Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST, KORONA, GRAĐANI: Delegiranje odgovornosti

Objavljeno prije

na

Mi smo sve uradili, sada je na građanima – uporno ponavljaju nadležni prebacujući odgovornost. Jeste vrijeme da se podijeli teret, ali i vrijeme obaveze da se javnost informiše na valjan način. Načelni motivacioni govori  nijesu ono što uliva povjerenje građanima

 

Sve je sada na nama, građanima, poručuju nadležni. I ističu da je država učinila sve što je u njenoj moći da suzbije širenje korona virusa. ,,Mi smo spremni, ali nam treba pomoć građana”, izjavio je ministar zdravlja Kenan Hrapović.

Očito je – nadležni sve više prebaciju odgovornost na pleća građana: ,,Jedino što može da nas spasi jeste da budemo disciplinovani. Ako je to toliki problem nemojte imputirati krivicu i prebacivati je u dvorište zdravstvenih radnika, u dvorište Vlade hoće li nabaviti 350, 1.350 ili 2.000 respiratora, ne znam koliko će biti potrebno. Zavisi od vaše disciplinovanosti. Ako ne budete disciplinovani, ne postoji ta Vlada na svijetu koja vam to može omogućiti”, kazala je pomoćnica ministra zdravlja Vesna Miranović.

Građani, zatvoreni u  stanovim i kućama, pod tenzijama i strahom,   očekuju od Vlade da im predoči valjane i pravovremene informacije o onome šta se zbiva. Optimizam opšte prakse direktora KCCG Jevta Erakovića, koji kao mantru ponavlja da je naš zdravstveni sistem spreman da se suoči sa virusom, ne pomaže.

Rukovodilac Kriznog medicinskog tima Ranko Lazović je prekinuo ovu praksu motivacionih priča, i na konferenciji za medije u srijedu upoznao javnost sa nekim relevantnim činjenicama. Crna  Gora ima  506 kreveta određenih za korona pacijente. U Podgorici 180, Baru 100, Pljevljima 30, Beranama 84, Nikšiću 52, Brezoviku 60. U izradi je pet privremenih bolnica kapaciteta oko 600 postelja. Crnogorsko zdravstvo raspolaže trenutno sa 106 respiratora – 61 u KCCG i 45 u ostalim zdravstvenim ustanovama, uskoro stiže još pet, do kraja sedmice još 20.

Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) za zarazne bolesti je odlučilo da se od 31. marta konferencije za medije organizuju dva puta dnevno. Ujutro,  na pitanja novinara odgovaraju ljekari Instituta za javno zdravlje, popodne,  ljekari KCCG.

Odluka je donijeta nakon što je Vlada 30. marta na Tviteru objavila zabranu kretanja, radnim danima od 19:00 do 5:00 sati, a tokom vikenda kretanje je zabranjeno od subote u 13:00 do ponedeljka u 5:00.

Objavljivanje novih restriktivnih mjera putem Tvitera, bez obraćanja zvaničnika, kritikovali su aktivisti za ljudska prava, mediji koji nisu pod kontrolom vlasti i opozicione partije.

Iz Vlade su odgovorili da nije uvedeno vanredno stanje, da nema policijskog časa,  a da je ograničenje slobode kretanja sprovedeno u skladu sa ustavom i zakonom.

Nacionalno koordinaciono tijelo je 26. marta proglasilo epidemiju zarazne bolesti COVID 19, čime su se stekli uslovi za proglašenje novih Vladinih   mjera. U Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti piše da Ministarstvo zdravlja proglašava epidemiju na predlog Instituta za javno zdravlje. U propisu koji se bavi zaraznim bolestima piše da nadzor nad njegovim i sprovođenjem drugih propisa donijetih na osnovu zakona vrši Ministarstvo zdravlja, na čijem je čelu Kenan Hrapović.

Iz Akcije za ljudska prava i Instituta Alternativa su pozvali Ustavni sud da prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti u državi, a ministra zdravlja da obezbijedi da njegove mjere budu preciznije i bolje obrazložene.

U regionu vanredno stanje proglašeno je u Srbiji, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, u BiH entitetu RS, dok je u federaciji BiH na snazi stanje nesreće. Hrvatska i Slovenija nijesu uvele vanredno stanje.

,,Od najveće je važnosti da vanredne mjere koje zemlje članice preduzimaju u borbi protiv pandemije koronavirusa budu u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima Evropske unije’’  izjavila je 31. marta predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen. Izjava je uslijedila nakon što je mađarski parlament izglasao zakon koji premijeru Viktoru Orbanu daje pravo da vlada dekretima, neograničeno. Zakon predviđa kaznu zatvora do pet godina za širenje ,,lažnih vijesti” o virusu ili mjerama vlade, a za to se redovno optužuju nezavisni mediji. Zakon omogućuje vladi da zemljom upravlja uredbama, što opozicija napada i tvrdi da je riječ o suspenziji parlamenta.

Kako to izgleda u praksi, rječit je primjer i Srbija, gdje predsjednik Aleksandar Vučić građanima javno prijeti da će im uvesti cjelodnevni policijski čas. U Novom Sadu je novinarka Ana Lalić privedena i određena joj je mjera zadržavanja od 48 sati. Lalić je kao novinarka portala nova.rs pisala o problemima zaštitne opreme Kliničkog centra Vojvodine, i navela je da su medicinski radnici bez adekvatne zaštite za rad.

Profesor sa Univerziteta u Gracu Florijan Biber ocijenio da će vjerovatno određene vlade udvostručiti svoje autoritarne prakse i iskoristiti vanredno stanje za konsolidaciju vlasti.

Da i naši političari, pored sve prijetnje od virusa, ne zaboravljaju na politička nadmudrivanja pokazao je i slučaj – respiratori. Predsjednik NKT, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Milutin Simović je nakon silnih peripetija oko uvoza, odbio Vučićev poklon od pet respiratora. Sve je pratio neukusni politički marketing obje strane.

Vlada je od članica NATO-a i partnerskih zemalja zatražila pomoć od 5,6 miliona hiruških maski, pola miliona maski sa P2 i P3 filterima, 6,5 miliona pari rukavica, 250.000 naočara i vizira, više od 336.000 hirurških haljina, još 100.000 nepromočivih, kao i 50.000 nepromočivih kecelja, milion jednokratnih hiruških kapi i naglavaka. Takođe se traži 320 respiratora, 20 bronhoskopa, 40 laringoskopa, 20 apsiratora, 50 EKG aparata i dva defibrilatora.

Krajem protekle sedmice u Crnu Goru je stigao prvi kontigent od 3,5 tona zaštitne opreme, koja će, kako su kazali iz Vlade, značiti sigurnost za naše zdravstvene radnike, ali i za pripadnike svih službi koje su na prvoj liniji odbrane. Premijer Duško Marković se zahvalio strateškom partneru vlasti biznsmenu Petrosu Statisu.

Šef Kabineta predsjednika Vlade Dragoljub Bulatović kazao je da je oprema stigla u pravi čas, kada su resursi već bili na izmaku.

O tome koliko je oprema neophodna, početkom ove nedjelje, progovorio je doktor interne medicine u ulcinjskom Domu zdravlja Isat Jakupi: ,,Doktori i cijelo medicinsko osoblje Doma zdravlja nemaju uslova da kvaliteno odgovore izazovu sa kojim se bori država i cijeli svijet. Nemamo opremu, nešto je juče stiglo iz Kine, ali opet ništa. Sve ovo vrijeme bez maski, rukavica, mantila ili neke druge opreme, primamo pacijente za koje ne znamo da li imaju ili nemaju virus. Zar nam nije cijela jedna smjena Hitne u samoizolaciji”, kazao je Jakupi Vijestima. O lošoj opremljenosti za zaštitu od infekcije nezvanično govore i drugi medicinski radnici, naši sagovrnici.

Najmanje 50 zdravstvenih radnika iz Podgorice, Bara, Herceg Novog i Andrijevice su stavljeni u samoizolaciju zbog kontakta sa zaraženim osobama.

Iz Kriznog medicinskog štaba je objavljeno da su 82 zaposlena u barskoj bolnici u izolaciji, i to 24 ljekara, 52 sestre i šest radnika na higijeni. ,,Dva ljekara iz bolnice su pozitivna na COVID 19 i pozitivna je jedna sestra”, naveli su iz Kriznog štaba.

Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša je izjavio da 237 zdravstvenih radnika nije u izolaciji zbog neadekvatne zaštite, već da su riziku od infekcije bili izloženi van radnog mjesta. Od njih je gotovo 40 odsto izolovano jer su u prethodnom periodu boravili na usavršavanju u inostranstvu. Iz IJZ 31. marta su kazali da je u Crnoj Gori na korona virus pozitivno 10 zdravstvenih radnika – šest ljekara i četiri medicinske sestre.

Protekle sedmice u Bijelom Polju 20 ljekara prekinulo je specijalizaciju i stavilo se na raspolaganje zdravstvenim ustanovama u tom gradu. S druge strane, ljekari koje je Monitor kontaktirao navode da pojedine kolege, malobrojne, sve čine da ne bi došle na posao – bolovanjima i na druge načine.

Fokusiranje zdravstva na suzbijanje epidemije osjećaju mnogi pacijenti sa hroničnim bolestima koji teže dolaze do uputa i ljekova koji su im neophodni. U KCCG su od 11. marta obustavljene sve planirane operacije, a ove nedjelje je saopšteno da su obustavljeni  operativni zahvati na pacijentima sa malignim bolestima koji nisu hitni.

Prošlog četvrtka, kada je do 14,00 sati broj zaraženih virusom bio 67, do zaključenja ovog broja Monitora, četvrtak 14,00 sati, potvrđeno je 140 slučaja oboljelih od korona virusa.

U nedjelju je u KCCG preminula je još jedna osoba koja je bila pozitivna na virus, što je drugi smrtni slučaj u Crnoj Gori od početka epidemije. Kako je saopšteno iz Kliničkog centra, riječ je o 79-godišnjem pacijentu, koji je bio teški srčani bolesnik –
,,dominantni osnov njegovog umiranja je pogoršanje srčanog oboljenja”. ,,Bez obzira što je bila u teškom stanju, kada se otkrije da je osoba bila inficirana virusom, smatra se da je umrla od posljedica korona virusa”, objasnio je Mugoša.

Korona virus registrovan je i kod dvoje djece starosti do devet godina, podatak je objavljen na zvaničnom sajtu Vlade i NKT-a –  coronainfocg.me. Mugoša je naveo da je 14 osoba mlađih od 18 godina u Crnoj Gori zaraženo. Najviše oboljelih je starosne dobi od 40 do 59 godina.

Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje Senad Begić, na konferenciji u četvrtak, naglasio je da je broj kontakata bio veći od predviđanja: ,,Nismo očekivali da ćemo imati ovoliko kontakata. Nismo očekivali da se virus širi između opština, što se dešava i pored donesenih mjera. Sada je stigla naplata svega onoga što se dešavalo prije 14 dana’’.

Iz  Instituta za javno zdravlje upozoravaju: sljedeće dvije do tri sedmice su od ključne važnosti u pokušaju da se epidemija ograniči.

 

Projekcije

,,Preduzimamo sve mjere kako bi izbjegli pik i opterećenje. Cilj nam je da ne napunimo 600 postelja, koliko imamo. Za sada u tome uspijevamo”, izjavio je direktor IJZ Boban Mugoša.

Rukovodilac Kriznog medicinskog tima Ranko Lazović izjavio je da je  najoptimističnija prognoza da u Crnoj Gori bude do 630 oboljelih.

On je istakao da je ukupna stopa mortaliteta 3,4 odsto, a od sezonskog gripa je dva odsto.

Tokom sezone 2018 – 2019. od sezonskog gripa umrla je 31 osoba. Od sezonskog gripa je u Crnoj Gori do 12. marta ove godine umrlo šest osoba.

 

Primjer Njemačke

Njemačka ima 77.981 zaraženih i 931 smrtni slučaj (podaci od četvrtka 2. aprila). To je znatno manji broj umrlih u poređenju sa drugim zemljama – Francuska 56.989 oboljelih, 4.032 umrlih; Kina 81.554 oboljelih, 3.312 umrlih…

Dojče vele je prije par mjeseci pisao o tome da su njemačke klinike spremne da plate 15.000 eura kako bi dovele jednog medicinskog radnika sa Balkana. A dovode ih hiljade. Prema podacima njemačke Savezne službe za zapošljavanje, u martu 2019. ukupan broj medicinara sa Zapadnog Balkana koji je radio u Njemačkoj bio je 50.726, iz Crne Gore 993.

Komentari

FOKUS

ANDRIJA MANDIĆ, OSVAJANJE VLASTI: Za srpski svet u Orbanovoj Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadolazeća desna Evropa, računaju Vučić, Dodik i Mandić, mogla bi imati razumijevanja za njihove aspiracije: političke, nacionalne, državne. Umjesto da im se suprotstavi, postojeća većina u crnogorskom parlamentu pravi se da bira između nekadašnjih DPS-a i DF-a. A to je siguran način da svi budemo na gubitku

 

 

Bio je to trijumfalan petak (12. jul) za predsjednika parlamenta. U Podgorici je, u odsustvu, nepravosnažno oslobođen optužbi za učešće u aferi poznatoj kao državni udar. Na Cetinju je, pod njegovim pokroviteljstvom, obavljena dodjela Trinaestojulskih nagrada. Andrija Mandić se potrudio da sve to ostane u sjenci njegove najnovije inicijative – obnova kapele na Lovćenu.

“Smatram da smo danas zreli kao društvo i zajednica da realizujemo tu ideju koja će dovesti do pomirenja i okupljanja ljudi u Crnoj Gori. I želim da iskoristim priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram. Poštujući Njegoševu želju, uspostavili bi novu moralnu vertikalu koja će učiniti da Crna Gora ozdravi i da u bolju budućnost zakorači svjesna sebe i svoje slavne istorije zatvarajući poglavlje podjela i netolerancija”, poručio je Mandić iz Vladinog doma u Prijestonici.

Pomirenje, ozdravljenje, uspostavljanje nove moralne vertikale… To je dio  nove retorike kojom  Mandić daruje  javnost od, otprilike, prošlogodišnjih predsjedničkih izbora. Na kojima je, kao trećeplasirani, pretrpio ozbiljan neuspjeh. Takav i toliko da bi ga malo ko, izuzev njega, politički preživio na ovdašnjoj javnoj sceni.

To je i najveće skeptike uvjerilo u upotrebnu vrijednost decenijskog političkog iskustva i neograničene logističke, finansijske i medijske podrške zvaničnog Beograda. Aleksandra Vućića, preciznije. I SPC. Pod uslovom da ta dva centra moći posmatramo kao zasebne entitete.

To, naravno, ima  cijenu. Mandić je plaća, veselo,  lično i preko političkog bloka koji predvodi. Intenzivno radeći na tome da destabilizuje Crnu Goru, naruši njene odnose sa susjedima i zapadnim partnerima. I, možda najvažnije, pojača zavisnost koalicionih partnera iz vladajuće većine od njega i njegovih domaćih i stranih saveznika sa transverzale Banjaluka – Beograd – Budimpešta – Moskva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TRI LICA VLASTI: Bitka za kormilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državni prvaci vuku svako na svoju stranu. Neki sve  bliži, a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički ,  mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva. Ubrzalo se vrijeme

 

 

 

Predsjednik Jakov Milatović prenio je, onima koji su to htjeli da čuju, zaključke i utiske nakon sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. “Imajući u vidu da se nalazimo u ključnoj etapi evropskog puta Crne Gore, smatram izuzetno važnim da budete u potpunosti informisani o zaključcima razgovora koje sam imao u Briselu sa našim EU partnerima”, pisalo je u njegovom pozivu predsjednicima parlamentarnih partija.

Većina partija vlasti solidarisala se i izbjegla sastanak na kome su, iz prve ruke, mogli čuti izvještaj o posljedicama usvajanja tzv. Rezolucije o Jasenovcu. Mišel je zbog tog poteza vladajuće većine i otkazao dogovorenu posjetu Podgorici, sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i obraćanje poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Iz redova skupštinske većine pozivu su se odazvali samo predstavnici albanskih nacionalnih partija. Ostali su se podijelili u dvije grupe. Jedni su (PES, NDP, NSD) iskoristili priliku da Predsjedniku prebace, pored ostalog: da krši Ustav, izigrava  razrednog starješinu, te da je „sebe stavio u poziciju predvodnika političke manjine“. Drugi (Demokrate i SNP) su predsjednikov poziv prećutali i ignorisali.

I jedno i drugo svjedoči o novoj prirodi odnosa predsjednika države i parlamentarne većine. „Odgovor na pitanje kako je i zašto uspio da distancira od sebe one političke partije koje su ga dovele na poziciju koju trenutno obavlja, Milatović treba da potraži u sopstvenom ogledalu”, poručili su mu iz nekada njegovog PES-a, naglašavajući kako se  pozivu predsjednika države nije odazvalo „95 odsto političkih subjekata koji su ga podržali u prvom i drugom krugu predsjedničkih izbora“. Ali jesu tadašnji i sadašnji politički oponenti iz redova opozicije. U tome u PES-u prepoznaju „očigledno i neskriveno savezništvo između Milatovića i DPS-a“.

Bio je to i svojevrstan odgovor na Milatovićevu poruku nakon sastanka sa Šarlom Mišelom u Briselu: „Građani u Crnoj Gori su oni koji su zainteresovani da Crna Gora što prije postane članica Evropske unije (EU) i nikakvi mali partijski interesi ili partijske trgovine ne smiju tome da stanu na put“.

Predsjednik države dodatno se distancirao od trenutno prepoznatih ideoloških okvira vladajuće koalicije odlaskom na Cetinje, gdje je u Vladinom domu, skupa sa neformalnom grupom crnogorskih intelektualaca STEGA, organizovao forum Crna Gora između istorijskog revizionizma i evropskog antifašizma. „Zainteresovan sam da budem jedan od afirmatora antifašističkog pokreta, naročito danas kad se te vrijednosti dovode u pitanje“, poručio je Milatović obraćajući se forumu. „U savremenim okolnostima antifašizam predstavlja mnogo više od istorijskog sjećanja. To je danas skup vrijednosnih obrazaca koji oblikuju naš odnos jednih prema drugima… Zato je revizionizam pokušaj napada na ono što bi trebali da budemo.“

Nema sumnje da su se revizionisti prepoznali. I odgovoriće čim nađu zgodnu priliku. Tim prije što se Milatović, nakon početnog nesnalaženja u ulozi prvog čovjeka države, sve češće pojavljuje kao institucionalna barijera naumu da se Crna Gora i njene institucije omalovaže i unize. Do mjere da se nametne pitanje njenog smisla i održivosti kao proevropske, građanske i sekularne države. Predsjednik Crne Gore trenutno djeluje kao neko ko na prvo mjesto stavlja interese države koju predstavlja. Nekima je to iz vladajućih krugova  premnogo, a da li je dovoljno – to tek treba da vidimo. Prilika, čini se, neće manjkati.

Tim prije što se druga polovina  pred prošle izbore jedinstvenog  PES-a, u nedostatku jasne političke profilacije, sve više povodi za željama/ucjenama koalicionih partnera koje prvobitno  premijer Spajić nije ni želio u svojoj vladi. Tada su nesloga u poslaničkom klubu PES-a i Demokrate prevagnule da se ide u formiranje koalicije brojnije od minimalnog 41-og glasa podrške u parlamentu. I bez uključivanja poslanika sa koalicione liste koju je predvodio DPS u vlast. Formalno demonstrirano jedinstvo programskih načela usmjerenih na EU integracije, ekonomske reforme i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala poprilično se, u međuvremenu, razvodnilo.

Premijer je, dodatno, iskazao svoje neobične sklonosti.  Ako je Milatović postao predsjednik političke manjine, Spajić je, još više, demonstrirao želju da bude i ostane vanparlamentarni premijer. Od momenta kada je izbjegao čitanje/predstavljanje ekspozea proglasivši tu ustavnu obavezu za „gubljenje vremena“, do očiglednog nauma da koliko je god moguće izbjegava institut premijerskog sata i pojavljivanja na kontrolnim saslušanjima pred skupštinskim odborima. Iako se  razlozi gomilaju a nepovjerenje raste.

Nakon ultimatuma koji je DNP Milana Kneževića stavila pred Spajićevu vladu, glasanje o Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen bila je dobra prilika da se, argumentovano, stvari postave na svoje mjesto. Na ovaj ili onaj način.
Ekonomske reforme ili revizija istorije. Evropa ili velikosrpski projekat pod patronatom Rusije Vladimira Putina. Izgradnja i jačanje institucija ili jahanje na talasu populizma uz jasne naznake regionalizacije po nacionalnim i vjerskim šavovima.

Ta šansa nije iskorišćena. Koliko je poslanik i predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević nekažnjeno podizao intenzitet ispada sa elementima šovinizma, toliko je Spajić gubio na najavljenom zamahu.
Ne znamo da li je u pitanju verbalno demonstrirana nezainteresovanost za „nebitna“ politička, istorijska i nacionalna pitanja, ili je stvar u još skrivenim tragovima iz prošlosti, poput onih za koje smo načuli kroz afera Do Kwon. Ako su uzroci nepoznati – posljedice nijesu.

Pošto je  PES propustio svoju priliku, nema sumnje da ćemo gledati nastavak razvoja koalicione saradnje po mjeri nekadašnjeg DF-a: od insistiranja na promjeni državnih simbola i službenog jezika, do ugovora o dvojnom državljanstvu između Crne Gore i Srbije. Sve to biće začinjeno daljim jačanjem moći SPC ne samo kad su u putanju vjerske teme, već i kad god na red dođu strateška politička i nacionalne pitanja.

O demonstraciji nedodirljivost svjedoči  i ove nedjelje montirani veliki krst iznad Bijele (Bokokotorski zaliv), po već viđenom modelu helikopterskog desanta crkve na Rumiji. Baš kao i prigodan poklon – slika kapele na Lovćenu – koju je Andrija Mandić darovao ruskom ambasadoru Vladislavu Maslenikovu tokom njegove oproštajne posjete Skupštini. Obrazlažući kako ona predstavlja „simbol okupljanja naroda Crne Gore“!? I zahvaljujući mu se „na predanom radu tokom trajanja mandata da, u najboljoj volji, održi što bolje odnose između Crne Gore i Ruske Federacije“.

Da se prisjetimo kako je to odlazeći ruski ambasador predano radio na poboljšanju odnosa Podgorice i Moskve. “Nismo se protivili prethodnim talasima proširenja (EU)“, kazao je Maslenikov početkom godine u razgovoru za rusku Izvjestiju. „Sada je situacija drugačija, EU je drugačija, mutirala je u prilog NATO-u, sprovodi agresivnu antirusku liniju i aktivno učestvuje u hibridnoj konfrontaciji sa našom zemljom. Shodno tome, širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom.”

Imao se Mandić na čemu zahvaliti. Samo ne saznasmo je li mu Rus čestitao dobijanje IBAR-a.

Uz intentenzivan rad na obesnaženju uticaja parlamenta koji se, uz ostalo, ogleda u beskonačnom odlaganju kontrolnih saslušanja i neprimjereno snishodljivom odnosu njegovih čelnika spram izvršnih vlasti (da ne pominjemo ponovo pokušaj falsifikovanja održavanja sjednice parlamenta), Mandić se ove sedmice pojavio i kao glasnogovornik premijera Spajića. U njegovo  je ime najavio skoru rekonstrukciju Vlade.

„To zavisi sada od premijera. Vjerujem da će biti brzo, a ja bih volio da to bude u toku naredne nedjelje. Optimalno, to je 19. i 20. jul”, kazao je predsjednik NSD podsjećajući kako njegova partija očekuja ministarska mjesta u Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvu turizma. „ Našim koalicionim kolegama iz DNP pripada mjesto potpredsjednika Vlade i mjesto ministra saobraćaja”, pritvrdio je Mandić. Nije rekao, ali je očigledno: koalicija Za budućnost Crne Gore, koju predvodi skupa sa Kneževićem, jedina realizuje svoj politički program. Na štetu većinske Crne Gore.

Ostaje da se vidi kako će na njihov najavljeni ulazak u izvršnu vlast reagovati tamo prisutne partije albanske nacionalne partije. Šta će biti sa nastojanjem Bošnjačke stranke da postane dio vladajuće većine? Koliko će većina u PES-u tolerisati i sve evidentnije soliranje grupe poslanika, poput Miodraga Lakovića koji nije glasao za rezoluciju o Jasenovcu. Nakon što je Andrej Milović već postao bivši član PES-a, a uskoro bi mogao ostati i bez ministarske funkcije. I na šta bi se mogla svesti PES-ova većina nakon evidentnog neuspjeha na lokalnim izborima u Budvi i, čini se, sve izvjesnijih vanrednih lokalnih izbora u Podgorici.

Pitanja ima još.  Kada će DPS izaći iz ljetnje letargije koja, s ponekim izuzetkom, traje od parlamentarnih izbora u  junu prošle godine? Mogu li na značajniju preraspodjelu političkih snaga uticati novoformirane partije i blokovi (partija Duška Markovića, Evropski savez SD-a, SDP-a i Liberalne partije)…

Izvjesno je: tri državna prvaka vuku svako na svoju stranu. Neki bliži a neki sve dalji jedan od drugoga. Borba modela koji se u naznakama mogu prepoznati  kao građansko-evropski, klerikalno-svesrpski, diletantsko-populistički,   mogla bi bitno odrediti budućnost Crne Gore. Bitka za kormilo, nastaviće se svom žestinom. Uz moguće obrte i do  skoro nezamisliva savezništva i partnerstva. Ubrzalo se vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REZOLUCIJA O JASENOVCU, I POSLJEDICE: Čistači komšijskog dvorišta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, baš kao u vrijeme Slobodana Miloševića, navedena da služi Beogradu. Svjesno ili nesvjesno. Da je drugačije, krenula bi redom, iz svoje kuće

 

 

Skupština Crne Gore je, piše u prošlog petka usvojenoj, Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau I Mauthauzen „jedinstvena u osudi svih zločina na tlu naše države i bivše Jugoslavije, u izražavanju pijeteta prema svim žrtvama tih zločina, kao i u saosećanju s patnjama njihovih porodica”. I,  piše dalje, potvrđuje “principijelan stav… da odgovornost može biti isključivo individualna, kao i da nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački.”

Sada stvarnost: Skupština Crne Gore bila je daleko od jedinstvene. Onih što su glasali za bilo je jedva preko nužne većine. Od 46 poslanika koji podržavaju vladu Milojka Spajića (glasali za njen izbor) prijedlog teksta koji se tada zvao  Rezolucija o genocidu u Jasenovcu potpisima su podržala 43 poslanika većine. Da se ona uvrsti u dnevni red prošlonedjeljne sjednice bila su 42 poslanika.  Za njeno usvajanje glasao je 41.

Protiv je bio poslanik vladajuće Albanske alijanse Ilir Čapuni, a nijesu glasali kompletna opozicija, te poslanici većine: Miodrag LakovićTonći Janović (Pokret Evropa sad), Artan Čobi i Nikola Camaj (Albanski forum).

Dalje: zločini koje Rezolucija osuđuje nijesu počinjeni samo, kao što piše,  “na tlu naše države i bivše Jugoslavije”, već i u Austriji i Njemačkoj. “Dahau je dodat”, pojasnio je Milan Knežević, “kako Njemci koji su bili sponzori srebreničke Rezolucije ne bi zaboravili svoju genocidnu prošlost”. Toliko i o navedenoj “individualnoj odgovornosti”, na kojoj je posebno insistirao Andrija Mandić: “Napominjem da Rezolucija nije uperena protiv bilo kojeg naroda, već za cilj ima osudu svakog poricanja genocida.”

Očito je da napomene predsjednika parlamenta nijesu doprle do njegovog decenijskog koalicionog partnera. Kao što je jednako jasno da prvaci NSD i NDP ni danas ne priznaju genocid u Srebrenici, iako je on presuđen pravosnažnim presudama nadležnih međunarodnih sudova.

Zato su egzaltirani svojom, odnosno, presudom većine u Skupštini Crne Gore koja je  poslove suda uzela u svoje ruke. Glasajući za nešto što je i Skupština Srbije odbila da usvoji.

“Vidovdane, moj očinji vide, ovo treba da bude osnova za bolju i čestitiju Crnu Goru. Ovo je većinska Crna Gora. Živjela većinska Crna Gora. Živjela Crna Gora”, likovao je Mandić.

Drugačije je. Bolja i čestitija Crna Gora bi u pospremanje istorije skupštinskim rezolucijama morala kreniti iz svoje kuće, I od ovovremenih zločina. Od nalogodavaca i izvršitelja zločina deportacija BiH izbjeglica, od ubijenih kosovskih izbjeglica na Kaluđerskom lazu, ubijenih i prognanih tokom etničkog čišćenja  Bukovice, otetih iz voza u Štrbcima, mučenih u logoru za hrvatske civile i zarobljene vojnike u Morinju, od ubistava, pljački i paljevina tokom napada na Konavle i Dubrovnik, sve do vikend zlikovaca iz 90-tih koji su nesmetano, i do danas nekažnjeno, ubijali, silovali i pljačkali po Bosni i Hercegovini.

Bolja i čestitija odredila bi se i prema Golom otoku, Masakru u Baru kada su, u proljeće 1945., pripadnici Desete crnogorske brigade NOVJ ubili nekoliko stotina, ili nekoliko hiljada, kosovskih Albanaca, prethodno mobilisanih; Pokolju bošnjačkih  civila u Sandžaku 1943., kada su na teritoriji današnjih opština Bijelo Polje, Pljevlja, Priboj, Čajniče i Foča četnici izvršili svoj najmasovniji ratni zločin u Drugom svjetskom ratu. Operacijom etničkog čišćenja rukovodio je Draža Mihailović, a izvršena je pod direktnom komandom Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.

Njima ”pomiritelji” u Crnoj Gori  i danas kliču, baš kao Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.

“Genocid nad Srbima u ustaškoj NDH i logoru smrti Jasenovac  nije sporan, ali je zabrinjavajući politikantski razlog donošenja Rezolucije”, piše hrvatski Jutarnji list. NDH nacistička tvorevina je ratni gubitnik. Zločine u Jasenovcu priznala je i obilježava svaka vlast u Hrvatskoj od njene samostalnosti. O Hrvatskoj u SFRJ, da  ne govorimo.

Država Srbija ne priznaje genocid u Sreberenici. Rezolucija UN o sjećanju na genocid u Srebrenici  usvojena je možda i  najviše zbog toga da bi se spriječilo veličanje zločinaca. Što se svakodnevno radi. Od  Beograda i Banja Luke, do Bara i Pljevalja.

Nije tajna šta je cilj prošlonedjeljne Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen. Trebalo je  relativizovati glas Crne Gore u UN o Srebrenici.  I ništa manje ,trebalo je poremetiti odnose  Podgorice sa Zagrebom i Sarajevom ,ali  i sa Briselom i Bonom. U EU se ide preko Konavla.

Tu smo gdje smo.  “Nemam dilemu da je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel odložio posjetu Crnoj Gori zbog posljednjih dešavanja u vezi sa motivima i okolnostima usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, i odgovornosti koju za to ima parlamentarna većina”, poručio je predsjednik Jakov Milatović prije nego je otputovao u Brisel, na sastanak sa Mišelom. Koji je odlučio da izbjegne zakazani susret sa Spajićem, Mandićem i poslaničkom većinom koja je “prva u svijetu” izglasala Rezoluciju o Jasenovcu.  “Smatram da su politički akteri koji obavljaju najvažnije funkcije u zemlji dužni da, umjesto relativizacije i izvrtanja realnosti, odgovornije pristupaju u odnosu na ono što su državni interesi Crne Gore”, poručio je Milatović. Zvučalo je državnički.

Osim što je Mišel otkazao posjetu Podgorici, iz finalnog teksta zaključaka sa Samita lidera država EU ispala je rečenica zapisana u nacrtu tog dokumenta, kojom je Crna Gora trebalo biti pohvaljena “za napredak koji je ostvarila u procesu pristupanja”.

Onda smo slušali premijera Spajića koji se čudi. “Ne može pomisliti”, rekao je novinarima, da je posjeta predsjednika Evropskog savjeta otkazana zbog usvojene Rezolucije. “Mislim da Mišel ima druge razloge zbog kojih je pozvao Milatovića u Brisel”, naveo je Spajić. Ugrabio je to da kaže prije no što se pojavio njegov razgovor za portal Politiko, u kome kaže (prije usvajanja Rezolucije): “Rezolucija nam šteti, definitivno nam ne pomaže”.

Ostaje nada da učinjeno neće naškoditi Crnoj Gori onoliko koliko će štete donijeti njenim ključnim promoterima: Milojku Spajiću i Aleksi Bečiću.

“Partneri će vas dugoročno više poštovati ako ste predvidivi i ako znaju da ćete se do kraja držati istog aršina za sve”, kazao je Spajić.  Pa potegao: “Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja sa principijelnim stavom i od njega neće odstupati”. Nije za smijanje. Pretužno je.

“Rezolucija o Jasenovcu zapravo nije ništa drugo nego Vučićevo kukavičje jaje podmetnuto Crnoj Gori da je još više pokuša privezati uz sebe, poput srpske Bjelorusije, da je izbaci iz evropskog kolosijeka te da je ponovno zavadi s Hrvatskom koja podržava evropske ambicije Crne Gore”, piše Jutarnji list očekujući da Zagreb i Brisel neće nasjesti na tu igru.

Javio  se Aleksandar Vućić. Uredno da  saopšti kako on nema nikakve veza predlaganjem i usvajanjem Rezolucije. Sasvim suprotno, insajderske informacije iz diplomatskih i bezbjednosnih krugova govore da su Vučićeve službe intenzivno radile kako bi osigurale glasove pokolebanih funkcionera PES-a i Demokrata. Onako kako službe to već rade.

Uglavnom, Vučić pozva crnogorske zvaničnike “da izađu u javnost i da objasne svojim hrvatskim prijateljima i svojim zapadnim prijateljima kojima se izvinjavaju danonoćno objašnjavajući im da je to bila velika greška, da mi kažu zašto su tu grešku počinili i da objasne ljudima da su se šalili kada su govorili da sa tim ima veze Beograd i ja lično.”

Slično se Slobodan Milošević, pred sudom u Hagu, odrekao odgovornosti za napad na Dubrovnik. “Da je bilo do mene na Dubrovnik ne bi pao ni kamičak”, rekao je, objašnjavajući kako on, kao tadašnji predsjednik Srbije,  i njegovi najbliži saradnici “nemaju nikakve veze sa tim vašim sukobom sa JNA oko Dubrovnika”. I da o svemu tome treba pitati one dole. Ono dole je Crna Gora i njena sramota.

A Spajić  se javnuo  da pritvrdi: “Sve odluke, pa i one za Srebrenicu, Jasenovac, Mathauzen i Dahau – donosimo kao nezavisna zemlja koja je principijelno odlučivala i odlučivaće na ovakve teme iz prošlosti.”

Dan pošto svijet obilježi 11. jul kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici , u Beranama ćemo imati svojevrstan nastavak svesrpskog sabora nedavno održanog u Beogradu. Mandić i Knežević nadaju se da će “u ime većinske Crne Gore” ugostiti Milorada Dodika i Vučića. Da proslave. Odmaraće sjutradan, na Dan državnosti i Dan ustanka Crne Gore.

 

Selektivno čitanje istorije

“Nije na odmet istaći da su i nekadašnji poglavar i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Gavrilo Dožić, kao i Sveti Vladika Nikolaj Velimirović bili utamničeni u ovom logoru (Dahau – prim. Monitora)”, piše u obrazloženju amandmana kojim su Mandić i Knežević Rezeoluciju o Jasenovcu preimenovali u Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen.

Pa “posebno ističu” da su u logoru Mauthauzen “i tokom Prvog svjetskog rata internirani vojnici i građani Kraljevine Srbije i Crne Gore”. Ovo Kraljevine je, vjerovatno, slovna greška, pošto ista nije postojala tokom Prvog svjetskog rata.

Veća je šteta što su predlagači amandmana selektivno čitali istoriju. Pa su, recimo, zaboravili da u sistemu logora kojima su Rezolucijom presudili pomenu i onaj na Banjici (Beograd, Srbija).Poslednji transport sa Banjice je otišao u Mauthauzen 26. septembra 1944., odvodeći 700 logoraša. Pretpostavlja se da je preko Banjice u logore po Evropi upućeno između sedam i osam hiljada zatvorenika”, navode istorijske knjige iz Drugog svjetskog rata.

Među interniranima, saznali bi Mandić i Knežević, nije bila Jelena Ćetković. Cetinjanka, partizanka, ilegalka, sekretar Mjesnog komiteta KP (komunističke partije) za Beograd, narodni heroj – strijeljana je na Banjici u maju 1943., u 27 godini. Svirepim isljednicima nije odala ni kako se zove. “Van grada na polju pustom, širokom, stoji kuća smrti, taj ukleti dom…”. To su uvodni stihovi njene pjesme Iza rešetki, ispisane u iščekivanju smrti, zabilježili su reporteri BBC-a u reportaži o logoru na Banjici.

Samo se Jelena, valjda, nije uklapala o traženi model predlagača Rezolucije. Četnički zlikovac Pavle Đurišić, ubijen u Jasenovcu jeste. Na znamo, sa sigurnošću, da li je i vojvoda koji je predvodio četnički pokolj djece, žena i staraca po Sandžaku 1943., jedan od 44 Crnogoraca (33) i Crnogorki (11) koji se nalaze na zvaničnom popisu žrtava iz koncentracionog logora Jasenovac. A koji su Rezolucijom Skupštine Crne Gore svrstani među “ostale”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo