Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Devedesete u modi

Objavljeno prije

15 godina

na

nasmonitor

U nedavno objavljenoj knjizi o globalnoj uvezanosti organizovanog kriminala Mekmafija, britanski novinar Miša Gleni citira sagovornika – dobrog poznavaoca ruske ekonomsko-političke elite: Oni nijesu tolike sirovine da vas ubiju. Angažovaće najskuplje advokate i pravnike i vući vas po sudovima – dok ne umrete. Izgleda da su i neki naši moćnici pročitali knjigu – tek da vide gdje se sve i kako pominju. Pa im se svidjela ideja. Crnogorska sudska vlast je, još jednom, udarila na medije i zakonom garantovanu slobodu informisanja. DŽABA PRIČA I PAPIRI: Zoran Šćepanović, sudija Osnovnog suda u Podgorici, odlučio je da su novinar Petar Komnenić i nedjeljnik Monitor tekstom Sudije pod prismotrom oklevetali njegovog kolegu Ivicu Stankovića, sudiju Vrhovnog suda. Komnenić je kažnjen sa tri hiljade eura, dok je Monitor dužan da na svojim stranicama objavi kompletnu presudu.

Prethodno se sudija Ivica Stanković, povodom istog teksta žalio i Novinarskom samoregulatornom tijelu, koje je prosudilo da je članak urađen u skladu sa novinarskim kodeksom i da autorskih propusta nije bilo. To, ipak, nije pomoglo Komneniću i Monitoru da izbjegnu kaznu.

Sudiju Šćepanovića nije zbunilo ni to što je svjedok Radovan Mandić, bivši sudija Višeg suda a sada advokat, potvrdio navode Komenićevog teksta uz konstataciju da su, pod mjerama tajnog nadzora bili ne samo on i Ivica Stanković već ,,još polovina sudija Višeg suda”.

U odluci da osudi Komnenića Zorana Šćepanovića nije pokolebala ni činjenica da je Veselin Veljović, direktor Uprave policije na indirektan način potvrdio da je na zatvorenoj sjednici parlamentarnog Odbora za bezbjednost sudije Mandića i Stankovića pomenuo u kontekstu ometanja i blokiranja pojedinih istraga. A to je, smatra se, tužilaštvu dalo motiv da naloži njihovo tajno praćenje. Na pitanje zašto je, kada su mediji objavili da je na zatvorenoj sjednici Odbora kritikovao trojicu sudija, Veljović demantovao da je pominjao Ratka Vukotića, dok nije osporio informacije vezane za Stankovića i Mandića, direktor Uprave policije je pojasnio da – ,,nije demantovao ono što nije trebalo demantovati”.

Monitoru i njegovom novinaru nije pomoglo ni to što su uz tekst Sudije pod prismotrom, a kasnije i kao dokaz na suđenju, priloženi faksimili dokumenata iz kojih se vidi da istražni sudija Hamid Ganjola od specijalnog tužioca Stojanke Radović traži da mu ,,u što kraćem roku” vrati spise predmeta ,,formiranog povodom prijedloga Specijalnog tužioca RCG, Radović Stojanke, za izdavanje mjera tajnog nadzora Kri.br.515/06 – M.T.N. koji su dostavljeni na uvid istoj na njen lični zahtjev”.

Ganjoli, objašnjeno je u Monitorovom tekstu, predmet treba pošto su se prisluškivane sudije pozvale na zakon koji im omogućava da izvrše uvid u podatke koji su prikupljeni njihovim praćenjem i prisluškivanjem telefona, pošto preduzete mjere tajnog nadzora nijesu dale materijala za podizanje optužbe protiv njih. A iz tužilaštva je umjesto zatraženog dosijea stigao odgovor: ,,U našoj službenoj evidenciji nije evidentiran nijedan predmet istražnog sudije Višeg suda iz Podgorice sa tom oznakom. Takođe nije evidentirano ni da je od Višeg suda u Podgorici traženo dostavljanje na uvid spisa predmeta”.

Sudija Zoran Šćepanović ni u ovoj prepisci nije prepoznao materijal dovoljan da potvrdi interes javnosti da bude informisana o ovim, blago rečeno, čudnim dešavanjima, ali ni dokaz da su Monitor i njegov novinar objavili istinu. Ili je zaključio da u zemlji u kojoj iz Vrhovnog suda nekažnjeno može nestati djelovodnik sa evidencijom o načinu na koji su potrošene stotine hiljada eura, novinare ne treba i ne smije da interesuje to što iz tužilaštva nestaju predmeti sa tajno prisluškivanim razgovorima sudija Višeg suda.

,,Suština ove odluke je”, smatra Komnenić, ,,da sud nije smio da oslobađajućom presudom ovjeri ovu priču jer bi to ozvaničilo njenu autentičnost i pokrenulo pitanje zašto tužilastvo i nadležni državni organi nakon svjedočenja Radovana Mandića nijesu pokrenuli istragu o tome ko je zloupotrebljavao mjere tajnog nadzora? Šta se desilo sa tim predmetom? Šta je tokom te procedure prikupljeno i da li eventualno taj materijal i danas služi za ucjenjivanje pojedinih ljudi, pošto Mandić tvrdi da je prisluškivana polovina sudija Višeg suda”.

I OVAKO I ONAKO: Interesantno je da je kontroverzna presuda sudije Zorana Šćepanovića u neskladu i sa njegovom dosadašnjom praksom.

Prije nepunih godinu dana on je odbacio tužbu za klevetu koju je Nebojša Medojević podnio protiv Tamare Nikčević, nekadašnje urednice TV Pink Montenegro zbog toga što je u informativnim emisijama ove televizije prenijela ,,otvoreno pismo” Vladimira Bebe Popovića upućeno RTV Crne Gore. Kako je javnosti prenio advokat Labud Šljukić, sudija Šćepanović je prilikom izricanja oslobađajuće presude naveo da ne može postojati odgovornost glavnog urednika ukoliko se zna autor, kao u konkretnom slučaju, bez obzira na to što tamo stoji i to da je Medojević osnivač „najveće mafijaško-pljačkaške organizacije – G 17 plus – koja je uništila Srbiju”.

Sudija Šćepanović je, uostalom, javnosti već poznat kao jedan od glavnih aktera jednog od najbizarnijih suđenja u Evropi 21. vijeka.

Riječ je o suđenju napadačima na Željka Ivanovića, direktora Vijesti, na kome su se optuženi trudili da dokažu svoju krivicu, dok su Ivanović i svjedoci tog mučkog napada bili jednoglasni – batinaši iz mraka kraj restorana Ribnica nijesu sjedjeli na optuženičkoj klupi. Šćepanović je opet odlučio da ne vjeruje jednom od osnivača medija koji je, zbog kritičkog stava i neselektivnog objavljivanja informacija, pao u nemilost crnogorskih vlasti. Tako je osudio ,,nikšićke dobrovoljce”.

POSLJEDICE: Napravimo korak u nazad – do 4. septembra ove godine kada je Šćepanovićev kolega Blažo Jovanić presudio da je dnevnik Vijesti skupa sa Nebojšom Medojevićem dužan da solidarno isplati 33 hiljade eura kao naknadu za ,,nematerijalnu štetu” tužiocu – privrednom društvu MNSS BV. Krivica Vijesti se, po Jovaniću, ogleda u tome što su objavili Medojevićev autorski tekst (podsjetimo – isto nije smetalo Šćepanoviću kada je u pitanju bio TV Pink).

U Crnoj Gori je, dakle, za medije koji nijesu po mjeri vlasti postalo kažnjivo prenositi stavove i mišljenja javnih ličnosti i političara o aktuelnim društvenim problemima. Istovremeno, kažnjivo je istraživati i objavljivati prikupljene podatke, uz poštovanje svih zakonskih normi i profesionalnih standarda, ako oni nekome nijesu po volji. Odranije je poznato (slučaj Emir Kusturica) da ovdašnji sudovi ne gledaju blagonaklono ni na komentare kojima se mogu naružiti lik i djelo pripadnika ovdašnje elite ili njihovih prijatelja.

Preostaje samo (sudski proces je u toku) da nepodobni mediji budu kažnjeni i zbog citiranja zvaničnih saopštenja državnih institucija, pa da slika zvaničnog nasilja nad ovdašnjim medijima postane kompletna. Devedesete su opet u modi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

15 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

15 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

15 sati

na

19 Aprila, 2024

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo