Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Nada

Objavljeno prije

na

Američkom turisti Juriju Sigalovu bilo je dovoljno dva dana  da shvati da je ovdje džaba plavlje nebo i more nego drugdje. On je otišao, a nama ostaje nada da će  ovo  bitu proljeće jedinstva i promjena

 

Dobar dan. Ja bih da prijavim kriminal,ali molim vas, samo ako je u smjeni psihički stabilan policajac, ako pripada zdravom  tkivu, a najbolje bi bilo, ako može, da nije dio nijednog  političkog ili kriminalnog klana. Da, i da nije hapšen za teška krivična djela i sumnjičen za zloupotrebu službenog položaja. I da se ne ljuti što sam zviždao dok sam prolazio pored njega  tokom građanskih protesta. Aha, onih nekoliko takvih nijesu trenutno na poslu. Pa ništa onda, drugi put. Ako ostanem živ. Tako bi nekako trebalo da izgleda pokušaj crnogorskog građanina da podnese uspješnu policijsku prijavu.

Zvuči pretjerano? Ovonedjeljne vijesti iz  bezbjednosnog sektora: u Upravi policije radi preko 120 psihički nestabilnih službenika, podaci su Savjeta za građansku kontrolu policije. Savjet je istovemeno upozorio da bi ta brojka, imajući u vidu  metodologiju kojom se vodi statistika, mogla biti veća.

Pa onda:Zoran Lazović, bivši Kalićev svat i  oficir za vezu sa Đukanovićem, kako ga naziva bankar insajder Duško Knežević,  sve su prilike dolazi na čelo specijalnog odjeljenja Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Nakon prozivke zbog prisustva na Kalićevoj svadbi dok je bio funkicioner Agencije, te drugih kontroverzi, Lazović je penzionisan, pa nedavno vraćen u službu, da bi se sada vinuo u bezbjednosne visine. Njegov uspon  tumači se različito. Neki  kao Đukanovićevo uspostavljanje kontrole ne samo nad Agencijom za nacionalnu bezbjednost, nego i nad Markovićevim kadrovima u toj instituciji. Neki da ga Marković ovako drži uza sebe. Teško je razmrsiti dvorske konce. Uglavnom,  svi su na istom zadatku. Kada je otvorena afera Koverta, Duško Knežević je tvrdio da je Lazović ne samo  oficir za vezu specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa Đukanovićem, već i jedan od stvarnih vlasnika kompanije Bemax, koja od države ubira stotine i stotine miliona eura. Sposoban.

Ove sedmice su dvojica policajaca iz Sektora za zaštitu objekata i ličnosti uhapšeni u akciji protiv organizovane kriminalne grupe koja se bavila trgovinom ljudima. Zdravo bili, nisu jedini.

Zaposleni na Policijskoj akademiji tražili su  smjenu i hapšenje direktora te ustanove Bobana Šaranovića zbog različitih zloupotreba i nezakonitosti. Oni tvrde da su se zbog svakodnevne torture i apsolutne moći jednog čovjeka u toj ustanovi, obraćali premijeru i ministrima, ali da im ovi nijesu  odgovorili. A i šta će, da kažu – dršte se, mi bar  znamo kako je to.

Ko što ne zna ni Veselin Veljović šta da odgovori ovima iz URA, koji od njega traže da im objasni zašto je policija oduzela kombi na kom je ispod slike Mila Đukanovića  pisalo – kraj poslednjeg diktatora. Kad je Veljović posljednji put  odgovarao na pitanja o Šefu, rekao je da ne može da zamisli da mora da ga uhapsi. A možeš misliti kako mu je teško  da gleda njegovu sliku na kombiju.

Mediji su ove sedmice javili i da počinje suđenje policajcima zbog zlostavljanja trojice mladića u centru Podgorice. Ali samo dvojici od njih nekoliko koji su učestvovali u ovom nasilju a što se i vidi na  snimku koji je objavljen u medijima, nakon čega je slučaj i procesuiran. Ostali policajci sklopili su sporazum sa tužilaštvom, da odsluže dva i po mjeseca kazne zatvora. Pa da se valjda vrate u službu.

Američkom turisti Juriju Sigalovu bilo je dovoljno dva dana da shvati da je  ovdje džaba plavlje nebo i more. On se čim je kročio  na crnogorsko tlo osjetio ,,nebezbjedno”, nakon čega je kazao da se ovdje više nikad neće vratiti. Pretučen je dok je do svog apartmana išao privatnim stepeništem bezbjednosno interesantnih osoba. Nakon što ga je napadač pljunuo, kazao je: ,,Ovo nije Amerika,ovo je Crna Gora”. Pa e, na žalost.

Sigalov je rekao da je čuo o korupciji o pravosuđu i policiji i da zato neće  ništa da preduzima. Ovdje se nikad neće vratiti.  Ne daj Bože da je stigao da uključi TV i informiše se kako su nam bezbjednosno interesantne osobe glavni biznismeni u zemlji,  da odgleda reprizu gostovanja specijalnog tužioca na Prvoj ili baci pogled na prenos drżavnog udara, mada može i prenos skupštine. Da se uputi u afere o Prvoj familiji i one naše priče  o podjelama, gdje su čak i žrtve naše ili njihove, pa se za onima na mostu u Murinu žali, a za onim iz Kaluđerskog laza ne, ili obratno.

Pametan je momak, samo bi sjeo i plakao, šta drugo.

Jurij je otišao. Kao i onaj  izbjegli sirijski advokat koji je stigao u Crnu Goru bježeći pred svojom mukom i rekao da bi radije umro nego ovdje ostao. Nama koji ostajemo ostaje tek nada  da će ovo biti to proljeće jedinstva i promjena.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

SPC, prva grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na predlog MPC legalizuje se metalna crkva na Rumiji, gradonačelnik Budve sklapa „istorijski sporazum“ sa mitropolitom Joanikijem po kom će  SPC da časti hram i milion eura, dok policija čeka da ih mitropolit Metodije pusti da oduzmu spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišiću.  Samo još da se poglavari SPC pojave kao potpisnici ugovora sa EU, ako nas tamo ipak uguraju

 

Ko ne zna šta nam piše u Ustavu i zakonima, pomislio bi, čitajući ovdašnje medije, da je SPC u Crnoj Gori – izvršna vlast. Ili, što bi rekao predsjednik parlamenta Andrija Mandić za tužilaštvo kad ne igra po njegovom – „osjećamo spremnost da se uspostavi četvrta grana vlasti“. Tačnije: SPC, prva grana vlasti.

Nekoliko ovonedeljnih ilustracija: na predlog MPC legalizuje se metalna crkva na Rumiji, vojnim helikopterom na to mjesto spuštena 2005. godine. Gradonačelnik Budve sklapa „istorijski sporazum“ sa mitropolitom Joanikijem po kom će SPC da časti milion eura i hram u toj opštini.  Dok policija čeka da se  na radnom mjestu pojavi mitropolit Metodije, da ih pusti da oduzmu spomenik četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću koji SPC čuva u manastiru, kraj ikona.  Samo još da se poglavari SPC pojave kao potpisnici ugovora sa EU, ako nas tamo ipak uguraju.

I budžet je tijesno spojen sa crkvenim. “Sporazumom se Opština Budva obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od 1.000.000 eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu”, navodi se u saopštenju tamošnje vlasti o “prvom sporazumu ove vrste”.  Pošteno.  Budvanska vlast nadmašila je i državnu. Koja je od  2011. do prošle godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta  isplatila 1,9 miliona eura, a Mitropoliji Crnogorsko primorskoj  1,6 miliona eura. Onako, da imaju.

Još važnija je druga dimenzija ovonedeljnih vijesti o udruženom radu SPC i vlasti. Postavljanjem limenog objekta na Rumiju 2005 godine.  prekinuta je viševjekovna tradicija prema kojoj su vjernici svih konfesija, poštujući kult Svetog Vladimira, jednom godišnje iznosili krst na tu planinu.  Pjevalo se da u starom i slavnom gradu Baru, ispod svete planine ,,žive tri vjere koje neće da se dijele”. Instaliranjem crkve na Rumiji SPC je za sebe nastojala da prigrabi kult Sv. Vladimira koji je upisan u registar kulturnih dobara Crne Gore kao nematerijalno kulturno dobro. Vlast je to sada legalizovala. Toliko i o multikulturalnosti.

Pitanje bronzanog ratnog zločinca u manastiru Đurđevi stupovi u Beranama nije samo pitanje  “oduzimanja predmeta krivičnog djela”, što je policijski zakonski osnov da Pavla Đurišića konfiskuje od SPC, odnosno vladavine prava.  To je jedno od najsuštinskijih pitanja ovoga društva. Ako je bronzani Pavle Đurišić jači od institucija, možemo se samo s nostalgijom prisjećati “antifašističkih temelja Crne Gore”. A bogami i sekularne države.

Dio vlasti je navijao, a drugi dozvolio da spomenik  Đurišiću bude najprije postavljen u Zaostru kod Berana, a onda unešen u crkvu, gdje ga između ostalog štiti Temeljni ugovor koji je sa SPC potpisao bivši premijer Dritan Abazović. Još jedan “istorijski sporazum”. Predsjednik države je tada ocijenio da je “podizanje spomen-obilježja osobi koja simbolizuje fašističku kolaboraciju, etničku i vjersku mržnju, i masovne zločine nad civilima, direktan pokušaj rehabilitacije ideologije koja je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima antifašističke Crne Gore”. Malo kasnije je  uručio orden pokojnom mitropolitu Amfilohiju, koji je između ostalog tvrdio da se Đurišić “borio za evropsku demokratiju” i da je “ubijen samo zato što nije bio za marksizam”. Za premijera su sve to „seoske teme“.

Ako je Đurišićeva „evropska demokratija“, ona  za koju se dio vlasti zalaže kad se hvali „najboljim izvještajem EK od početka pregovora“ i zaklinjanjem u evropski put Crne Gore, onda nije samo problem to što nas u Briselu vide kao budućeg trojanskog konja Evrope.  Problem je što ćemo u takvoj zemlji živjeti.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nedovršeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nefunkcionalne institucije ostaju moneta za potkusurivanje političkih interesa. Tako će i biti dokle se god jedan dio političke klase nada da će nas Brisel unijeti u EU žmureći na sve naše mane, a drugi traže način da obećani ulazak opstruiraju po svaku cijenu. U svemu tome pronalaze zajednički interes. Vlast

 

Izvještaj EK nikad bolji. EU nikad bliža. Zvaničnici Brisela i Podgorice nadmeću se u demonstraciji optimizma u vezi proširenja. U svom tom veselju, skoro se ne  primijeti mrtva trka: može li Crna Gora  završiti pristupne pregovore prije nego što će aktuelna većina pronaći volje i interesa da omogući normalno funkcionisanje državnih institucija u kojima je imenovanje čelnih ljudi prepušteno nemilosti izvršnih i zakonodavnih vlasti.

„Blagovremeno popunjavanje najviših sudskih i tužilačkih funkcija i dalje predstavlja izazov”, konstatuje se u novom Izvještaju o napretku.  I pažljiv čitalac mogao  bi pomisliti da čitate štivo staro četiri-pet godina.Zahtijevana imenovanja uključuju već viđeno: sudije Ustavnog suda, članove Sudskog i Tužilačkog savjeta, popunu mjesta u Višem sudu, Specijalnom državnom tužilaštvu, Specijalnom policijskom odjeljenju…  Evropski „spisak želja“ ide sve do preporuke nadležnima da „obezbijede stabilnost u svim sektorima i direktoratima policije, imenovanjem rukovodilaca sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak“.

Izgleda da eksperti EU ne prepoznaju blagodeti v.d. stanja i partijskih imenovanja/razrješenja, koje su ovdašnji „čuvari narodne volje“ uvidjeli i objeručke prihvatili. Inače ne bi insistirali  na obezbjeđivanju „nezavisnosti, odgovornosti i pravilnog funkcionisanja pravosudnog sistema“.

U Podgorici je prepoznat „efikasniji“ model. Ovdašnji političari ne kriju kako je bolje imati nefunkcionalan Ustavni sud, nesposoban za donošenje odluka, nego dozvoliti da o pitanju i njihovog (ne)zakonitog rada odlučuju osobe nedokazane partijske lojalnosti. Ili, na terenu nedovoljno prepoznati po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti i ideološke orjentacije.

Nije sve ni u pravu i ni u pravdi. Ima nešto i u novcu.

Da bi se unaprijedilo funkcionisanje tržišne ekonomije, iz EK poručuju da bi Crna Gora trebalo “da osmisli i sprovede“ mjere koje ograničavaju javnu potrošnju, povećavaju državne prihode  „obezbjeđujući poštovanje fiskalnih pravila“. Pa to ide čak do poziva Vladi „da primijeni Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti radi uspostavljanja Fiskalnog savjeta na vrijeme kako bi mogao da razmotri prijedlog budžeta za 2026. godinu“.

Onda, na sajtu Ministarstva finansija pročitate kako to Ministarstvo „ostaje posvećeno funkcionalnosti Fiskalnog savjeta“, dok od ministra finansija čujete da se on nada kako će Fiskalni savjet biti formiran do kraja godine. Iako je, „onoliko koliko je on upoznat“, stvar zapela negdje u Skupštini. Slično kao i sedam-osam prethodnih godina, od kako četiri vlade i njihove parlamentarne većine ignorišu zakonsku obavezu formiranja Fiskalnog savjeta, u strahu da bi od njih mogli čuti kakvu kritiku na račun svoje ekonomske politike.

Ova većina je proljetos odbila da potvrdi izbor predloženih viceguvernera CBCG na dva mjesta koja su upražnjena duže od dvije i po godine, ne mareći što tako, uz moguće domaće probleme, usporavaju ili sprječavaju zatvaranje pregovaračkih poglavlja 9 i 17 (Finansijske usluge, Ekonomska i monetarna unija). Važnije im je, izgleda, da i u Centralnu banku udome još ponekog partijskog prvaka, ako ne među viceguvernere a ono makar u Savjet CBCG, gdje su četiri mjesta upražnjena duže od godinu.

Po sličnom modelu, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge od decembra prošle godine radi u okrnjenom sastavu. Opstrukcijom parlamentarne većine, pošto im predloženi kandidati nijesu bili po (političkoj) volji, propala su tri konkursa za izbor članova Savjeta iz nevladinog sektora, pa se priprema i četvrti.

„Dosljedna primjena usvojenih medijskih zakona, uključujući transparentan i neometan proces imenovanja članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge, ostaje ključni prioritet kako za napredak u oblasti slobode medija, tako i za ispunjavanje završnih mjerila u oblasti vladavine prava“, poručili su ljetos iz Delegacije EU u Podgorici. Ali…

Nefunkcionalne institucije ostaju moneta za potkusurivanje političkih interesa. Tako će i biti dokle se god jedan dio političke klase nada da će nas Brisel unijeti u EU žmureći na našu stvarnost, a drugi traže način da obećani ulazak opstruiraju po svaku cijenu. U svemu tome pronalaze zajednički interes. Vlast.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Samo da ih mrzimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa najviših adresa, od SPC do vlasti,  provala nasilja i mržnje prema turskim državljanima pokušava se prekrstiti u opravdanu reakciju nezadovoljnih građana. I kad s vrha osuđuju to nasilje,  oni huškaju. U maniru: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo

 

Crna Gora danas: četrdeset i pet turskih državljana koje je policija postrojila uza zid, samo zbog nacionalnosti. Narodne patrole koje uz pratnju policije i bez sankcija po Podgorici zastrašuju i jure turske državljane, samo zbog nacionalnosti. Govor mržnje koji zaglušuje  podgoričke ulice, društvene mreže i portale. Huškaju ekološki akivisti, poslanici, profesorice… Demolirani turski restorani. Domaći restorani koji bojkotuju Glovo dostavu ako hranu dostavljaju „migranti“ (čitaj Turci).  Zapaljeni automobili turskih državljana.

Ne liči na fašizam, to jeste fašizam.  Koji se uporno, i sa najviših adresa,  pokušava prekrstiti u nešto drugo. Opravdana rekcija građana na nasilje stranih državljana u incidentu na Zabjelu, na primjer. Tako se, gotovo uglas, imenuje lov na naše sugrađane turske državljane, demoliranje njihove imovine  i nasilnici  koji podgoričkim ulicama uzvikuju Turci napolje. I kad s vrha osuđuju provalu mržnje i nasilja nad Turcima, oni u stvari huškaju.

Mitropolija crnogorsko primorska  podučava stado da ne smije da se sveti, linčuje i raspiruje mržnju „protiv onih koje smatramo krivcima“. Krivicu je MPC zabetonirala u prethodnom pasusu saopštenja u kom kaže: “Nasilje koje se dogodilo prije neku noć u Podgorici od strane onih koje je država primila kao naše sugrađane, a koje je izazvalo lavinu nezadovoljstva kod građana Crne Gore, u potpunosti je neprihvatljivo. Ono nas navodi na preispitivanje javnih politika i ličnih ubjeđenja ”.

Narodne patrole,  siledžije i mrzitelji su za MPC  nezadovoljni  građani. Opravdano nezadovoljni ponašanjem onih koje smo primili kao naše sugrađane. Naše gostoprimstvo je valjda to što smo turske državljane „pustili“ da rade poslove koje mi nećemo i papreno im izdavali nekretnine. Naivne dobričine. Preispitaćemo tu dobrotu, kaže u stvari MPC. U slobodnom prevodu: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo. Kao i do sada. Što bi rekao gradonačelnik Podgorice Saša Mujović: „Ostanimo dostojanstveni, jer to priliči gospodskoj Podgorici“. Gospoda, nema šta.

U istom maniru stižu i poruke iz vladajuće partije,  građanskih aktivista i poslanika navodno građanskih opcija koji su u noći lova na Turke besomučno huškali. Poput poslanika Demokrata Borisa Bogdanovića, koji je objavio fotografiju turskih državljana prislonjenih uza zid uz poruku štitimo državu. Pa kasnije junački obrisao.  Dežurni raspirivači mržnje Vučićevog ogranka u Crnoj Gori utišali su se. Dovoljno su rekli.

Okolnosti u kojima je građanin Crne Gore, Podgoričanin,  zadobio lakše povrede nožem u subotu na Zabjelu, gotovo nikog ne interesuju.  Ni policiju. Na snimku koji kruži društvenim mrežama vidi vidi se da domaći momci započinju incident, istrčavajući iz lokala put trojice  stranaca koji  šetaju ulicom.  Policija će tek utvrditi da li je jedan od Podgorična u ruci držao nož, sopštili su. Utvrdili su ono što im treba – da je nož imao strani državljanin. Da li je napadao ili se branio za njih, bar dosad,  nije bitno. Ako nećemo da pristanemo na sud rulje, bitno mora biti. Istraga mora detaljno i kredibilno utvrditi istinu  o događaju koji je raspalio vatru mržnje Crnom Gorom.   

Istina generalno naše fašiste ne interesuje. Džaba brojke da Turaka nije 100 nego 13 hiljada, da je stopa kriminaliteta u toj populaciji najmanja, da su navodna silovanja od kojih nas navodno brane izmišljena. Na turske državljane prosula se  akumulirana mržnja. Devedesete u novom ruhu.

Slab je izgovor i to što nasilje u Podgorici možda ima pečat iz Beograda. Nešto slično bilo nam je opravdanje i za devedesete. Vječno zavedeni. A moglo je drugačije. I tada i sada.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo