Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Promjena vlasti nije donijela promjene

Objavljeno prije

na

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice, koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih se vraćaju ti ljudi

 

MONITOR: Od početka godine cijene goriva porasle su 14. put. Poskupljenja drugih namirnica pogađaju ionako ne baš sjajan standard crnogorskih građana. Da li je Vlada učinila sve što se moglo da se taj rast ublaži ili zaustavi?

VUJOVIĆ: U ekonomiji ili anticiprate stvari i imate strateški pristup ili djelujete reaktivno. Kod nas je decenijski preovladala druga opcija i to se sa promjenom vlasti nije promijenilo. To je suštinski refleks neoliberalnog doživljaja ekonomije u kojem posmatrate dešavanja na tržištu i očekujete da rast cijena ne može ići bez kraja. To često jeste slučaj, ali u ekstremnim situacijama takav odnos, posebno za male sisteme, može biti veoma problematičan. Može se desiti da ulazite u izuzetno nepovoljne trgovinske aranžmane koje povećavaju spoljnotrgovisnki deficit koji je kod nas ionako izrazito negativan. U 2019. on je iznosio oko 2,2 miljarde eura, a u 2020. nešto preko 1,7 milijardu eura – ali kako se radi o COVID godini, ona teško da je referentna tačka.

Opcije sa kojim se možete boriti protiv ovih negativnih uticaja nijesu brojne. Prva je stvaranje određenih vrsta zaliha od strateškog značaja, a benzin i nafta to svakako jesu. Na taj način bi se mogao premostiti period od nekoliko mjeseci koji su često ključni za održanje ekonomije i kada se mogu amortizovati turbulencije koje se prelivaju sa globalnog tržišta. Prednost male ekonomije je što je brzo prilagodljiva, a mi se uporno odričemo te prednosti i prepuštamo globalnom tržištu gdje smo kap u moru.

Druga opcija je smanjenje akciza, ali oni koji su se zalagali za takvu mjeru dok su bili u opozciji, sada ne čine gotovo ništa s tim u vezi. Dodajte tome i problem parlamentarne krize jer naša ekonomija zaista trpi zbog političkih igara i neredovnog usvajanja zakona koji pomažu regulaciji privrede, čiji bi cilj bio ublažavanja posljedica globalnih trgovinskih šokova, odnosno povećanja prije svega cijena hrane i goriva.

MONITOR: Kako vidite tzv. Maršalov plan za Crnu Goru? Ministar finansija obećava  prosperitet i povećanje zarada od početka sljedeće godine. Opozicija tvrdi da nam je ekonomija kao u vrijeme ratnih godina. Gdje je istina?

VUJOVIĆ: Vjerujem da bi ogromna većina željela da se te prognoze ispune, no da li su one realne? Ako trošak od doprinosa za zdravstvo nećete ubirati, i ako ćete povećanjem plata povećati i osnov za penzije i kada saberete dodatna davanja za zdravstvo dođete do oko 400 miliona eura troškova u najboljem slučaju. Vi ih možete nadomjestiti ili iz povećane privredne aktivnosti, pa da recimo umjesto planiranih 611 miliona naplatite 900 miliona eura PDV-a i da umjesto planiranih skoro 241 naplatite oko 350 miliona eura akciza, ali prostom računicom se vidi da bi to treblo da bude rast od vrtoglavih gotovo 50% obrta u privredi. Druga opcija je da se zadužujte ali mi smo ionako u veoma visokom nivou zaduženja u odnosu na BDP. Podsjećam da je dug od septembra prošle do marta ove godine porastao sa 3,7 na 4,1 milijardi eura. Od avgusta prošle do avgusta ove godine broj zaposlenih je pao sa 172.000 na 145.000, dok je broj nezaposlenih porastao sa oko 43.000 na 54.000 ljudi. A to je osnov koji pokazuje trendove u privredi a i osnovica su za naplatu doprinosa koji bi se ubirali.

Dakle, svi pokazatelji da se privredna aktivnost podiže ne ukazuju da je moguć takav radikalan rast.

Mada se to tretira kao „stara škola“ u razmišljanju,  vjerujem da su dva osnovna puta za oporavak privrede: da smanjujemo spoljnotrgovinski deficit gdje god možemo, a, recimo, samo smo mesa i mesnih prerađevina, miliječnih proizvoda i jaja uvezli prošle godine preko 132 miliona eura, a ukupno hrane i živih životinja 395 miliona eura. Drugi put je da pokrećemo nova radna mjesta. Kao da smo zaboravili da, recimo, najsnažnije privrede počivaju na malim porodičnim biznisima koji i u Crnoj Gori pokazuju nevjerovatnu žilavost. Upravo ta preduzeća često plaćaju i odluke o gašenju privrednih subjekata, pa je tako značajan broj malih privrednika suštinski u minusu zbog nesiplaćenih potraživanja uzrokovanih gašenjem, recimo, Montenegro Airlinesa.

Moramo odustati od toga da teret svake krize prebacujemo na najvitalniji dio privredne zajednice koji je ionako na ivici održivosti. Poslije toliko hvaljenja sa iskustvima iz inostranstva i vlasništva diploma na stranim univerzitetima, nevjerovatno je da za godinu dana nijesmo primijenili nijedan uspješan model iz tih sistema iz kojih nam se vraćaju ljudi. Dobro je da se vraćaju, ali bi bilo blagotovorno da donose tu poslovnu kulturu a ne da se brzo prilagođavaju domaćoj.

MONITOR: Koliko politička kriza utiče na ekonomsku situaciju u zemlji, a  koliko nasljeđe prethodnih vlasti?

VUJOVIĆ: Stvorena je politička klasa koja gotovo u cjelosti živi na teretu budžeta, a time i građana. Njih ne pogađa nijedna promjena na tržištu, oni imaju svoje plate, dnevnice, telefone, službena auta, varijabile… Preko svega toga, službenik ministarstva finansija na visokoj poziciji može neopravdano da zadržava naloge za plaćanje robe ili usluge koju ste isporučili čime se stvara klima da vi nekog morate da molite da plati što je potrošio – a po logici „koga ti je molit’ nije ti ga ljutiti” oni tako grade uticaj u društvu, i što ne reći – i u politici. Ti ljudi ne podnose odgovornost ni za šta i sa njima je teško polemisati oko ekonomskih tema. Koliko god štetu da naprave, oni je neće platiti, a na kraju će je u „ping-pong” stilu prebacivati jedni drugima i naravno skrenuti temu na identitetske podjele.

Ipak, nešto se mijenja i građani shvataju njihove namjere, što potvrđuje i istraživanje koje je predstavljeno od strane Centra za građansko obrazovanje (CGO) i agencije DAMAR od prije par dana. Ono je pokazalo da sva manje građana želi da se bavi identitetskim pitanjima i da sve više raste stepen nezadovoljstva vezano za percepciju budućnosti. „U odnosu na prošlu godinu, kada je 16,7 odsto ispitanika iskazalo pesimizam, ove godine 32,6 odsto smatra da će biti gore nego prije promjene vlasti. Najdrastičnije se smanjio broj onih optimističnih koji smatraju da će njihova budućnost biti bolja nego prije promjene vlasti – sa 44,1 odsto prošle godine na 23,4 odsto ove. Ovakvi podaci su opominjući za sve političke lidere da je vrijeme da fokus stave na stvarne potrebe građana.

Budimo realni, svugdje politika u većoj ili manjoj mjeri utiče na privredu. U konačnom to je i prirodno. Problem je što ovdje taj upliv nije u pravcu zaštite onih koji biraju političare – građana, već u pravcu gomilanja uticaja, koji po pravilu nakon nekog perioda prerasta u stvaranje oligarhija.

MONITOR: Kako vidite to što Vlada nije produžila mandat Aleksandru Damjanoviću na mjestu direktora Uprave carina, iako su nakon njegovog dolaska na tu poziciju vidljivi određeni rezultati? Koliko česte smjene i maratonsko „kadrovanje” onemogućavaju reforme i ekonomski napredak?

VUJOVIĆ: Gospodin Damjanović je čovjek velikog iskustva i, na osnovu onoga što je sama Vlada prezentovala, stekao sam utisak da je on kvalitetno obavljao posao: naplata poreza je povećana, učestvovao je u podršci akciji zapljene ogromne količine kokaina, a imao je rezultata i u fiskalizaciji. Sada opet vidim da je održan sastanak o primopredaji koji je odisao konstruktivnom atmosferom.

Naravno, trebalo bi da ljudi od znanja i integriteta imaju stabilan ambijent za rad od čega bi na više načina imala korist zajednica. Ne mislim da je dobro tako brzo mijenjati ljude na odgovornim pozicijama, takođe mislim i da mi nemamo mnogo ljudi znanja gospodina Damjanovića. To je sve što mogu da kažem na osnovu informacija kojima raspolažem.

MONITOR: Afera Panamski papiri, u čijem su fokusu predsjednik Đukanović i njegov sin, još jedna je istraga koja zahtijeva finansijske eksperte, kako bi se u potpunosti rasvijetlila njena pozadina. Kako vidite činjenicu da su se predsjednik i njegov sin kao vlasnici krili iza niza of šor kompanija? 

VUJOVIĆ: Samo činjenica da ste kao predsjednik najjače partije koja je upravljala državom, a koja je stalno propagirala značaj privlačenja investicija u Crnu Goru i da se naplati svaki cent poreza, a u praksi vi činite radnje da bi bili u mogućnosti da radite suprotne stvari je da budem blag – krajnje neiskrena pozicija.

Ljudi u biznisu gledaju da ostvare što viši profit uz što manje troškova, a državna uprava nastoji da nađe ravnotežu između tog principa i što većeg mogućeg oporezivanja. Efikasne su one zemlje koje taj balans umiju osmisliti a potom i sprovesti. Ipak da logiku državnu politike podredite razvoju sopstvenog biznisa i obezbjeđivanju sopstvenog imetka je ponašanje koja je za politčara ne samo neprihvaljivo, već i veoma štetno. Da ne ostanem nedorečen, od nove vlasti treba očekivati da stvori ambijent da se ovaj slučaj može u potpunosti ispitati da ne bi ostalo sve na nivou nagađanja i samo još jednog medijskog skandala.

MONITOR: Uskoro bi trebalo da dobijemo Zakon o porijeklu imovine. Koliko je taj propis značajan, i hoće li pomoći imajući u vidu stanje institucija?

VUJOVIĆ: Mene, kad govorimo o uspješnosti primjene, na oprez poziva to što se opet pominju timovi, eksperti, uporedna iskustva i pomoć sa strane. Da se razumijemo, pomoć iz EU i SAD u ovoj oblasti je dragocjena, ali na kraju, nakon konsaltiga, u izvršnom smislu ovaj posao moramo sami obaviti.  Ne razumijem kako će odjednom, recimo, katastar pokazati promptnu proaktivnost iako se izvršna rješenja ne knjiže godinama – dakle najjednostavnije isprave. Ili  kako će postojeće tužilaštvo pokretati postupke, i u konačnom kako bez reforme i dodatne edukacije sudstva možemo da zaokružimo ovaj postupak.

Uspjeh te ideje bi bio dobar podsticaj, ali od onih koji predlažu zakon treba tražiti i rokove i projekcije rezultata u ovoj aktivnosti. Sve drugo bi se svelo na obesmišljavanje jedne izuzetno dobre ideje, koja bi konačno trebalo da pokaže da se može ispravljati tranziciona nepravda.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo