DRUŠTVO
Ima neka narko veza
Objavljeno prije
16 godinana
Objavio:
Monitor online
Da li je hvatanje istaknutog pripadnika zemunskog klana Sretka Kalinića u Zagrebu glavobolja više za kontroverznog pljevaljskog poslovnog čovjeka Darka Šarića, ali i ljude iz crnogorske tajne službe i politike? Policije Hrvatske i Srbije i isputuju Kalinića koji se nalazi u zagrebačkoj bolnici pošto ga je u utorak poslije podne teško ranio Miloš Simović, donedavni prijatelj i još jedan pripadnik klana koji je 2003. ubio u Beogradu premijera Srbije Zorana Đinđića. Osoba koja se predstavila kao Miloš Simović je uhapšena u četvrtak rano ujutro na granici Hrvatske i Srbije, objavili su beogradski mediji.
ZEMUNCI U ZAGREBU: Sretko Kalinić je, prema informacijama hrvatske policije, sarađivao sa Draganom Tošićem, saradnikom Darka Šarića, koji je prije dvije nedjelje uhapšen u Sloveniji. Nezvanično, bio je i u kontaktu sa Cvetkom Simićem (44), koji je na svirep način ubijen u martu u Zagrebu. Navodno su Kalinić i Simić zajedno išli u Sloveniju i to neposredno prije ubistva potonjeg. Simićev zapaljeni mercedes je tada pronađen nedaleko od mjesta gdje je ranjen Kalinić.
Direktor policije Milorad Veljović izjavio je za beogradske medije da se obračun zemunaca u Zagrebu može vezati i sa nedavnim ubistvom Simića. ,,Ovo je jedna šira priča, šira akcija koja će vjerovatno rezultirati i novim hapšenjima. Nisam siguran da ova priča ne dotiče i Šarićev klan,” rekao je direktor Veljović.
Beogradski tabloid Alo! je pozivajući se na MUP Hrvatske, objavio da je Kalinić otkrio gdje se nalaze drugi članovi odbjeglog zemunskog klana i kralj kokaina Darko Šarić.
Poznati kriminolog Dobrivoje Radovanović izjavio je da pokušaj ubistva Kalinića u Zagrebu pokazuje i da je došlo do pucanja međusobnih odnosa između ljudi u okviru jedne kriminalne grupe. To će dovesti do toga da oni koji su u bjekstvu budu brzo otkriveni, kazao je u utorak iskusni stručnjak.
PLJEVLJACI I ZEMUNCI: „Da li su odbjegli zemunci zaista u vezi sa Darkom Šarićem zaista ne znam, ali bi bilo prirodno da jesu. Jedan klan kao zemunski, koji je bio dominantan u trgovini narkoticima, mora po prirodi stvari da bude povezan sa ljudima koji su ih naslijedili. Nije isključeno da su bili zastupnici klana Šarić na području Hrvatske, Slovenije ili okolnih zemalja, a to će se tek vidjeti”, kazao je Radovanović.
Kalinić je, bio u bjekstvu od ubistva premijera Đinđića. Za taj zločin osuđen je na 30 godina, dok je u postupku protiv članova zemunskog klana osuđen na 40 godina zatvora.
Poznat je kao glavni ubica zemunskog klana. Njegov stil ubijanja bili su rafali iz kalašnjikova kroz otvoren prozor „audija smrti”. Na taj način ubio je čak osam ljudi. Neki članovi klana svjedočili su da je, pored ostalih žrtava, Kalinić ubio i Zorana Davidovića Ćandu, Radoslava Trlajića, zvanog Bata Trlaja i Mirka Tomića Bosanca.
Specijalne policijske snage MUP Hrvatske od preksinoć obezbjeđuju bolnicu u kojoj leži jedan od osuđenih za ubistvo premijera Zorana Đinđića, jer se preko doušnika došlo do informacija da Kalinić ne smije preživjeti zato što posjeduje važne informacije koje bi dovele do otkrivanja i hapšenja cjelokupne balkanske mafije.
ZADRANIN I EKSTRADICIJA: Kalinić je inače rođen u Zadru, pored srpskog ima i hrvatsko državljanstvo, što je prepreka za njegovo izručenje Srbiji, jer važeća odredba Ustava Hrvatske zabranjuje ekstradiciju domaćih državljana. Ova odredba bi trebalo da bude promjenjena do ljeta.
Miloš Simović, koji je takođe bio u bjekstvu od atentata na Đinđića, važi za člana najužeg jezgra zemunskog klana i jednog od najpovjerljivijih vođa te kriminalne bande. Simovićeva uloga u atentatu na premijera bila je da kontaktira sa Branislavom Bezarevićem, radnikom srpske Bezbjednosno informativne agencije (BIA), koji je za novac dostavljao podatke o kretanju Đinđića. Simović osuđen je na 40 godina zatvora pored ostalog, i zbog ubistva Novosađanina Branislava Lainovića, zvanog Dugi, kao i zbog ubistva Nenada Batoćanina i Željka Škrbe.
Simovićev mlađi brat Aleksandar je već u beogradskom zatvoru pošto je za ubistvo Đinđića osuđen na 35 godina robije.
Sretko Kalinić, po lažnim ispravama u Hrvatskoj Lazar Kostić (1976), priznao je hrvatskim isljednicima da je 2002. na autoputu na Novom Beogradu ubio Sredoja Šljukića Šljuku (30), šefa zvezdarskog klana, i njegovog brata Zorana. Kalinić je dalje kazao i da je Aleksandar Simović, brat Miloša Simovića, brutalno mučio i ubio bivšeg policajca Zorana Vukojevića 2006, zaštićenog svjedoka u procesu za ubistvo premijera Đinđića, objavio je zagrebački dnevnik Jutarnji list.
Kao razlog obračuna sa Simovićem na zagrebačkom jezeru, poslije koga je uhapšen, Kalinić je naveo ,,lične razloge”.
SLOVENAČKE VEZE: Policija je takođe utvrdila da je Kalinić alias Lazar Kostić pod lažnim imenom prelazio granice i skrivao se povremeno u Bosni i Hercegovini. U Sloveniji je bio na sastanku s Tošićem, označenog kao vođa slovenačkog ogranka narkokartela Darka Šarića, ,,preduzetnika iz Pljevalja”. Poslije propasti čuvene isporuke više od dvije tone kokaina iz Urugvaja, oktobra 2009, za balkansko tržište šefovi ovdašnjih narko-kartela, na sastancima u Zagrebu i Beogradu sastavili su liste za likvidacije ljudi za koje su smatrali da bi mogli imati veze sa zapljenom te pošiljke.
Tabloid Alo! pak ekskluzivno saznaje, da su srpske bezbjednosne službe došle i do saznanja da su Kalinić, Miloš Simović i još jedan odbjegli član zemunskog klana Vladimir Milisavljević Budala kontrolisali trgovinu drogom u regionu pod patronatom odbjeglog kralja kokaina Darka Šarića. Oni su hladnokrvno „čistili” sve Šarićeve suparnike koji bi mu se našli na putu, piše list iz sastava švajcarske medijske kuće Ringijer.
Srpski mediji prenose i navodne operativne podatke da su se odbjegli zemunci nalaze pod zaštitom crnogorske tajne policije, a srpska policija ima, navodno, saznanja da je najpoznatiji Pljevljak lociran u Baru.
Da zemunci i poslije ubistva premijera Đinđića ostanu u svijetu kriminala, omogućio im je sada najtraženiji bjegunac Darko Šarić. Vjeruje se da je upravo on finansirao njihove galantne živote, a oni mu uzvraćali „čišćenjem” ljudi koji su stali na put velikim kontigentima droge švercovane iz Južne Amerike u Evropu.
Hrvatska policija, kako saznaju mediji u Hrvatskoj, je pronašla stanove u Zagrebu u kojima su se uspješno skrivali Miloš Simović, Vladimir Milisavljević Budala, Ninoslav Kostadinović, Milan Jurišić, ali i Darko Šarić.
CRNOGORSKA TAJNA SLUŽBA: Dvojica srpskih policijskih istražitelja, dobrih poznavalaca kriminalnog miljea, otputovali su u Hrvatsku kako bi se uključili u tim koji će istraživati neriješena ubistva, pokušaje ubistava i ostale zločine s kojima se povezuju pripadnici srpskog podzemlja i Darko Šarić.
U bjekstvu su još zemunci Vladimir Milisavljević Budala, Ninoslav Konstantinović i Milan Jurišić.
,,Srpska policija je krajem januara imala informacije da se Kalinić i Simović kriju u Hrvatskoj. Pretpostavljamo da se od tada nalaze tamo, mada su u posljednjih sedam godina često menjali prebivalište. Podaci iz kriminogenih grupa, koji su dolazili do policije, ukazivali su na to da su boravili u Crnoj Gori, Bosni, Sloveniji, Bugarskoj… U Zagrebu su živeli sa falsifikovanim dokumentima, uredno, bez skretanja pažnje na sebe,” kazao je izvor beogradskog dnevnika Blic.
Falsifikovana hrvatska dokumenta ukazuju da su njih dvojica imali dobre veze sa lokalnim kriminalnim grupama.
Zemunci su svuda, pa i u Hrvatskoj sarađivali sa lokalnim mafijašima. Ti kontakti ostvareni su uz „pokroviteljstvo” crnogorske tajne policije, koja je zemunce indirektno štitila još od ubistva premijera Đinđića,” kazao je izvor Blica.
MOĆEVAC: Potvrda toga dobijena je 2007. godine kada su ih snimile sigurnosne kamere u jednom tunelu u blizini Podgorice. Neposredno prije toga, viđeni su na Budvanskom festivalu kako opušteno đuskaju na platou ispred Starog grada u Budvi.
Srpska policija tražila je svojevremeno od svojih crnogorskih kolega da provjere informacije srpskih obavještajnih službi da se Sretko Kalinić jednog ljeta krio u Baošićima. Poslije određenog vremena u MUP Srbije stigao je odgovor da je crnogorska policija utvrdila da je Kalinić bio u Baošićima, ali da je pobjegao iz ovog mjesta prije nego što je policija pokušala da ga uhapsi.
Blic saznaje u MUP Srbije, u posljednje vrijeme nisu postojali tačni podaci o kretanju odbjeglih zemunaca. Jedino što se zna jeste da se kreću u zemljama regiona.
,,Oni su kriminalci kalibra kakvog nema u Bugarskoj, Italiji, Bosni, gdje se sve skrivaju. Zbog toga ih tamošnje mafije i angažuju kao profesionalne plaćene ubice, što su radili u klanu koji je vodio Dušan Spasojević”, kazao je jedan sagovornik tablida Alo.
Šarića je uspio u ,,biznisu” jer je oko sebe okupio ljude od povjerenja – svoje prijatelje. Najprije drugare iz pljevaljskog naselja Moćevac, gdje je odrastao. A potom zemunce. Tako je nastala najmoćnija organizacija u ovom dijelu Balkana. Potpomognuta vezama u visokoj politici. Te veze u crnogorskom vrhu moglo bi da razotkrije pravosuđe Hrvatske i Srbije.
Šarić i misteriozna of šor
Kriminalna grupa kralja kokaina Darka Šarića imala je razgranatu mrežu u Hrvatskoj, tvrdi tamošnji nedjeljnik Nacional. Osim neslužbenih potvrda iz vrha hrvatske policije, na takav zaključak upućuju neki detalji iz velike akcije hapšenja članova Šarićeve mreže u Sloveniji, u kojoj je uhapšeno 17 osoba.
Krakovi Šarićeve kriminalne hobotnice vidljivi su i kroz uvid u samo jednu misterioznu off shore firmu, Fajnenšel ejndžels LLC (Financial Angels LL), registrovanu 2006. u američkoj saveznoj državi Delavare. Preko te firme, za koju se sumnja da je bila pod Šarićevom kontrolom, sprovodile su se sumnjive transakcije na području cijele bivše Jugoslavije: u Srbiji i Crnoj Gori kupovano je učešće u preduzećima i sticane nekretnine, a u Sloveniji je putem nje otkupljen dug nekadašnjeg slovenskog giganta Slovenijalesa prema bivšoj Jugobanci.
Ime Fajnenšel ejndžels LLC, nije nepoznato ni u Hrvatskoj. Postoje sumnje da su putem nje bivši direktori hrvatskih i srbijanskih željeznica, Davorin Kobak i Milanko Šarančić namjeravali da iz državnih preduzeća, preko otkupa njihovih dugova, sklone oko 20 miliona eura.
Plan je bio da se dio novca prebaci na račun Fajnenšel ejndžels LLC, čiji je vlasnik tada bio Municipijum S, a zastupnik Slobodan Resimić, zvani Sloba Talijan. Resimić je, po pisanju slovenačke štampe, glavni Šarićev čovjek za poslove u toj državi.
Afera oko otkupa dugova izbila februara 2009. i navodno je zbog nje, smijenjen je direktor preduzeća Hrvatske željeznice Kobak, dok je
Šaranči ovih dana uhapšen u Beogradu pod sumnjom da je zloupotrebama prilikom nabavke dizel lokomotiva od slovenačkih Željeznica i motornih vozila od švedske firme SwedeRail oštetio Željeznice i Srbiju za više od 1.240.000 eura. Slučajnost ili ne, Šarančić je rodom iz Pljevalja, odakle je i Darko Šarić.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom
Objavljeno prije
1 danna
6 Juna, 2026
Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, trudi se svim silama da nelegalnom graditelji Čedu Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke tog resora, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima
Bura oko nelegalne gradnje u Baošićima ušla je u mirniju fazu, bar što se javnosti tiče. Čedomir Popović, vlasnik Carina, najavio je nedavno, gostujući na TV Herceg Novi, da će uprkos svemu njegov megahotel biti završen sredinom ili krajem ove sezone. Zaprijetio je institucijama svojim pravnim timom i optužio državu za očiglednu nesposobnost.
Ima i „sposobnih“. Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čelu sa Slavenom Radulovićem, trudi se svim silama da Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima. Inspekcija je zabranila gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti. Nova odluka Ministarstva donijeta je nakon žalbe Carina, pa će inspekcija ponovo odlučivati o ovom slučaju. Prethodno je ministar udaljio dva inspektora koji su zabranili gradnju u Baošićima i stavio inspekciju pod svoju volju.
Sve u svemu, radovi na dvije faze hotela u Baošićima se nesmetano privode kraju.
Podsjetimo: nakon pritiska javnosti, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović i sekretar za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislav Velaš uhapšeni krajem februara zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost.Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, dok je Popović u pritvoru bio do kraja aprila.
Iako se očekivalo da država pokaže svoju snagu i uništenu plažu vrati u prvobitno stanje, umjesto toga dobili smo Popovićeve tvrdnje da je sve radio legalno i da su pojedine institucije ,,krive” što se drže zakona kao pijan plota.
Možda bi Carine, nakon hotela, završile i plažu da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dosljedna u svojoj odluci da se plaža mora vratiti u prvobitno stanje.
Kompanija Carine krajem maja od Područne jedinice Kotor traži da odloži izvršenje rješenja o obustavi radova na kupalištu u Baošićima i vraćanju te lokacije u prvobitno stanje, nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na dva rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U oba podneska Carine su zatražile da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom Crne Gore. U prevodu, dok oni ne završe plažu i prime goste u hotel, pa će nakon toga pravnim sredstvima i na sudu dokazivati ko je a ko nije kriv.
Suština oba zahtjeva je da kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. Carine su se u oba podneska pozvale na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes.
Carine navode da su radovi na plaži u završnoj fazi te da su ostali samo poslovi dekorativne prirode. Zanimljiva je i tajkunska logika o opštem i pojedinačnom interesu. U jednom od predloga u kome se traži odlaganja obustave radova na plaži, Carine tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa Carine pet zvjezdica u Baošićima tokom ovogodišnje turističke sezone.Kao razlog navode da je funkcionalno kupalište neophodno za kompleks projektovan za smještaj oko 2.000 gostiju. Pa bi, obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nedavno su ponovo odbili zahtjev kompanije Carine da do okončanja upravnog spora odloži izvršenje rješenja o obustavi radova i vraćanju obale u Baošićima u prvobitno stanje. Ocjenili su da je šteta po javni interes već nastala bespravno sprovedenim radovima i da bi svako dalje odlaganje bilo protivno zaštiti prirodne i kulturne baštine.
Istovremeno je odbačen argument Carina da je za završetak projekta preostao samo manji obim, uglavnom dekorativnih radova, ocjenjujući da i ta okolnost potvrđuje da je bespravno izvedenim radovima već nastala nesaglediva šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i javni interes.
Uprava nije prihvatila žalopojku kompanije da bi izvršenje rješenja izazvalo nenadoknadivu štetu i da bi odlaganje bilo u interesu turističke sezone, lokalne ekonomije i pravne sigurnosti. Naprotiv, Područna jedinica Kotor ocijenila je da bi upravo odlaganje izvršenja bilo suprotno javnom interesu jer je, prema nalazu tog organa, šteta već nastala bespravno sprovedenim radovima na nasipanju obale.
Uprava je u najnovijim rješenjima o odbijanju prijedloga Carine podsjetila na brojne devastacije zaštićenog područja. Između ostalog, Uprava u obrazloženju navodi i da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti da je zbog radova u Baošićima neophodno korigovati pomorske karte Boke Kotorske. Odnosno, putem radio-oglasa upozoriti učesnike u plovidbi da je obalna linija na toj lokaciji drastično izmijenjena i da njeno sadašnje stanje više ne odgovara onome što je ucrtano u pomorskim kartama.
Uprava podsjeća da se lokacija na kojoj su izvođeni radovi nalazi u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da se na taj prostor primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara. Zbog toga, kako zaključuje Uprava, građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju ne može otkloniti činjenicu da za radove na nasipanju obale nije pribavljena saglasnost tog organa na konzervatorski projekat.
Uprava zaključuje da ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koju bi investitor pretrpio izvršenjem rješenja, jer nikada nije dala saglasnost za radove na nasipanju obale.
Građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju, prema stavu Uprave, izdata je u postupku u kojem nije pribavljena saglasnost ovog organa, iako je to bilo obavezno prema propisima o zaštiti kulturnih dobara i izgradnji objekata. Zato Uprava smatra da nijesu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja.
Član 155 Zakona o upravnom postupku omogućava odlaganje radi izbjegavanja nepopravljive štete, ali samo ako ono nije suprotno javnom interesu. U ovom slučaju, kako zaključuje Uprava, nepopravljiva šteta je već nastala, pa bi odlaganje izvršenja rješenja bilo suprotno javnom interesu, zaštiti prirodne i kulturne baštine, kao i obavezama koje proizilaze iz statusa područja Kotora kao dobra upisanog na UNESCO listu.
Iz te su ustanove naglasili da će u komunikaciji sa drugim nadležnim organima voditi računa da se sanacija sprovede na način koji će biti najprikladniji za prirodnu sredinu i kulturnu baštinu.
Ostaje da čekamo da se u ovu priču, ozbiljnije, uključe i drugi nadležni organi.
SDT istražuje političku pozadinu
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, a od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Iz dopisa SDT-a, o kome je krajem maja pisala Pobjeda, proizilazi da tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.
Advokat Veselin Radulović je ranije podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.
U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.
Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave. Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Žene u Crnoj Gori i dalje gube živote u partnerskim odnosima i porodici uprkos zakonima, prijavama i obećanjima institucija. Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su simbol odnosa sistema prema tom problemu
Dvije žene ubijene su u manje od 48 sati krajem maja ove godine u Crnoj Gori. Dva života ugašena u porodičnom i partnerskom nasilju ponovo su otvorila pitanje koje se godinama vraća nakon svake tragedije: da li sistem zaista štiti žene ili reaguje tek kada bude prekasno?
Dok su policijska saopštenja ostala kratka, a institucionalne reakcije ograničene, nevladine organizacije, politički akteri i međunarodni partneri ponovo upozoravaju da nasilje nad ženama više nije pitanje pojedinačnih incidenata, već ozbiljnog društvenog i institucionalnog problema.
Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su postali simbol neuspjeha sistema koji, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama, i dalje ne uspijeva da spriječi nasilje prije nego što preraste u femicid odnosno ubistvo žene motivisano rodno zasnovanim nasiljem.
U noći između 27. i 28. maja, u ulcinjskom naselju Kodre pronađeno je tijelo tridesetšestogodišnje žene. Prema dostupnim informacijama, ubio ju je partner, nakon čega je zapalio kuću u kojoj su zajedno živjeli. Samo dan kasnije, 28. maja, u selu Rasovo kod Bijelog Polja, muškarac inicijala V.D. ubio je svoju suprugu u porodičnoj kući.
Iako detalji istraga nijesu u potpunosti poznati, zajednički imenitelj oba slučaja je činjenica da su žene stradale od partnera ili supružnika upravo u prostoru koji bi trebalo da predstavlja sigurnost i zaštitu.
Nakon tragedija uslijedila su kratka policijska saopštenja i medijski izvještaji, ali bez šire institucionalne reakcije. Upravo to izazvalo je snažnu reakciju organizacija koje se godinama bave zaštitom prava žena.
Iz Centra za ženska prava (CŽP) upozorili su da problem nije samo u tome što muškarci ubijaju žene, već i u društvenoj i institucionalnoj ravnodušnosti koja prati te zločine.
„Za 48 sati dva femicida. Crna Gora. Nijedna izjava čelnika policije, ministara, predstavnika Vlade“, poručili su iz te organizacije, ističući da normalizacija nasilja ne počinje ubistvom, već mnogo ranije i to kroz obrasce vaspitanja, relativizaciju nasilja i neefikasan institucionalni odgovor.
Femicid nije izolovan čin niti trenutni gubitak kontrole, upozoravaju stručnjaci. U najvećem broju slučajeva prethode mu prijetnje, psihološko, fizičko ili ekonomsko nasilje, često prijavljivano institucijama. Upravo zbog toga se nakon svakog slučaja postavlja isto pitanje: da li je sistem mogao reagovati ranije?
Nevladine organizacije godinama ukazuju da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori često tretira kao „porodična stvar“, a ne kao ozbiljan bezbjednosni problem.
Centar za ženska prava upozorava da se normalizacija nasilja vidi i u blagim kaznama koje, kako navode, šalju poruku da je ženin život manje vrijedan od slobode nasilnika. Poseban problem vide u načinu na koji se o nasilju govori u javnosti kroz medijske narative u kojima se počinioci predstavljaju kao muškarci koji su „pukli pod pritiskom“ ili „previše voljeli“.
Takva retorika, smatraju , doprinosi relativizaciji odgovornosti i kreira društvenu atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama doživljava kao privatna tragedija, a ne kao društveni problem.
Članica Predsjedništva Foruma žena Evropskog saveza Jovana Vuković poručila je da „Crna Gora ne smije prihvatiti da femicid postane vijest koja traje jedan dan, a zatim pada u zaborav do naredne tragedije“.
„Svaki izgubljeni život obavezuje institucije da odgovore da li je učinjeno sve da se nasilje spriječi i žrtva zaštiti“, saopštila je Vuković, zahtijevajući hitne i konkretne mjere, punu odgovornost za eventualne propuste i nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.
Iako svako ubistvo nosi vlastitu tragediju, podaci pokazuju da femicid u Crnoj Gori nije sporadična pojava. Prema podacima nevladinih organizacija i ranijim izvještajima institucija, tokom prethodnih godina evidentiran je zabrinjavajući broj slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom. Samo prošle godine, prema javno dostupnim podacima, sedam osoba izgubilo je život usljed nasilja u porodici, među kojima su bile i žene.
Broj prijava porodičnog nasilja iz godine u godinu ostaje visok. Policijske evidencije bilježe stotine prijavljenih slučajeva nasilja godišnje, dok organizacije koje pružaju podršku žrtvama upozoravaju da je stvarni broj mnogo veći jer mnoge žene nikada ne prijave nasilnika iz straha, ekonomske zavisnosti, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.
Dodatni problem predstavlja to što se nasilje često prijavljuje više puta prije fatalnog ishoda. Upravo zato nevladine organizacije sada zahtijevaju detaljnu procjenu postupanja svih nadležnih institucija u posljednja dva slučaja počev od eventualnih ranijih prijava nasilja do institucionalnog odgovora prije ubistava.
„Javnost ima pravo da zna gdje je sistem zakazao“, poručili su iz Centra za ženska prava.
Nakon posljednjih slučajeva femicida, pojačan je pritisak na institucije da objasne da li je bilo propusta u postupanju.
Iz Kabineta predsjednika Crne Gore poručeno je da institucije moraju dati odgovore povodom dva femicida u manje od 48 sati, naglašavajući da svaki slučaj mora biti detaljno ispitan kako bi se utvrdilo da li je sistem mogao djelovati preventivno.
Predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista Nela Savković Vukčević kazala je da institucije moraju reagovati odlučnije i da femicid mora biti posebno tretiran u zakonodavstvu.
Na konferenciji za medije u Skupštini Crne Gore saopštila je da su se predstavnici te partije obratili šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru, zahtijevajući hitnu reakciju i ubrzanje procesa izmjene zakona kako bi femicid bio uveden kao posebno teško krivično djelo.
Ministar pravde Bojan Božović ranije je najavio izmjene Krivičnog zakonika kojima bi femicid bio prepoznat kao poseban oblik teškog ubistva. Prema najavama, riječ je o rješenju koje bi omogućilo strožije sankcionisanje rodno zasnovanih ubistava žena i jasnije prepoznavanje motiva nasilja.
Kako je saopšteno, trenutno se očekuje mišljenje Evropske komisije na predložene izmjene zakona.
Iz Ministarstva pravde ranije su naveli da će posljedice nasilja nad ženama biti ozbiljnije tretirane i da će država dodatno unaprijediti normativni okvir zaštite.
Međutim, nevladine organizacije upozoravaju da samo izmjene zakona nijesu dovoljne. Centar za ženska prava još je prošle godine Ministarstvu pravde amandmane kojima traži uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, ali i obavezni mehanizam praćenja zaštitnih mjera. Njihov stav je jasan da zakon bez dosljedne primjene ostaje mrtvo slovo na papiru.
Pitanje femicida nije samo unutrašnje pitanje socijalne politike ili pravosuđa već i dio evropske agende Crne Gore. Kao država kandidat za članstvo u EU, Crna Gora je preuzela obaveze kroz međunarodne konvencije i evropske standarde zaštite ljudskih prava, uključujući obavezu efikasne zaštite žena od nasilja.
Koliko će još života biti izgubljeno prije nego što sistem zaštite postane efikasan?
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
DEPORTACIJE – 34 GODINE OD ORGANIZOVANOG ZLOČINA: Muk koji govori
Objavljeno prije
1 sedmicana
30 Maja, 2026
Uobičajeno, 34. godišnjicu od zločina deportacija bosanskih izbjeglica, obilježile su ispred CB Herceg Novi porodice žrtava i nevladine organizacije HRA, CGO i ANIMA. Vlast, baš kao i prethodna, ćuti
Porodice žrtava, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA okupile su se 25. maja, ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, u znak obilježavanja 34 godine od ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.
Te godine, crnogorska policija je, tokom maja i juna, uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru izbjegli od rata. Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske. Svi Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske (RS). Tijela svih stradalih još nisu pronađena.
,,Saosjećamo sa bolom porodica stradalih od kojih neke još nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, ukazujući da na mjestu gdje je u Herceg Novom otpočeo zločin, još nema spomen-obilježja. Ovaj ratni zločin nosi žig sramote, nepravde i nebrige države Crne Gore na čijoj teritoriji se dešavao,krajem maja 1992. godine”, navode u saopštenju iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da ponovo apeluju na Specijalno državno tužilastvo (SDT) da se iznova bavi ovim zločinom, u kojem je, navode oni, sprovođen lov na ljude koji su svoje sklonište potražili u Crnoj Gori.
Iako je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio početkom protekle godine ponovno formiranje predmeta u slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija, za sada, rezultata još uvijek nema.
Do sada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.Apelacioni sud je 2013. presudu potvrdio, a Vrhovni sud Crne Gore 2015. godine odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Tokom procesa saslušan je, kao svjedok, Momir Bulatović predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacija. On je kazao da je deportacija bila „državna greška“.Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je odbačena.
O sramnom zločinu prvi je javno progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga je prošao pakao. Na njega su pucali, napadali ga, prijetili, naposljetku mu podmetali da je on saučesnik u zločinu.
Dio vladajuće partije Demokrata početkom 2024. godine u Skupštini Glavnog grada predložio je da ulica u Podgorici nosi ime Pavla Bulatovića. On od 2020. on ima ulicu u Pljevljima.
Bulatović je, kao ministar unutrašnjih poslova u vladi Crne Gore, bio direktni nalogodavac nezakonite deoprtacije izbjeglica 1992. Po njegovom naređenju crnogorska policija je bez zakonskog osnova uhapsila i predala Vojsci RS najmanje 66 osoba, od kojih je samo 12 preživjelo.
Početkom marta protekle godine u Zeti je održana promocija monografije o Pavlu Bulatoviću. Preko 20 nevladinih organizacija upozorile su da je to „pokušaj rehabilitacije i glorifikacije osobe koja je naredila najmanje jedan ratni zločin deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“.
Crna Gora je prIznala zločin i isplatila odštetu za 200 članova porodica žrtava na osnovu sudskog poravnanja 2008. godine.Odlukom od 6. aprila 2023, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je tužbu porodica žrtava deportacija 1992. protiv države Crne Gore, obrazlažući pritom ovo odbacivanje naknadom materijalne štete koju su ove žrtve dobile od države Crne Gore 2008, i kakvim-takvim krivičnim postupkom, vođenim i okončanim u Crnoj Gori.
U aprilu protekle godine premijer Milojko Spajić je saopštio da će država isplatiti naknadu od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava ratova devedesetih uključujući žrtve Deportacije, žrtve napada i otmice iz voza u Štrpcima, i civilne žrtve NATO bombardovanja Murine i Tuza uz dinamiku od po 50.000 eura 2025. i ostatkom tokom ove godine.
Od 2010. porodice žrtava traže da se u Herceg Novom podigne spomen obilježje žertvama deportacije. Od tri inicijative koje su HRA, CGO, ANIMA i tadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković uputili 2011. godine, uspostavljanje dana sjećanja, podizanje spomen-obilježja i izvinjenje policije do danas je ispunjena samo jedna.
,,Do danas smo dobili izvinjenje porodicama žrtava, i to 2022. godine. U ime Crne Gore izvinili su se ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a kasnije, 2023. godine, i predsjednik države. To je od naših zahtjeva jedino što je do danas ispunjeno”, kazala je na ovonedjeljnoj komemoraciji Tea Gorjanc-Prelević iz HRA
U avgustu 2022. godine, na tridesetogodišnjicu zločina, tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić uputili su javno izvinjenje žrtvama i porodicama. U avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izvinio se u ime države Alenu Bajroviću, sinu Osma Bajrovića, jedne od žrtava deportacije. Zakonske izmjene iz 2025. godine žrtvama Deportacije priznale su status civilnih žrtava rata.
,,Smatramo da treba procesuirati i izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica. Takođe, smatramo da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti, stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci i njihovi pretpostavljeni tada sprovodili ovaj gnusni zločin.Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se dešavali u Crnoj Gori”, saopštili su iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da suočavanje sa prošlošću i učinjenim ratnim zločinima podrazumijeva adekvatno kažnjavanje svih odgovornih, ali i puno saznanje i svijest da je potrebno trajna memorijalizacija ovih sramnih i tragičnih događa iz novije crnogorske istorije.
Alen Bajrović, sin ubijenog Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo
VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera
BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
DRUŠTVO4 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS4 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
DRUŠTVO4 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
-
Izdvojeno4 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceBIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi
-
Izdvojeno4 sedmiceKINA, IGRAČ U STRATEŠKOM KOLU: Xi Jinping želi popuniti prazninu koja je ostala nakon Tita
