Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mićunović, Vojvodić & sin

Objavljeno prije

15 godina

na

nasbranislav-micunovic-1

Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine uplatilo je na račun Marketinške agencije MAPA 76 hiljada eura na ime navodnog duga iz 2007. godine, iako u izvještaju o neizmirenim obavezama Ministarstva iz te godine lijepo piše – da MAPI ne duguju ništa. To je podatak iz revizionog izvještaja Ministarstva turizma za 2008. godinu, koji je ove sedmice objavljen na sajtu Državne revizorske institucije. Kako se ministru turizma Predragu Neneziću desilo da od sebe i svog Ministarstva bez razloga napravi dužnika MAPE, čija je direktorica Radmila Vojvodić, rediteljka, profesorica i supruga njegovog kolege, ministra kulture Branislava Mićunovića – ostalo je nerazriješeno. PRIVATNE VEZE I DRŽAVNE PARE: Nije prvi put da Vojvodićeva tek tako dobije državni novac. Krajem iste 2008. njena je agencija, bez tendera, od Vlade dobila 76 hiljada eura za rad na kampanji promocije NATO-a u Crnoj Gori. Istina, teško da bi bilo kandidata koji bi, poput MAPE, mogli da se pohvale dugogodišnjom iskustvom i uspješnom saradnjom sa vlašću – marketinška agencija Radmile Vojvodić poznata je po predanom radu na izbornim kampanjama vladajuće partije.

Da je bez opravdanja od države dobila novac, Radmilu Vojvodić je prije nekoliko godina optužila i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora. MANS je tvrdio da je 50 hiljada eura koje je Vojvodićeva za neimenovani projekat tada dobila od Ministarstva kulture, u stvari način na koji je rediteljka Marija Perović, izrazila zahvalnost za skupocjenu snimateljsku opremu MAPE koju je koristila na snimanju filma Opet pakujemo majmune.

Da je 2008. godina, koja se pominje u izvještaju Državne revizijske komisije, plodonosna za porodicu Vojvodić-Mićunović pokazuju i njihovi imovinski kartoni. Te godine, kada je Branislav Mićunović sa mjesta direktora Crnogorskog narodnog pozorišta izabran za ministra kulture, prilično se popravilo i do tada ne tako loše imovinsko stanje čuvene režiserske porodice.
,,Ukupna primanja porodice Mićunović u 2007. godini iznosila su 2443 eura, da bi se u 2008. godini povećala na 3373 eura. U 2009. ta cifra iznosi oko 4.039 eura”, stoji u njihovim finansijskim kartonima. ,,Supruga Branislava Mićunovića podigla je kredit u 2008. godini, i kupila poslovni prostor površine 240 m2. Mićunović pritom, nije podnio poseban izvještaj na promjenama u imovini većim od 2000 eura, što je po Zakonu bio obavezan da učini”, konstatuje MANS. Radmila Vojvodić je uvećala i svoje vlasništvo u MAPI. Ona je 2007. godine posjedovala 8,89 odsto Agencije MAPA, dok se u 2008. i 2009. godini njen procenat vlasništva povećava na 12,96 odsto.
U godini kada je postala ,,gospođa ministarka”, Radmila Vojvodić je režirala i prvu crnogorsku operu – Balkanska carica. Za njenu realizaciju dobila je 100 hiljada eura od Prve banke, gdje je iste godine bila u Upravnom odboru.
,,Tih stotinu hiljada eura, tek je dio utrošenih sredstava”, objasnio je producent opere Zoran Živković.
POLITIKA I KULTURA: Sa velikim projektima porodica Mićunović-Vojvodić nastavila je i ove godine.
Nedavno je, na Cetinju, u Zetskom kraljevskom pozorištu, održana premijera predstave Otelo, koju je režirao mladi Veljko Mićunović, sin. Kako je sam izjavio, Otelo je skup projekat, ali ,,je bilo skupljih”. Zvanično nije saopšteno koliko je koštao Šekspir na Mićunovićev način, ali ni koliko je za tu predstavu izdvojio Zetski dom na Cetinju, koji se naknadno uključio u koprodukciju. Projekat mladog Mićunovića započeo je kao koprodukcija Srpskog narodnog pozorišta, Grad teatra iz Budve i sarajevskog festivala MESS.
Srpsko narodno pozorište je odustalo zbog nedostataka novca, pa je taj nedostatak nadoknadio Zetski dom. Nezvanično se, među kulturnim poslenicima pominje da je projekat koštao 300 hiljada eura. Ako je to tačno, to je više od trećine godišnjeg budžeta Zetskog doma.
Ni mladi Mićunović, ali ni ministar nijesu reagovali na optužbe da se radi o nepotizmu u crnogorskoj kulturi, te da Zetski dom nije ni moglo da odluči o valjanosti ulaska u taj projekat, pošto nema umjetničkog direktora. Istina, kritike su se uglavnom mogle čitati na sajtovima, blogovima, forumima. Van virtuelnog svijeta – tišina. I dobre kritike.
Najprodavanija predstava na ovogodišnjem Kotor art festivalu bila je predstava Na letovanju, koju je režirala Radmila Vojvodić.
Sem režiranja, Vojvodićeva, odnosno agencija MAPA, je za Kotor art festival radila i medijsku promociju. Slučajno, suprug, ministar Mićunović počasni je predsjednik istog Kotor art festivala još od 2007, kada je bio direktor Crnogorskog narodnog pozorišta. U kulturnim krugovima Mićunoviću prebacuju za pokušaj da od Kotor arta napravi najveći ljetnji festival u državi, na uštrb budvanskog Grad teatra, ali i svih onih koji su, poput glumice Tihane Ćulafić koja je vodila risanski festival Teuta pokušali da naprave nešto drugačije. Risanski festival poređen je sa FIAT-om. Konačno, Kotor art je usisao risanski festival, a Tihana Ćulafić smijenjena sa pozicije direktorice kotorskog Centra za kulturu.
Kotor art festival je ove godine, na inicijativu Mićunovićevog ministarstva dobio i pokroviteljstvo UNESCO-a. Ministar je, inače član Nacionalne Komisije za saradnju sa UNESCO. Zbog te je funkcije MANS tražio da se ispita da li je ministar u konfliktu interesa.
Da ministar ne voli kad se drugačije misli, pokazao je i nakon što je Kotor art festival javno kritikovao slikar Zoran Živković. Mićunović ga je nazvao slikarom ,,slabog opusa”.
Opus mladog Mićunovića, koji je prethodno režirao tek dvije predstave, nije, međutim, bio prepreka da mu se prepusti veliki komad poput Otela.
Bračni par se ruku pod ruku našao i na ovogodišnjem podgoričkom sajmu knjiga. Dok je sajam finansiralo ministarstvo sa 15 hiljada eura, MAPA je bila zadužena za njegov ,,vizuelni identitet”.
Vojvodićeva i Mićunović su zajedno i u Dukljanskoj akademiji nauka, koja je od Ministarstva kulture ove godine, na konkursu za finansiranje kulturno-umjetničkih manifestacija i festivala dobila 10 hiljada eura za jubilarne svečane manifestacije. Kolege su i na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.

CENTRALIZACIJA: Dobre porodične veze Mićunovića možda i ne bi bila tema za novinske članke da ministar nije za svog mandata prepoznat kao neko ko je centralizovao crnogorsku kulturu i kulturnu politiku.

Za vrijeme njegovog mandata donijet je Zakon o kulturi koji ne samo da podržava centralizaciju, nego i ministrovu samovolju. Tako, na primjer, Nacionalnu strategiju za kulturu u Srbiji usvaja Skupština, u Crnoj Gori – ministarstvo. Ko će u Nacionalni savjet za kulturu, opet bira ministar. Isto je i za izbor direktora ustanova kulture. Nacrt zakona o kulturnim dobrima ukida nadležnosti Zavoda za zaštitu spomenika i predviđa jedinstvenu ,,Upravu” pod nadležnošću ministarstva.

Umjetnici se žale da nema više kao nekada – ne vole te u jednoj kulturnoj ustanovi, nađeš mjesto u drugoj. Bogati opus mogu imati samo oni bliski sa ministrom. Lijepo to kaže slogan Mićunovićevog ministarstva – Crna Gora, jedna kulturna adresa.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

20 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

20 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

20 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo