Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Može Tara biti bara

Objavljeno prije

na

vujovic

Za ministra ekonomije Branka Vujovića nema dileme. On tvrdi da priča o prevođenju voda Tare u Moraču nije zatvorena. ,,Za prevođenje ima argumenata kad god procijenimo da je spremnost naših partnera izvjesna”, pojasnio je Vujović. Reakcije na njegove tvrdnje prvo su stigle iz iste zgrade. Iz obližnjeg kabineta, ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, ustvrdili su da je Tara zaštićen prostor i da ne može biti prevođenja voda iz nje u Moraču.

Kada su novinari, nakon toga, pitali Vujovića otkud mimoilaženje dva resora iste Vlade rekao je: ,,Ne znam da li se radi o mimoilaženju. Treba pravilno tumačiti ono što je saopšteno”. A njegovo tumačenje glasi: ,,Jasno je da postoji Deklaracija o zaštiti Tare, da je to uvaženo prostornim planom države i da nije predviđeno prevođenje vode, ali ne znači da je time priča završena”. Hrabra konstatacija, nema šta.

Vujović je još i ponovio kako Crne Gora treba pažljivo da analizira mogućnost korišćenja hidropotencijala i da ,,tehnički, ekonomski i ekološki radi u tom smjeru”.

PAŽLJIVO PLANIRANJE: A takvih smo se floskula itekako naslušali proteklih mjeseci. Koliko se do sada pažljivo radilo na analizi hidropotencijala najbolji je dokaz plan za četiri hidroelektrane na Morači koji se pokazao kao neprihvatljiv s više aspekata – prije svega ekonomskog i ekološkog.

Priča o prevođenju voda Tare u Moraču izvađena je iz vladinih fioka baš u sedmicama kada se iščekuje konačni stav ova dva ministarstva o brojnim predlozima, sugestijama i primjedbama na njihov plan za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači. Iščekuje se i izrada koncesionog akta i obznanjivanje želja i planova potencijalnih investitora.

Zato je valjda malo ko posumnjao da su ovi disonantni tonovi izneseni u javnosti plod istinskog neslaganja. Bio je i vakat da neko ponovo zakotrlja priču o prevođenju voda iz Tare u Moraču. A ko bi to prije nego ministar ekonomije, koji bi da što više investitora dovede u Crnu Goru. Onda je, baš kako i pravila nalažu, red bio da ministarstvo koje se bavi zaštitom životne sredine odlučno tome kaže – ne! I svi su odigrali svoju ulogu u ovom činu. Sada vjerovatno slijedi i ostatak – drame.

Pitanje je samo – šta se iza brda valja. Jedno je izvjesno. Nakon javnih rasprava o planu za gradnju četiri hidroelektrane na Morači sasvim je sigurno da takav plan, usvoji li ga Vlada, ne bi bio plod društvenog konsenzusa. Protiv njega su ustali mnogi. Sa druge strane, vrlo izvjesno smanjenje brane Andrijevo i moguće smanjenje broja brana s planirane četiri na dvije, o čemu je Monitor već pisao, dovodi ovaj projekat ispod granice isplativosti za investitiora. Tako da je sada otvoreno pitanje kako će se čitav posao zaokružiti.

A svima se žuri. Italijanima treba struja a Vladi Crne Gore i ljudima koji bi učestvovali u čitavom poslu – već u ušima bruje građevinske mašine. Trebaju im nova gradilišta i svjež novac.

ŠTA NAS ČEKA: Tri su moguće verzije razvoja događaja. Prva – da Vlada zaista krene u proces skidanja međunarodne zaštite s kanjona Tare i ostvarenja starog plana o prevođenju voda Tare u Moraču čime bi projekat HE na Morači postao zaista isplativ za investitora. No, ovo je dug i vrlo sporan proces, koji bi zasigurno dodatno doveo u pitanje međunarodnu reputaciju Crne Gore.

Druga mogućnost je da se počne detaljnije planirati predviđenih jedanaest manjih brana u Gornjoj Morači, čijom bi se eventualnom gradnjom povećala efikasnost i isplativost čitavog sistema. No, kako nema potrebne dokumentacije za te sisteme – godine bi morale proći do realizacije jednog takvog projekta. A glavnim akterima priče o HE se neizmjeno žuri.

Treća mogućnost je da se zaista smanji kota Andrijeva i da se umjesto četiri naprave samo dvije brane, ali da se napravi tunel za vodu koji će povećavati efikasnost HE na Morači, odnosno učiniti da ovaj projekat bude znatno isplativiji investitoru.

Gradnja dvije brane, hidro-tunela i niže Andrijevo bi, prema izvorima Monitora iz Vlade, uticala na to da se drastično smanji površina koju treba potapati. Time bi znatno bili smanjeni i troškovi države za eksproprijaciju zemljišta. No, taj tunel je izuzetno skupa investicija i pitanje je ko bi snosio troškove njegove gradnje – Vlada ili investitor.

Kako god – ispada najisplativije, u ekonomskom smislu, prevođenje voda Tare u Moraču.

NIJE REALNO: ,,Ako se o tome sudi isključivo kroz prizmu hidroenergetskih resursa i koristi onda naravno da Tara pruža jedinstvenu priliku za izgradnju hidroelektrana kojima bi se pod povoljnim uslovima dobile velike količine električne energije. I to – kako za gradnju HE nizvodno, tako i za prevođenje dijela ili viškova voda u Moraču kada su povoljni hidrološki uslovi”, objašnjava u razgovoru za Monitor Branko Lukovac, osnivač Zelenih Crne Gore i bivši diplomata.

Međutim, on smatra da to nije realno iz najmanje tri razloga. ,,Prvo – Deklaracijom Skupštine Crne Gore ne samo što je odbačen projekat gradnje HE Buk Bijela na Tari, već je praktično stavljen embargo i na sve drugo što bi dovelo u pitanje status Tare kao dijela šireg područja Nacionalnog parka Durmitor koji je pod zaštitom Konvencije o svjetskom prirodnom i kulturnom nasljeđu”.

Lukovac tvrdi da čak i ako bi se neka druga Skupština o tome drugačije izjasnila, postoje još dvije važne prepreke koje ne bi bilo moguće tako lako preći. To je, prije svega, sama Konvencija, čiji bi komitet o tome vjerovatno imao negativan stav ili bi mogao dovesti u pitanje dalji status čitavog područja kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine. ,,Uz to – Tara je međunarodna rijeka pa bi za bilo kakav zahvat i njeno prevođenje u Moraču morali prethodno dobiti saglasnost Bosne i Hercegovine i Srbije koje na Drini imaju nekoliko HE”, objašnjava Lukovac.

PROBLEMATIČNA RJEŠENJA: ,,Tara je prirodni biser i zaštitni znak ekološke Crne Gore. Prije nego bi se posegnulo za pratvaranjem dijela kanjona Tare u akumulaciju za neku HE ili bi se skrenuo dio voda Tare u Moraču, trebalo bi iskoristiti sve druge resurse na razuman i održiv način. Danas se ulažu ogromna sredstva u alternativne izvore energije čemu se u Crnoj Gori ne posvećuje potrebna pažnja. Dolazi vrijeme kada će se mnogo više cijeniti prirodni ambijent a električna energija dobijati pod znatno povoljnijim uslovima od sunca vjetra i slično”, tvrdi Lukovac. On kaže da Crnoj Gori mnogo više znači Tara od KAP-a, koji troši gotovo polovinu ukupne električne energije u Crnoj Gori.

Direktor Centra za alternativne izvore energije, inženjer Jadranko Nikčević objašnjava kako priča o prevođenju vode Tare u Moraču jednog ministra i priča drugog ministra da je ta tema ranije prevaziđena, govori da se u ovom slučaju radi o političkim, a ne o ekspertskim i stručnim, argumentovanim razmišljanjima.

,,Razumijem interes i želju Vlade da se riješi energetski deficit i iskoristi preko 7000 GWh raspoloživog hidropotencijala u Crnoj Gori. No, put k tom cilju je veoma problematičan i nedovoljno ubjedljiv sa stručno tehničkog, ekološkog i građanskog aspekta”, upozorava Nikčević.
Ministar Vujović najavljuje razgovor s investitorima. Čeka nas dugo toplo ljeto. Vjerovatno puno hladnih tuševa iz Vlade.

Dva različita puta

Direktor CAES mr Jadranko Nikčević tvrdi kako je činjenica da trenutno stanje, po pitanju električne energije u Crnoj Gori, nije zadovoljavajuće. ,,Uvozi se oko jedna trećine električne energije a građani Crne Gore troše oko pet puta više struje nego građani Evropske unije”, tvrdi Nikčević. On napominje da su gubici neopravdano visoki i kreću se po nekim pokazateljima do 25 odsto. Istovremeno, udio alternativnih izvora energije u smanjenju deficita je, kako tvrdi, nula odsto ili ubjedljivo najlošiji od svih zemalja u okruženju i Evropi. U Centru za alternativne izvore energije tvrde kako bi za rješavanje ovog problema trebali da se postaraju stručnjaci ali i da postoji jasna volja države da se javni interes stavi ispred privatnog i da odnos prema građanima Crne Gore bude odgovoran. ,,Budućnost rješavanja energetskih pitanja u ovako malim sistemima, s ovako malim brojem stanovnika, u energetski je efikasnim proizvodima i uređajima za proizvodnju struje iz alternativnih izvora energije, čak i mnogo više nego što to rade pojedine države Evropske unije koje su trenutno lideri u toj oblasti. Ukoliko se nastavi trend deindustrijalizacije u Crnoj Gori, realno je očekivati da ćemo veoma brzo nakon gotovo izvjesnog gašenja dva velika industrijska sistema imati viška struje koju ćemo moći i izvoziti”, tvrdi Nikčević. ,,Kao što reče prof. Claudia Bettiol, postoji finansijski i tehnički pristup dva različita puta suočavanja s problemom energije. Ako pobijedi prvi napravićemo grešku”, zaključuje Nikčević.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo