati ljude na odgovornim pozicijama, takođe mislim i da mi nemamo mnogo ljudi znanja gospodina Damjanovića. To je sve što mogu da kažem na osnovu informacija kojima raspolažem.

MONITOR: Afera Panamski papiri, u čijem su fokusu predsjednik Đukanović i njegov sin, još jedna je istraga koja zahtijeva finansijske eksperte, kako bi se u potpunosti rasvijetlila njena pozadina. Kako vidite činjenicu da su se predsjednik i njegov sin kao vlasnici krili iza niza of šor kompanija? 

VUJOVIĆ: Samo činjenica da ste kao predsjednik najjače partije koja je upravljala državom, a koja je stalno propagirala značaj privlačenja investicija u Crnu Goru i da se naplati svaki cent poreza, a u praksi vi činite radnje da bi bili u mogućnosti da radite suprotne stvari je da budem blag – krajnje neiskrena pozicija.

Ljudi u biznisu gledaju da ostvare što viši profit uz što manje troškova, a državna uprava nastoji da nađe ravnotežu između tog principa i što većeg mogućeg oporezivanja. Efikasne su one zemlje koje taj balans umiju osmisliti a potom i sprovesti. Ipak da logiku državnu politike podredite razvoju sopstvenog biznisa i obezbjeđivanju sopstvenog imetka je ponašanje koja je za politčara ne samo neprihvaljivo, već i veoma štetno. Da ne ostanem nedorečen, od nove vlasti treba očekivati da stvori ambijent da se ovaj slučaj može u potpunosti ispitati da ne bi ostalo sve na nivou nagađanja i samo još jednog medijskog skandala.

MONITOR: Uskoro bi trebalo da dobijemo Zakon o porijeklu imovine. Koliko je taj propis značajan, i hoće li pomoći imajući u vidu stanje institucija?

VUJOVIĆ: Mene, kad govorimo o uspješnosti primjene, na oprez poziva to što se opet pominju timovi, eksperti, uporedna iskustva i pomoć sa strane. Da se razumijemo, pomoć iz EU i SAD u ovoj oblasti je dragocjena, ali na kraju, nakon konsaltiga, u izvršnom smislu ovaj posao moramo sami obaviti.  Ne razumijem kako će odjednom, recimo, katastar pokazati promptnu proaktivnost iako se izvršna rješenja ne knjiže godinama – dakle najjednostavnije isprave. Ili  kako će postojeće tužilaštvo pokretati postupke, i u konačnom kako bez reforme i dodatne edukacije sudstva možemo da zaokružimo ovaj postupak.

Uspjeh te ideje bi bio dobar podsticaj, ali od onih koji predlažu zakon treba tražiti i rokove i projekcije rezultata u ovoj aktivnosti. Sve drugo bi se svelo na obesmišljavanje jedne izuzetno dobre ideje, koja bi konačno trebalo da pokaže da se može ispravljati tranziciona nepravda.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo