Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Univerzitet partijski, a ne državni

Objavljeno prije

na

2.4. Najdublji izvor birokratskog voluntarizma u društvu i na univerzitetu: partijski feudalizam i politička diskriminacija. Sistem sveopšteg partijskog feudalizma i političke diskriminacije, u društvu i na univerzitetu, nije od juče, star je najmanje nekoliko decenija, pa ipak, koliko god to nekome izgledalo neočekivano i paradoksalno, on svoju najdestruktivniju kulminaciju, doživljava upravo ovih dana, meseci i godina, u postkomunističkoj, postkonfliktnoj, „proevropskoj” Crnoj Gori. U tom pogledu, stanje na UCG 2010., gore je nego što je bilo i u jednopartijskom etatizmu 1980-ih, i u ratnom nacionalizmu 1990-ih. U nastavku, ukazujem samo na glavne elemente, oblike i aktere, ovog izrazito antidemokratskog i protivustavnog sistema, i to prvenstveno s obzirom na ovaj predlog i obrazloženje. 2.4.1. Partijski kartelizovane uprave. Kao što je dobro poznato, u poslednjih desetak godina, to su pretežno kadrovi jedne, manje članice vladajuće koalicije, koji su u raspodeli koalicione vlasti, pored ostalog, u „feudalni” partijski posed, na upravu dobili i UCG. Destruktivnost ovakve uprave ogleda se pre svega u tome što najveći broj njenih „kadrova” na prvo mesto stavlja svoje uže, lične, političke, ministarske, ambasadorske i slične, a ne opšte, profesionalne, univerzitetske, naučne i nastavne interese. Direktna posledica ovakve izrazito parazitske orijentacije jeste i onaj sveopšti birokratski voluntarizam u sprovođenju „Bolonje”, usled kojeg do današnjeg dana nije učinjen ni jedan jedini iole ozbiljan pokušaj, da se novi evropski standardi u oblasti visokog obrazovanja, makar minimalno približe i prilagode realnim uslovima hiper-masovnih studija. Sastavni deo ove i ovakve anti-univerzitetske orijentacije, jeste i sistem sveopšte političke odnosno partijske klijentelizacije, favorizacije i diskriminacije, koji je takođe dobro poznat. Ilustracije radi, podsećam samo na nekoliko sopstvenih iskustva u poslednjih dve-tri godine, na dva anonimna preteća pisma koja sam, kao javno eksponirani kritičar vladajuće oligarhije, dobio u par navrata, 2008. i 2009., oba puta uz solidarnost i proteste civilnog društva i demokratske javnosti, ali ne i službenih struktura UCG, zatim na onaj zaista nezapamćeni prekid časa od strane Vrhovnog državnog tužilaštva 25. februara 2009., koji je isto tako izazvao solidarnost i proteste civilnog društva i demokratske javnosti, pa i jednog broja kritički orijentisanih nastavnika i studenata, ali, uz izuzetak jednog jedinog dekana, opet, ne i službenih struktura UCG, podsećam, zatim, i na drastičan slučaj političke diskriminacije docenta Filipa Kovačevića od strane dekana(ta) Fakulteta političkih nauka 2009-2010., kao i na mnoge druge slične slučajeve, koji su našoj, posebno kritičkoj javnosti, takođe dobro poznati.

2.4.2. Pro-režimska studentska organizacija. U etabliranju anti-univerzitetskog sistema partijskog feudalizma i voluntarizma, koji razara poslednje ostatke normalnosti i kvaliteta visokog obrazovanja na UCG, svoj deo odgovornosti, ima i ova organizacija. Taj deo odgovornosti jeste relativno (naj)manji, jer je relativno (naj)manja i njena moć u društvu i na univerzitetu, ali on ni u kom slučaju nije i beznačajan. Ova organizacija je deo velike demagogije vladajućeg režima na univerzitetu, koja studente svakodnevno, suštinski i faktički isključuje iz svih najkrupnijih pitanja društva i univerziteta, dok ih istovremeno pro-režimski zavodi, korumpira i instrumentalizuje, u permanentnoj kampanji birokratskog voluntarizma protiv onih poslednjih ostataka, te u isto takvoj kampanji protiv opoziciono orijentisanih nastavnika i studenata. Zahvaljujući tome, UCG je valjda jedini univerzitet u ovom delu sveta, a možda i šire, na kojem, od njegovog osnivanja do danas, nije zabeležen ni jedan jedini značajniji odnosno masovniji univerzitetski, nastavnički i studentski protest, protiv ratova, nasilja, nepravdi, korupcije, organizovanog kriminala, i drugih brojnih krimena vladajućeg režima, ali se zato od notornih predstavnika pro-režimske studentske organizacije, svakodnevno mogu čuti, sa partijskim upravama prethodno pažljivo sinhronizovani zahtevi, za beskonačno voluntarističko srozavanje režima i kvaliteta studija, a povremeno bogami i doživeti, otvoreni akti fizičkog, političkog i svakog drugog nasilja, nad retkim kritički i opoziciono orijentisanim nastavnicima i studentima, kao ono onda kada je onaj istaknuti predstavnik pro-režimske studentske organizacije, fizički napao i povredio onog opozicionog studenta, te odmah potom, onim pasošem, od strane Vlade Njegovog Veličanstva, za ovo delo i nagrađen, ili kao ono onda kada je pro-režimska studentska organizacija odbila da odobri upotrebu amfiteatra jednoj alternativnoj studentskoj inicijativi, samo zbog toga što je ova amfiteatar tražila da bi organizovala studentski protest zbog onog skandaloznog upada Vrhovnog državnog tužilaštva u čas jednog kritički orijentisanog nastavnika.

2.4.3. Premijer-vlasnik, ministar finansija-nastavnik, ministri-nastavnici: neregulisani a razorni konflikt interesa u pozadini. Najdublji i najsnažniji faktor destrukcije univerziteta u poslednjih dvadeset godina, ipak, predstavlja jedan veliki, mega-konflikt interesa. Za razliku od nekih drugih oblasti, koje pate od nedovoljne i nekvalitetne regulacije, u oblasti visokog obrazovanja, ovaj konflikt interesa, uopšte nije regulisan. Zahvaljuću tome, mi danas u Crnoj Gori imamo predsednika vlade koji je istovremeno vlasnik „pola Crne Gore” pa i privatnog univerziteta UDG, ministra finansija koji je istovremeno nastavnik na tom univerzitetu, te ne mali broj ministara ove vlade koji su istovremeno nastavnici na jedinom državnom UCG. Iz ovog zamračenog jezgra nekontrolisane političke odnosno oligarhijske moći, dolaze sva negativna zračenja, koja već godinama osujećuju razvoj visokog obrazovanja u Crnoj Gori, od postupnog ali smrtonosnog debudžetiranja i sveukupnog degradiranja jedinog državnog univerziteta i svih njegovih zaposlenih, preko beskonačnog odlaganja donošenja strategije razvoja visokog obrazovanja koja bi konačno morala da postavi stvari na svoje mesto, do svih onih opasnih anti-univerzitetskih patologija, birokratskog voluntarizma, partijskog feudalizma, te političke i svake druge diskriminacije, koje u najvećoj meri narušavaju i ugrožavaju, osnovni akademski i građanski dignitet, pa i elementarni opstanak univerziteta. A sve to uz pomoć onog istog razrađenog parazitskog i predatorskog mehanizma, pljačkaške privatizacije, tajkunizacije i oligarhizacije, kojeg su naši oligarsi, najpre, 1990-ih, razvili i usavršili u privredi, a sada, evo, sele i u vanprivredu, visoko obrazovanje, medije.

2.5. Kulminacija birokratskog voluntarizma, arbitrernosti i intervencionizma na UCG: akademska 2009-2010. Anti-univerzitetska patologija o kojoj je ovde celo vreme reč, razvija se već godinama, ako ne i decenijama. Pa, ipak, svoju najgoru i najopasniju kulminaciju, makar na Pravnom fakultetu u Podgorici, ona je doživela u dva uzastopna šestomesečja, zimskom i letnjem semestru akademske 2009-2010., kada su delovi uprava fakulteta a posebno Univerziteta, u neskrivenoj sprezi sa pro-režimskom studentskom organizacijom, i na njenu inicijativu, pred sam kraj semestra, počeli da dovode u pitanje, pored ostalih, i pravila studija na predmetu Savremeni politički sistemi na kojem sam ja nastavnik, pravila po kojima je semestar započeo, te koja su na vreme, pre početka semestra, sa nadležnim prodekanom za nastavu, do kraja razvijena, precizirana i verifikovana, a studentima već na prvim časovima distribuirana i objašnjena.

Nedopustivo kršenje minimalne vladavine prava i pravne sigurnosti, koje je na taj način počinjeno, dodatno je pogoršano sa još najmanje tri apsolutno neprihvatljiva ponašanja. Prvo, time što su uprave fakulteta i univerziteta, pred sam kraj letnjeg semestra, u drugoj polovini aprila 2010, prihvatile pa čak i ohrabrile studentske zahteve u pomenutom nedopustivom smeru, uprkos činjenici da je Vijeće Pravnog fakulteta, te iste zahteve, pri kraju prethodnog semestra, u decembru 2009, ne samo odbilo, nego i eksplicitno zaključilo, da se tekuća, akademska 2009-2010., zaključno sa junom 2010., ima završiti po pravilima studija po kojima je započela. Drugo, time što je ovakvim ponašanjem, protiv mene, na ovom univerzitetu i šire, po ko zna koji put, još jednom demonstrirana najotvorenija politička diskriminacija. Drugačije, naime, nije moguće objasniti, kako to da su jedna te ista pravila, bez „obaveznih popravnih provera”, godinama bila u skladu na FPN, kao i na PFP, dok sam predmet Savremeni politički sistemi delio sa jednim nastavnikom, koji je crnogorskoj javnosti poznat kao najintenzivniji podržavalac vladajućeg režima, a da su ta ista pravila odjednom postala sporna, kada sam na tom predmetu i uopšte, ostao sam, „za odstrel”. I treće, povećanu demagogiju i agresivnost pro-režimske studentske organizacije i najlošijih studenata, dva prorektora UCG su, ne znam da li svesno, ali svakako neodgovorno, javno podsticali, jedan tako što je zastupao onaj stav o navodno „obaveznim popravnim proverama” iako na PFP pa ni na UCG taj stav odnosno takvo tumačenje nikada nije unisono prihvaćeno, drugi tako što je, takođe javno, širio apsolutno voluntarističke, polpotovske fantazije, o tome kako „ocenjivanje više nije monopol profesora”, šta god to značilo, na taj način nekompetentno i destruktivno praveći konfuziju između studentske demokratije i podele rada, a sve ovo usred hiper-masovnih provera, u mom slučaju, primera radi, usred druge usmene provere znanja onih hiper-masovnih 669 (slovima: šeststotinašezdesetdevet) studenata. Što je, po prvi put u mojih više od trideset godina rada na UCG, nastavu na predmetu, u njenoj najsloženijoj, najtežoj i najosetljivijoj fazi provera znanja, bez moje i najmanje krivice i odgovornosti, dovelo skoro do raspada, da čitaoca ovde poštedim detaljnijeg opisivanja ovog „skoro raspada”. Ovakvo krajnje neodgovorno i opasno ponašanje uprava fakulteta i univerziteta više nikada ne sme da se ponovi.

2.6. Šta da se radi. A da se ovako nešto više nikada zaista ne bi ponovilo, neophodno je, uz ostalo, da se preciziraju i konsoliduju pravila studija, posebno pravila provera znanja i ocenjivanja, na hiper-masovnim programima. Kulminacija anti-univerziteskih patologija, birokratskog voluntarizma, partijskog feudalizma i političkih diskriminacija, u primeni „Bolonje”, posebno tokom „bilo ne ponovilo se” školske 2009-2010., nastavu i ukupni rad na fakultetu i univerzitetu, već je dovela do same ivice održivosti i smisla. Zbog toga je zaustavljanje ovih patologija pitanje života i smrti univerziteta. Po mom mišljenju, na Pravnom fakultetu u Podgorici, postoji minimalna, kritična masa, posebno mlađih nastavnica i nastavnika i studenata, koji imaju dovoljno volje i znanja, da spreče konačno birokratsko ubijanje univerziteta. Ovaj svoj predlog, kao i svoja pozitivna očekivanja u vezi sa njim, zbog toga upućujem, pre svega i najviše njima.

2.7. Zaključak i upozorenje. Nakon trideset-tri godine odnosno generacije na UCG, ja, ipak, ne mogu biti sto-posto siguran, da će se u zaustavljanju ubijanja univerziteta uspeti. Partijski kartelizovane uprave, na UCG i šire, toliko su moćne, da će u svom rušilačkom radu, na kraju, možda i uspeti. U tom slučaju, najviše što, kao redovni profesor univerziteta, još mogu da učinim, jeste da u tom rušenju, makar ne (sa)učestvujem.

Ja u svom predlogu, zahtevu i očekivanju, nisam fiksiran, zatvoren i isključiv. U ovom tekstu, ja sam, u skladu sa svojim najboljim iskustvima, znanjima i uverenjima, dao jedan sasvim konkretan predlog, ali, istovremeno, ostajem otvoren, i za druge predloge, koji idu u istom pravcu i smeru. Suština je ono prilagođavanje, odnosno preciziranje i konsolidovanje režima studija, posebno provera znanja i ocenjivanja, na hiper-masovnim programima.

Ili da sve prethodno, na samom kraju ovog obraćanja, formulišem i najkonkretnije. Ukoliko se, najdalje do početka naredne akademske 2010-2011., ne izvrši rečeno prilagođavanje, preciziranje i konsolidovanje, i stoga produži onaj nedopustivi birokratski voluntarizam i arbitrernost, plus sve ostalo što sa ovim redovno ide, uključiv i one protivustavne političke diskriminacije, ja u takvim (ne)uslovima, neću ni moći ni hteti, da uđem u nastavu (u takvoj nastavi ne bi ostalo ni „a” od autonomije moje profesije, o autonomiji univerziteta da i ne govorim), ali će zato, u tom slučaju, partijske „policije” odnosno uprave fakulteta i univerziteta, konačno biti u prilici, da nakon svih onih diskriminacija, ignorisanja anonimnih pretećih pisama, upada Vrhovnog državnog tužilaštva, i ostalih, učine još jedan negativni presedan, i tako ispune i najtežu od pretnjih iz jednog od rečenih pisama, onu o otkazu „nepodobnom” profesoru koji kvari „Milovu omladinu”. I u tom slučaju, srećno im bilo. Na kraju krajeva, svako od nas bira. Da bude rob ili slobodan čovek. Pa šta košta da košta.

Milan POPOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIJEDLOG ZAKONA O BORAČKOJ I INVALIDSKOJ ZAŠTITI: Hoće li se doći do pravičnih rješenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na ovonedjeljnom sastanku civilnog sektora i ministra Damira Gutića dogovoreno je da će se status civilne žrtve  rata ipak priznati žrtvama koje su imale državljanstvo SFR Jugoslavije, bez obzira na to jesu li imale crnogorsko republičko državljanstvo. Trenutni Prijedlog isključuje ovo pravo za članove porodica civilnih žrtava rata i palih boraca koji nisu korisnici porodične invalidnine

 

 

Vlada će preuzeti obavezu za jednokratno obeštećenje porodicama civilnih žrtava rata, dogovoreno je na ovonedjeljnom sastanku ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića sa predstavnicima nevladinih organizacija (NVO) i članovima porodica žrtava.

Iz Ministarstva su saopštili da je Gutić tokom sastanka saslušao zabrinutost i predloge učesnika, koji su istakli da određene odredbe zakona mogu negativno uticati na prava porodica žrtava.Posebno je, kako su naveli, naglašena potreba za preciziranjem statusa civilne žrtve rata i adekvatnim iznosima jednokratnog obeštećenja.

Krajem 2023. nakon javnog protesta NVO, udruženja žrtava i dijela opozicije, poslanici Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije povukli su raniji Prijedlog zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Prijedlog je neopravdano isključivao porodice svih civilnih žrtava rata koje su stradale van teritorije Crne Gore i u vrijeme kada zvanično nije bilo proglašeno ratno stanje. Ovim prijedlogom su iz zakona bile isključene žrtve ratnih stradanja u prvoj polovini ’90-ih, a civlinim žrtvama rata bi bili proglašeni samo  stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Vlada se tada obavezala da pripremi novo, sveobuhvatno i pravedno rješenje. Iz Vlade su probili sve predložene rokove (mart i jun 2024.), za inovaciju Zakona. Tek krajem decembra prošle godine, na telefonskoj sjednici, Vlada je utvrdila prijedlog ovog zakona i uputila ga Skupštini na dalju proceduru.

Tokom januara više nevladinih organizacija, Udruženja ,,Štrpci Protiv zaborava”, Akcija za ljudska prava, Građanska alijansa, Centar za građansko obrazovanje,pozvale su premijera Milojka Spajića i ministra Gutića da  povuku manjkavi prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti i konačno omoguće javnu raspravu o ovom dokumentu.

,,Vlada nastavlja sa štetnom praksom užurbanog usvajanja loših zakonskih rješenja bez sluha za žalbe porodica žrtava kojih se ovakvi zakoni i najviše tiču, te civilnog sektora sa ekspertizom u oblasti ljudskih prava”, upozorili su iz Asocijacije Spektra.

,,Ozbiljan je problem to što je priznanje statusa civilne žrtve samo formalne prirode, jer ne povlači ostvarivanje materijalnih prava u budućnosti za sve članove porodica, već samo roditelje i udovce/ice civilnih žrtava. Naime, to isključuje i njihovu braću, sestre i djecu, koja su protekom vremena, od okvirno 30 godina od njihovog stradanja ili nestanka, uveliko izgubili mogućnost da se tim pravom služe, kako je to propisano, do svoje 26, odnosno 27. godine života”, naveli su u primjedbama na predložena rješenja iz Centra za građansko obrazovanje (CGO). Dodali su i da novi prijedlog zakona izostavlja i mogućnost isplate jednokratnih naknada u vidu materijalne satisfakcije, čime je ta kategorija uskraćena apsolutno svih materijalnih prava.

Na neophodnost da se ispravi trodecenijska nepravda prema porodicama, i jednokratnim isplatama nadoknadi barem dio onoga što je država bila dužna da im obezbjedi još tada, ukazali su iz Spektre i dodali da ,,moramo imati na umu da naša država nije uradila dovoljno za civilne žrtve ratova devedesetih, pogotovo onih stradalih na našoj teritoriji i/ili za čija stradanja je odgovorna Crna Gora”.

Od zločina u Štrpcima 27. februara 1993.godine, u kojem je ubijeno 20 civila, prošle su 32 godine. Članovi porodica ubijenih u Štrpcima kazali su  da je većina potencijalnih korisnika ove planirane naknade umrla ili prerasla navedenu starosnu granicu, odnosno da bi ovu naknadu moglo da prima svega pet osoba roditelja i udovica žrtava.

Prema definiciji iz Prijedloga izmjena zakona,civilna žrtva rata je državljanin Crne Gore koji je, kao civilno lice poginuo ili nestao tokom oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ poslije 17. avgusta 1990. godine. Pravo na naknadu pod određenim uslovima imaju članovi porodice djeca, supružnici, roditelji, očuh, maćeha ili usvojioci. Djeca civilne žrtve rata imaju pravo na nadoknadu ako su maloljetna i tokom školovanja i studiranja a najkasnije do navršene 27 godine života

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) su objasnili da su državljani bivše SFRJ često zasnivali porodice i nastavljali život van republika u kojima su rođeni i čije su republičko državljanstvo imali. Stoga, nije opravdano uskratiti dugo očekivana prava crnogorskim državljanima članovima porodica civilnih žrtava rata, samo zato što njihov suprug ili roditelj nije imao crnogorsko republičko državljanstvo u vrijeme stradanja.

,,Pravično im je omogućiti pravo na naknadu u Crnoj Gori, u kojoj žive, pod uslovom da to pravo nijesu ostvarile u nekoj drugoj državi nastaloj na teritoriji bivše SFRJ. Ističemo da je broj takvih slučajeva veoma mali. Na primjer, poznat nam je samo slučaj članova porodice Bajrović, koji su nastavili život u svojoj kući u Crnoj Gori nakon nezakonite deportacije na teritoriju BiH supruga, odnosno oca, Osmana Bajrovića, koji je u tom zločinu izgubio život. Iako je Bajrović imao republičko državljanstvo Bosne i Hercegovine po mjestu rođenja, porodicu je nastanio u Crnoj Gori, gdje su njeni članovi i nastavili da žive”, naveli su iz HRA.

Nakon ovonedjeljnog sastanka sa ministrom, iz HRA za Monitor kažu da je postignut napredak. ,,Dogovoreno je da će se status civilne žrtve rata priznati žrtvama koje su imale državljanstvo SFR Jugoslavije, bez obzira na to jesu li imale crnogorsko republičko državljanstvo. Praktično posmatrano, to omogućava da pravo na naknadu po osnovu srodstva sa civilnom žrtvom rata ostvare članovi njene porodice koji imaju crnogorsko državljanstvo, iako žrtva nije bila rodjena u Crnoj Gori, već u nekoj drugoj republici bivše Jugoslavije”, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica HRA.

Na sastanku je razmatrano proširenje prava na novčanu naknadu materijalnog obezbjeđenja. Trenutni prijedlog isključuje ovo pravo za članove porodica civilnih žrtava rata i palih boraca koji nisu korisnici porodične invalidnine. To se posebno odnosi na djecu i braću i sestre civilnih žrtava koji su stariji od 26 godina, i one kojima je nesposobnost za rad utvrđena nakon 15. godine života.

Vladin prijedlog predviđa da se osnov za određivanje lične invalidnine  povećava sa 307 eura na 850 eura, a djelimično se uvečavaju i procenti za obračun ove naknade.Tako će korisnici lične invalidine iz prve grupe dobijati naknadu u iznosu 100 odsto osnovice, odnosno 850 eura. Korisnici iz druge grupe imaće pravo na 76 odsto od osnovice odnosno 646 eura, korisnici iz treće grupe dobijaće 58 odsto od osnovice odnosno 493 eura…

Iz HRA kažu da su predložili da se usvoji minimalni prag od 20 odsto invaliditeta za utvrđivanje tog statusa i tako izjednače uslovi za priznanje statusa invalida rata za civile i vojna lica. Sada je na snazi neopravdano razlikovanje (diskriminacija) ove dvije kategorije, pa se za status civilnih invalida rata zahtijeva 50 odsto tjelesnog oštećenja, a za vojne invalide samo 20 odsto.

Gorjanc-Prelević kaže da je na sastanku pokazana dobra volja da se dodje do pravičnih rješenja: ,,Koja bi pokazala da Crna Gora ne samo da je sada, 30 godina posle ratova ’90-ih odlučila da prepozna civilne žrtve rata kao kategoriju koja zaslužuje socijalnu zaštitu, već da je bilo pogrešno to što im je okrenula leđa svo to vrijeme”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ IMOVINI: Čiji su naši mrtvi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je, kao sastavni dio izmjena Zakona o državnoj imovini, prihvatila amandman koji je podnijela Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića. Iz STEGE  tvrde  da se predloženom izmjenom prikriveno stvaraju pretpostavke da se u pravni sistem Crne Gore uvedu i groblja koja nijesu u imovini opštine

 

Ove je sedmice STEGA – neformalna građanska asocijacija, okupljena radi izrade Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru, upozorila  javnost na naum Vlade da kroz izmjene Zakona o državnoj imovini, na mala vrata progura izmjenu pravnog statusa grobalja u Crnoj Gori.

Vlada je, kao sastavni dio izmjena zakonskog teksta, prihvatila amandman koji je podnijela Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića. U amandmanu se prije člana 1 dodaju  novi članovi koji glase: Član 1 – U Zakonu o državnoj imovini (,,Službeni list CG br.21-09) u članu 16 alineja 6, briše se. Član 2 – U članu 17 stav 1 poslije alineje 8 dodaje se nova alineja koja glasi ,,groblja u imovini opštine” .Vrši se prenumeracija ostalih članova.

Iz NSD su objasnili da se radi o tehničkim promjenama, kako bi se Izmjenom zakonskog statusa grobalja  dovelo do korišćenja grobalja bez posebnih dozvola i odobrenja nadležnih organa.

Iz STEGE  tvrde  da se predloženom izmjenom prikriveno stvaraju pretpostavke da se u pravni sistem Crne Gore uvedu i groblja koja nijesu u imovini opštine. ,,To je nedopustivo i otkriva pravu namjeru predlagača. Ovim se stvaraju pretpostavke da groblja mogu biti i u privatnoj svojini, što znači i u crkvenoj svojini. Time se žele osnažiti (konvalidirati) raniji nezakoniti upisi prava svojine na ime vjerskih organizacija i zajednica”, upozorili su.

STEGA je, odmah po saznanju za odluku Vlade Crne Gore da amandmanski interveniše na Zakon o državnoj imovini, kako kažu, prepoznala krajnju namjeru inicijatora ovih izmjena i premijeru Milojku Spajiću uputila pismo. Premijer nije odgovarao.

Iz STEGE su premijeru izrazili svoje nedoumice: da li je i njegova namjera da mijenja status grobalja po Crnoj Gori i da dozvoli preimenovanja grobalja, i konačno da li namjerava da dozvoli nastupanje posljedica takvog  novog statusa groblja, da groblja budu isključivo jednonacionalna i jednovjerska, da budu u vlasništvu privatnih lica sa potpunom slobodom odlučivanja, i jednih i drugih, ko može i pod kojim uslovima da se sahranjuje na takvom groblju, koji postojeći grobovi moraju da se izmjeste (poruše) iz grobalja i tako dalje, sve do potpunog uništenja njima neprikladnih grobova!

,,Zar je moguće da premijer Spajić ne uočava pogubnost ovih izmjena, jer groblja i grobovi su neraskidiva veza živih sa svojim precima, sa pamćenjem čovjekovog porijekla, sa istorijom, sa Crnom Gorom!”, naveli su iz ove organizacije.

Da razloga za bojazan ima govori prethodna praksa. Tako je prošle godine u Pavinom Polju, u bjelopoljskoj opštini, na lokalnom groblju istaknuta tabla na kojoj piše Srpsko pravoslavno groblje. ,,Na tom groblju ima muslimana, mnogo Crnogoraca, komunista, ateista.. To je zajedničko groblje čitavog sela”, izjavio je predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović. Međutim, javnosti nije poznato da je tabla uklonjena.

U Osnovnom državnom tužilaštvu Bar još se vodi izviđaj po krivičnoj prijavi nevladinog udruženja Komunica NG. U njoj se službenik barskog katastra P. S. tereti da je zloupotrebom službenog položaja nezakonito upisao u svojinu Mitropolije crnogorsko-primorske dvije seoske crkve i tri pripadajuća groblja u Gornjim i Donjim Seocima u Crmnici.

Službenik je u maju 2022. godine „na zahtjev Mitropolije crnogorsko-primorske donio rješenje kojim je bogomolje i groblja“ u Seocima upisao na mitropoliju.Na taj način su, kako ističu iz Komunice, stara i nova crkva Svetog Nikole, te tri seoska groblja koja im pripadaju, ali i ostala imovina ovih crkava, upisani na MCP koja je u sastavu Srpske pravoslavne crkve, i to „kršenjem načela javnosti, pouzdanosti, legaliteta, formalnosti postupka i određenosti postupka Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti“.

Iz Komunica NG su izjavili i da je tokom 2022. 18 bogomolja i grobalja  u barskoj opštini upisano na SPC.

Ovakva praksa dešava se i u drugim opštinama. Iz STEGA navode primjer zetske opštine, gdje je odlukom lokalnog parlamenta priznat status vjerskih grobalja: ,,Planirajući time da javno-pravna ovlašćenja raspolaganja grobljima i grobnim mjestima ustupe Crkvi, što je već najavljena pozadina cijele ove pravne ofanzive vladajuće većine”.

Za sada su reagovali samo iz Prijestonice Cetinje, koja je pokrenula zvaničan spor za vraćanje groblja u selu Građani, koje je po istom scenariju upisano u svojinu Mitropolije.

Prijestonica Cetinje podnijela je tužbu Osnovnom sudu u tom gradu protiv Mitropolije crnogorsko-primorske (SPC) kojom se traži da seoska groblja u Građanima, u Riječkoj nahiji, koja su, kako navode, neosnovano upisana na MCP, budu vraćena u vlasništvo države, odnosno na raspolaganje opštini i tretirana kao opšta dobra koja nikako ne mogu biti predmet privatne svojine, odnosno crkvene organizacije. Sudski postupak je u toku.

Iz Mitropolije tvrde da brane svoju vjekovnu imovinu i da će za to koristiti sve zakonske mogućnosti. Smatraju da se u slučajevima tužbi protiv njih, radi o anticivilizacijskom odnosu prema Mitropoliji i njenoj imovini, te da takvi potezi ne služe vladavini prava ,,niti interesima građana Cetinja i Crne Gore“.

Iz STEGE su poručili premijeru da mu se obraćaju direktno zbog mogućnosti da on lično ili njegov pravni tim nije u potpunosti informisan o dometima i efektima ovakve izmjene zakona.  Od njega zahtijevaju „da Vlada povuče ovaj prijedlog zbog izuzetno velikog broja negativnih i vrlo opasnih posljedica predloženog i od Vlade prihvaćenog amandmana“.

Pozvali su i građane da ne dozvole da se promijeni postojeći svojinsko pravni režim na grobovima njihovih preminulih i da sa najvećim stepenom zabrinutosti prate postupanje Vlade i Skupštine po ovom pitanju navodi se u obraćanju.

Apel su uputili i na jedinice lokalne samouprave, Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti, pravne fakultete u Crnoj Gori, Udruženje pravnika Crne Gore, nevladine organizacije i ukupnu stručnu i akademsku zajednicu da sa posebnom pažnjom prouče, protumače i tretiraju ovo pitanje, te svojim institucionalnim i stručnim autoritetom ukažu na opasnost i sveukupne posljedice navedene izmjene Zakona o državnoj imovini.

,,Obaveza je svih da se ne remeti spokoj i vječni mir naših pokojnika, da groblja ne budu predmet dnevno-političkih zloupotreba i da podjele ne dopru do naših grobova”, ističu iz STEGE.

Da podjele nisu zaobišle ni mjesta vječnog počinka svjedoči nedavni primjer iz Mojkovca. Ispred crkve u ovom selu postavljen je jarbol koji nadvisuje sami vjerski objekat. Policija i mještani sela Štitarica dežurali su u noći između 3. i 4. novembra, čuvajući državnu zastavu ispred mjesne crkve i groblja. Njeno postavljanje na jarbol 3. novembra obezbjeđivalo je oko 50 policajaca iz susjednih gradova, kako bi se spriječio potencijalni konflikt između mještana.

Konflikt stanovnika tog sela oko zastave počeo je nakon što je jedna grupa postavila srpsku trobojku sa četiri ocila ispred seoske crkve Svetog Arhangela Mihaila. Kao reakciju na postavljanje trobojke, dio mještana postavio je crnogorsku državnu zastavu 2. novembra. Iste noći jarbol sa zastavom je posječen a zastava uklonjena, zbog čega je postavljanje nove obezbjeđivala policija.Crkva su 1896. sagradili mještani i do sada se ispred nje nije vijorila nijedna zastava.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo