Povežite se sa nama

OKO NAS

MOŽE LI AERODROM U BERANAMA POSTATI REGIONALNI VATROGASNI CENTAR: Stara ideja za novi početak

Objavljeno prije

na

Ideja da se potencijali aerodroma valorizuju kroz stacioniranje regionalnog centra za zaštitu od požara, realna je onoliko koliko su međunarodni fondovi spremni za njeno finansiranje. I taman toliko koliko nove vlasti ne nastavljaju praksu prethodnika, da lako obećaju i još lakše zaborave

 

Premijer Zdravko Krivokapić i predsjednik opštine Berane Tihomir Bogavac obnovili su priču o pretvaranju „zaboravljenog” beranskog aerodroma u regionalni centar za borbu protiv elementarnih nepogoda. Koliko je realna ta mogućnost?

Krivokapić je, nakon Berana, o tome govorio i u Nikšiću, kada je rekao da su ovogodišnji požari pokazali da je Crnoj Gori potreban centar za borbu protiv elementarnih nepogoda, ali da je to krupan projekat za koji je potrebno tražiti međunarodne partnere. U Beranama je nešto ranije ukazao na potrebu „regionalnog infrastrukturnog umrežavanja i pronalaženja jakih i pouzdanih stranih investitora”. Mada je tu bilo i priče koju smo već slušali. I to ne jednom. „Upoznat sam sa problemom uzurpiranja prostora koji pripada Aerodromu Berane koji se mora riješiti. Želja nam je da ovaj aerodrom oživimo jer ima fenomenalnu poziciju i već smo prepoznati kao avio-destinacija koja bi uvezivanjem nacionalne avio-kompanije i par uslovnih aerodroma mogla da ostvari značajno veći turistički dohodak”, rekao je Krivokapić.

Predsjednik opštine Berane je nakon premijerove posjete, ohrabren, saopštio da se ozbiljno razmatra inicijativa o pretvaranju beranskog aerodroma u regionalni centar za obuku pripadnika službi zaštite i spasavanja. On je kazao da bi taj centar kasnije trebao da posluži kao stacionar odakle bi se, uz upotrebu specijalizovanih aviona,  preventivno djelovalo tokom požara, poplava i drugih elementarnih nepogoda.

„Predočili smo premijeru Krivokapiću ideju da se beranski aerodrom pretvori u regionalni centar za obuku vatrogasaca, odnosno pripadnika službe zaštite i spašavanja. Taj centar bi ujedno bio i mjesto odakle bi se u vanrednim situacijama djelovalo u cilju spašavanja ljudi i materijalnih dobara. Ta ideja je naišla na odobravanje i mi se u lokalnoj upravi nadamo da će ona biti pretočena u djelo”, izjavio je Bogavac.

On je istakao da bi se na aerodromu formirao i takozvani humanitarni centar.

„Ideja je da se na pisti nekadašnjeg aerodroma stacionira i humanitarni centar. Iz njega bi se u vanrednim okolnostima distribuirali ljekovi, životne namirnice i ostale potrepštine na područja kojima je potrebna humanitana pomoć. To bi se radilo takođe uz pomoć specijalizovanih letjelica”, rekao je Bogavac uvjeren kako bi  realizacija ovog projekta Beranama donijela i nova radna mjesta.

„Radi se o projektu koji iziskuje aktiviranje brojnih sadržaja, a samim tim i otvaranje velikog broja radnih mjesta. To nam govori da je u pitanju izuzetno korisna investicija, jer glavni problem našeg i susjednih gradova je nezaposlenost. Pored toga, na ovom prostoru bi cirkulisao značajan broj ljudi što bi sve zajedno moglo da donese ekonomske i druge benefite”, kazao je predsjednik opštine.

Menadžer opštine Vladimir Đaković objašnjava da ideja o tome da se beranski aerodrom transformiše tako da bude regionalni vatrogasni centar, datira od ranije i ističe da mu je drago da se sada o tome vode i zvanični razgovori. On kaže da je po mišljenju onih koji bolje poznaju ovu materiju, Berane na geografskoj mapi idealno mjesto za centar koji bi mogao, osim Crne Gore, da pokrije nekoliko susjednih država, prije svega Srbiju, Albaniju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu pa i Hrvatsku.

„Kada se prostim metodom šestara na mapi zaokruži domet aviona koji bi bili nabavljeni za te potrebe, Berane se, sa infrastrukturom koju već ima, pokazuje kao najbolja moguća lokacija za taj centar. Pet specijalizovanih aviona bi za početak bilo sasvim dovoljno”, kaže Đaković.

Prema njegovim riječima, na ovom mjestu su idealni uslovi za korišćenje onih aviona koji se pune na aerodromu, ali i onih drugih, koji se pune u letu, zbog blizine Plavskog jezera. „Ostaje da se sa tom idejom konkuriše kod međunarodnih fondova, jer su potrebna značajna sredstva. Ali, u Beranama, zbog postojanja infrastrukture, prvenstveno piste koja je u dobrom stanju, trebalo bi mnogo manje novca nego da se od nule kreće sa neke druge pozicije”, ubijeđen je Đaković.

Aerodrom u Beranama ne radi tri decenije, a lokalne i državne vlasti su dvije decenije unazad obećavale njegovo reaktiviranje. Od tih silnih obećanja, koja su davana onoliko često koliko su bili česti izbori i o kojima se mogu napisati feljtoni, nikada nije bilo ništa. Jednog trenutka, još za vlasti DPS-a, činilo se da je stvar blizu relaizacije, i to onda kada su se inicijativom za aktiviranje ovog aerodroma državnom vrhu obratili svi predsjednici opština sa sjevera Crne Gore, bez obzira na partijsku pripadnost. I to je propalo.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su slijetali u vrijeme Drugog svjetskog rata. Saveznici su odatle prevozili partizanske ranjenike na liječenje u Italiju. Ovdje je  formiran i poznati sportski aero-klub Berane, iz kojeg su izlazili školovani piloti koji su kasnije letjeli širom svijeta za najpoznatije svjetske kompanije.

Pristanišna zgrada izgrađena je  šezdesetih godina kada je uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Danas je, naravno, najvećim dijelom neupotrebljiva. Desetak godina na liniji Berane– Podgorica–Berane i Berane–Beograd–Berane, pa i za Zagreb i Ljubljanu, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.

Vojska nekadašnje SFRJ (JNA) izgradila je 1974. godine veoma kvalitetnu pistu dužine blizu dva kilometra i širine skoro pedeset metara koja, i poslije četiri i po decenije, odolijeva zubu vremena.

Ideja da se potencijali aerodroma, zbog povoljne konfiguracije terena, valorizuju kroz stacioniranje međunarodnog centra za zaštitu od požara, realna je onoliko koliko su međunarodni fondovi spremni za njeno finansiranje. I taman toliko koliko nove državne vlasti ne nastavljaju praksu prethodnika – da samo daju obećanja u vezi sa valorizacijom beranskog aerodroma.

                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo