Za ministra ekonomije Branka Vujovića nema dileme. On tvrdi da priča o prevođenju voda Tare u Moraču nije zatvorena. ,,Za prevođenje ima argumenata kad god procijenimo da je spremnost naših partnera izvjesna”, pojasnio je Vujović. Reakcije na njegove tvrdnje prvo su stigle iz iste zgrade. Iz obližnjeg kabineta, ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, ustvrdili su da je Tara zaštićen prostor i da ne može biti prevođenja voda iz nje u Moraču.

Kada su novinari, nakon toga, pitali Vujovića otkud mimoilaženje dva resora iste Vlade rekao je: ,,Ne znam da li se radi o mimoilaženju. Treba pravilno tumačiti ono što je saopšteno”. A njegovo tumačenje glasi: ,,Jasno je da postoji Deklaracija o zaštiti Tare, da je to uvaženo prostornim planom države i da nije predviđeno prevođenje vode, ali ne znači da je time priča završena”. Hrabra konstatacija, nema šta.

Vujović je još i ponovio kako Crne Gora treba pažljivo da analizira mogućnost korišćenja hidropotencijala i da ,,tehnički, ekonomski i ekološki radi u tom smjeru”.

PAŽLJIVO PLANIRANJE: A takvih smo se floskula itekako naslušali proteklih mjeseci. Koliko se do sada pažljivo radilo na analizi hidropotencijala najbolji je dokaz plan za četiri hidroelektrane na Morači koji se pokazao kao neprihvatljiv s više aspekata – prije svega ekonomskog i ekološkog.

Priča o prevođenju voda Tare u Moraču izvađena je iz vladinih fioka baš u sedmicama kada se iščekuje konačni stav ova dva ministarstva o brojnim predlozima, sugestijama i primjedbama na njihov plan za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači. Iščekuje se i izrada koncesionog akta i obznanjivanje želja i planova potencijalnih investitora.

Zato je valjda malo ko posumnjao da su ovi disonantni tonovi izneseni u javnosti plod istinskog neslaganja. Bio je i vakat da neko ponovo zakotrlja priču o prevođenju voda iz Tare u Moraču. A ko bi to prije nego ministar ekonomije, koji bi da što više investitora dovede u Crnu Goru. Onda je, baš kako i pravila nalažu, red bio da ministarstvo koje se bavi zaštitom životne sredine odlučno tome kaže – ne! I svi su odigrali svoju ulogu u ovom činu. Sada vjerovatno slijedi i ostatak – drame.

Pitanje je samo – šta se iza brda valja. Jedno je izvjesno. Nakon javnih rasprava o planu za gradnju četiri hidroelektrane na Morači sasvim je sigurno da takav plan, usvoji li ga Vlada, ne bi bio plod društvenog konsenzusa. Protiv njega su ustali mnogi. Sa druge strane, vrlo izvjesno smanjenje brane Andrijevo i moguće smanjenje broja brana s planirane četiri na dvije, o čemu je Monitor već pisao, dovodi ovaj projekat ispod granice isplativosti za investitiora. Tako da je sada otvoreno pitanje kako će se čitav posao zaokružiti.

A svima se žuri. Italijanima treba struja a Vladi Crne Gore i ljudima koji bi učestvovali u čitavom poslu – već u ušima bruje građevinske mašine. Trebaju im nova gradilišta i svjež novac.

ŠTA NAS ČEKA: Tri su moguće verzije razvoja događaja. Prva – da Vlada zaista krene u proces skidanja međunarodne zaštite s kanjona Tare i ostvarenja starog plana o prevođenju voda Tare u Moraču čime bi projekat HE na Morači postao zaista isplativ za investitora. No, ovo je dug i vrlo sporan proces, koji bi zasigurno dodatno doveo u pitanje međunarodnu reputaciju Crne Gore.

Druga mogućnost je da se počne detaljnije planirati predviđenih jedanaest manjih brana u Gornjoj Morači, čijom bi se eventualnom gradnjom povećala efikasnost i isplativost čitavog sistema. No, kako nema potrebne dokumentacije za te sisteme – godine bi morale proći do realizacije jednog takvog projekta. A glavnim akterima priče o HE se neizmjeno žuri.

Treća mogućnost je da se zaista smanji kota Andrijeva i da se umjesto četiri naprave samo dvije brane, ali da se napravi tunel za vodu koji će povećavati efikasnost HE na Morači, odnosno učiniti da ovaj projekat bude znatno isplativiji investitoru.

Gradnja dvije brane, hidro-tunela i niže Andrijevo bi, prema izvorima Monitora iz Vlade, uticala na to da se drastično smanji površina koju treba potapati. Time bi znatno bili smanjeni i troškovi države za eksproprijaciju zemljišta. No, taj tunel je izuzetno skupa investicija i pitanje je ko bi snosio troškove njegove gradnje – Vlada ili investitor.

Kako god – ispada najisplativije, u ekonomskom smislu, prevođenje voda Tare u Moraču.

NIJE REALNO: ,,Ako se o tome sudi isključivo kroz prizmu hidroenergetskih resursa i koristi onda naravno da Tara pruža jedinstvenu priliku za izgradnju hidroelektrana kojima bi se pod povoljnim uslovima dobile velike količine električne energije. I to – kako za gradnju HE nizvodno, tako i za prevođenje dijela ili viškova voda u Moraču kada su povoljni hidrološki uslovi”, objašnjava u razgovoru za Monitor Branko Lukovac, osnivač Zelenih Crne Gore i bivši diplomata.

Međutim, on smatra da to nije realno iz najmanje tri razloga. ,,Prvo – Deklaracijom Skupštine Crne Gore ne samo što je odbačen projekat gradnje HE Buk Bijela na Tari, već je praktično stavljen embargo i na sve drugo što bi dovelo u pitanje status Tare kao dijela šireg područja Nacionalnog parka Durmitor koji je pod zaštitom Konvencije o svjetskom prirodnom i kulturnom nasljeđu”.

Lukovac tvrdi da čak i ako bi se neka druga Skupština o tome drugačije izjasnila, postoje još dvije važne prepreke koje ne bi bilo moguće tako lako preći. To je, prije svega, sama Konvencija, čiji bi komitet o tome vjerovatno imao negativan stav ili bi mogao dovesti u pitanje dalji status čitavog područja kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine. ,,Uz to – Tara je međunarodna rijeka pa bi za bilo kakav zahvat i njeno prevođenje u Moraču morali prethodno dobiti saglasnost Bosne i Hercegovine i Srbije koje na Drini imaju nekoliko HE”, objašnjava Lukovac.

PROBLEMATIČNA RJEŠENJA: ,,Tara je prirodni biser i zaštitni znak ekološke Crne Gore. Prije nego bi se posegnulo za pratvaranjem dijela kanjona Tare u akumulaciju za neku HE ili bi se skrenuo dio voda Tare u Moraču, trebalo bi iskoristiti sve druge resurse na razuman i održiv način. Danas se ulažu ogromna sredstva u alternativne izvore energije čemu se u Crnoj Gori ne posvećuje potrebna pažnja. Dolazi vrijeme kada će se mnogo više cijeniti prirodni ambijent a električna energija dobijati pod znatno povoljnijim uslovima od sunca vjetra i slično”, tvrdi Lukovac. On kaže da Crnoj Gori mnogo više znači Tara od KAP-a, koji troši gotovo polovinu ukupne električne energije u Crnoj Gori.

Direktor Centra za alternativne izvore energije, inženjer Jadranko Nikčević objašnjava kako priča o prevođenju vode Tare u Moraču jednog ministra i priča drugog ministra da je ta tema ranije prevaziđena, govori da se u ovom slučaju radi o političkim, a ne o ekspertskim i stručnim, argumentovanim razmišljanjima.

,,Razumijem interes i želju Vlade da se riješi energetski deficit i iskoristi preko 7000 GWh raspoloživog hidropotencijala u Crnoj Gori. No, put k tom cilju je veoma problematičan i nedovoljno ubjedljiv sa stručno tehničkog, ekološkog i građanskog aspekta”, upozorava Nikčević.
Ministar Vujović najavljuje razgovor s investitorima. Čeka nas dugo toplo ljeto. Vjerovatno puno hladnih tuševa iz Vlade.

Dva različita puta

Direktor CAES mr Jadranko Nikčević tvrdi kako je činjenica da trenutno stanje, po pitanju električne energije u Crnoj Gori, nije zadovoljavajuće. ,,Uvozi se oko jedna trećine električne energije a građani Crne Gore troše oko pet puta više struje nego građani Evropske unije”, tvrdi Nikčević. On napominje da su gubici neopravdano visoki i kreću se po nekim pokazateljima do 25 odsto. Istovremeno, udio alternativnih izvora energije u smanjenju deficita je, kako tvrdi, nula odsto ili ubjedljivo najlošiji od svih zemalja u okruženju i Evropi. U Centru za alternativne izvore energije tvrde kako bi za rješavanje ovog problema trebali da se postaraju stručnjaci ali i da postoji jasna volja države da se javni interes stavi ispred privatnog i da odnos prema građanima Crne Gore bude odgovoran. ,,Budućnost rješavanja energetskih pitanja u ovako malim sistemima, s ovako malim brojem stanovnika, u energetski je efikasnim proizvodima i uređajima za proizvodnju struje iz alternativnih izvora energije, čak i mnogo više nego što to rade pojedine države Evropske unije koje su trenutno lideri u toj oblasti. Ukoliko se nastavi trend deindustrijalizacije u Crnoj Gori, realno je očekivati da ćemo veoma brzo nakon gotovo izvjesnog gašenja dva velika industrijska sistema imati viška struje koju ćemo moći i izvoziti”, tvrdi Nikčević. ,,Kao što reče prof. Claudia Bettiol, postoji finansijski i tehnički pristup dva različita puta suočavanja s problemom energije. Ako pobijedi prvi napravićemo grešku”, zaključuje Nikčević.

Marijana BOJANIĆ

Komentari