Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Može Tara biti bara

Objavljeno prije

na

Za ministra ekonomije Branka Vujovića nema dileme. On tvrdi da priča o prevođenju voda Tare u Moraču nije zatvorena. ,,Za prevođenje ima argumenata kad god procijenimo da je spremnost naših partnera izvjesna”, pojasnio je Vujović. Reakcije na njegove tvrdnje prvo su stigle iz iste zgrade. Iz obližnjeg kabineta, ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, ustvrdili su da je Tara zaštićen prostor i da ne može biti prevođenja voda iz nje u Moraču.

Kada su novinari, nakon toga, pitali Vujovića otkud mimoilaženje dva resora iste Vlade rekao je: ,,Ne znam da li se radi o mimoilaženju. Treba pravilno tumačiti ono što je saopšteno”. A njegovo tumačenje glasi: ,,Jasno je da postoji Deklaracija o zaštiti Tare, da je to uvaženo prostornim planom države i da nije predviđeno prevođenje vode, ali ne znači da je time priča završena”. Hrabra konstatacija, nema šta.

Vujović je još i ponovio kako Crne Gora treba pažljivo da analizira mogućnost korišćenja hidropotencijala i da ,,tehnički, ekonomski i ekološki radi u tom smjeru”.

PAŽLJIVO PLANIRANJE: A takvih smo se floskula itekako naslušali proteklih mjeseci. Koliko se do sada pažljivo radilo na analizi hidropotencijala najbolji je dokaz plan za četiri hidroelektrane na Morači koji se pokazao kao neprihvatljiv s više aspekata – prije svega ekonomskog i ekološkog.

Priča o prevođenju voda Tare u Moraču izvađena je iz vladinih fioka baš u sedmicama kada se iščekuje konačni stav ova dva ministarstva o brojnim predlozima, sugestijama i primjedbama na njihov plan za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači. Iščekuje se i izrada koncesionog akta i obznanjivanje želja i planova potencijalnih investitora.

Zato je valjda malo ko posumnjao da su ovi disonantni tonovi izneseni u javnosti plod istinskog neslaganja. Bio je i vakat da neko ponovo zakotrlja priču o prevođenju voda iz Tare u Moraču. A ko bi to prije nego ministar ekonomije, koji bi da što više investitora dovede u Crnu Goru. Onda je, baš kako i pravila nalažu, red bio da ministarstvo koje se bavi zaštitom životne sredine odlučno tome kaže – ne! I svi su odigrali svoju ulogu u ovom činu. Sada vjerovatno slijedi i ostatak – drame.

Pitanje je samo – šta se iza brda valja. Jedno je izvjesno. Nakon javnih rasprava o planu za gradnju četiri hidroelektrane na Morači sasvim je sigurno da takav plan, usvoji li ga Vlada, ne bi bio plod društvenog konsenzusa. Protiv njega su ustali mnogi. Sa druge strane, vrlo izvjesno smanjenje brane Andrijevo i moguće smanjenje broja brana s planirane četiri na dvije, o čemu je Monitor već pisao, dovodi ovaj projekat ispod granice isplativosti za investitiora. Tako da je sada otvoreno pitanje kako će se čitav posao zaokružiti.

A svima se žuri. Italijanima treba struja a Vladi Crne Gore i ljudima koji bi učestvovali u čitavom poslu – već u ušima bruje građevinske mašine. Trebaju im nova gradilišta i svjež novac.

ŠTA NAS ČEKA: Tri su moguće verzije razvoja događaja. Prva – da Vlada zaista krene u proces skidanja međunarodne zaštite s kanjona Tare i ostvarenja starog plana o prevođenju voda Tare u Moraču čime bi projekat HE na Morači postao zaista isplativ za investitora. No, ovo je dug i vrlo sporan proces, koji bi zasigurno dodatno doveo u pitanje međunarodnu reputaciju Crne Gore.

Druga mogućnost je da se počne detaljnije planirati predviđenih jedanaest manjih brana u Gornjoj Morači, čijom bi se eventualnom gradnjom povećala efikasnost i isplativost čitavog sistema. No, kako nema potrebne dokumentacije za te sisteme – godine bi morale proći do realizacije jednog takvog projekta. A glavnim akterima priče o HE se neizmjeno žuri.

Treća mogućnost je da se zaista smanji kota Andrijeva i da se umjesto četiri naprave samo dvije brane, ali da se napravi tunel za vodu koji će povećavati efikasnost HE na Morači, odnosno učiniti da ovaj projekat bude znatno isplativiji investitoru.

Gradnja dvije brane, hidro-tunela i niže Andrijevo bi, prema izvorima Monitora iz Vlade, uticala na to da se drastično smanji površina koju treba potapati. Time bi znatno bili smanjeni i troškovi države za eksproprijaciju zemljišta. No, taj tunel je izuzetno skupa investicija i pitanje je ko bi snosio troškove njegove gradnje – Vlada ili investitor.

Kako god – ispada najisplativije, u ekonomskom smislu, prevođenje voda Tare u Moraču.

NIJE REALNO: ,,Ako se o tome sudi isključivo kroz prizmu hidroenergetskih resursa i koristi onda naravno da Tara pruža jedinstvenu priliku za izgradnju hidroelektrana kojima bi se pod povoljnim uslovima dobile velike količine električne energije. I to – kako za gradnju HE nizvodno, tako i za prevođenje dijela ili viškova voda u Moraču kada su povoljni hidrološki uslovi”, objašnjava u razgovoru za Monitor Branko Lukovac, osnivač Zelenih Crne Gore i bivši diplomata.

Međutim, on smatra da to nije realno iz najmanje tri razloga. ,,Prvo – Deklaracijom Skupštine Crne Gore ne samo što je odbačen projekat gradnje HE Buk Bijela na Tari, već je praktično stavljen embargo i na sve drugo što bi dovelo u pitanje status Tare kao dijela šireg područja Nacionalnog parka Durmitor koji je pod zaštitom Konvencije o svjetskom prirodnom i kulturnom nasljeđu”.

Lukovac tvrdi da čak i ako bi se neka druga Skupština o tome drugačije izjasnila, postoje još dvije važne prepreke koje ne bi bilo moguće tako lako preći. To je, prije svega, sama Konvencija, čiji bi komitet o tome vjerovatno imao negativan stav ili bi mogao dovesti u pitanje dalji status čitavog područja kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine. ,,Uz to – Tara je međunarodna rijeka pa bi za bilo kakav zahvat i njeno prevođenje u Moraču morali prethodno dobiti saglasnost Bosne i Hercegovine i Srbije koje na Drini imaju nekoliko HE”, objašnjava Lukovac.

PROBLEMATIČNA RJEŠENJA: ,,Tara je prirodni biser i zaštitni znak ekološke Crne Gore. Prije nego bi se posegnulo za pratvaranjem dijela kanjona Tare u akumulaciju za neku HE ili bi se skrenuo dio voda Tare u Moraču, trebalo bi iskoristiti sve druge resurse na razuman i održiv način. Danas se ulažu ogromna sredstva u alternativne izvore energije čemu se u Crnoj Gori ne posvećuje potrebna pažnja. Dolazi vrijeme kada će se mnogo više cijeniti prirodni ambijent a električna energija dobijati pod znatno povoljnijim uslovima od sunca vjetra i slično”, tvrdi Lukovac. On kaže da Crnoj Gori mnogo više znači Tara od KAP-a, koji troši gotovo polovinu ukupne električne energije u Crnoj Gori.

Direktor Centra za alternativne izvore energije, inženjer Jadranko Nikčević objašnjava kako priča o prevođenju vode Tare u Moraču jednog ministra i priča drugog ministra da je ta tema ranije prevaziđena, govori da se u ovom slučaju radi o političkim, a ne o ekspertskim i stručnim, argumentovanim razmišljanjima.

,,Razumijem interes i želju Vlade da se riješi energetski deficit i iskoristi preko 7000 GWh raspoloživog hidropotencijala u Crnoj Gori. No, put k tom cilju je veoma problematičan i nedovoljno ubjedljiv sa stručno tehničkog, ekološkog i građanskog aspekta”, upozorava Nikčević.
Ministar Vujović najavljuje razgovor s investitorima. Čeka nas dugo toplo ljeto. Vjerovatno puno hladnih tuševa iz Vlade.

Dva različita puta

Direktor CAES mr Jadranko Nikčević tvrdi kako je činjenica da trenutno stanje, po pitanju električne energije u Crnoj Gori, nije zadovoljavajuće. ,,Uvozi se oko jedna trećine električne energije a građani Crne Gore troše oko pet puta više struje nego građani Evropske unije”, tvrdi Nikčević. On napominje da su gubici neopravdano visoki i kreću se po nekim pokazateljima do 25 odsto. Istovremeno, udio alternativnih izvora energije u smanjenju deficita je, kako tvrdi, nula odsto ili ubjedljivo najlošiji od svih zemalja u okruženju i Evropi. U Centru za alternativne izvore energije tvrde kako bi za rješavanje ovog problema trebali da se postaraju stručnjaci ali i da postoji jasna volja države da se javni interes stavi ispred privatnog i da odnos prema građanima Crne Gore bude odgovoran. ,,Budućnost rješavanja energetskih pitanja u ovako malim sistemima, s ovako malim brojem stanovnika, u energetski je efikasnim proizvodima i uređajima za proizvodnju struje iz alternativnih izvora energije, čak i mnogo više nego što to rade pojedine države Evropske unije koje su trenutno lideri u toj oblasti. Ukoliko se nastavi trend deindustrijalizacije u Crnoj Gori, realno je očekivati da ćemo veoma brzo nakon gotovo izvjesnog gašenja dva velika industrijska sistema imati viška struje koju ćemo moći i izvoziti”, tvrdi Nikčević. ,,Kao što reče prof. Claudia Bettiol, postoji finansijski i tehnički pristup dva različita puta suočavanja s problemom energije. Ako pobijedi prvi napravićemo grešku”, zaključuje Nikčević.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo