Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Može Tara biti bara

Objavljeno prije

na

Za ministra ekonomije Branka Vujovića nema dileme. On tvrdi da priča o prevođenju voda Tare u Moraču nije zatvorena. ,,Za prevođenje ima argumenata kad god procijenimo da je spremnost naših partnera izvjesna”, pojasnio je Vujović. Reakcije na njegove tvrdnje prvo su stigle iz iste zgrade. Iz obližnjeg kabineta, ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića, ustvrdili su da je Tara zaštićen prostor i da ne može biti prevođenja voda iz nje u Moraču.

Kada su novinari, nakon toga, pitali Vujovića otkud mimoilaženje dva resora iste Vlade rekao je: ,,Ne znam da li se radi o mimoilaženju. Treba pravilno tumačiti ono što je saopšteno”. A njegovo tumačenje glasi: ,,Jasno je da postoji Deklaracija o zaštiti Tare, da je to uvaženo prostornim planom države i da nije predviđeno prevođenje vode, ali ne znači da je time priča završena”. Hrabra konstatacija, nema šta.

Vujović je još i ponovio kako Crne Gora treba pažljivo da analizira mogućnost korišćenja hidropotencijala i da ,,tehnički, ekonomski i ekološki radi u tom smjeru”.

PAŽLJIVO PLANIRANJE: A takvih smo se floskula itekako naslušali proteklih mjeseci. Koliko se do sada pažljivo radilo na analizi hidropotencijala najbolji je dokaz plan za četiri hidroelektrane na Morači koji se pokazao kao neprihvatljiv s više aspekata – prije svega ekonomskog i ekološkog.

Priča o prevođenju voda Tare u Moraču izvađena je iz vladinih fioka baš u sedmicama kada se iščekuje konačni stav ova dva ministarstva o brojnim predlozima, sugestijama i primjedbama na njihov plan za izgradnju četiri hidroelektrane na Morači. Iščekuje se i izrada koncesionog akta i obznanjivanje želja i planova potencijalnih investitora.

Zato je valjda malo ko posumnjao da su ovi disonantni tonovi izneseni u javnosti plod istinskog neslaganja. Bio je i vakat da neko ponovo zakotrlja priču o prevođenju voda iz Tare u Moraču. A ko bi to prije nego ministar ekonomije, koji bi da što više investitora dovede u Crnu Goru. Onda je, baš kako i pravila nalažu, red bio da ministarstvo koje se bavi zaštitom životne sredine odlučno tome kaže – ne! I svi su odigrali svoju ulogu u ovom činu. Sada vjerovatno slijedi i ostatak – drame.

Pitanje je samo – šta se iza brda valja. Jedno je izvjesno. Nakon javnih rasprava o planu za gradnju četiri hidroelektrane na Morači sasvim je sigurno da takav plan, usvoji li ga Vlada, ne bi bio plod društvenog konsenzusa. Protiv njega su ustali mnogi. Sa druge strane, vrlo izvjesno smanjenje brane Andrijevo i moguće smanjenje broja brana s planirane četiri na dvije, o čemu je Monitor već pisao, dovodi ovaj projekat ispod granice isplativosti za investitiora. Tako da je sada otvoreno pitanje kako će se čitav posao zaokružiti.

A svima se žuri. Italijanima treba struja a Vladi Crne Gore i ljudima koji bi učestvovali u čitavom poslu – već u ušima bruje građevinske mašine. Trebaju im nova gradilišta i svjež novac.

ŠTA NAS ČEKA: Tri su moguće verzije razvoja događaja. Prva – da Vlada zaista krene u proces skidanja međunarodne zaštite s kanjona Tare i ostvarenja starog plana o prevođenju voda Tare u Moraču čime bi projekat HE na Morači postao zaista isplativ za investitora. No, ovo je dug i vrlo sporan proces, koji bi zasigurno dodatno doveo u pitanje međunarodnu reputaciju Crne Gore.

Druga mogućnost je da se počne detaljnije planirati predviđenih jedanaest manjih brana u Gornjoj Morači, čijom bi se eventualnom gradnjom povećala efikasnost i isplativost čitavog sistema. No, kako nema potrebne dokumentacije za te sisteme – godine bi morale proći do realizacije jednog takvog projekta. A glavnim akterima priče o HE se neizmjeno žuri.

Treća mogućnost je da se zaista smanji kota Andrijeva i da se umjesto četiri naprave samo dvije brane, ali da se napravi tunel za vodu koji će povećavati efikasnost HE na Morači, odnosno učiniti da ovaj projekat bude znatno isplativiji investitoru.

Gradnja dvije brane, hidro-tunela i niže Andrijevo bi, prema izvorima Monitora iz Vlade, uticala na to da se drastično smanji površina koju treba potapati. Time bi znatno bili smanjeni i troškovi države za eksproprijaciju zemljišta. No, taj tunel je izuzetno skupa investicija i pitanje je ko bi snosio troškove njegove gradnje – Vlada ili investitor.

Kako god – ispada najisplativije, u ekonomskom smislu, prevođenje voda Tare u Moraču.

NIJE REALNO: ,,Ako se o tome sudi isključivo kroz prizmu hidroenergetskih resursa i koristi onda naravno da Tara pruža jedinstvenu priliku za izgradnju hidroelektrana kojima bi se pod povoljnim uslovima dobile velike količine električne energije. I to – kako za gradnju HE nizvodno, tako i za prevođenje dijela ili viškova voda u Moraču kada su povoljni hidrološki uslovi”, objašnjava u razgovoru za Monitor Branko Lukovac, osnivač Zelenih Crne Gore i bivši diplomata.

Međutim, on smatra da to nije realno iz najmanje tri razloga. ,,Prvo – Deklaracijom Skupštine Crne Gore ne samo što je odbačen projekat gradnje HE Buk Bijela na Tari, već je praktično stavljen embargo i na sve drugo što bi dovelo u pitanje status Tare kao dijela šireg područja Nacionalnog parka Durmitor koji je pod zaštitom Konvencije o svjetskom prirodnom i kulturnom nasljeđu”.

Lukovac tvrdi da čak i ako bi se neka druga Skupština o tome drugačije izjasnila, postoje još dvije važne prepreke koje ne bi bilo moguće tako lako preći. To je, prije svega, sama Konvencija, čiji bi komitet o tome vjerovatno imao negativan stav ili bi mogao dovesti u pitanje dalji status čitavog područja kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine. ,,Uz to – Tara je međunarodna rijeka pa bi za bilo kakav zahvat i njeno prevođenje u Moraču morali prethodno dobiti saglasnost Bosne i Hercegovine i Srbije koje na Drini imaju nekoliko HE”, objašnjava Lukovac.

PROBLEMATIČNA RJEŠENJA: ,,Tara je prirodni biser i zaštitni znak ekološke Crne Gore. Prije nego bi se posegnulo za pratvaranjem dijela kanjona Tare u akumulaciju za neku HE ili bi se skrenuo dio voda Tare u Moraču, trebalo bi iskoristiti sve druge resurse na razuman i održiv način. Danas se ulažu ogromna sredstva u alternativne izvore energije čemu se u Crnoj Gori ne posvećuje potrebna pažnja. Dolazi vrijeme kada će se mnogo više cijeniti prirodni ambijent a električna energija dobijati pod znatno povoljnijim uslovima od sunca vjetra i slično”, tvrdi Lukovac. On kaže da Crnoj Gori mnogo više znači Tara od KAP-a, koji troši gotovo polovinu ukupne električne energije u Crnoj Gori.

Direktor Centra za alternativne izvore energije, inženjer Jadranko Nikčević objašnjava kako priča o prevođenju vode Tare u Moraču jednog ministra i priča drugog ministra da je ta tema ranije prevaziđena, govori da se u ovom slučaju radi o političkim, a ne o ekspertskim i stručnim, argumentovanim razmišljanjima.

,,Razumijem interes i želju Vlade da se riješi energetski deficit i iskoristi preko 7000 GWh raspoloživog hidropotencijala u Crnoj Gori. No, put k tom cilju je veoma problematičan i nedovoljno ubjedljiv sa stručno tehničkog, ekološkog i građanskog aspekta”, upozorava Nikčević.
Ministar Vujović najavljuje razgovor s investitorima. Čeka nas dugo toplo ljeto. Vjerovatno puno hladnih tuševa iz Vlade.

Dva različita puta

Direktor CAES mr Jadranko Nikčević tvrdi kako je činjenica da trenutno stanje, po pitanju električne energije u Crnoj Gori, nije zadovoljavajuće. ,,Uvozi se oko jedna trećine električne energije a građani Crne Gore troše oko pet puta više struje nego građani Evropske unije”, tvrdi Nikčević. On napominje da su gubici neopravdano visoki i kreću se po nekim pokazateljima do 25 odsto. Istovremeno, udio alternativnih izvora energije u smanjenju deficita je, kako tvrdi, nula odsto ili ubjedljivo najlošiji od svih zemalja u okruženju i Evropi. U Centru za alternativne izvore energije tvrde kako bi za rješavanje ovog problema trebali da se postaraju stručnjaci ali i da postoji jasna volja države da se javni interes stavi ispred privatnog i da odnos prema građanima Crne Gore bude odgovoran. ,,Budućnost rješavanja energetskih pitanja u ovako malim sistemima, s ovako malim brojem stanovnika, u energetski je efikasnim proizvodima i uređajima za proizvodnju struje iz alternativnih izvora energije, čak i mnogo više nego što to rade pojedine države Evropske unije koje su trenutno lideri u toj oblasti. Ukoliko se nastavi trend deindustrijalizacije u Crnoj Gori, realno je očekivati da ćemo veoma brzo nakon gotovo izvjesnog gašenja dva velika industrijska sistema imati viška struje koju ćemo moći i izvoziti”, tvrdi Nikčević. ,,Kao što reče prof. Claudia Bettiol, postoji finansijski i tehnički pristup dva različita puta suočavanja s problemom energije. Ako pobijedi prvi napravićemo grešku”, zaključuje Nikčević.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo