Povežite se sa nama

OKO NAS

Na izdisaju

Objavljeno prije

na

kite-surfing-4

„Pitam se čime smo to zaslužili? Predstavljamo li mi koga? Zašto su gotovo svi naši klubovi pred gašenjem? U opštini čak ne postoji ni referent za sport”, kaže ulcinjski sportski entuzijasta i bivši fudbaler Halil Truma. Sa sjetom se prisjeća da je još prije samo tri godine, kad je riječ o sportskim aktivnostima, Ulcinj bio jedan od najorganizovanijih gradova u Crnoj Gori. Tada smo, ističe Truma, samo u Fudbalskom klubu Otrant imali 150 mališana i juniora koji su trenirali, a danas taj klub praktično ne postoji. „Isto se dešava s gotovo svim ostalim klubovima”, napominje on. Zaista: tužna epizoda s FK Otrant najbolje oslikava stanje u ulcinjskom sportu. Taj klub će se u ovoj fudbalskoj 2013/14. sezoni takmičiti u Trećoj ligi Južne regije, đe ima još samo četiri kluba. Oni su prije toga već obavili žrijeb, ali će se on ponoviti, jer su se neki Ulcinjani predomislili i odlučili da ove sezone ipak treba da se takmiče u fudbalu, nakon što su lani prekinuli igranje čak i u toj ligi.

Ne bi se to uspjelo ni u ovoj godini da nije bilo dobre volje predsjednika Južne fudbalske regije Mihaila Đurovića, kao i usluga preregistracije koje će pružiti privatni lokalni Omladinski fudbalski klub Federal. I to je tek rezultat pritiska entuzijasta na lokalnu vlast, u čijem se vlasništvu nalazi taj klub, a ne nipošto njihova želja. Ko će od perspektivnih fudbalera igrati u klubu koji se takmiči u „beton ligi”, koja se tako popularno naziva jer se iz nje ne može ispasti. Nadalje, bez ikakvih sredstava klub ne može postati primamljiv za mlađe generacije, a bez toga nema perspektivu. „Treba nam 25 hiljada eura ukoliko želimo da se iduće godine takmičimo u višem rangu i pokrenemo omladince”, obrazlagao je opštinarima strategiju obnove ,,najvažnije sporedne stvari na svijetu” u Ulcinju jedan bivši član uprave tog kluba. Uzalud. Samo dvije godine ranije činilo se da za fudbal u Ulcinju idu bolji dani, ili da se vraćaju stari, s početka osamdesetih kada je ovaj klub bio nadomak takmičenja u Drugoj fudbalskoj ligi velike Jugoslavije, naravno u grupi Jug. Na čelo kluba, u februaru 2011. godine, došao je poznati sportski radnik i privrednik Pavle Pepđonović, dugogodišnji uspješni direktor Košarkaškog kluba Ulcinj. ,,Već sam razgovarao s predsjednikom Opštine gospodinom Nazifom Cunguom, koji je podržao moje viđenje kluba, osjetio sam pozitivne konekcije iz lokalne uprave. Izabraću uskoro Upravni odbor, očekuje nas mnogo posla”, kazao je optimistično Pepđonović u prvom intervjuu. I odmah prionuo na posao. No, poslije samo nekoliko mjeseci „pozitivne konekcije” više nije bilo. I on se pokupio i otišao.

Otrant je tonuo i više nema ni sopstvenog imena. Tužnije ne može biti za klub osnovan davne 1921. godine, što ga je svrstavalo među najstarije u zemlji. Uostalom, ništa se drugo ne može ni očekivati kada se zna da je za ulcinjski sport (i kulturu) iz opštinskog budžeta lani izdvojeno ukupno tek 16.910 eura. Ove su godine čelnici lokalne samouprave bili nešto velikodušniji pa su za sport (i kulturu) predvidjeli hiljadu eura više, ili oko 18 hiljada, od čega oko dvije trećine otpada na sport. Ako se zna da je u 2012. godini opštinski proračun iznosio oko 4,5 miliona, onda se lako može zaključiti da se za sportske aktivnosti u toj opštini izdvaja tek oko 0,3 odsto budžetskih sredstava. Prije samo pet godina sportskim kolektivima raspodijeljeno je šest puta više sredstava. Uspjehe su posebno nizali klubovi u borilačkim vještinama i košarkaši, a organizovani su izuzetno posjećeni turniri u malom fudbalu na plažama… Sada je sve prepušteno snalaženju entuzijasta. „Prepušteni smo sami sebi, a i više od toga. Da se čelni ljudi grada pitaju, a klub se vodi kao opštinski, ugasili bi ga”, kažu iz Košarkaškog kluba Ulcinj, koji igra u Prvoj crnogorskoj Erste ligi, a nastupao je i u regionalnim ligama. Interesantno je svakako da Ulcinj kao primorski grad nema plivački i vaterpolo klub, koji je imao prije pet decenija, a kao turistički centar nema ni gradski stadion ni sportsku dvoranu. Tek su nešto značajniji koraci u prethodnom periodu učinjeni u tenisu, stonom tenisu i rukometu. To je tim čudnije ukoliko se zna da je ovaj grad već decenijama mjesto u kojem na zimske pripreme dolaze sportisti iz svih zemalja regiona. Nekada su se tu, pored ostalih, pripremali i beogradski fudbalski klubovi Crvena zvezda i Partizan, ekipe iz BiH, Kosova, Makedonije. Već pune 23 godine proslavljena srpska atletičarka Olivera Jeftić iz Ulcinja kreće na sva velika takmičenja. „U Ulcinj dolazim redovno, od 1990. godine i spremam se za sva velika takmičenja. Uvijek sam ponosno izjavljivala da sam iz ovog grada odlazila na velika takmičenja i osvajala medalje, jer Ulcinj ima odlične uslove za rad”, govorila je Jeftićeva. Ali, tu opštepoznatu činjenicu u Ulcinju nema ko da iskoristi. Dok svi pričaju da bi turističku sezonu trebalo bar nekako produžiti, a ponudu poboljšati. Da to nije teško, uz samo malo predanog rada, dokazuju klubovi kajt-surfera na Velikoj plaži, koja je postala top-destinacija za taj ekstremni sport u evropskim okvirima.

Sto puta manje nego u Budvi

Analize opštinskih budžeta u zemlji pokazuju da se za sport izdvaja oko tri odsto ukupnih sredstava, a u Ulcinju deset puta manje. U apsolutnim brojkama dolazi se, na primjer, do sljedećeg podatka: u Budvi je lani sportskim klubovima opredijeljeno 1,3 miliona eura, u Ulcinju 100 puta manje! Činjenica da ove godine nijedna sportska nevladina organizacija nije dobila podršku za neki svoj projekat, upotpunjuje sliku odnosa trenutne ulcinjske vlasti prema sportu.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo