Povežite se sa nama

Izdvojeno

MUKE MUZEJA NA SJEVERU: Kulturna baština u  depoima i kućama

Objavljeno prije

na

Brojne su teškoće koje stoje na putu uspješnom funkcionisanju muzeja u većini opština na sjeveru Crne Gore.  Iako važe  za “hramove kulturne baštine” i dalje su nedovoljno promovisani kao dio turističke ponude, a vrijedni eksponati u nekim gradovima još su daleko od očiju šire javnosti

 

Stanje u muzejskoj djelatnosti Crne Gore treba unaprjeđivati i ono zahtijeva posebnu pažnju u novim strategijama Ministarstva kulture i medija, konstatovano je lani   iz tog resora.  Najdalje  od očiju i pažnje javnosti su  teškoće sa kojima se suočavaju u zavičajnim muzejima u opštinama na sjeveru.  Taj značajan dio  kulturne baštine često nije na adekvatan način ni prezentovan u turističkim ponudama, a nedovljno je poznat i “lokalcima”. Neuslovni prostori za eksponate, kasno i nestručno urađene rekonstrukcije, nedostatak kadra, samo su neke od muka koje su, tokom minulih godina, mučili  lokalni muzeji. U nekim sjevernih opštinama otvaranje muzeja ostaje godinama samo na obećanjima, a pojedini vrijedni eksponati još su dio privatnih kolekcija.

Prvi i jedini mojkovački muzej do sada, osnovao je, 60-tih godina prošlog vijeka, u svojoj kući, Mileta-Mrzan Rakočević. U  porodičnoj kući Rakočevića, nakon Miletine smrti,    decenijama je, daleko od očiju javnosti i interesovanja lokalne i državne vlasti, zbirka od nekoliko desetina eksponata, vezanih za srednjevjekovni grad  Brskovo, ali i  za Mojkovačku bitku i  Drugi svjetski rat.  Kroz Miletin muzej je, tvrde stariji Mojkovčani, od 1965. do 80-ih godina minulog vijeka, prošlo   nekoliko hiljada posjetilaca, uglavnom stranih turista.

Zavičajni muzej je jedno od obećanja, pred poslednje lokalne izbore u tom gradu. Obnova srednjevjekovnog  grada Brskovo, kroz repliku, takođe.  Na oba projekta  vrijedno rade, kazali su Monitoru, u mojkovačkoj Opštini.

“Budžetom je predviđeno 20.000 eura za izradu idejnog rješenja (ID) replike srednjovjekovnog kraljevskog grada Brskovo i još 10.000 eura za ID budućeg muzeja. Planirana je izrada  digitalna rekonstrukcija utvrđenja Gradina i rudarskog naselja Doganjica, a kroz virtuelnu turu i maketa srednjovjekovnog Brskova. Taj lokalitet je od neprocjenjivog značaja za opštinu Mojkovac. Izgradnjom replike srednjovjekovnog Brskova i njegovom afirmacijom naš grad će postati prepoznatljiv kulturno-turistički centar i van granica Crne Gore”, očekuju iz lokalne uprave.

Iz mojkovačke Opštine je ranije najavljeno da će, u okviru odluke o stipendiranju studenata deficitarnih zanimanja, stipendirati budućeg arheologa, koji će zasnovati radni odnos u budućem muzeju u Mojkovcu. Podsjećaju da je Brskovo, tokom 13. i 14. vijeka, predstavljalo najvažnije rudarsko naselje i brojni nalazi potvrđuju istorijske podatke o njegovom značaju. U istoriji i arheologiji, Brskovo je obilježeno kao grad u kojem je kralj Uroš Nemanjić (1242-1276) iskovao prvi novac tadašnje države.

Za razliku od Mojkovca, Kolašin dugo ima Zavičajni muzej, ali tek od nedavno nadležni pokazuju namjeru da se u tu ustanovu ozbiljnije ulaže. U toku je rekonstrukcija objekata zgrade, a kako je najvljeno, biće obezbijeđeni i bolji uslovi za čuvanje i izlaganje eksponata. U kolašinskom muzeju je stalna postavku istorije plemena Morače i Rovaca u XIX i prvoj polovini XX vijeka i stalna postavka Kolašin u NOR– u i  socijalističkoj revoluciji ,  etnografske zbirke, i zbirke slika – slikari i donatori, Legat likovne kolonije „Grad na Tari“ i Legat slikara Uroša Toškovića. No, za sada ta ustanova nema kustosa, a vrata Zavičajnog muzeja zanteresovanim turistima i dalje  otvara  bivša kustoskinja Draginja Kujović. Iako  penzionerka, s vremena na vrijeme,  volonterski radi svoj nekadasnji posao.

Uređenje tog objekata, kažu u Opštini,   “doprinijeće razvoju kulturno turističkih potencijala Kolašina”. To je, tvrdi, “prva adaptacija objekta nakon dužeg vremenskog perioda”. Očekuje se da će rekonstrukcija stovoriti i uslove da se, bez bojazni od vlage, i ostatak fundusa izoloži.

“Stolarija koja se obnavlja je stara i bila je, tokom godina, izložena raznim oštećenjima, poput truljenja drveta, loma, ogrebotina, pukotina ili deformacije što zahtijeva preciznost u radu, kako bi se stolarija vratila u provobitno stanje. Radovi na fasadi zahtijevaju više vremena zbog oštećenja usljed dugogodišnjeg izlaganja vremenskim uslovima, što podrazumijeva preciznost i veliku pažnju kako bi se očuvala autentičnost objekta. Uz to, mora se voditi računa o očuvanju i zaštiti originalnog izgleda i poštovanju propisa”,  kažu u lokalnoj upravi.

Objekat, u kojem je Zavičajni muzej, od 1. januara 1906. godine, odlukom tadašnje Vlade, proglašen je za državno dobro. U toj zgradi, tokom minulih  12 decenija, bile su smještene sve državne institucije, a, tokom drugog svjetskog rata, zloglasni četnički zatvor. Ta zgrada je jedna od najstarijih u Kolašinu i zauziima centralno mjesto na glavnom gradskom trgu.

Iako tvrde da je bjelopoljski Zavičajni muzej ponos tog grada, dugogodišnja rekonstrukcija objekata, kako se nedavno ispostavilo, više je štetila nego što je koristila. Tokom tog posla napravljeno je dosta propusta, pri čemu se u značajnoj mjeri odstupilo od projektom predviđenih radova, saopštila je je nedavno komisija Ministarstva kulture i medija. Rekonstrukcija je započeta u junu 2020. godine i još nije završena, pa je konstatovano “da kašnjenje ne pogoduje muzejskim predmetima koji se čuvaju u nepovoljnim uslovima, za koje postoji mogućnost da će se i pogoršati”. Prema  sporazumu Ministarstva, Opštine i UNDP-a, rekonstrukcija je trebalo da bude završena do 30. oktobra 2020. godine.

“Od svog osnivanja 1957. godine Muzej je rekonstruisan samo jednom i to 1982. godine, sa ne baš najboljim arhitektonskim rješenjima za izlaganje i uslovima za rad. Tako se najnovija rekonstrukcuja zgrade sa pravom može okarakterisati kao najveći poduhvat u kulturi Bijelog Polja u posljednjih 70 godina”, podsjećaju iz Opštine.

Komisija Ministrastva , međutim, konstatovala je da su   propusti napravljeni u segmentima  unutrašnje i spoljne arhitekture i enterijera. Naročito je, tvrde, problematičan prostor za izlaganje i opremanje, kao i radni prostor za stručno osoblje.  Na osnovu tih zaključaka, kako je najavljeno, sada slijedi ispravljanje grešaka, pa nije izvjesno kada će vrijedan dio kulturne baštine Bijelog Polja moći da vide posjetioci.

Zgrada muzeja je, takođe, svojevrstan,  spomenik kulture. Sazidana je na samom početku prošlog vijeka, za potrebu ruždije (srednje svjetovne škole). Poslije oslobođenja Bijelog Polja od turske vlasti,  1912. godine, u zgradi je bila smještena Državna realna gimnazija. Nakon Drugog svjetskog rata imala je razne namjene, a  1957. godine bila ustupljena Zavičajnom muzeju.

A bogati i vrijedni fundus  pljevaljskog Zavičajnog muzeja, već 70 godina,   u podstanarskom je  prostoru i nema nagovještaja da će skoro dobiti poseban objekat.  Iako je, od prije četiri godine, u objektu Doma kulture, dobio značajno prostoro proširenje, u odnosu na ranije, to, kažu u toj ustanovi, i dalje “nije dovoljno i optimalno za potrebe  muzeja”.

Fundus pljevaljskog muzeja je blizu 5.000 jedinica. Među  eksponatima je  jedno od najvrednijh pokretnih dobara Crne Gore – diatreta, luksuzna čaša izrađena od reljefno ukrašenog kristalnog bezbojnog stakla, koja potiče iz četvrtog vijeka. Ipak, godinama dok je trajala rekonstrukcija Doma kulture,  nije imao stalnu postavku i bio je zatvoren za posjetioce.  Među broinjim izazovima, kojeg se  kustosi još sjećaju bila je havarija na sistemu za grijenje u  Domu kulture, 1991. godine. Tada je značajan dio prostora bio uništen, a  eksponati  smješteni u depoima , daleko od očiju javnosti,  dug period.

Prema Zakonu o muzejskoj djelatnosti, Ministarstvo je dužno da redovno, a najmanje jednom u tri godine, provjerava da li muzej ispunjava propisane uslove za rad. Inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i primjenom propisa, obavlja, takođe  Ministarstvo preko inspektora za kulturnu baštinu.

                                                                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo