Povežite se sa nama

FOKUS

ŠIRENJE KORONA VIRUSA: Zakašnjela mjera izolacije

Objavljeno prije

na

Od dvije osobe zaražene korona virusom, koje su se slobodno kretale nakon povratka iz inostranstva jer još nijesu bile uvedene mjere obavezne izolacije, zarazilo se, prema podacima Instituta za javno zdravlje, 28 osoba sposobnih da bolest šire dalje

 

Devet dana od registrovanja prva dva slučaja oboljelih od korona virusa u Crnoj Gori, broj oboljelih se popeo na 67 (do zaključenja ovog broja Monitora, četvrtak, 14 sati). U Kliničkom centru CG u Podgorici u nedjelju je preminuo 65-godišnji Z. P. iz Herceg Novog, on je prva žrtva korona virusa u Crnoj Gori.

U utorak je u Tuzima otkriveno 15 oboljelih osoba. Grad je stavljen pod strogi karantin. ,,Tuzi imaju 15.000 stanovnika, ako bi se proširilo na samo 40 odsto stanovništva, što čini 6.000 stanovnika, od tih 6.000 bi oboljelo 1.200. Od tog broja 300 bi završilo na respiratorima i 150 najmanje umrlo”, upozorio je direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

O tome kako je došlo do ovolikog broja zaraženih u maloj opštini, javnost nije dobila informacije od Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti. O onome što između sebe pričaju stanovnici Tuzi, progovorio je Nikola Camaj, v.d. direktora Komunalnih djelatnosti. On je kazao da su u Tuzima bile dvije sahrane, dva dana prije proglašenja mjera, i da je u tom periodu došlo dosta ljudi iz inostranstva, iz Sjedinjenih Američkih Država: ,,Problem je u tome što nijesu imali 10, 15 dana kontrole. Ti ljudi koji su zaraženi su se slobodno kretali, zaista je dramatično i ne znamo šta nam to donosi, ali sigurno više zaraženih”.

Mjera obavezne samoizolacije za sve građane koji dolaze iz inostranstva uvedena je 15. marta, četiri dana nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju korona virusa. Prvi registrovani slučajevi virusa u Crnoj Gori govore da se radi o ljudima koji su se vratili iz inostranstva i koji su se, nesvjesni opasnosti, slobodni kretali, jer još nije bila uvedena mjera obavezne samoizolacije. ,,Koliko je kontakt opasan, govori i podatak da je, za sada, od samo od dva importovana slučaja bolest dobilo 28 osoba sposobnih da bolest šire dalje: jedan slučaj je započeo lanac obolijevanja kod 15, a drugi kod još 13 osoba”, upozorili su iz Instituta za javno zdravlje i pojasnili su da je u dosadašnjem obolijevanju importovanih slučajeva 15, a iz kontakata 38. Podaci se odnose na srijedu kada je broj zaraženih bio 53. U četvrtak ujutro iz Instituta je saopšteno da je virus otkriven kod još 14 osoba i da su pozitivni slučajevi epidemiološki povezani sa prethodno potvrđenim slučajevima.

Institut za javno zdravlje saopštio je broj zaraženih građana korona virusom po gradovima u Crnoj Gori. Najviše zaraženih je u Tuzima – 26, a jedna osoba manje (25) je zaražena u Podgorici. Po četiri osobe zaražene su u Herceg Novom i Budvi, u Ulcinju i Baru po tri, u Andrijevici i Danilovgradu po jedna.

Prvi smrtni slučaj i porast broja oboljelih uozbiljio je dio građanstva. Na ulicama je primjetan manji broj građana,  bolje se poštuju propisane mjere. No, nadležni koji su, kako ističu, zbog dobrih preventivnih mjera dobili i pohvale od SZO, počeli su da prave bespotrebne greške. (Treba razgraničiti profesionalce iz Instituta za javno zdravlje, i karijerne političare.)

Najviše je otpora u stručnoj i u laičkoj javnosti izazvalo objavljivanje spiskova onih koji su u samoizolaciji, sa sve netačnim podacima o početku izolacije. Sporan je i zaknski osnov i javni interes za ovaj čin  kojim se žigošu ljudi i izlažu opasnostima od reagovanja i inače isprepadane okoline. Istovremeno poštuje se identitet osoba koje su uhapšene zbog nepoštovanja samoizolacije.

Javnost je, doduše, saznala da je među onima koji su prekršili mjere samoizolacije komandant Mornarice Vojske Crne Gore Vesko Tomanović. Nakon što je protiv njega podnijeta krivična prijava, on je podnio ostavku.

Iscrpne podatke o onima koji su u karantinu, nijesu, do skoro, pratile blagovremene informacije o tome odakle su i kakvo je stanje oboljelih. U Kliničkom centru Crne Gore liječi se 11 pacijenata kod kojih je potvrđeno prisustvo korona virusa, od kojih devet u Klinici za infektivne bolesti i dva u Internoj klinici, kazao je u srijedu direktor KCCG Jevto Eraković: ,,Pacijenti koji se nalaze na odjeljenju intenzivne njege zahtijevaju poseban nadzor. Zadovoljni smo kako reaguju na terapiju. Stabilno je zdravstveno stanje”. U četvrtak ujutru iz KKCG je saopšteno da se kod njih liječi 15 pacijenata, te da je od pet pacijenata na Internoj klinici jedan životno ugrožen i priključen na respirator.

Među zaraženima smještenim u KCCG su, po riječima direktora Erakovića, i veoma mladi ljudi, stariji, srednje starosne grupe…

Brine i vraćanje na uobičajenu praksu uvrijeđenog reagovanje nadležnih na uporne opomene Sindikata doktora medicine da medicinarima nedostaje zaštitne opreme. Monitoru su doktori iz medicinskih ustanova u Podgorici potvrdili da nemaju dovoljan broj maski i rukavica, a da neki koriste čak i neadekvatne platnene maske. ,,Dva dežurstva sam odradio bez zaštitne maske. Slično je i sa mojim kolegama. Neko se snašao i nabavio lično, neko podijelio ako je imao dvije, neko je dobio krpenu masku, da ne pominjemo zaštitne naočare i ostalu opremu’’, napisao je na FB dr Goran Jovanović, internista Opšte bolnice Kotor.

Slike djece ministra zdravlja Kenana Hrapovića sa maskama koje se koriste za rad sa osobama zaraženim od korona virusa, nedostupnim većini ljekara, izazvale su revolt. Ali samo u javnosti. Hrapović nije podnio ostavku niti je je razriješen. Napisao  je pismo u kojem je izrazio svoju uvrijeđenost, zbog reagovanja Sindikata doktora. To pismo izazvalo još više negodovanja u javnosti. Nakon upozorenja Sindikata, ispred domova zdravlja postavljeni su šatori za trijažu, kako ne bi došlo do nepotrebnog kontakta medicinskog osoblja sa eventualno zaraženima.

Koliko je važna adekvatna zaštita medicinskog osoblja govore podaci iz Italije, u kojoj je zaraženo skoro 6.500 zdravstvenih radnika. Od ukupnog broja zaraženih svaki deseti je medicinski radnik, a zabilježeno je i 19 smrtnih slučajeva među medicinarima. U Španiji je najmanje troje zdravstvenih radnika umrlo od posljedica korona virusa. Jedna od šest  dosadašnjih žrtava virusa u Srbiji je doktorka koja je radila kao ginekolog akušer u Domu zdravlja Niš. Vijesti pišu i da su dva ljekara, crnogorska državljanina, koji rade u Srbiji, zaražena korona virusom.

Javnost je tek nakon nedjelju dana saznala da je više medicinskih sestara i dva ljekara, smjena Urgentnog centra KCCG, u karantinu. Oni su protekle sedmice bili u kontaktu sa oboljelim od virusa. ,,Oprema koju su imali nije garancija da neće biti zaraženi, pa svi moraju biti testirani, kao i članovi njihovih porodica, a nadležni prikupljaju podatke o drugim osobama sa kojima su bili u kontaktu’’, piše CIN CG. U karantinu su i zdravstveni radnici iz Doma zdravlja Herceg Novi i Doma zdravlja i hitne službe Andrijevice, koji su bili u kontaktu sa zaraženima.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio je da će se lično angažovati da se obezbijedi nedostajuća zaštitna oprema. Direktor KCCG Eraković tvrdi da Klinički centar sa opremom ,,apsolutno nema nikakvih problema“. Najavio je i da ,,uskoro dolazi značajan kontigent medicinske opreme koji će pokriti sve potrebe”.

Nedavno je, uz pomoć Ambasade Crne Gore u Parizu, dopremljeno 10.000 maski iz Francuske. Fond za zdravstveno osiguranje najavljuje nabavku respiratora, isporučena su dva, a tri se još čekaju. Institut za javno zdravlje najavio je kupovinu dodatnih testova, a iz Montefarma, firme koja se bavi snabdijevanjem javnih zdravstvenih ustanova medicinskom zaštitnom opremom, tvrde da intenzivno rade na nabavci medicinske opreme i sredstava za dezinfekciju, te da će ih biti i za građanstvo. Hitnu pomoć za zdravstvo od tri miliona eura, najavio je i šef Delegacije EU u Podgorici Aivo Orav, i ona će biti dostupna sljedeće sedmice.

Nakon donacije od 100.000 eura, humanista Hajriz Hačko Brčvak, rodom iz Bijelog Polja, obezbijedio je medicinsku opremu u vrijednosti od preko 183.000 dolara za bolnice u Bijelom Polju, Baru i Podgorici. On je  darovao novac  za kupovinu 250.000 maski, million rukavica, 100 aparata za temperature, 1.000 zaštitnih odijela i četiri respiratora.

Nadamo se da će sve to biti dovoljno da zdravstveni radnici mogu, adekvatno zaštićeni, da rade svoj posao. U protivnom, svi ćemo biti još ugroženiji.  Na to je upozorio i dr Vladimir Dobričanin koji je izrazio zabrinutost da se usljed usredsređenosti na opasnost od virusa zapostave ostali, redovni pacijenti. „Nadam se da će o tome razmišljati oni koji donose odluke. Siguran sam da može da se nesmetano organizuju zdravstveni pregledi. Klinički centar mora sačuvati sebe, on je srce sistema. Mora da se održava kontinuitet”.

Dolaze dani iskušenja.

Dok ovaj broj ide u štampu, razriješena je i nedoumica koja je izazvala pozornost u javnosti, oko navodne konfiskacije tri respriratora Crne Gore na granici od strane Srbije. Iz Fonda za zdravstvo Crne Gore je objašnjeno da respiratori nijesu ni dolazili do srpske granice, već da se nalaze na carinskom lageru u Beogradu.

 

KOLAŠIN: Puste ulice nakon objave o prvom zaraženom

Austrijski državljanin, za kojeg se, nakon boravka u Kolašinu,  utvrdilo da je obolio od korona virusa, oficir je, a bio je   angažovano tokom vojne vježbe,  koja je održana u okolnini   tog grada. Kako su Monitoru  nezvanično kazali iz hotela Šeraton, u tom objektu je bio smješten 10 dana, sve do 19. marta. Hranio se, tvrde, u jednom od kolašinskih restorana.

Testiran je nakon prelaska granice, a o rezultatima je obaviještena nedležna epidemiološka služba u Bijelom Polju.

Prema riječima direktorice Doma zdravlja u Kolašinu, poslije te informacije, 55 osoba, za koje je utvrđeno da su bili u kontaktu sa Austrijancem, stavljeno je pod ljekarski nadzor i,  zasada,  su svi dobrog zdravstvenog stanja.

Licitiranje sa imenima ljudi sa kojima je austrijski državljanin mogao biti u kontaktu i mjestima na kojima je, navodno, bio, danima je aktuelno u Kolašinu. Zatvaranje filijale Crnogorske komercijalne banke, bez zvaničnog objašnjanja, dovodi se u vezu s njegovim, navodnim, boravkom u tom objektu. Takva situacija je stvorila brojne probleme zaposlenima u Šeratonu, kao i članovima njihovih porodica.

Sve to je imalo i pozitivnih efekata. Kolašinci se ažurnije pridržavaju uputstava o socijalnoj distanci. Ulice su  gotovo puste.

D. ŠĆEPANOVIĆ

Pet dana u autobusu

Oko trideset crnogorskih državljana koji su bili u ,,zarobljeni” u autobusu beranske autoprevozne i turističke agencije Simon vojaž, koji je zaustavljen na Mađarskoj granici na povratku iz Luksemburga, tek nakon pet dana su prebačeni organizovanim letom iz Beča za Podgoricu.

Oni su sa aerodroma  propraćeni u jedan od  karantina na jugu Crne Gore, gdje će provesti najmanje četrnaest dana prije nego nastave put do svojih domova, uglavnom na području petnjičke opštine.

U autobusu koji je 19. marta krenuo iz Luksemburga prema Crnoj Gori, bilo je ukupno šezdeset putnika. Od toga je druga polovina putnika bila iz Srbije, odnosno gradova koji gravitiraju Beranama i Rožajama.

Prošli su Njemačku i Austriju. No, Mađari im nijesu dozvolili prelazak njihove granice, i oni su tek poslije dva dana vraćeni u Austriju gdje su dobili  hranu i ljekove.

Među putnicima je bilo djece i starijih i bolesnih osoba. Oni tvrde da su u trenutku kada su kretali na put imali saznanja da mogu proći, a željeli su da se u ovoj situaciji vrate kući u Crnu Goru i Srbiju.

Za sada je bez odgovora ostalo pitanje – kako je i zašto beranski Simon vojaž organizovao ovo rizično putovanje. Ta firma je dijelom u suvlasništvu državljanina Luskemburga, a dijelom Mehmeda Meše Adrovića, funkcionera Demokratske partije socijalista iz Petnjice. Adrović je trenutno predsjednik Opštinskog odbora DPS Petnjica, kao i predsjednik lokalnog parlamenta.

T. SOFTIĆ

Zaboravljeno zdravstvo

Zbog pandemije Španija je nacionalizovala sve resurse kojima raspolaže privatno zdravstvo u toj zemlji. U Velikoj Britaniji odlučili su da unajme krevete u privatnom zdravstvu. U toj zemlji, 2000. godine broj kreveta se u javnim bolnicama smanjio sa 240.000 na današnjih 170.000, što je četiri puta manje od Njemačke. U Britaniji je broj kreveta u privatnim bolnicama od 2012. godine porastao za 50 odsto i sada iznosi oko 17.000.

U Italiji, koja je najjače pogođena virusom, nijesu se odlučili za ovaj korak. Tamošnji mediji upozoravaju da je između 2009. i 2017. broj zdravstvenih radnika smanjen za pet odsto, dok se za deset godina broj kreveta u bolnicama smanjio za 70.000.

Prema podacima Svjetske banke, broj bolničkih kreveta na 1.000 stanovnika je znatno veći u Bugarskoj 6.8 ili Hrvatskoj 5.6, od Italije 3.4 i Španije 3.0, u Njemačkoj je taj odnos 8.5 na 1.000 stanovnika. Prema podacima Svjetske banke, u Crnoj Gori je taj omjer 4 kreveta na 1.000 stanovnika.

Na pitanja Monitora o tome koliko u javnom zdravstvu ima kreveta za intenzivnu njegu, te da li će i privatne zdravstvene ustanove uzeti učešća u borbi protiv virusa, iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti nijesmo dobili odgovore.

Za privatne zdravstvene ustanove u Crnoj Gori, koje pružaju usluge osiguranicima, u 2017. iz budžeta je opredijeljeno 4,6 miliona eura, a tokom prošle godine 7,8 miliona. Treba se sjetiti – Vlada je tokom 2016. vodila pregovore sa sumnjivom kompanijom sa Malte o tome da im na tri decenije predaju upravljanje javnim zdravstvom u Crnoj Gori.

 

Kašika

Nakon snimaka na kojima se vjernici  SPC prilikom obreda drže socijalnu distance i zatim prilaze i primaju pričest iz iste kašike, Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti je, u nedjelju veče, donijelo mjeru da se vjerski obredi obavljaju bez prisustva građana.

,,Konstatovano je da je sa aspekta higijene, a pogotovo sa epidemiološkog aspekta u ovim okolnostima, izuzetno problematičan dio vjerskog obreda prikazan danas u medijima u kojima više lica pristupaju simboličnom konzumiraju hrane koristeći isti pribor za jelo (kašičicu)”, navodi se u saopštenju NKT.

Iz Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve kazali su da će poštovati mjere Vlade. Napomenuli su da liturgijski skupovi sa pričešćem nikoga nijesu zarazili.

Rasprava o ovom pitanju vodila se u Grčkoj. Tamošnja Komisija za javno zdravstvo saopštila je da se „virus prenosi pljuvačkom i prenosi se kašičicom, te i pričešćem, i apelovali na građane da izbjegavaju javna okupljanja – uključujući i crkve. Ministar zdravlja Vasilis Kikiljas iznio je početkom marta podatke o 56 zaraženih korona virusom iz samo jedne grupe grčkih hodočasnika koji su bili na hodočašću u Jerusalimu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA KRIZA VLASTI: Vladimir ili vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedva je pet dana od kada je premijer saopštio odluku o smjeni ministra pravde, manjinskih i ljudskih prava, a glasnogovornici skupštinske većine su odgovorili da neće podržati taj prijedlog. Izgledalo je tada da je to najveći izazov pred kojim su se našle izvršna i zakonodavna vlast. Već danas čini se da i jedni i drugi imaju i mnogo većih problema. A i mi skupa sa njima

 

Još nema naznaka kada bi se na dnevnom redu Skupštine Crne Gore mogao naći prijedlog premijera Zdravka Krivokapića o razrješenju ministra pravde, manjinskih i ljudskih prava Vladimira Leposavića. Zato je sve izvjesnije da se i u Vladi i u parlamentu nadaju da izjašnjavanja na tu temu neće biti neophodno, već da će se Leposavić smilovati, vjerovatno je preciznije – nagoditi, i podnijeti ostavku. Kako bi aktuelna većina, uz neslaganja kojima sve češće svjedočimo, sačuvala makar jedinstvo u matematičkom iskazu trenutnog odnosa snaga vlasti i opozicije u Skupštinu (41:40)

O svojoj „najtežoj odluci“ Krivokapić nas je obavijestio u ponedjeljak, objašnjavajući da sa ministrom Leposavićem pregovara već nedjelju dana, pokušavajući da ga privoli da podnese ostavku, odnosno „da se sam vadi za ono što je sam uradio“. Pošto je ministar premijeru odbio poslušnost – u pitanju je vanredno rijetka prilika da svjedočimo takvom postupku – Krivokapić se obratio javnosti i parlamentu. Istog jutra kada je sa svojom odlukom upoznao i ostale članove Vlade.

Formalni razlog za prijedlog o razrješenju ministra pravde, manjinskih i ljudskih prava, naveo je Krivokapić, bilo je njegovo odbijanje da prihvati i potvrdi kako je u Srebrenici 1995. izvršen genocid. Takav stav je u suprotnosti sa obavezujućim presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde i deklaracijama/rezolucijama Skupštine Crne Gore i Evropskog parlamenta. Uz to, prisjetio se premijer, Leposavić je već pravio probleme Vladi.

Prvi put nedugo po izboru za ministra pravde, kada je najavio da bi nepravosnažno osuđeni akteri afere državni udar, u slučaju da njihova osuda postane pravosnažna, mogli biti amnestirani. Pa su to mnogi protumačili kao direktan pritisak resornog ministra na pravosuđe. I, opet, kada je u ime Vlade prihvatio prijedloge tzv. tužilačkih zakona koje su pripremili predstavnici skupštinske većine. Da bi se pokazalo kako ti prijedlozi ni formom ni suštinom ne odgovaraju standardima na čije poštovanje se Crna Gora obavezala tokom pregovora o pristupanju EU. Tako je, uz kritike Venecijanske komisije, dodatno produbljena kriza na relaciji izvršna – zakonodavna vlast.

Iz premijerovog obraćanja u ponedjeljak nijesmo mogli sa sigurnošću zaključiti da se njegovo lično mišljenje suštinski razlikuje od onoga što je javnosti predočio Vladimir Leposavić. Zato je bilo očigledno da on ministru pravde spočitava da Vladi kvari započete poslove. „Vlada, čiji sam predsjednik, ne pretenduje da sudi o događajima koji su se odigrali dvije i po decenije prije njenog konstituisanja“, rekao je Krivokapić, uz objašnjenje: „Ne ulazeći u lično mišljenje koje Vladimir Leposavić ima o ratnim događajima u bivšoj Jugoslaviji, smatram da je bio dužan da, kao ministar zadužen za oblast pravde i manjinskih prava, iskaže poseban senzibilitet za pravosnažne sudske odluke i osjećanja manjinskih naroda u Crnoj Gori“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA I BIVŠA VLAST, I ZAJEDNIČKA RATNA PROŠLOST: Suočavanje na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Licemjerja nije nedostajalo prethodne sedmice. Vlada i ministar Leposavić pravdali su se pred međunarodnom javnošu zbog ministrovog relativizovanja zločina u Srebrenici, ne uspijevajući ni tada da izgovore da se genocid tamo i desio, dok je prethodna vlast samo o tome pričala, kao da baš ona nije vodila ovu zemlju u rat i pomagala okolne ratne lidere u najsvirepijim zločinima. Rezultat:  sve manje nade da ćemo se uskoro suočiti sa prošlošću. Radi budućnosti

 

„Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske istorije”, kazao je sudija Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Fouad Riad u novembru 1995. godine,  dok je čitao optužnice protiv Radovana Karadžića, tada predsjednika Republike Srpske (RS), i Ratka Mladića, komandanta vojske RS, u kojima se, između ostalog, optužuju za genocid u Srebrenici. Oni će tek dvadeset godina kasnije biti osuđeni na doživotne zatvore, zbog sistemskog strijeljanja više od 8000 muškaraca i dječaka Bošnjaka iz 13 gradova na području Podrinja.

Uključujući te presude, više od 700 godina zatvora izrečeno je na regionalnim i međunarodnim sudovima za zločine i genocid u Srebrenici 1995. godine. Od dvadeset presuda na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, sedam uključuje i one za zločin genocida, što su prve osuđujuće presude za genocid u Evropi nakon suđenja nacistima.

Crnogorskom ministru pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimiru Leposaviću to nije, međutim, dovoljno dokaza. On se prethodne sedmice u parlamentu pridružio talasu revizionizma i relativizovanja genocida u Srebrenici, koji je dolazio, i dolazi, iz istih onih krugova koji su devedesetih na ovim prostorima kreirali zločine, i njihovog podmlatka. Leposavić je na sjednici parlamenta 24. marta, odgovarajući na poslaničko pitanje da li je, kao ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava, spreman da prizna da se u Srebrenici dogodio genocid, rekao da ne može da prizna ili ne prizna događaj „o kojem nema saznanje“.

„Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“, kazao je ministar i dodao da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“. Zvučalo je kao da mu je laknulo. Svakako se Leposavićevo „pravno mišljenje” već čulo. Potpuno istu rečenicu, izgovorio je, recimo, Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije 2013. godine rekavši da presude Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju ne smatra relevantnim jer „genocid valja dokazati”. Nikolić je to kazao dok se istovremeno izvinjavao u ime Srbije za Srebrenicu.

Osim presuda u Hagu, Sud Bosne i Hercegovine (BiH) donio je 25 presuda za Srebrenicu, od čega je 13 za zločin genocida. U Srbiji je donijeto pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, uključujući i one za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i kršenje zakona i običaja ratovanja. U Srbiji, međutim, nije bilo presuda za genocid.

Presudom iz 2007, Međunarodni sud pravde u Hagu dokazao je da je država Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid.  Pošto su ratne „elite” još žive, kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori, one ćutanjem ili nemuštim iznuđenim  izvinjenjima i izjavama o Srebrenici uporno odbijaju da taj zločin nazovu pravim imenom. Političkim uticajem na pravosuđe, ne samo da ne dozvoljavaju suočavanje sa ratnim zločinima i prošlošću na ovim prostorima, nego i dalje podgrijavaju mržnju. Leposavića je politički formirao taj ambijent.

Nije to slučaj samo sa genocidom u Srebrenici. Rijetki sudski procesi za ratne zločine kako u Srbiji, i u Crnoj Gori – imaju isti karakter – blage kvalifikacije i dugo traju. Nakon tri decenije od početka devedesetih, u kojima je prema podacima REKOM ubijeno i nestalo 130.000 osoba, porodice žrtava zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore još čekaju na pravdu. Iako je Crna Gora isplatila višemilionska obeštećenja porodicama žrtava, samo je jedan od četiri najveća predmeta ratnih zločina pravosnažno okončan osuđujućom presudom, dok su optuženi u svim ostalim oslobođeni krivice. Specijalno tužilaštvo za ratne zločine odbacilo je tokom 2017. godine sve krivične prijave za ratne zločine, a da o tome nije obavijestilo ni crnogorsku javnost, ali ni Evropsku komisiju. O svemu smo saznali iz tadašnjeg izvještaja o napretku za Crnu Goru.

Otuda zvuči licemjerno kada ministra Leposavića kritkuje prethodna vlast.

„Ministar Vladimir Leposavić po drugi put je relativizovao i negirao genocid u Srebrenici, i svojim licemjerjem ponovo udario na žrtve i njihove najbliže, reagovao je Andrija Nikolić, član Predsjedništva i poslanik DPS u Skupštini Crne Gore.

„Dotični ministar u vladi Zdravka Krivokapića je svoj odnos prema Srebrenici pokazao još 1999. godine kada je bio u špaliru za doček međunarodnog teroriste i nacionaliste Nikole Kavaje u kući Milete „Čiče” Pavićevića na Draču u Podgorici, kojem su prisustvovali članovi Šešeljeve Radikalne stranke i četničkih udruženja. Na zidu iza Krivokapića tada su bila istaknuta sva četnička znamenja, ali i velika slika Radovana Karadžića, osuđenog ratnog zločinca”, kazao je Nikolić. Nije pomenuo da je njegov šef, višedecenijski premijer Crne Gore i aktuelni  predsjednik države Milo Đukanović, vodio zemlju u ratne pohode na Dubrovnik, da je bio šef Vlade čiji je MUP naložio deportaciju bosanskih izbjeglica, da je svih godina rata bio vjerni  saveznik tvoraca RS, pomagao gorivom Radovana Karadžića u vrijeme najgorih zločina. Licemjerni su bili i povici iz manjinskih opozicionih partija – osobito Bošnjačke stranke – koje su s pravom ustale protiv izjave Leposavića, ali kojima ratna prošlost Đukanovićeve DPS i sprečavanje istinskog i potpunog rasvjetljavanja i kažnjavanja ratnih zločina od strane bivšeg režima, nije smetala za koalicione dogovore.

Licemjerja nije nedostajalo prethodne sedmice. Nakon pritiska prvenstveno međunarodne, ali i domaće javnosti (vidi box), koja je burno reagovala, tražeći i Leposavićevu ostavku, i ukazujući da je nova vlast potpisala Sporazum u kom se obavezala na poštovanje međunarodnih obaveza, uslijedile su verbalne vratolomije kako Leposavića, tako i najvećeg dijela Vlade. Bio je to mučan pokušaj da se umiri međunarodna zajednica, a izvrda priznanje genocida.

Leposavić je kazao da neće podnijeti ostavku, a premijer Krivokapić mu je nije ni tražio. Ministar je kazao da pitanje da lično prizna zločin genocida, i pored toga što ga „nikada nije negirao”, ne zaslužuje da se na njega uopšte odgovori.

„Takvim pitanjima se šikanira narod koji je takođe žrtva, a sa kojim navodno želi da se postigne pomirenje. Svaki pravnik i iole obrazovan čovjek zna da priznati krivično djelo, pogotovo genocid, može samo njegov učinilac”, kazao je. Takvom izjavom se šikaniraju žrtve zločina genocida u Srebrenici, prvenstveno. Pred kojim suzu mora pustiti svaki iole dobar čovjek.

Naposljetku, nije se imalo kud, uslijedilo je saopštenje Vlade: „Vlada Crne Gore niti želi, niti može da mijenja odluke međunarodnih sudova, ali ni da jedne narode proglašava genocidnim, a druge svetim, jer je to suprotno načelu da je svaki zločin pojedinačan, da ima konkretne izvršioce i nažalost, konkretne žrtve i da za takve zločine uvijek odgovaraju konkretni pojedinci. Vlada na čelu sa premijerom Krivokapićem osuđuje sve zločine učinjene od bilo koga i solidariše se sa porodicama svih žrtava bilo kog zločina”, navodi se u saopštenju. Niko od Vlade nije ni tražio da jedne narode proglasi genocidnim, a druge svetim. Upravo, suprotno, samo da prizna konkretan zločin i osudi ministrovu izjavu. I zatraži njegovu ostavku.

Umjesto toga, Iz Vlade su saopštili „da premijer Krivokapić, zajedno sa ministrom pravde Vladimirom Leposavićem i ostalim članovima Vlade, izražava dubok pijetet prema svim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije i poziva da se prestane sa svim vrstama politikanstva i manipulacije žrtvama

Iz nove vlasti je izjavu ministra Leposavića nedvosmisleno osudila samo URA. Potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović, i lider URA, kazao je da se u Srebrenici dogodio genocid i da ko to ne razumije „nije mu mjesto na državnim funkcijama”.

„Vlada Crne Gore poštuje sve međunarodne presude. Oko ove teme nema diskusije. Ko ovo ne razumije, nije mu mjesto na državnim funkcijama. Okrenimo se budućnosti, čeka nas mnogo posla”, napisao je Abazović na Tviteru. Ipak, Abazović nije uslovio Leposavićevu ostavku na bilo koji način. Samo je nastavio dalje.

Kao da to nije najvažniji posao koje ovo društvo ima pred sobom. Da ga prošlost opet ne bi sačekala.

 

REAKCIJE NA IZJAVU MINISTRA LEPOSAVIĆA
Uzburkao međunarodne adrese

Nakon izjave ministra Vladimira Leposavića u parlamentu, uslijedile su burne reakcije domaće i međunarodne zajednice.

Specijalna savjetnica generalnog sekretara UN (Antonio Gutereš) za sprečavanje genocida Alis Vairimu Nderitu, veoma je zabrinuta zbog izjava zvaničnika u Crnoj Gori, koje dovode u pitanje izvršenje zločina genocida u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, 1995. godine, objavljeno je na sajtu UN.

Navodi se da savjetnica UN primjećuje niz zabrinjavajućih dešavanja u Crnoj Gori koja doprinose širenju straha, nepovjerenja i mržnje.

„Genocid i drugi zločini ne smiju biti predmet bilo kakve arbitraže, posebno oni koji su zakonski do kraja procesuirani na osnovu dokaza. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde donijeli su presude o strašnim događajima koji su se dogodili u Srebrenici u julu 1995. godine. Oba suda presudila su da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju genocid. Jednostavno nema prostora za poricanje ili relativizaciju genocida u Srebrenici, niti za dovođenje u pitanje legitimiteta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju”, istakla je Nderitu.

Stav Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o genocidu u Srebrenici je dugotrajan i nepokolebljiv, odgovor je neimenovanog predstavnika za medije američkog Stejt departmenta, na upit Glasa Amerike povodom tvrdnji ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava u Vladi Crne Gore Vladimira Leposavića.

„Međunarodni sudovi zaključili su da se 1995. godine u Srebrenici dogodio genocid. Ovo bolno poglavlje evropske istorije nikada ne smije biti negirano niti zaboravljeno”, navedeno je u odgovoru Glasu Amerike.

„Izjave crnogorskog ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića kojima se dovode u pitanje događaji u Srebrenici, su u potpunosti neprihvatljive i potencijalno opasne, ocijenila je i nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesti internešenal (AI).

„Međunarodni sudovi su nedvosmisleno dokazali, na osnovu ubjedljivih forenzičkih i drugih dokaza, da ubistvo više od osam hiljada muškaraca i dječaka 1995. godine predstavlja genocide”, navela je u pisanom odgovoru na upit Glasa Amerike predstavnica Amnestija zadužena za Balkan i Evropsku uniju Jelena Sesar.

Ona je poručila da su „istorijski revizionizam i negiranje genocida”, iako možda politički korisni, „protivni pravnim činjenicama” i da „predstavljaju uvredu za žrtve i njihove porodice, od kojih mnoge i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih voljenih”.

„Postoji opasnost da sve razvijenija kultura negiranja genocida koju vidimo u nekoliko bivših jugoslovenskih zemalja podstakne dalju netoleranciju i naslje i ozbiljno podrije bilo kakvu realnu šansu za pomirenje u regionu”, ukazala je Sesar.

Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Robert Veber je kazao da priznati krivicu nikada nije bilo lako, ali se duguje žrtvama i istini, i poručio – morate sebi priznati istinu, priznati krivicu, ne poricati je.

„Nedavni događaji poput kontroverznih pokušaja imenovanja ulica, skrnavljenja džamija i relativizacija genocida u Srebrenici, me sve više brinu zbog pravca kojim se Crna Gora trenutno kreće kao država i društvo. Rastuća politička polarizacija, sve veća spremnost za upotrebu nasilja nad političkim neistomišljenicima i predstavnicima medija, podrivaju građanski multietnički karakter zemlje”, naveo je Veber u izjavi dostavljenoj medijima. On je saopšto da kada izražava duboku zabrinutost, to ne čini sa visoke moralne tačke, već kao predstavnik svoje zemlje, koja je totalitarizmom, nacionalizmom i rasnom mržnjom izazvala katastrofu Drugog svjetskog rata i holokaust i koja je na sebe preuzela najveću moralnu krivicu. „Priznati krivicu nikada nije bilo lako, ali se duguje žrtvama i istini. I samo kroz priznavanje krivice mogu se otvoriti vrata u bolju budućnost radi praštanja i pomirenja”, poručio je ambasador Veber.

„Činjenica je da se u julu 1995. godine u Srebrenici desio genocid, što je potvrdio Međunarodni sud pravde”, saopšteno je iz Ambasade Holandije u Srbiji i Crnoj Gori. „Snažno urgiramo da se Vlada Crne Gore uzdrži od preispitivanja, jer je to štetno i bolno, i negiranja genocida, kao i od istorijskog revizionizma. Kretanje naprijed počinje sa prihvatanjem istine”, poručila je Ambasada Holandije na Tviteru.

Na izjavu Leposavića reagovale su i domaće civilne organizacije, te opozicione partije, tražeći njegovu ostavku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA: Bi li ono ekspertska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer bi da krizu vlasti riješi imenovanjem novih potpredsjednika. Oponenti iz parlamenta traže više. Možda i suštinsku promjenu koncepta ekspertske vlade i njenog programa zasnovanog na septembarskom Sporazumu

 

Bliži li se kraj ekspertske vlade?

Početkom prošle nedjelje, dan nakon izbora u Nikšiću, premijer Zdravko Krivokapić izjavio je kako je rekonstrukcija Vlade koju su prethodnih dana tražili i gromoglasno najavljivali lideri DF Andrija Mandić i Milan Knežević „apsolutno nepotrebna“. Potom se Krivokapić, objašnjavajući kako je njegova vlada pokazala „da može, da zna, da je sposobna, radna i posvećena svim građanima“  osvrnuo i na motive sve učestalijih napada svojih koalicionih partnera.

„Vjerovatno su oni očekivali više, vjerovatno su željeli više, vjerovatno su naučili da uhljebljuju svoje ljude i čekali ovaj trenutak kao mjeru toga…  Ja želim da kažem da je ova Vlada meritokratska…“. To smo već naučili. Kad premijer Krivokapić nešto kaže – to može, ali baš i ne mora da bude kako je rečeno. Vjerovatnoća je, otprilike, podjednaka.

Tako je bilo i ovog puta. Sve što je govorio u ponedjeljak, premijer Krivokapić je porekao u subotu, na sastancima sa liderima dijela partija iz koalicije Za budućnost Crne Gore. Njegovi sagovornici, Knežević, Mandić i Vladimir Joković (SNP) kažu kako im je premijer nudio potpredsjednička mjesta u svom kabinetu. Ali da oni to, za sada, nijesu prihvatili.

Joković je novinarima predočio kako je „premijer sam otvorio mogućnost da se poveća broj potpredsjedničkih mjesta“, i kako je on tu ponudu shvatio kao poziv partijama vladajuće većine koje trenutno nijesu zastupljene u Vladi da u nju uđu. Podsjetimo, u Vladi zvanično imamo samo GP URA koji tamo predstavlja njihov predsjednik Dritan Abazović. Doduše, pojedinim ministrima se spočitava bliskost sa Demokratskom Crnom Gorom. A Knežević i Mandić ponavljaju kako se ni premijer Krivokapić više ne može predstavljati kao nepartijac.  

„Nakon nikšićkih izbora, na kojima je njegova stranka u koaliciji sa strankom Alekse Bečića osvojila dva mandata, Krivokapić više nije vanstranačka ličnost i sada bi trebalo da se ponaša po utvrđenim demokratskim pravilima i standardima”, poručivao je Knežević uoči subotnjeg sastanka. Poslije sastanka je obznanio kako mu je ponuđeno da bude kandidat za mjesto potpredsjednika Vlade. I kako je on tu ponudu odbio. „To ne znači da ne vjerujem u sebe i svoje mogućnosti, već smatram da nije suština u personalnim rješenjima, već u uključivanju parlamentarne većine u izvršnu vlast na što eksplicitniji način, kako bi riješili parlamentarnu krizu”, podučio je Knežević.

Ni Andrija Mandić se, kaže, nije upecao na ponuđenu funkciju. „Skrenuo sam pažnju Krivokapiću da parlamentarna većina treba da raspravlja o mogućoj rekonstrukciji Vlade“, rekao je nakon sastanka. „Parlament odlučuje o tome ko čini Vladu i koliko ona traje. Otvorićemo takve razgovore. Vidimo da premijer nema nijednog poslanika u parlamentu, a od 41 poslanika zavisi ko je Vlada i ko je čini“.

Premijer Krivokapić se na sve ovo nije oglašavao. U međuvremenu, Nebojša Medojević je odbio, naknadno zakazani, razgovor sa njim. Sastanak Krivokapića i Bečića odložen je zbog  obaveza premijera i predsjednika Skupštine. Pozicije njihovih partija su, i pored toga, poprilično jasne.

Nikola Bajčetić, portparol PzP, napisao je na tviteru: „Biti prevarant. Biti izdajnik. Biti osoba koji ne poštuje svoje principe. Biti osoba koja ne drži do riječi. Biti osoba  koja gleda kako da prevari one koji su ga stvorili. Biti izdajnik. Biti @profKrivokapic“. Očito su u Pokretu saglasni sa predsjednikom Medojevićem koji o premijeru i njegovoj Vladi mjesecima piše sve najgore.

Obrazlažući odluku da ne ide na sastanak sa Krivokapićem i ponavljajući da PzP neće glasati za budžet ukoliko on ne ispuni njihova programska načela i obećanja data biračima, Medojević je ove sedmice premijeru spočitao i moguću saradnju sa DPS.  „Ne bi me iznenadilo da Krivokapić uz pomoć gazda sa strane traži podršku za izbjegavanje reformi i kod DPS-a i da se može desiti da se sa njima postigne dogovor. Krivokapića i Đukanovića veže zajednička prošlost i mržnja prema DF-u kao simbolu otpora i neophodnih radikalnih i korjenitih reformi…“, poručio je Medojević pratiocima na društvenim mrežama.

Kod Demokrata je druga priča. „Suviše je kratko vrijeme od početka rada Vlade da bi se mogla napraviti sveukupna analiza, jer je praktično na samom početku mandata“, cijeni poslanik Demokratske Crne Gore Dragan Krapović. „Smatram i da većina koja je glasala za ovu vladu ne bi trebalo da svako malo javno atakuje na nju, a pogotovo to ne bi trebalo da se radi na način da se paušalno optužuju i vrijeđaju njeni članovi”. Posmatrači registruju kako tolerantan stav Bečićeve partije prema premijeru i njegovom kabinetu daje rezultate.

Nakon (ne)zvaničnog zajedničkog nastupa na izborima u Nikšiću Demokrate su dobile i na tzv. meritornosti, pa su njihovi članovi i funkcioneri dobili priliku da zagospodare najvažnijim crnogorskim preduzećem – Elektroprivredom. Prvo je na inicijativu premijera i, kažu, uz protivljenje resornog ministra za kapitalne investicije, Vlada na telefonskoj sjednici promijenila odluku o imenovanju sedam članova Odbora direktora EPCG. Iz igre su ispali već odabrani kandidati sa lista nepodobnih ili neutralnih partija članica vladajuće koalicije da bi njihova mjesta (ne sva) pripala Demokratama.

Potom je taj bord, bez najavljenog konkursa, za izvršnog direktora EPCG izabrao portparola Demokrata Nikolu Rovčanina. On na čelo najvećeg državnog preduzeća u Crnoj Gori dolazi iz pljevaljskog Vodovoda, gdje je od 2009. „obavljao poslove pravnog referenta, sekretara Upravnog odbora, rukovodioca Sektora za opšte, pravne i kadrovske poslove i savjetnika za pravne poslove“. Malo ili dovoljno?

Zgodna je prilika da se sjetimo kako se prije desetak dana, odgovarajući na pitanja građana, premijer Krivokapić požalio: „Neprimjereno je da u Crnoj Gori, koja ima bogatstvo ljudi, ne možete da pronađete najbolje”. Da bi onda pokazao da kada je u pitanju favorizovanje prijatelja i podobnih, nimalo ne zaostaje za svojim prethodnicima na čelu Vlade.

Takav, nedosljedan, premijer je širom otvorio vrata svojim kritičarima da pred njega izađu sa novom listom zahtjeva. Nakon osvajanja državnih institucija „po dubini“ (ta operacija još nije završena, ali bi spisak uhljebljenih bio znatno duži od ovog teksta) prešlo se „na visinu“. Malo po malo, postaje aktuelan oktobarski koncept u kome je izgledalo da će mjesta u Vladi biti dijeljena strogo po partijskom ključu, a saglasno rasporedu snaga u parlamentu. Premijer bi da priču o rekonstrukciji Vlade završi imenovanjem novih potpredsjednika, možda računajući da bi mogao i da profitira iz njihovih međusobnih gloženja, dok njegovi oponenti iz zakonodavnih vlasti, očito, traže znatno više.

Možda i suštinsku promjenu zagovaranog koncepta ekspertske vlade i njenog programa zasnovanog na načelima septembarskog Sporazuma čelnika tri koalicije. U kome je navedeno da će buduća vlada zadržati međunarodne prioritete (EU integracije…), poštovati preuzete obaveze (Kosovo, NATO…) i neće mijenjati državna obilježja. Mandić i Knežević nijesu krili da taj i takav sporazum prihvataju samo zato što moraju. Pošto bi u suprotnom ostali bez većine neophodne za svrgavanje Đukanovićevog režima. Zvanično. I, nezvanično, povratku Crne Gore pod okrilje onoga što se nekada nazivalo Velikom Srbijom dok mu danas tepaju srpski svet. A rjeđe svijet.

To je, uostalom, dio programske prepoznatljivost Nove srpske demokratije i Narodne demokratske partije. U vladajućoj koaliciji može se naći i još po neka partija koja, s vremena na vrijeme, flertuje sa srpskim nacionalizmom problematizujući koncept građanske države.

Optimiste je ohrabrila objava Božene Jelušić. „URA je omogućila smjenu bivšeg režima, a kao takva je posebno zainteresovana da smjena jedne loše političke prakse ne stvori novu, jednako lošu“, upozorila je poslanica URA. Ona je ukazala da povod za moguću rekonstrukciju vlade „ne bi trebalo da bude odmjeravanje snaga“, ali bi to možda mogla biti pitanja „inkluzivnosti i zastupljenosti manjinskih naroda“.

Pesimiste je, opet, zabrinula tišina kojom je ovaj komentar ispraćen. I jedni i drugi, sa nestrpljenjem, čekaju da Vlada napravi prijedlog budžeta za 2021. Tada će biti jasnije šta oni namjeravaju sa Crnom Gorom. O tom budžetu onda treba da se izjasni parlament. Da vidimo šta skupštinska većina namjerava sa (rekonstruisanom) Vladom. I koliko vremena za sebe i svoj kabinet premijer može kupiti zadovoljavajući lične i partijske afinitete onih od kojih očekuje da, kad zatreba, podignu ruku.

 

Šta će reći URA

Kada zvaničnici GP URA budu preispitivali dosadašnji učinak vladajuće koalicije i (rekonstruisanu) budućnost tog postizbornog saveza, mogli bi krenuti od onoga što su sami nudili i obećavali nakon prošlogodišnjih izbora.

„Ljudi koji svojom djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana ne mogu dobiti resore u novoj vladi“, zaključio je, jesenas, GO URA. Nije trebalo mnogo pa da se među onima koji izazivaju negativne emocije prepoznaju isti oni kojima premijer Krivokapić ovih dana, prema njihovim tvrdnjama, nudi potpredsjednička mjesta u Vladi. Znači li to da ovaj stav URA više nije na snazi? Ili je neko procijenio kako su čelnici pokreta sada kooperativniji nego što su to bili uoči formiranja vlade?

URA je uoči izglasavanja vlade u parlamentu, ponudila na potpis koalicionim partnerima dokument koji su oni, ili makar dio njih – odbili. Rječ je tekstu naslovljenom Sporazum o programskim prioritetima ekspertske vlade kojim se predviđa da su se tri koalicije „usaglasili oko sljedećih prioriteta u radu ekspertske vlade“. Pokazalo se da takve saglasnosti nema. Evo nekih od navedenih principa:

  • Konsolidacija javnih finansija uz presjek zatečenog stanja u trenutku preuzimanja vlasti;
  • Donošenje hitnih mjera za borbu protiv pandemije novog korona virusa;
  • Temeljna reforma izbornog zakonodavstva i stvaranje uslova za održavanje prvih fer i slobodnih izbora;
  • Donošenje niza novih sistemskih zakona počev od prioritetnih: Zakon o porijeklu imovine, Zakon o lustraciji, Zakon o Vladi, Zakon o Skupštini; Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata;
  • Sprovođenje seta mjera iz oblasti zaštite životne sredine sa ciljem brendiranja Crne Gore kao ekološke države;
  • Revizija i preispitivanje svih koncesionih ugovora;
  • Donošenje deklaracije o trajnoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana na crnogorskim vodotocima;
  • Stvaranje uslova za decentralizaciju lokalnih samouprava kroz izmjenu Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o finansiranju lokalnih samouprava;

Ništa od započetog nije do kraja ispunjeno, dok većina „prioritetnih“ aktivnosti nije ni započeta.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo