Povežite se sa nama

INTERVJU

ARIS MOVSESIJAN, PREDSJEDNIK NOVE STRANKE U SRBIJI: Vučić na vrhu piramidalne šeme

Objavljeno prije

na

SNS je najveća stranka u Evropi po broju članova. Tu niko nikom ne veruje i takva jednopartijska država, kreirana od cigala interesa, najbliža je piramidalnoj šemi. Opšte je mjesto da piramidalne šeme ne mogu vječno da traju. Tako je i sa SNS-om. Ti ljudi žive za danas, bez želje da pogledaju u budućost, gdje postoji kraj takvom poretku

 

MONITOR: U Srbiji, stranke koje ne učestvuju u vlasti zbunjuju potencijalno biračko tijelo čestim insistiranjem da nisu svi „prava opozicija“.  Još postoji  i podjela na „bojkot opoziciju“ i onu koja je izašla na prošlogodišnje parlamentarne izbore. Kakav je Vaš stav o tome?

MOVSESIJAN: Kada je režim koji drži sve poluge vlasti populistički, onda se građani iz pozicije tog režima dele na „nas“ i „njih“: gde se svi koji nisu saglasni s takvim poretkom i kritički se odnose prema takvom načinu vladavine, tretiraju kao neprijatelji ili čak izdajnici. Takav odnos se onda prenosi i na političke partije koje nisu deo režima. Problem je u Srbiji nastao zato što se takva podela, verovatno usled vremena trajanja ovog režima, spustila i na međusobni odnos političkih partija u opoziciji. Tako  se podela na „nas“ i „njih“ može videti i tamo gde joj nije mesto. Svako ko na taj način radi, pravi grešku, pokušavajući da se protiv populizma bori populizmom.

Takođe, princip ovakvog populističkog režima je u tome da se uništi politika, zbog čega često Vučićev režim nazivam „nepolitičkim“. Zato se zalažem sa kreiranjem jasnih politika i jasno političko profilisanje političkih partija. Na tim politikama moguće je  zasnovati udruživanje ili čak neophodno ukrupnjavanje političkih organizacija, što bi rezultiralo jasnijom slikom političkog neba Srbije. Na taj način će i građani lakše prepoznati opciju koja im odgovara.

MONITOR: Vaša stranka je, početkom godine, izašla sa stavom da jedino opozicija,  u jednoj koloni, može da se suprotstavi režimu. U međuvremenu, opozicione partije i pokreti su išli na dva kolosjeka u pregovorima s vlastima oko izbornih uslova, a neki se već udružuju i najavljuju zajednički izlazak na izbore, dok drugi još nemaju odluku o tome. Šta će izabrati Nova stranka?

MOVSESIJAN: Neko je u jednom trenutku proglasio da su izborni uslovi glavna tačka političke borbe u Srbiji. Od tada se mesecima, čak godinama, bavimo nemogućom misijom: da od autokrate dobijemo izbore, primerene nekoj zemlji zapadne demokratije. Paradoksalno je očekivati da autokrata postane manje autokrata. Dalje, očekivalo se da će evroparlamentarci izvršiti pritisak na režim da poboljša te izborne uslove, koji su zakonski solidno regulisani, ali se ti zakoni ne sprovode ili se krše tokom svakih izbora. I tu je došlo do apsurda jer su neka od rešenja koja su ponuđena od strane dela opozicije bila skoro pa nemoguća i nigde primenjena do sada. Da je opozicija sela i zajedno kroz dijalog iznedrila kvalitetna rešenja u okviru postojećih zakona, rezultat bi bio daleko bolji.

Sve ovo je još jedan pokazatelj da u Srbiji nedostaje dijalog. Ne dijalog koji je sam sebi svrha, nego onaj koji predstavlja proces kroz koji se dolazi do jedinstvenog fronta u političkoj borbi protiv populističkog režima. Sada imamo situaciju koju smo imali pred prve višestranačke izbore jer je parlament faktički jednostranački. To je dovelo i do toga da se sva sredstva za finansiranje političkih stranaka sliju samo u jednu kasu. Da bi došlo do promene, neophodno je maksimalno jedinstvo opozicije, koje se jedino može postići kroz dijalog. Što se tiče Nove stranke i mene, ostaćemo dosledni i insistiraćemo na tome.

MONITOR: Dosta je bilo nezadovoljstva u vezi s posredovanjem evroparlamentaraca koji su rekli da su dijalog i njihovo posredovanje, završeni. Neki su se i povukli iz tih razgovora i neće učestvovati u primjeni dogovorenog. Ima li Nova stranka interes da učestvuje u procesu primjene onoga na šta je vlast pristala?

MOVSESIJAN: Platforma koju je iznedrila grupa stranaka, zajedno s Novom strankom, bila je bazirana na postojećim zakonima. Ono što je prihvaćeno jeste kompromis koji, naravno, nije idealno rešenje, čak pokazuje koliko režim ne uviđa ključne tačke problema. Ipak, mi smo delegirali da ljudi od struke, oni koji se bave medijskim zakonima, pravima, pa i novinarstvom, kao nezavisni stručnjaci učestvuju u radu tela koje je određeno za nadzor rada medija do izbora. U suštini, nisu u pitanju političari i političke stranke koje će učestvovati u tom procesu, nego ljudi iz nevladinog sektora i ljudi iz struke.

MONITOR: Ove dogovore potpuno je zasjenilo najnovije produbljivanje afera i slučajevi „Jovanjica“, „Belivuk“, „Dijana Hrkalović“ „Pandorini papiri“… Kako Vam izgleda pravosudni efekat prvobitno medijski plasiranih inkriminišućih sadržaja?

MOVSESIJAN: Kada imate ovakav politički poredak i kada poništite granice između osnovnih stubova društva, dobijete društvo u kome kriminal pronalazi slobodan put između institucija i lagano se u njih inkorporira. Izbrisana je granica između zakonodavne i izvršne vlasti, a sledstveno tome, vrlo brzo inficirano je i pravosuđe. Logično je da je novinarstvo takođe uletelo u vrtlog korupcije i da se ceo sistem ovog režima pretvorio u propagandu, koja u naletima podseća na rijaliti. Posledica takvog stanja jeste činjenica da je jedan deo opozicionih političara bukvalno preuzeo na sebe posao novinara. Tako imamo svakodnevne konferencije za novinare, na kojima se otkriva i ukazuje na mnogobrojne afere koje pritiskaju društvo i vode u teror. Problem je u tome što, ionako zaplašen narod, takvim gestom neretko dodatno zaplašimo. Posebno kada u ishodištu građani uvide da se nijedna afera ne razreši i ne dobije sudski epilog. To stvara dodatnu sliku nadmoći kulta ličnosti, izgrađenog oko Aleksandra Vučića.

Građanima Srbije potrebno je dati nadu koja uklanja strah od promena, tako izraženu osobinu u ovim krajevima.

MONITOR: Od kako je Aleksandar Vučić postao najmoćniji političar u Srbiji, povremeno se njegovi bliski saradnici, oglašavaju sa informacijama o planovima da se na njega izvrši atentat. Ovih dana je o tome govorila i premijerka Ana Brnabić. Kako Vama to izgleda?

MOVSESIJAN: I? Zar to nije isto kao i sve afere koje se svakodnevno otkrivaju? To je način vladavine Aleksandra Vučića i njegovog propagandnog tima. Svakodnevnim zatrpavanjem vestima prikriva se stanje u frižiderima građana Srbije, loš standard i tajni ugovori i finansije. Manji deo društva živi bolje nego što je živeo do sada, dok većina građana preživljava od danas do sutra. Najilustrativnija mi je slika Srbije, scena s otvaranja auto-puta Miloš Veliki, gde na bini imate neviđen kič, u prvim redovima funkcionere i privilegovane s preskupom firmiranom odećom, kao da su iz Holivuda ispali, a u pozadini siromašan narod koji, radujući se što se otvara auto-put, igra kolo. Ti ljudi, dovedeni kao dekor, moguće je da nikad neće proći auto-putem koji se tada otvarao. E, to je slika srpskog društva. Raslojavanje po auto-putu.

MONITOR: Vide li se, kroz svu tu „dinamiku“ u vrhovima vlasti, interesne grupe koje pretenduju da ugroze poziciju Aleksandra Vučića ili se radi o nečemu drugom?

MOVSESIJAN: SNS je najveća stranka u Evropi po broju članova. Normalno je da tu niko nikom ne veruje i da je takva jednopartijska država, kreirana od cigala interesa, najbliža nekoj piramidalnoj šemi. Opšte je mesto da piramidalne šeme ne mogu večno da traju. Tako je i sa SNS-om. Ti ljudi žive za danas, bez želje da pogledaju u budućost, gde postoji kraj takvom poretku. S druge strane, tu su ljudi koji će živeti pored nas i kada sve ovo prođe. Zato koncept opozicije ne sme da bude usmeren na osvetu i revašizam prema velikom delu onih koji su danas moderni robovi, pritisnuti životnim problemima. Kada se bude izvukla prva cigla iz tog piramidalnog sistema, poleteće mnogi na sve strane, bežeći od, sada novog straha, a to je da se piramida ne sruši baš na njih. Za sada propaganda režima sama kreira lažne neprijatelje u svojim redovima, što očigledno ništa ne znači u stvarnosti.

MONITOR: Spekuliše se da će sljedeći ambasador u Beogradu biti  Kristofer Hil, koji je  bio i u timu Ričarda Holbruka, američki izaslanik za Kosovo, kasnije i ambasdor u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji… Da li je to  poruka američkog državnog vrha kada se radi o politici nove administracije SAD-a prema Srbiji i Zapadnom Balkanu?

MOVSESIJAN: Dovoljno je pogledati da se odustalo od Vašingtonskog sporazuma, da bi se video zaokret u politici SAD-a u odnosu na Srbiju. Nakon poraza Trampa na izborima u SAD-u, kao da je krenula lavina slabljenja populističkih lidera i u Evropi, pa i svetu. Da sam na mestu Vučića, bio bih zabrinut. Za sada se on oseća lažno spokojan, jer postoje važniji igrači pod svetlima promena koje slede.

MONITOR: Da li su ideje, o kojima je govorio Aleksandar Vulin, kada je objašnjavao šta je to „srpski svijet“, izvodljive i koliko su opasne za druge, pa i za Crnu Goru, a koliko i za Srbiju?

MOVSESIJAN: Vulin svojim izjavama služi da u sistemu vlasti Aleksandra Vučića, njega učini faktorom stabilnosti. Danas ta skaska dovodi do povećanja netrpeljivosti prema susedima, ali i do znatnog povratka izražene ksenofobije u Srbiji.

Nova stranka se zalaže za jasnu regionalnu saradnju, bez koje nema budućnosti, demokratizacije društva i, ako već hoćete, ulaska u EU. Na primer, čemu naoružavanje vojske država u regionu, što se te države naoružavaju kao da će sutra međusobno voditi rat? Zar nije u interesu stabilnosti i dobrosusedstva, zajednički graditi odbrambene sisteme i usmeriti se na probleme u bezbednosti koje samo zajedno možemo rešiti? Ili, makar ih bolje rešavati. Poplave, požari, zemljotresi i slične katastrofe ili vanredne situacije pokazale su da je saradnja u saniranju ovakvih problema preko potrebna i mnogo važnija nego da se naoružavate za neke komšijske ratove, do kojih neće ni doći. Ni organizovani kriminal, koji ne prepoznaje granice u regionu, ne može biti problem pojedinačnih država. To je takođe naš zajednički problem, za koji sigurno možemo zajedno pronaći i rešenje. Zato, preporučujem tri leka: dijalog, dijalog i dijalog.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo