Devet godina od stravičnog zločina, ubistva braće Martinović u Beranama, javnost je prvi put nedavno na snimku svadbe Safeta Kalića na Jutjubu imala priliku da se prisjeti lika Duška Martinovića. U jednom kadru ovaj robusni mladić dočekuje mladence po slijetanju helikoptera, a u drugom ih, pozdravlja i čestita im. Onda slijedi zamrznuti kadar i propratni tekst uz njegovu fotografiju: ,,Duško Martinović, trgovac oružjem i drogom. Ubijen u svojoj kući u Beranama u eksploziji tempirane bombe”.
ODBAČENA VERZIJA: Ti snimci aktuelizovali su pitanje ko je zapravo bio ovaj Beranac i zašto je ubijen. Konačno, otvorio se prostor da se iznova postavi i pitanje ko su Duškove ubice i naručioci ubistva. Viši sud je prošle godine oslobodio do tada označenog nalogodavca Milovana Đukića, a Apelacioni sud je tu presudu potvrdio prije četiri mjeseca.
Stravična eksplozija, koja je do temelja srušila višespratnicu braće Martinović u centru grada, i u smrt odnijela šestoro ljudi, dogodila se 29. januara 2001. godine, oko osam sati ujutru. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama. Nekim čudom ovu eksploziju preživo je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.
,,Toga jutra padala je neka sitna kiša. Kišobran sam spustio nisko, ne gledajući okolo. Kada je puklo mislio sam da je grom. Ni u bolnici nijesam znao šta se zapravo dogodilo, dok nijesam čuo od drugih”, prisjeća se za Monitor jedan od onih koji se slučajno zatekao u blizini i kasnije bio svjedok na suđenju, na žalost, bez velike koristi, jer se nije sjećao ničega.
Taj čovjek je od siline eksplozije i udarca u zid susjedne zgrade zadobio frakturu lobanje, zbog koje i danas trpi posljedice.
,,Naravno da imam problema, ali ko me za to pita i koga je briga. Kažu mi da sačekam pravni ishod i da poslije tužim okrivljenog. Kada će to biti”, pita se on, ne želeći da mu se više povlači ime po novinama. Od svega je, kaže, imao samo štetu i nikada nije uspio u cijelosti ni da nadoknadi putne troškove za odlazak na ročišta do Višeg suda u Bijelom Polju.
Istrazi je trebalo izvjesno vrijeme da sklopi kockice i priču, koja je u prvom postupku završila osuđivanjem Zorana Stevančevića iz Peći, Davora Savičića iz Doboja i Milovana Đukića iz Andrijevice na po maksimalnih četrdeset godina robije.
Prema zvaničnoj, sada sudski odbačenoj verziji, ubistvo braće Martinović naručio je, navodno, Milovan Đukić. Za taj posao unajmio je nekog u koga će Martinovići najmanje posumnjati, Savičića, Stevančevića i Stamenkovića, koji su mnogo vremena proveli u kući Martinovića.
Nije daleko od istine da je ova družina skupljena ukrštanjem narkodilerskih i ratnih puteva. I sam Milovan Đukić je izvjesno vrijeme proveo u Arkanovim jedinicama. Samo tri-četiri mjeseca prije eksplozije on je primio u svoju kuću Srđana Stamenkovića. Taj kriminalac je bježao pred potjernicom MUP-a Srbije zbog razbojništva i narkodilerstva. Stamenković se u Andrijevici zbog toga predstavljao samo pod nadimcima Boban ili Japanac.

RATNI VIHOR: Savičić i Stevančević stigli su zajedno sa Kosova. Donio ih je ratni vihor. Savičić je prethodno iz Bosne na Kosovo došao da bi se u ratu priključio Frenkijevcima. Bez rata, očigledno, nije mogao. U Bosni je ostao poznat pod nadimkom Elvis, jer je kažu, bez milosti ubijao Bošnjake, pa su ga njegovi drugovi, ekstremisti, kao u crnom humoru prozvali muslimanskim imenom. Ova dvojica su našla utočište u Beranama, kod Martinovića.
Šta je mogao biti razlog da Đukić naruči ubistvo svoga nekadašnjeg ortaka i druga, za tužilaštvo je bilo samo stvar nagađanja. Stari lični sukobi. Istraga je, navodno, ,,pouzdano” utvrdila da su se naručilac i egzekutori našli u Beogradu desetak dana prije eksplozije. Za taj posao trebalo je da dobiju petnaest hiljada maraka. Kao kaparu dobili su, tvrdilo se, pet hiljada. Ostalo nikada.
Đukić je odatle, kako je pisalo u prvoj optužnici, otišao u inostranstvo, a oni su se okupili u Beranama 29. januara u ranim jutarnjim satima. Sakrili su se u podrumu jedne obližnje zgrade čekajući da se kafić otvori. Eksploziv su u lokal Holivud u prizemlju kuće Martinovića, unijeli Stevančević i Stamenković. Osam kilograma razorne ,,plastike” postavljeno je vješto u suterenu uz noseće stubove kuće. Dilema je bila samo da li je Stamenković žrtvovan od svojih saučesnika ili nije uspio da pobjegne prije detonacije. Eksploziv je, navodno, aktivirao Savičić iz daljine. Stevančević i on su se potom vratili automobilom jugo pećkih tablica za Beograd.
Očevici pričaju da takav prizor rušenja višespratnice nijesu gledali ni na filmovima. Prvo je, kažu, odjeknula eksplozija koja je probudila grad. Kuća kao da se podigla u vazduh, a potom su se tone betona srušile kao kula od karata.
Sve u svemu, u zatvoru se, nakon istrage jedino našao Stevančević. On je, navodno, u policiji priznao zločin, da bi poslije na suđenju sve negirao. Savičić se šetao po Doboju. Dva puta je hapšen u vezi s tim, ali je na kraju odbijen zahtjev za njegovu ekstradiciju. Priča poznata – dražva ne izručuje svoje državljane. Za Đukića se do prošle godine nije znalo gdje je. Čim ga je, međutim, sud proglasio nedužnim, kao i Savičića, on se, ne sačekavši ni pravosnažnost, pojavio u Andrijevici, gdje od tada živi mirnim životom.
NERIJEŠEN SLUČAJ: Ko je onda naručio i ko je ubio Duška Martinovića, pitanje je koje se poslije skoro deceniju opet postavlja. Ako su sudovi u pravu, sva policijska saznanja, konstrukcije i teorije pale su u vodu. U zatvoru je i dalje samo Stevančević. On je nakon ponovljenog postupka osuđen na 20 godina robije. Jedan od svjedoka koji je čitav slučaj posmatrao s prozora svoje zgrade, u svim sudskim postupcima, pa i u posljednjem, ostao je pri izjavi da je upravo tog mladića vidio samo nekoliko minuta prije razorne eksplozije s torbom u ruci kako prolazi pored kafića Holivud. Stevančevićev advokat je, s druge strane, tvrdio da je njegov klijent u vrijeme eksplozije bio u Beogradu gdje je radio u obezbjeđenju braće Karić.
Ako i jeste kriv, nije li Stevančević samo izvršilac. Ko je nalogodavac stravičnog ubistva ako nije Đukić? Njegovim oslobađanjem sudovi su, tako, od riješenog napravili još jedan težak neriješen slučaj, i vratili policiji vrlo vruć krompir. Šta se zapravo dogodilo toga kobnog jutra? Da li će se ikada doći do potpune slike teškog zločina, koji će vjerovatno biti upisan kao jedan od najbrutalnijih za sva vremena u Crnoj Gori. Stvari su vraćene na početak, a svi su, stiče se utisak, umorni od toga da sada kopaju po prošlosti.
Smije li se, ipak, tek tako prepustiti zaboravu šestostruko ubistvo? Da li eventualno neko novo svijetlo na taj strašni događaj i njegove aktere može baciti saznanje da je pokojni Duško bio prijatelj Safeta Kalića. Kako bi se inače našao na svadbi kontroverznog Rožajca, ako s njim nije bio blizak. Ne zovu se ljudi s ulice u svatove. Da li je on stvarno bio trgovac oružjem i narkodiler, i ako jeste, za koga je radio?
Već na početku istrage mogle su se čuti verzije koje su ubistvo Duška Martinovića dovodile u vezu sa uklanjanjem tragova i nezgodnih svjedoka puteva oružja i droge, na kraju svih ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Šta je razlog da se vojnicima koji su u to vrijeme bili stacionirani na beranskom aerodromu i koji su među prvima došli na mjesto tragedije, ne dozvoli da odmah otpočnu s raščišćavanjem ruševina i potragom za preživjelima? Navodno je postojala opasnost od naknadnih detonacija eksploziva, odnosno oružja i municije koji su kasnije zaista pronađeni u podrumu.
Danas je na tom mjestu tragove nemoguće tražiti. Bageri su zatrpali i poravnali suteren, a Duškov i Milutinov nesrećni otac, nakon što je ostao bez djece, od tuge je prodao atraktivni plac. Nikla je nova kuća i sve je zaboravljeno. Samo je snimak na Jutjubu probudio kod Beranaca sjećanja na tog mladića koji je, bez obzira na sve, među sugrađanima ostao upamćen kao galantan gazda kafea, široke ruke, sklon da i nepoznatim gostima pošalje turu pića koju kuća časti.

Tufik SOFTIĆ