Povežite se sa nama

OKO NAS

Na izdisaju

Objavljeno prije

na

„Pitam se čime smo to zaslužili? Predstavljamo li mi koga? Zašto su gotovo svi naši klubovi pred gašenjem? U opštini čak ne postoji ni referent za sport”, kaže ulcinjski sportski entuzijasta i bivši fudbaler Halil Truma. Sa sjetom se prisjeća da je još prije samo tri godine, kad je riječ o sportskim aktivnostima, Ulcinj bio jedan od najorganizovanijih gradova u Crnoj Gori. Tada smo, ističe Truma, samo u Fudbalskom klubu Otrant imali 150 mališana i juniora koji su trenirali, a danas taj klub praktično ne postoji. „Isto se dešava s gotovo svim ostalim klubovima”, napominje on. Zaista: tužna epizoda s FK Otrant najbolje oslikava stanje u ulcinjskom sportu. Taj klub će se u ovoj fudbalskoj 2013/14. sezoni takmičiti u Trećoj ligi Južne regije, đe ima još samo četiri kluba. Oni su prije toga već obavili žrijeb, ali će se on ponoviti, jer su se neki Ulcinjani predomislili i odlučili da ove sezone ipak treba da se takmiče u fudbalu, nakon što su lani prekinuli igranje čak i u toj ligi.

Ne bi se to uspjelo ni u ovoj godini da nije bilo dobre volje predsjednika Južne fudbalske regije Mihaila Đurovića, kao i usluga preregistracije koje će pružiti privatni lokalni Omladinski fudbalski klub Federal. I to je tek rezultat pritiska entuzijasta na lokalnu vlast, u čijem se vlasništvu nalazi taj klub, a ne nipošto njihova želja. Ko će od perspektivnih fudbalera igrati u klubu koji se takmiči u „beton ligi”, koja se tako popularno naziva jer se iz nje ne može ispasti. Nadalje, bez ikakvih sredstava klub ne može postati primamljiv za mlađe generacije, a bez toga nema perspektivu. „Treba nam 25 hiljada eura ukoliko želimo da se iduće godine takmičimo u višem rangu i pokrenemo omladince”, obrazlagao je opštinarima strategiju obnove ,,najvažnije sporedne stvari na svijetu” u Ulcinju jedan bivši član uprave tog kluba. Uzalud. Samo dvije godine ranije činilo se da za fudbal u Ulcinju idu bolji dani, ili da se vraćaju stari, s početka osamdesetih kada je ovaj klub bio nadomak takmičenja u Drugoj fudbalskoj ligi velike Jugoslavije, naravno u grupi Jug. Na čelo kluba, u februaru 2011. godine, došao je poznati sportski radnik i privrednik Pavle Pepđonović, dugogodišnji uspješni direktor Košarkaškog kluba Ulcinj. ,,Već sam razgovarao s predsjednikom Opštine gospodinom Nazifom Cunguom, koji je podržao moje viđenje kluba, osjetio sam pozitivne konekcije iz lokalne uprave. Izabraću uskoro Upravni odbor, očekuje nas mnogo posla”, kazao je optimistično Pepđonović u prvom intervjuu. I odmah prionuo na posao. No, poslije samo nekoliko mjeseci „pozitivne konekcije” više nije bilo. I on se pokupio i otišao.

Otrant je tonuo i više nema ni sopstvenog imena. Tužnije ne može biti za klub osnovan davne 1921. godine, što ga je svrstavalo među najstarije u zemlji. Uostalom, ništa se drugo ne može ni očekivati kada se zna da je za ulcinjski sport (i kulturu) iz opštinskog budžeta lani izdvojeno ukupno tek 16.910 eura. Ove su godine čelnici lokalne samouprave bili nešto velikodušniji pa su za sport (i kulturu) predvidjeli hiljadu eura više, ili oko 18 hiljada, od čega oko dvije trećine otpada na sport. Ako se zna da je u 2012. godini opštinski proračun iznosio oko 4,5 miliona, onda se lako može zaključiti da se za sportske aktivnosti u toj opštini izdvaja tek oko 0,3 odsto budžetskih sredstava. Prije samo pet godina sportskim kolektivima raspodijeljeno je šest puta više sredstava. Uspjehe su posebno nizali klubovi u borilačkim vještinama i košarkaši, a organizovani su izuzetno posjećeni turniri u malom fudbalu na plažama… Sada je sve prepušteno snalaženju entuzijasta. „Prepušteni smo sami sebi, a i više od toga. Da se čelni ljudi grada pitaju, a klub se vodi kao opštinski, ugasili bi ga”, kažu iz Košarkaškog kluba Ulcinj, koji igra u Prvoj crnogorskoj Erste ligi, a nastupao je i u regionalnim ligama. Interesantno je svakako da Ulcinj kao primorski grad nema plivački i vaterpolo klub, koji je imao prije pet decenija, a kao turistički centar nema ni gradski stadion ni sportsku dvoranu. Tek su nešto značajniji koraci u prethodnom periodu učinjeni u tenisu, stonom tenisu i rukometu. To je tim čudnije ukoliko se zna da je ovaj grad već decenijama mjesto u kojem na zimske pripreme dolaze sportisti iz svih zemalja regiona. Nekada su se tu, pored ostalih, pripremali i beogradski fudbalski klubovi Crvena zvezda i Partizan, ekipe iz BiH, Kosova, Makedonije. Već pune 23 godine proslavljena srpska atletičarka Olivera Jeftić iz Ulcinja kreće na sva velika takmičenja. „U Ulcinj dolazim redovno, od 1990. godine i spremam se za sva velika takmičenja. Uvijek sam ponosno izjavljivala da sam iz ovog grada odlazila na velika takmičenja i osvajala medalje, jer Ulcinj ima odlične uslove za rad”, govorila je Jeftićeva. Ali, tu opštepoznatu činjenicu u Ulcinju nema ko da iskoristi. Dok svi pričaju da bi turističku sezonu trebalo bar nekako produžiti, a ponudu poboljšati. Da to nije teško, uz samo malo predanog rada, dokazuju klubovi kajt-surfera na Velikoj plaži, koja je postala top-destinacija za taj ekstremni sport u evropskim okvirima.

Sto puta manje nego u Budvi

Analize opštinskih budžeta u zemlji pokazuju da se za sport izdvaja oko tri odsto ukupnih sredstava, a u Ulcinju deset puta manje. U apsolutnim brojkama dolazi se, na primjer, do sljedećeg podatka: u Budvi je lani sportskim klubovima opredijeljeno 1,3 miliona eura, u Ulcinju 100 puta manje! Činjenica da ove godine nijedna sportska nevladina organizacija nije dobila podršku za neki svoj projekat, upotpunjuje sliku odnosa trenutne ulcinjske vlasti prema sportu.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje

 

U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.

Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.

U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.

Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.

Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.

Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VALORIZACIJA  SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe

 

Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.

Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300  hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.

Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica  Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.

,,Mi smo negdje od 2013. godine  uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.

Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.

,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.

Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.

Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja

 

„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.

Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.

Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.

Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.

Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.

,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.

Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.

U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.

„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.

Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.

A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.

Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.

Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.

,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.

                                                                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo