Povežite se sa nama

INTERVJU

Miroslava Milenović, članica Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije, finansijska forenzičarka: Bezbjednija sam širom svijeta, nego u Beogradu

Objavljeno prije

na

miroslava-milenovic

MONITOR: Prije oko dva mjeseca napadnuti ste u haustoru zgrade u kojoj stanujete. Kada ste to saopštili medijima, ministar policije vam je uzvratio primjedbom da je trebalo da se prvo obratite policiji. Onda smo saznali da ste to uradili početkom septembra, jer ste primijetili da ste praćeni, a Vaš saradnik Ivan Ninić je pretučen, ali od policije o toj istrazi niste dobili ništa. Da li Vas neko iz policije i tužilaštva sada kontaktira, imate li državnu zaštitu i osjećate li se bezbjednije?
MILENOVIĆ: Prošlo je više od pet meseci kako sam primetila da me prate , više od četiri meseca kako sam prijavila tužilaštvu i policiji da me nepoznate osobe prate, i eto prošlo je dva meseca kako sam napadnuta izlazeći iz zgrade u kojoj stanujem. Više od mesec dana nemam nikakvih informacija, nemam nikakav vid zaštite i ne mogu da kažem da se osećam bezbedno. Paradoksalno, radim obuke policije i tužilaštva širom sveta i tamo se osećam bezbednije nego kada sam u Beogradu.

MONITOR: Odakle dolaze prijetnje po Vašu bezbjednost? Bavite se finansijskom forenzikom i to sada radite i u Vladinom Savjetu za borbu protiv korupcije. Učestvovali ste u izradi i objavili dva važna i po rezultatima „subverzivna” istraživanja o raspolaganju elitnim stambenim i poslovnim kvadratima u državnom DIPOS-u i o trošenju budžetskog novca za marketing i oglašavanje državnih organizacija i preduzeća.
MILENOVIĆ: Bavim se forenzičnim računovodstvom preko petnaest godina, član sam Saveta za borbu protiv korupcije od decembra 2012. godine, radila sam na mnogim kompleksnim predmetima finansijskog kriminala, bavim se obukama vezanim za uspostavljanje efikasnih finansijskih istraga, ali pre svega se zalažem za transparentnost u radu javnog sektora a naročito za transparentno trošenje našeg budžetskog novca. Ako me moj rad kvalifikuje za metu, onda nemam šta da dodam.

Dva izveštaja koja ste pomenuli su samo kap u moru drugih izveštaja koje je Savet za borbu protiv korupcije objavio u proteklih više od 14 godina. Samo da napomenem 24 predmeta Saveta urađena dok je Verica Barać bila živa, za koje je premijer izjavio da su rešeni a, nažalost, istina je da tapkaju u mraku i pored preuzete obaveze pred EU da će biti u najkraćem roku procesuirani. Takođe, novih 20 predmeta čeka…

MONITOR: Nalazi i u ova dva izvještaja pokazuju zakonske slabosti koje „opravdavaju” prilično jasnu nit korupcije i zloupotreba u raspolaganju državnom imovinom i novcem građana i nastavak moćne uloge partija i pojedinaca i slabost institucija. Jasno je da novac i neopravdane privilegije završavaju na kraju kod pojedinaca…
MILENOVIĆ: Savet je savetodavno telo Vlade i mi kroz izveštaje ukazujemo na sistemsku korupciju i Vladi preporučujemo koje mere treba da preduzme. Međutim, sve vlade pa i ova to doživljavaju kao stavljanje prsta u oko. I to sve po sistemu ako nisi sa nama onda si protiv nas.

Ekonomska elita zajedno sa političkom elitom već više od dvadeset pet godina drži Srbiju sa omčom oko vrata. Institucije sistema ne rade, i ono malo nezavisnih institucija koje su uspostavljene svakim danom trpe sve veći pritisak u radu. Pravosuđe ne postoji, ono je rastureno. Srbija grca u aferama koje se proizvode svakodnevno, a da niko ne odgovara za njih. Morao bi da se načini koreniti zaokret i da se u naš rečnik i u naše živote vrate čast, moral i poštenje.

MONITOR: U periodu 2011-2014, prema procjeni Savjeta, a na osnovu ispitanog uzorka, više od 800 miliona eura otišlo je na marketing i oglašavanje državnih institucija, javnih preduzeća , preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, državnih fondova i lokalne samouprave. To je ogroman novac dat da se reklamiraju oni koji bi trebalo da imaju najmanje potrebe za tim. Zaključili ste da tako političke elite najlakše utiču na medije, preko marketinških firmi koje su im bliske?
MILENOVIĆ: U izveštaju je obrađen jako mali uzorak , manji od jednog procenta svih državnih institucija, javnih preduzeća, preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, raznih agencija, fondova, lokalnih samouprava…I taj uzorak je potrošio za posmatrane četiri godine preko 60 miliona evra. Kada smo izvršili ekstrapolaciju na celi javni sektor Srbije došli smo do iznosa od preko 840 miliona evra. Sa velikom sigurnošću mogu da tvrdim da su i jedan i drugi iznos minimalni iznosi jer u izveštaj nisu ušli rashodi koje su platili Telekom, Srbijagas, deo sponzorstava PTT Pošta, Informatike a.d, kao ni celokupni troškovi Ministarstva spoljnih poslova i Vlade Republike Srbije.

Kada je privreda Srbije na kolenima i nema svežeg novca, jasno je da zapravo novac koji dolazi do medija u velikom broju slučajeva dolazi iz javnog sektora. Kada privreda slabo radi, diskreciono pravo pojedinaca iz javnog sektora, kom mediju će dati novac, gde će se oglasiti i kome će dodeliti donaciju, predstavlja mogući uticaj koji politička elita može imati na medije.

Svrha ovog izveštaja nije bila da podeli medije na čiste i prljave, već da ukaže na mogući uticaj koji politička elita može da ima na rad medija.

Ako u društvu nema debate, nema sučeljavanja mišljenja, ako na javnom servisu nisu ni objavili slovo o ovom izveštaju, logično je da se nameće pitanje cenzure, autocenzure i političkog uticaja na urednike i novinare.

Kada ste pritisnuti besparicom u društvu, ono što prvo ne želite da uradite je da naljutite vašeg klijenta odnosno, na primer, oglašivača…I o tome smo pisali, da je samo stvar koliko je neko pristojan i čestit i da li hoće ili neće da pritiska urednike i novinare a da nije zakonski regulisano šta ,koliko i kako može. U izveštaju smo se bavili i načinom izigravanja Zakona o javnim nabavkama, kod nabavki pomenutih usluga. Ogromni novci su ostavljeni na raspolaganje pojedincima bez jasno utvrđenih pravila.

MONITOR: Kako tumačite to što Vam Vlada Srbije nije odgovorila na sve Vaše upite, a Ministarstvo spoljnih poslova, javna preduzeća Srbijagas i Telekom kao i Informatika Novi Sad, uopše nisu htjeli da sarađuju sa Savetom?
MILENOVIĆ: To je pitanje pre svega za Vladu i za premijera, jer nema borbe protiv korupcije sa tajnim ugovorima, netransparentnim poslovanjem i neobelodanjivanjem informacija od javnog značaja.Transparentnost u radu je nešto oko čega ne bi trebalo uopšte da polemišemo. Čim se nešto krije, pitanje je zašto. Paradoksalno je da se Savet za borbu protiv korupcije, koji je odavno telo Vlade, obraćao povereniku prošle godine više od 50 puta da bi uspeo da određene informacije dobije a sve u svrhu izrade izveštaja.

MONITOR: Medijska strategija sa aljkavim odnosom prema zakonskim obavezama i države i novopečenih vlasnika, takođe je nešto prema čemu ste bili veoma kritički. Komentarisali ste da se uglavnom radi o preuzimanju medija pred predstojeće izbore. Centar za vladavinu prava je „prozvao” državne organe da reaguju i objasne kako je moguće da Radoica Milosavljević, biznismen iz Kruševca, ranije osuđivan krivično, kupi osam medija, i ne ispostavi bankarske garancije do današnjeg dana?ž
MILENOVIĆ: Savet za borbu protiv korupcije je u svom Izveštaju o vlasničkoj strukturi medija iz februara 2015.godine izneo stav da sama privatizacija neće rešiti problem medija u Srbiji. I ovoga puta, nažalost, pokazalo se da za pojedince koji su bliski političkoj eliti ne važe pravila i zakoni kao za sve ostale građane. Neko mora da ima ime i prezime, ko je dozvolio da se sve ne uradi u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, a na tužilaštvu je da uradi svoj posao.

Borba protiv korpucije je formalna

MONITOR: Nedavno je u policijskoj akciji Rezač, među 70-ak ljudi, uhapšen i Slobodan Milosavljević, član DS-a i ministar, za navodno nezakonito raspolaganje državnom imovinom. Vi ste pomenuli kako je, prema podacima Saveta, vlasnik TV Pink Željko Mitrović u 2014. dobio milionski kredit za refinansiranje u okviru pomoći države za podsticaj izvoza! Sad, po tim navodima kao atraktivnim primjerima, izgleda da se malo šta mijenja, iako je i ovoj vlasti, i čini se baš njoj više nego prethodnima, sve u znaku „borbe protiv korupcije”, tajkuna, običnog i političkog nepotizma?
MILENOVIĆ: Ova Vlada se ne razlikuje od drugih vlada po raspolaganju državnom imovinom. Imovina nije popisana, procenjena, pa prema tome i odnos je kao prema ničijoj, a ne kao prema našoj. Tajni ugovori, aneksi u privatizaciji koje potpisuju samo oni koji su bliski sa vladajućom elitom, podsticaji koje dobijaju privilegovani, nejednak tretman svih građana i pravnih lica pred licem pravde… Samo govore koliko je Srbija ogrezla u korupciji i koliko je sadašnja vladajuća politička elita deklarativna u borbi protiv korupcije. Borba protiv korupcije u Srbiji nije suštinska već formalna.

A na tužilaštvu je da pokrene postupke protiv svih koji su se ogrešili o Zakon – naravno, moram da napomenem ne selektivno, ne politički atraktivno, ne senzacionalistički…

Od znanja važnije koga znate

MONITOR: Kao forenzički računovođa, kako ocjenjujete značaj i domete finansijskih istraga u radu pravosudnih organa u Srbiji, s obzirom da je to dugo slaba tačka Srbije u godišnjim izvještajima Evropske komisije?
MILENOVIĆ: Kada pravosuđe ne funkcioniše, kada institucije sistema slabo funkcionišu i razaraju se, kada se institucije bave same sobom i udavljene su u aferama, onda se šalje poruka građanima da je sve moguće i da je sve dozvoljeno samo ako pripadate onima koji vladaju. Znanje se tako degradira jer nije važno šta znate, postaje važno koga znate…Tada počinje da bude isplativo bavljenje kriminalom. Značaj finansijskih istraga je veliki, jer ono što je opljačkano i oteto od nas građana trebalo bi da se vrati državi i nama građanima. Efikasne finansijske istrage u Srbiji su moj san, koji eto postaje java u raznim drugim zemljama širom sveta gde radim. U Srbiji još uvek su san…

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo