Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Može Tara biti bara

Objavljeno prije

na

Za ministra ekonomije Branka Vujovića nema dileme. On tvrdi da priča o prevođenju voda Tare u Moraču nije zatvorena. ,,Za prevođenje ima argumenata kad god procijenimo da je spremnost naših partnera izvjesna”, pojasnio je Vujović. Reakcije na njegove tvrdnje prvo su stigle iz iste zgrade. Iz obližnjeg kabineta, ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, ustvrdili su da je Tara zaštićen prostor i da ne može biti prevođenja voda iz nje u Moraču.

Kada su novinari, nakon toga, pitali Vujovića otkud mimoilaženje dva resora iste Vlade rekao je: ,,Ne znam da li se radi o mimoilaženju. Treba pravilno tumačiti ono što je saopšteno”. A njegovo tumačenje glasi: ,,Jasno je da postoji Deklaracija o zaštiti Tare, da je to uvaženo prostornim planom države i da nije predviđeno prevođenje vode, ali ne znači da je time priča završena”. Hrabra konstatacija, nema šta.

Vujović je još i ponovio kako Crne Gora treba pažljivo da analizira mogućnost korišćenja hidropotencijala i da ,,tehnički, ekonomski i ekološki radi u tom smjeru”.

PAŽLJIVO PLANIRANJE: A takvih smo se floskula itekako naslušali proteklih mjeseci. Koliko se do sada pažljivo radilo na analizi hidropotencijala najbolji je dokaz plan za četiri hidroelektrane na Morači koji se pokazao kao neprihvatljiv s više aspekata – prije svega ekonomskog i ekološkog.

Priča o prevođenju voda Tare u Moraču izvađena je iz vladinih fioka baš u sedmicama kada se iščekuje konačni stav ova dva ministarstva o brojnim predlozima, sugestijama i primjedbama na njihov plan za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači. Iščekuje se i izrada koncesionog akta i obznanjivanje želja i planova potencijalnih investitora.

Zato je valjda malo ko posumnjao da su ovi disonantni tonovi izneseni u javnosti plod istinskog neslaganja. Bio je i vakat da neko ponovo zakotrlja priču o prevođenju voda iz Tare u Moraču. A ko bi to prije nego ministar ekonomije, koji bi da što više investitora dovede u Crnu Goru. Onda je, baš kako i pravila nalažu, red bio da ministarstvo koje se bavi zaštitom životne sredine odlučno tome kaže – ne! I svi su odigrali svoju ulogu u ovom činu. Sada vjerovatno slijedi i ostatak – drame.

Pitanje je samo – šta se iza brda valja. Jedno je izvjesno. Nakon javnih rasprava o planu za gradnju četiri hidroelektrane na Morači sasvim je sigurno da takav plan, usvoji li ga Vlada, ne bi bio plod društvenog konsenzusa. Protiv njega su ustali mnogi. Sa druge strane, vrlo izvjesno smanjenje brane Andrijevo i moguće smanjenje broja brana s planirane četiri na dvije, o čemu je Monitor već pisao, dovodi ovaj projekat ispod granice isplativosti za investitiora. Tako da je sada otvoreno pitanje kako će se čitav posao zaokružiti.

A svima se žuri. Italijanima treba struja a Vladi Crne Gore i ljudima koji bi učestvovali u čitavom poslu – već u ušima bruje građevinske mašine. Trebaju im nova gradilišta i svjež novac.

ŠTA NAS ČEKA: Tri su moguće verzije razvoja događaja. Prva – da Vlada zaista krene u proces skidanja međunarodne zaštite s kanjona Tare i ostvarenja starog plana o prevođenju voda Tare u Moraču čime bi projekat HE na Morači postao zaista isplativ za investitora. No, ovo je dug i vrlo sporan proces, koji bi zasigurno dodatno doveo u pitanje međunarodnu reputaciju Crne Gore.

Druga mogućnost je da se počne detaljnije planirati predviđenih jedanaest manjih brana u Gornjoj Morači, čijom bi se eventualnom gradnjom povećala efikasnost i isplativost čitavog sistema. No, kako nema potrebne dokumentacije za te sisteme – godine bi morale proći do realizacije jednog takvog projekta. A glavnim akterima priče o HE se neizmjeno žuri.

Treća mogućnost je da se zaista smanji kota Andrijeva i da se umjesto četiri naprave samo dvije brane, ali da se napravi tunel za vodu koji će povećavati efikasnost HE na Morači, odnosno učiniti da ovaj projekat bude znatno isplativiji investitoru.

Gradnja dvije brane, hidro-tunela i niže Andrijevo bi, prema izvorima Monitora iz Vlade, uticala na to da se drastično smanji površina koju treba potapati. Time bi znatno bili smanjeni i troškovi države za eksproprijaciju zemljišta. No, taj tunel je izuzetno skupa investicija i pitanje je ko bi snosio troškove njegove gradnje – Vlada ili investitor.

Kako god – ispada najisplativije, u ekonomskom smislu, prevođenje voda Tare u Moraču.

NIJE REALNO: ,,Ako se o tome sudi isključivo kroz prizmu hidroenergetskih resursa i koristi onda naravno da Tara pruža jedinstvenu priliku za izgradnju hidroelektrana kojima bi se pod povoljnim uslovima dobile velike količine električne energije. I to – kako za gradnju HE nizvodno, tako i za prevođenje dijela ili viškova voda u Moraču kada su povoljni hidrološki uslovi”, objašnjava u razgovoru za Monitor Branko Lukovac, osnivač Zelenih Crne Gore i bivši diplomata.

Međutim, on smatra da to nije realno iz najmanje tri razloga. ,,Prvo – Deklaracijom Skupštine Crne Gore ne samo što je odbačen projekat gradnje HE Buk Bijela na Tari, već je praktično stavljen embargo i na sve drugo što bi dovelo u pitanje status Tare kao dijela šireg područja Nacionalnog parka Durmitor koji je pod zaštitom Konvencije o svjetskom prirodnom i kulturnom nasljeđu”.

Lukovac tvrdi da čak i ako bi se neka druga Skupština o tome drugačije izjasnila, postoje još dvije važne prepreke koje ne bi bilo moguće tako lako preći. To je, prije svega, sama Konvencija, čiji bi komitet o tome vjerovatno imao negativan stav ili bi mogao dovesti u pitanje dalji status čitavog područja kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine. ,,Uz to – Tara je međunarodna rijeka pa bi za bilo kakav zahvat i njeno prevođenje u Moraču morali prethodno dobiti saglasnost Bosne i Hercegovine i Srbije koje na Drini imaju nekoliko HE”, objašnjava Lukovac.

PROBLEMATIČNA RJEŠENJA: ,,Tara je prirodni biser i zaštitni znak ekološke Crne Gore. Prije nego bi se posegnulo za pratvaranjem dijela kanjona Tare u akumulaciju za neku HE ili bi se skrenuo dio voda Tare u Moraču, trebalo bi iskoristiti sve druge resurse na razuman i održiv način. Danas se ulažu ogromna sredstva u alternativne izvore energije čemu se u Crnoj Gori ne posvećuje potrebna pažnja. Dolazi vrijeme kada će se mnogo više cijeniti prirodni ambijent a električna energija dobijati pod znatno povoljnijim uslovima od sunca vjetra i slično”, tvrdi Lukovac. On kaže da Crnoj Gori mnogo više znači Tara od KAP-a, koji troši gotovo polovinu ukupne električne energije u Crnoj Gori.

Direktor Centra za alternativne izvore energije, inženjer Jadranko Nikčević objašnjava kako priča o prevođenju vode Tare u Moraču jednog ministra i priča drugog ministra da je ta tema ranije prevaziđena, govori da se u ovom slučaju radi o političkim, a ne o ekspertskim i stručnim, argumentovanim razmišljanjima.

,,Razumijem interes i želju Vlade da se riješi energetski deficit i iskoristi preko 7000 GWh raspoloživog hidropotencijala u Crnoj Gori. No, put k tom cilju je veoma problematičan i nedovoljno ubjedljiv sa stručno tehničkog, ekološkog i građanskog aspekta”, upozorava Nikčević.
Ministar Vujović najavljuje razgovor s investitorima. Čeka nas dugo toplo ljeto. Vjerovatno puno hladnih tuševa iz Vlade.

Dva različita puta

Direktor CAES mr Jadranko Nikčević tvrdi kako je činjenica da trenutno stanje, po pitanju električne energije u Crnoj Gori, nije zadovoljavajuće. ,,Uvozi se oko jedna trećine električne energije a građani Crne Gore troše oko pet puta više struje nego građani Evropske unije”, tvrdi Nikčević. On napominje da su gubici neopravdano visoki i kreću se po nekim pokazateljima do 25 odsto. Istovremeno, udio alternativnih izvora energije u smanjenju deficita je, kako tvrdi, nula odsto ili ubjedljivo najlošiji od svih zemalja u okruženju i Evropi. U Centru za alternativne izvore energije tvrde kako bi za rješavanje ovog problema trebali da se postaraju stručnjaci ali i da postoji jasna volja države da se javni interes stavi ispred privatnog i da odnos prema građanima Crne Gore bude odgovoran. ,,Budućnost rješavanja energetskih pitanja u ovako malim sistemima, s ovako malim brojem stanovnika, u energetski je efikasnim proizvodima i uređajima za proizvodnju struje iz alternativnih izvora energije, čak i mnogo više nego što to rade pojedine države Evropske unije koje su trenutno lideri u toj oblasti. Ukoliko se nastavi trend deindustrijalizacije u Crnoj Gori, realno je očekivati da ćemo veoma brzo nakon gotovo izvjesnog gašenja dva velika industrijska sistema imati viška struje koju ćemo moći i izvoziti”, tvrdi Nikčević. ,,Kao što reče prof. Claudia Bettiol, postoji finansijski i tehnički pristup dva različita puta suočavanja s problemom energije. Ako pobijedi prvi napravićemo grešku”, zaključuje Nikčević.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo