Ulcinj je danas vjerovatno jedini grad na Mediteranu koji nema luku. Vlasnici čamaca i ribari se nadaju da će obećanje o izgradnji luke, konačno, ipak biti realizovano
U Ulcinju su prije gotovo pet vjekova, 1553. godine, boravili zastupnici vladara iz Venecije koji su predlagali da se današnja Mala plaža ogradi gatom kako bi bila zaštićena od južnih vjetrova i postala sigurno utočište za brodove. No, ova ambiciozna ideja je ubro propala, jer je trebalo graditi lukobran dužine oko 180 metara na pijesku čiji sloj doseže i do 30 metara dubine.
Grad je u Osmanskoj imperiji postao znamenito gusarsko uporište, a nakon toga stoljećima i čuveno pomorsko mjesto, ali ni tada nije imao svoju luku. Razvoj trgovine i povećana potražnja za poljoprivrednim proizvodima u 19. vijeku je dodatno stimulisala ulcinjsko pomorstvo, što za posljedicu ima blagostanje porodica pomoraca i sveopšti razvoj grada. Nema značajnijeg trgovačkog centra na Mediteranu u kojem se ne susrijeću ulcinjski pomorci i trgovci. U njihovoj floti je na početku 19. stoljeća bilo oko 250 velikih i malih brodova koji su se sidrili uglavnom u Šinđonu. Više brodova na Jadranu imali su samo Venecija i Dubrovnik.
„Kada smo primili Ulcinj, Ulcinjani su imali 145 brodova male i velike plovidbe”, zapisao je upravnik Primorja, vojvoda u Knjaževini Crnoj Gori Simo Popović.
Danas, 140 godina kasnije, Ulcinj ima tek toliko običnih barki, a na realizovanje nebrojenih obećanja o izgradnje luke se još čeka.
Ovih dana je iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore saopšteno da će u sklopu unapređenja kopnene infrastrukture za ribare, krenuti izgradnja ribarske luke u opštini Ulcinj na lokalitetu Rt Đerane.
Riječ je o projektu na samom početku ulcinjske Velike plaže, na ušću kanala Port Milena. Kako se predviđa, ta luka će imati 50 vezova, sa potrebnom obalnom infrastrukturom tzv. mjesta prvog iskrcaja.
U Udruženju profesionalnih ribara nadaju se da za njih dolaze bolji dani. „Godinama se mučimo i dovijamo na razne načine, jer nemamo adekvatna mjesta da vežemo barke. Ulazimo u rijeku Bojanu i Port Milenu, ali često uz velike probleme, nekad i uz dosta opasnosti. Zato će izgradnja ove ribarske luke biti velika stvar za nas, ali i za cijeli grad. Mnogo će nam značiti jer ćemo nesmetano moći da izlazimo na more i vraćamo se, a barke će biti zaštićene i sigurne”, kaže predsjednik te strukovne asocijacije Ivo Knežević.
On očekuje da će čitav ovaj posao biti završen najkasnije do 2023. godine, dok je crnogorska Vlada najavila da će za podršku sektoru ribarstva, kroz Agrobudžet ove godine biti odvojeno 2,24 miliona eura. Navodi se i da profesionalni ribari na moru mogu dobiti bespovratnu podršku u iznosu do 50 odsto prihvatljivih investicija za rekonstrukciju i opremanje ribolovnih objekata, generalnu opravku ili nabavku novih motora, nabavku opreme za ribolov i plovidbu, te opremu za čuvanje ribe u cilju podizanja standarda bezbjednosti hrane.
No, dok ne bude bar te male luke, ulcinjski ribari će moći da samo neznatno koriste sredstva Vlade i evropskih fondova, baš kao što nema ni uslova da se nabavljaju veći brodovi. U privezištu Kacema može da stane tek 50-ak manjih plovila, ali je ona, u slučaju nevremena, sasvim nefunkcionalna.
Takođe, u Ulcinju ne postoji ni granični prijelaz na moru, pa tokom sezone tek sporadično, samo ukoliko je more mirno, navraćaju turistički brodovi, jahte ili jedrilice. U zimskom periodu čamci i manji brodice se izvlače na suvo ili se sklanjaju u rijeku Bojanu i u marine u susjednim gradovima.
Projektom Južni Jadran iz 1967. godine bilo je predviđeno da se velelepna marina sa oko 300 vezova izgradi u Port Mileni, a pet decenija kasnije je izložena ideja da takav objekat bude u Limanu, ispod zapadnih zidina Starog grada.
„Vjerujem da smo dobro planirali, dakle ne pompezno. Ona bi trebalo da ima 160 vezova. Sada tražimo investitora. Gotovo toliko bi imao i turistički kompleks koji smo predvidjeli u Mavrijanu“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić.
Odavno postoje planovi da uvala Valdanos, odlično zaštićena od južnih i sjevernih vjetrova, postane ratna luka. Tako je, na primjer, predsjednik crnogorske Vlade, dr Lazar Tomanović, ponudio 1909. godine Sjedinjenim Američkim Državama „zauvijek i besplatno, bezuslovno i bez rezerve“ Valdanos sa obalnim pojasom koji bi obuhvatio oko 25 kvadratnih milja, s ciljem da SAD „uspostave pomorsku bazu i stanicu za snabdijevanje u evropskim vodama“.
No, američko Ministarstvo mornarice se u tom vremenu bavilo osvajanjem baza u Karipskom i Južnom kineskom moru, pa nije vidjelo nikakvu potrebu da imaju bazu na Crnogorskom primorju.
Sedam decenija kasnije, neposredno zaleđe u toj predivnoj uvali maslina je oduzeto od 204 ulcinjske porodice i od vjerskih zajednica pod izgovorom da će se tu graditi vojno-pomorska luka za potrebe Jugoslovenske narodne armije. No, kako je za taj projekat trebalo oko 200 miliona dolara, Valdanos je pretvoren u vojno odmaralište gdje su od maja do oktobra uživali oficiri, zapošljeni u vojnim službama i njihovi prijatelji.
I navodna nasljednica JNA, Vojska Jugoslavije je 1995. godine objavila slične planove, a mediji su pisali da je i NATO planirao da uspostavi bazu za svoje brodove u toj uvali.
Ali, ni tih brodova nema u luci spasa, kako su pomorci kroz vjekove nazivali Valdanos, a Ulcinjani još čekaju na sasvim običnu luku. Za bezbjedan vez malih brodova, dok ribari sanjaju svoju luku spasa od koje im zavisi privređivanje i sudbina.
Mustafa CANKA