Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na premijerovu riječ

Objavljeno prije

na

 

Obradovali su se svi – đaci, roditelji, Ministarstvo prosvjete. Nakon 42 dana protesta cetinjski gimnazijalci vratili su se u školske klupe. Njihov jedni zahtjev – da direktor škole bude dosadašnji direktor Miomir Đurišić – još nije ispunjen. Javnost precizno ne zna šta im je na sastanku koji je bio presudan za prekid protesta obećao premijer Milo Đukanović. Nekako se očekuje da Đurišić, ipak bude direktor, ali se oko toga svi pomalo prave gluvi. Valjda da ne bi naštetili gimnazijalcima. Novi Školski odbor cetinjske Gimnazije izabrao je profesoricu engleskog jezika Natašu Stanojević za vršioca dužnosti direktora škole. Konkurs je raspisan i očekuje se da se Đurišić na njega prijavi. Za samo dva sata premijeru Đukanoviću uspjelo je ono što njegovim saradnicima nije mjesecima. Đukanović se zvanično uključio u rješavanje problema kada je stvar prijetila da se potpuno otrgne kontroli. Bilo je stiglo dotle da ministar prijeti zatvaranjem Gimnazije. Zašto je Đukanović sa svojim magičnim rješenjem čekao tako dugo – niko nije objasnio, a niko ni pitao. Možda je stvarno očekivao da ministarstvo konačno riješi stvar, a možda samo čekao da se totalno smrkne kako bi zasijao što jače.

O sadržaju razgovora sa Đukanovićem ni učenici ni njihovi roditelji ne žele da govore. Ubijeđeni su da će Đurišić ponovo biti na čelu najstarije Gimnazije u Crnoj Gori i tvrde da je ,,pobijedila demokratska Crna Gora”.

,,Premijer je jedini pokazao razumijevanje i ponudio konkretno rješenje”, kazala je predstavnica učenika Marija Martinović. Konkretno rješenje znači da će u školskom odboru biti ,,ugledni Cetinjani” – direktorica Muzeja Kralja Nikole Anđe Kapičić, šef filijale Prve banke Boris Prlja, direktor Bolnice Danilo Prvi Ivan Gazivoda i upravnica ginekologije na Cetinju Branka Lopičić. U Školskom odboru će nastavničko vijeće predstavljati profesorice Milica Vušurović i Nataša Stanojević, a predstavnik roditelja biće Dragan Popović. Od njih se očekuje da će izabrati ,,najbolje rješenje u interesu djece”.

I ranije je Ministarstvo prosvjete predlagalo da se izabere novi školski odbor, ali tada roditelji i učenici nijesu vjerovali da će ljudi koji bi u njemu sjedjeli izabrati Đurišića za direktora. Učenica Marija Martinović je rekla da im je sastav odbora, dogovoren kod premijera, prihvatljiv jer ga čine Cetinjani. Vjeruju da će, tako ugledni, raditi u interesu djece, za razliku od Podgoričana koji to možda ne bi radili.

Članovi Školskog odbora koji predstavljaju ministarstvo i Zavod za školstvo ugledni su i u vladajućoj koaliciji. Boris Prlja je bio šef lokalnog DPS-a, šef je banke familije Đukanović na Cetinju, sestrić ministra ekonomije Branka Vujovića. Ivan Gazivoda je u vrhu lokalnog SDP-a, Anđe Kapidžić je bila na listi vladajuće koalicije na prošlim lokalnim izborima, Branka Lopičić je bila politički aktivna – naravno u DPS-u.

Ministarstvo prosvjete je odmah nakon što je objelodanjeno da je postignut kompromis saopštilo da je za njih Đurišić i dalje neprihvatljiv i da će svojim članovina sugerisati da ga ne podrže. Napomenuli su, međutim, da ,,Ministarstvo prosvjete bira dva, a ne četiri člana”, školskog odbora. Što bi moglo da znači da neće iskoristiti mogućnost da stroge instrukcije daju i predstavnicima Zavoda za školstvo. Ali ne mora. Zavisi, valjda, od toga što je na sastanku rekao svemogući premijer…

Da učenici nemaju kud nego kod Đukanovića postalo je jasno na protestima u Podgorici kada su shvatili da se Crna Gora nije baš potrudila da im pruži podršku. Bilo je njihovih drugova iz gimnazija u Podgorici i Danilovgradu, bilo je i pokojeg profesora Univerziteta. Po ko zna koji put, crnogorski studenti, studentske organizacije, Univerzitet su zabili glavu u pijesak. Nije se čuditi – većina studentskih organizacija u Crnoj Gori čini bazu iz koji se regrutuju mladi DPS kadrovi.

Da je premijer jedina adresa kojoj se mogu obratiti vidjelo se i nakon parlamentranog odbora na kome je saslušavan ministar Sreten Škuletić. Tamo smo saznali da ministar, tokom 42 dana protesta, nije posjetio Gimnaziju jer ga učenici nijesu zvali. Nije čuo da su ga po cijeli dan preko medija prizivali u pomoć. Ne gleda, reče, televiziju. Silno zauzet, posao je prepustio saradnicima. Pomoćnik za srednje obrazovanje Marko Jokić sigurno će ostati upamćen po tome što mu je sedamnaestogodišnja učenica u TV emisiji rekla da nema kredibiliteta da sa đacima priča jer su ga uhvatili da laže. Čovjek je na to samo odgovorio – vi me nijeste dobro razumjeli. Socijaldemokratska partija je sugerisala ministru da ga smijeni, jer je čovjek pokazao neprofesionalnost i nesposobnost.

Izvjesna Lucija Adzić je đacima poručila da su i veće štrajkove od njihovog gasili. Ministrov savjetnik Mijajlo Đurić je učenike prepadao po stepenicama, nakon što ih Jokić nije primio u kabinet. Odavno znamo – dobar je Milo, nego su mu loši saradnici.

Jasno je da ministarstvo nije smjelo popustiti jer bi se isti scenario mogao ponoviti i u nekoj drugoj školi. Još ima negdje poneko kome se ne sviđa što DPS na mjestima direktora postavlja samo provjerene kadrove. Pa bi mogao pokušati da se pobuni. Biće interesantno vidjeti da li će neko od njih odgovarati pred premijerom što nijesu uspjeli da riješe problem u Gimnaziji i što su ga nasjekirali uoči lokalnih izbora na Cetinju. Đukanović nije smio dozvoliti da se grad, zbog Gimnazije, okrene protiv njega, pa se morao uključiti – lično. Da se vidi kome sve basta.

Trenutno su svi siti i na broju. Učenica Marija Martinović je kazala da će ponovo protestovati, ako Miomir Đurišić ne bude izabran za direktora. Najstariji đaci cetinjske Gimnazije rođeni su tri godine nakon što je premijer došao na vlast. I pružili su otpor. Veličanstven.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo