Povežite se sa nama

INTERVJU

Miroslava Milenović, članica Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije, finansijska forenzičarka: Bezbjednija sam širom svijeta, nego u Beogradu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije oko dva mjeseca napadnuti ste u haustoru zgrade u kojoj stanujete. Kada ste to saopštili medijima, ministar policije vam je uzvratio primjedbom da je trebalo da se prvo obratite policiji. Onda smo saznali da ste to uradili početkom septembra, jer ste primijetili da ste praćeni, a Vaš saradnik Ivan Ninić je pretučen, ali od policije o toj istrazi niste dobili ništa. Da li Vas neko iz policije i tužilaštva sada kontaktira, imate li državnu zaštitu i osjećate li se bezbjednije?
MILENOVIĆ: Prošlo je više od pet meseci kako sam primetila da me prate , više od četiri meseca kako sam prijavila tužilaštvu i policiji da me nepoznate osobe prate, i eto prošlo je dva meseca kako sam napadnuta izlazeći iz zgrade u kojoj stanujem. Više od mesec dana nemam nikakvih informacija, nemam nikakav vid zaštite i ne mogu da kažem da se osećam bezbedno. Paradoksalno, radim obuke policije i tužilaštva širom sveta i tamo se osećam bezbednije nego kada sam u Beogradu.

MONITOR: Odakle dolaze prijetnje po Vašu bezbjednost? Bavite se finansijskom forenzikom i to sada radite i u Vladinom Savjetu za borbu protiv korupcije. Učestvovali ste u izradi i objavili dva važna i po rezultatima „subverzivna” istraživanja o raspolaganju elitnim stambenim i poslovnim kvadratima u državnom DIPOS-u i o trošenju budžetskog novca za marketing i oglašavanje državnih organizacija i preduzeća.
MILENOVIĆ: Bavim se forenzičnim računovodstvom preko petnaest godina, član sam Saveta za borbu protiv korupcije od decembra 2012. godine, radila sam na mnogim kompleksnim predmetima finansijskog kriminala, bavim se obukama vezanim za uspostavljanje efikasnih finansijskih istraga, ali pre svega se zalažem za transparentnost u radu javnog sektora a naročito za transparentno trošenje našeg budžetskog novca. Ako me moj rad kvalifikuje za metu, onda nemam šta da dodam.

Dva izveštaja koja ste pomenuli su samo kap u moru drugih izveštaja koje je Savet za borbu protiv korupcije objavio u proteklih više od 14 godina. Samo da napomenem 24 predmeta Saveta urađena dok je Verica Barać bila živa, za koje je premijer izjavio da su rešeni a, nažalost, istina je da tapkaju u mraku i pored preuzete obaveze pred EU da će biti u najkraćem roku procesuirani. Takođe, novih 20 predmeta čeka…

MONITOR: Nalazi i u ova dva izvještaja pokazuju zakonske slabosti koje „opravdavaju” prilično jasnu nit korupcije i zloupotreba u raspolaganju državnom imovinom i novcem građana i nastavak moćne uloge partija i pojedinaca i slabost institucija. Jasno je da novac i neopravdane privilegije završavaju na kraju kod pojedinaca…
MILENOVIĆ: Savet je savetodavno telo Vlade i mi kroz izveštaje ukazujemo na sistemsku korupciju i Vladi preporučujemo koje mere treba da preduzme. Međutim, sve vlade pa i ova to doživljavaju kao stavljanje prsta u oko. I to sve po sistemu ako nisi sa nama onda si protiv nas.

Ekonomska elita zajedno sa političkom elitom već više od dvadeset pet godina drži Srbiju sa omčom oko vrata. Institucije sistema ne rade, i ono malo nezavisnih institucija koje su uspostavljene svakim danom trpe sve veći pritisak u radu. Pravosuđe ne postoji, ono je rastureno. Srbija grca u aferama koje se proizvode svakodnevno, a da niko ne odgovara za njih. Morao bi da se načini koreniti zaokret i da se u naš rečnik i u naše živote vrate čast, moral i poštenje.

MONITOR: U periodu 2011-2014, prema procjeni Savjeta, a na osnovu ispitanog uzorka, više od 800 miliona eura otišlo je na marketing i oglašavanje državnih institucija, javnih preduzeća , preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, državnih fondova i lokalne samouprave. To je ogroman novac dat da se reklamiraju oni koji bi trebalo da imaju najmanje potrebe za tim. Zaključili ste da tako političke elite najlakše utiču na medije, preko marketinških firmi koje su im bliske?
MILENOVIĆ: U izveštaju je obrađen jako mali uzorak , manji od jednog procenta svih državnih institucija, javnih preduzeća, preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, raznih agencija, fondova, lokalnih samouprava…I taj uzorak je potrošio za posmatrane četiri godine preko 60 miliona evra. Kada smo izvršili ekstrapolaciju na celi javni sektor Srbije došli smo do iznosa od preko 840 miliona evra. Sa velikom sigurnošću mogu da tvrdim da su i jedan i drugi iznos minimalni iznosi jer u izveštaj nisu ušli rashodi koje su platili Telekom, Srbijagas, deo sponzorstava PTT Pošta, Informatike a.d, kao ni celokupni troškovi Ministarstva spoljnih poslova i Vlade Republike Srbije.

Kada je privreda Srbije na kolenima i nema svežeg novca, jasno je da zapravo novac koji dolazi do medija u velikom broju slučajeva dolazi iz javnog sektora. Kada privreda slabo radi, diskreciono pravo pojedinaca iz javnog sektora, kom mediju će dati novac, gde će se oglasiti i kome će dodeliti donaciju, predstavlja mogući uticaj koji politička elita može imati na medije.

Svrha ovog izveštaja nije bila da podeli medije na čiste i prljave, već da ukaže na mogući uticaj koji politička elita može da ima na rad medija.

Ako u društvu nema debate, nema sučeljavanja mišljenja, ako na javnom servisu nisu ni objavili slovo o ovom izveštaju, logično je da se nameće pitanje cenzure, autocenzure i političkog uticaja na urednike i novinare.

Kada ste pritisnuti besparicom u društvu, ono što prvo ne želite da uradite je da naljutite vašeg klijenta odnosno, na primer, oglašivača…I o tome smo pisali, da je samo stvar koliko je neko pristojan i čestit i da li hoće ili neće da pritiska urednike i novinare a da nije zakonski regulisano šta ,koliko i kako može. U izveštaju smo se bavili i načinom izigravanja Zakona o javnim nabavkama, kod nabavki pomenutih usluga. Ogromni novci su ostavljeni na raspolaganje pojedincima bez jasno utvrđenih pravila.

MONITOR: Kako tumačite to što Vam Vlada Srbije nije odgovorila na sve Vaše upite, a Ministarstvo spoljnih poslova, javna preduzeća Srbijagas i Telekom kao i Informatika Novi Sad, uopše nisu htjeli da sarađuju sa Savetom?
MILENOVIĆ: To je pitanje pre svega za Vladu i za premijera, jer nema borbe protiv korupcije sa tajnim ugovorima, netransparentnim poslovanjem i neobelodanjivanjem informacija od javnog značaja.Transparentnost u radu je nešto oko čega ne bi trebalo uopšte da polemišemo. Čim se nešto krije, pitanje je zašto. Paradoksalno je da se Savet za borbu protiv korupcije, koji je odavno telo Vlade, obraćao povereniku prošle godine više od 50 puta da bi uspeo da određene informacije dobije a sve u svrhu izrade izveštaja.

MONITOR: Medijska strategija sa aljkavim odnosom prema zakonskim obavezama i države i novopečenih vlasnika, takođe je nešto prema čemu ste bili veoma kritički. Komentarisali ste da se uglavnom radi o preuzimanju medija pred predstojeće izbore. Centar za vladavinu prava je „prozvao” državne organe da reaguju i objasne kako je moguće da Radoica Milosavljević, biznismen iz Kruševca, ranije osuđivan krivično, kupi osam medija, i ne ispostavi bankarske garancije do današnjeg dana?ž
MILENOVIĆ: Savet za borbu protiv korupcije je u svom Izveštaju o vlasničkoj strukturi medija iz februara 2015.godine izneo stav da sama privatizacija neće rešiti problem medija u Srbiji. I ovoga puta, nažalost, pokazalo se da za pojedince koji su bliski političkoj eliti ne važe pravila i zakoni kao za sve ostale građane. Neko mora da ima ime i prezime, ko je dozvolio da se sve ne uradi u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, a na tužilaštvu je da uradi svoj posao.

Borba protiv korpucije je formalna

MONITOR: Nedavno je u policijskoj akciji Rezač, među 70-ak ljudi, uhapšen i Slobodan Milosavljević, član DS-a i ministar, za navodno nezakonito raspolaganje državnom imovinom. Vi ste pomenuli kako je, prema podacima Saveta, vlasnik TV Pink Željko Mitrović u 2014. dobio milionski kredit za refinansiranje u okviru pomoći države za podsticaj izvoza! Sad, po tim navodima kao atraktivnim primjerima, izgleda da se malo šta mijenja, iako je i ovoj vlasti, i čini se baš njoj više nego prethodnima, sve u znaku „borbe protiv korupcije”, tajkuna, običnog i političkog nepotizma?
MILENOVIĆ: Ova Vlada se ne razlikuje od drugih vlada po raspolaganju državnom imovinom. Imovina nije popisana, procenjena, pa prema tome i odnos je kao prema ničijoj, a ne kao prema našoj. Tajni ugovori, aneksi u privatizaciji koje potpisuju samo oni koji su bliski sa vladajućom elitom, podsticaji koje dobijaju privilegovani, nejednak tretman svih građana i pravnih lica pred licem pravde… Samo govore koliko je Srbija ogrezla u korupciji i koliko je sadašnja vladajuća politička elita deklarativna u borbi protiv korupcije. Borba protiv korupcije u Srbiji nije suštinska već formalna.

A na tužilaštvu je da pokrene postupke protiv svih koji su se ogrešili o Zakon – naravno, moram da napomenem ne selektivno, ne politički atraktivno, ne senzacionalistički…

Od znanja važnije koga znate

MONITOR: Kao forenzički računovođa, kako ocjenjujete značaj i domete finansijskih istraga u radu pravosudnih organa u Srbiji, s obzirom da je to dugo slaba tačka Srbije u godišnjim izvještajima Evropske komisije?
MILENOVIĆ: Kada pravosuđe ne funkcioniše, kada institucije sistema slabo funkcionišu i razaraju se, kada se institucije bave same sobom i udavljene su u aferama, onda se šalje poruka građanima da je sve moguće i da je sve dozvoljeno samo ako pripadate onima koji vladaju. Znanje se tako degradira jer nije važno šta znate, postaje važno koga znate…Tada počinje da bude isplativo bavljenje kriminalom. Značaj finansijskih istraga je veliki, jer ono što je opljačkano i oteto od nas građana trebalo bi da se vrati državi i nama građanima. Efikasne finansijske istrage u Srbiji su moj san, koji eto postaje java u raznim drugim zemljama širom sveta gde radim. U Srbiji još uvek su san…

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo