Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Deložirani šampioni

Objavljeno prije

na

U julu ove godine član boćarske reprezentacije Crne Gore Miroslav Petković, osvojio je prvu zlatnu medalju za naš nacionalni tim na Mediteranskim igrama u Peskari. Ovaj veoma talentovani Tivćanin član je Boćarskog kluba Val iz Herceg Novog. U finale se plasirao daleko ispred svih takmičara i slavio ubjedljivu pobjedu ispred trojice finalista u disciplini – precizno izbijanje. Prije samo nekoliko dana, na svjetskom prvenstvu u Lionu, osvojio je bronzanu medalju, takođe u disciplini precizno izbijanje i srebrnu medalju u disciplini – krug. SUMORNA STRANA: Ovako zanimljiva prezentacija sporta, ima sumornu stranu izmještanja, bagatelisanja i deložacije. Boćarski klub Val iz Herceg Novog, nakon dugogodišnjeg rvanja s opštinskim moćnicima i njihovim sportskim pulenima, izbačen je s rive na livadu. Kultno okupljalište plivača, ronilaca, ribara, jedriličara i boćara legendarni Škver, prije dvije godine ostao je bez atrakcije boćanja. Teren je izbetoniran. Usprkos svemu, Jedriličarski klub Jugole Grakalić uspio je u svom naumu: zasjeo je na opštinski posjed i deložirao Boćarski klub Val. Proširio se na uštrb tradicije, povrijedivši građane, igrače i publiku ovog mediteranskog sporta. Da muka bude veća, jedriličari na ovoj parceli imaju samo pravo korišćenja, bez prava vlasništva.

Sekretar i trener Boćarskog kluba Val Čedo Odalović objašnjava: „Ovu sramnu deložaciju sproveo je Jedriličarski klub Jugole Grakalić iz Herceg Novog, uz svesrdnu pomoć gradonačelnika Dejana Mandića. Njegov prethodnik gradonačelnik Đuro Ćetković, nije dozvoljavao ovakve rabote na Škveru.”

KONAČNI UDARAC: Boćarski klub još 1991. u dopisu upućenom opštini tražio je „da se tereni od buća izuzmu od iznajmljivanja ili komercijalizovanja u bilo koje svrhe”. Niko im nije odgovorio, a u ime kluba potpisao se predsjednik Srđe Vukotić. Razlog za ovakvo obraćanje bila je želja da trajno zaštite i osiguraju boćarski teren od eventualnih mahinacija i uzurpacija.

„U tom periodu načelnica za društvene djelatnosti i opštu upravu bila je Olivera Doklestić, koja se složila s naumom jedreličara i predložila da se boćari izmjeste u brda, na Španjolu. Kasnije je tužila mene i Nikšu Gojkovića po privatnoj tužbi, za nastale duševne boli. Srećom, ovaj proces je okončan pomirenjem. Koju godinu kasnije, njen nasljednik Rade Božović, iako kadar gradonačelnikove opštinske svite, bio je jedini protiv ovog izmještanja. Na žalost, sam nije mogao ništa. Tako da je konačni udarac ‘preciznog izbijanja’ boća iz centra grada odradio lično – gradonačelnik Dejan Mandić”, rezigniran je Čedo Odalović.

KOMERCIJALIZACIJA: „Žalosno je što je uništena 40-godišnja tradiciju. Ljudi su navikli da dolaze, da učestvuju u našim feštama i da se druže. Ali, teren je izbetoniran i za debele pare iznajmljuje se bogatim jahtašima. Jadno je da je sve podređeno dvojici-trojici ljudi inače poznatog klana. Iznajmljivači-jedriličari, ne poznaju pojam -fiskalni bon. Nekome privatno ide novac od ležarina, što nijesu nimalo male cifre. Na primjer, za gliser ili brod plaća se polugodišnja ležarina u iznosu od dvije do četiri hiljade eura. Dok neko prođe jeftinije, drugi plaćaju danak. Tu su i novci od brodskih vezova, pa iznajmljivanje kabina, pa izvlačenje brodova, barki „na kraj”… Mislim da je u sve upletena i srpska politička struja ovog mjesta. Bola im je oči crnogorska zastava na boćarskom terenu. Siguran sam da je osim finansijskih, bilo previše ‘ostalih razloga’ za našu trajnu deložaciju s novske rive”, kaže Odalović.

Njihove klupske prostorije i tereni sada su na Toploj, odnosno na livadi između CB Herceg Novi i osnovne škole. Uz pomoć Ministarstva prosvjete i nauke, bivšeg direktora OŠ Dašo Pavičić Žarka Mandića i donatorstvo Nikše Gojkovića, vlasnika preduzeća Val napravljena su ta četiri terena.

Na Škveru smo se okupljali, družili i postizali hvale vrijedne rezultate. Osvojili smo šest prvenstava bivše Jugoslavije i čak tri prvenstva u nezavisnoj Crnoj Gori, reći će vam mnogobrojni zaljubljenici ovog sporta.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo