Povežite se sa nama

INTERVJU

Sead Hodžić, urednik portala Fokus, ekskluzivno za Monitor iz Njujorka: Kao u apokaliptičnim filmovima

Objavljeno prije

na

Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze. Svakog je dana  sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Svjedoci smo optužbi i kontraoptužbi  čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć

 

MONITOR: Kako je Amerika postala najveće žarište na svijetu po broju zaraženih od korone?

HODŽIĆ: Uprkos upozorenjima koja su stigla mjesecima ranije, dok se virus SARS-CoV-2 širio u Kini, Sjedinjene Američke Države su, čini mi se, ovu zarazu dočekale nespremne. Bogata i razvijena država, koju su na Indeksu globalne zdravstvene zaštite kotirali kao najspremniju za pandemiju, danas je u velikim problemima. Pominju se brojevi od čak 100.000 do 200.000 umrlih u naredna tri mjeseca. Ovih dana na CNN-u i u drugim medijima pratim sve vezano za virus. Za ovako brzo širenje stručnjaci kao glavni razlog navode nedostatak testiranja i identifikovanje zaraženih osoba, kao i gustinu naseljenosti u leglu zaraze – Njujorku. Kažu da se puno kasnilo i da na vrijeme nijesu preduzete mjere, uprkos upozorenjima ljekara i stručnjaka o mogućim posljedicama korona virusa. Stručnjaci kažu da su bolnice, nakon upozorenja, morale biti spremne za pandemiju, s dovoljnim brojem obučenog osoblja koje će se isključivo baviti oboljelima od korona virusa. Pominje se i nedostatak zaliha, odgovarajućih maski, dezinfekcionih sredstava, respiratora…

MONITOR: U Njujorku je stopa širenja virusa pet puta veća nego u ostalim krajevima države?

HODŽIĆ: Njujork je svijet u malom i primjer da ljudi sa čitave planete mogu živjeti mirno na jednom malom prostoru. Baš zbog te šarenolikosti i odnosa prema stanovnicima – bez obzira na njihove različitosti, isključivo se na njih gleda kao na ljude, za mene je to najljepši grad na svijetu, u kojem, uzgred da pomenem, živi i najviše iseljenika iz Crne Gore. Trenutno u Njujorku živimo kao u apokaliptičnim filmovima. Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je, nažalost, stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze, gdje je svakog dana sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Ovih dana smo svjedoci optužbi i kontraoptužbi čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć. Nedostatak testova, dezinfekcionih sredstava i maski, kao i gustina naseljenosti, neblagovremeno zatvaranje škola, restorana i drugih mjesta gdje se ljudi masovno okupljaju, uzrokovali su ovakvu situaciju. Primjera radi, Njujorčani se svakodnevno sretnu sa hiljadama ljudi kako na ulici, tako i u metrou, gdje se putnici zbog velike gužve tiskaju jedni uz druge. U takvoj sredini, a uz nedostatak sredstava zaštite koje sam već nabrojao, normalno je da dođe do masovne zaraze.

MONITOR: Šta se promijenilo u načinu života u Njujorku ?

HODŽIĆ: „Grad koji nikad ne spava” preko noći se promijenio. Postao je miran, bez buke i gužvi, a video snimci viljuškara koji utovaraju tijela umrlih u hladnjaču obilaze svijet. Otvaraju se privremene bolnice u parkovima, sportskim terenima i drugim objektima. Traži se i način za prihvat tijela preminulih, jer se pretpostavlja da ovdašnje mrtvačnice nemaju kapacitete za broj ljudi koji će umrijeti u narednom periodu… Prije dva dana (srijeda) u pojedine radnje stigle su medicinske maske za prodaju, dok maski N95 i dezinfekcionih sredstava i dalje nema. Nedostatak respiratora je, takođe, veliki problem. O tome ste imali prilike da saznate i u Crnoj Gori, a valja napomenuti da je Njujork tražio još 30.000, a da ima svega 7.313 obučenih specijalista za rad na respiratorima.

MONITOR: Tramp je u početku tvrdio da će uskoro virus nestati sa tla Amerike i suprotstavljao se stručnjacima, pa su se, na primjer, mladi bezbrižno okupljali na plažama, tržnicama… 

HODŽIĆ: Nije samo Tramp, bilo je još ovdašnjih vođa koji su ekonomiju stavljali ispred života Amerikanaca. Navešću vam jedan primjer: kada u Njujorku najave da će pasti snijeg, tolika se uzbuna digne da često zatvaraju škole, iako je u pitanju nekoliko centimetara padavina. U slučaju korona virusa nije bilo nekog velikog uzbunjivanja. Da li zbog toga što nijesu ozbiljno shvatili stručnjake, tek dragocjeno vrijeme je isteklo. Umjesto da pojuri u akciju obezbjeđivanja uslova, Amerika je mirno čekala korona virus…

MONITOR: Objavljeno je da je Amerika razvila svoje testove za koje se ispostavilo da su neispravni, da su medicinske sestre molile preko društvenih mreža da im se obezbijede rukavice i maske… To je ekspertu za zdravlje Kristoferu Stelersu, sa Univerziteta Stoni Bruk, bio povod da ocijeni kako je u Americi bila savršena oluja nepripremljenosti za koronu.

HODŽIĆ: Svako ko je gledao apel doktorice i njen video snimak iz Elmhurst bolnice u Kvinsu (Njujork), postao je svjestan nespremnosti. Taj video je na svojoj stranici podijelio i gradonačelnik Njujorka. CNN izvještava da i druge bolnice širom SAD imaju probleme sa nedostatkom adekvatne zaštite, dok je predsjednik Tramp pun hvalospjeva i ponavlja da radi dobar posao…

MONITOR: Vlada li panika u SAD?

HODŽIĆ: Ima ljudi koji mirno šetaju ulicama, s maskama ili bez njih, držeći socijalnu distancu od drugih. Hrane i drugih prehrambenih artikala ima dovoljno. Netačne su informacije o velikim nestašicama.

MONITOR: Kako će pandemija uticati na ekonomiju u SAD?

HODŽIĆ: Država je opredijelila ogroman paket pomoći, ali će pandemija ostaviti dobok trag ne samo na ekonomiju, nego i na sve druge faktore u životu. Međutim, sve se to da nadoknaditi. SAD je moćna zemlja i izaći će iz ove krize. Nažalost, mnogi više neće biti među nama. To je ono što me najviše boli.

 

Tramp ne sluša stručnjake

 

MONITOR: Milioni Amerikanaca će se zaraziti dok će ih preminuti između 100 i 200 hiljada, procjenjuje infektolog i Trampov savjetnik za zdravstvo Entoni Fauči…

HODŽIĆ: Za ovakve situacije državama je potreban vođa koji sluša stručnjake, što sa predsjednikom Trampom često nije slučaj. Ukoliko nastavi da kao do sada radi na sprječavanju širenja ove zaraze, a s obzirom na gustinu naseljenosti u gradovima, nedostatak dezinfekcionih sredstava i sve veći broj zaraženih zdravstvenih radnika, plašim se da taj broj zaista može postati realnost. Kao što znamo, Njujork u SAD nije jedini gusto naseljeni grad, i ukoliko se ne nauči iz ovog primjera, loše će biti i u drugim velikim gradovima. Trka je s vremenom oko nabavke neophodnih sredstava.

 

Andre i Izet više nisu među nama

 

MONITOR:  Vi ste rodom iz Bijelog Polja i vjerovatno  imate informacije o tome kako su se u Njujorku snašli naši iseljenici. Ima li zaraženih?

HODŽIĆ: Andre Ljuljović, porijeklom iz Ulcinja, koji je živio i radio u Vestchesteru, u Njujorku, preminuo je od komplikacija izazvanih korona virusom. U pitanju je mlad čovjek. Preminnuo je i moj prijatelj, humanista i patriota Izet Kolenović, porijeklom iz Gusinja.

Broj oboljelih koji vode porijeklo s naših prostora nije mali. Koliko sam obaviješten, trenutno su još dva iseljenika u kritičnom stanju, dok su ostali van životne opasnosti.

Imamo nekoliko naših doktora i medicinskih sestara koji su u prvim redovima za spasavanje oboljelih od korona virusa i mi, iseljenici, smo ponosni na njih. Mnogi naši iseljenici održavaju čistoću u raznim objektima u Njujorku, što je u ovom trenutku veoma opasan posao. Na Menhetnu ima više od dvadeset ekskluzivnih restorana čiji su vlasnici porijeklom iz Crne Gore. Svi ti restorani su danas zatvoreni, a na stotine naših ljudi je ostalo bez posla. U najtežoj situaciji su oni koji ovdje borave ilegalno. Ostali su bez posla, prijeti im zaraza, a nemaju zdravstveno osiguranje. Generalni konzul Željko Stamatović i konzul Amer Cikotić su pomogli mnogim našim studentima i turistima da se vrate u Crnu Goru, a trenutno su 24 sata dostupni na broju Generalnog konzulata.

 

Tako se voli svoja zemlja

 

MONITOR: Mnogi naši iseljenici iz Amerike slali su pomoć Crnoj Gori…

HODŽIĆ: Iako se nalazimo u epicentru zaraze, misli naših ljudi su okrenute i ka Crnoj Gori. Istakao bih da je Fondacija „Gusinje” donirala 30.000 dolara, „Euro Gusinje” 15.000, a bračni par Slobodanka i Momčilo – Cakani Pajović 22.000 dolara pomoći za Crnu Goru. Trenutno nije lako poslati novac iz SAD za Crnu Goru. Znam da su prije desetak dana Pajovići pet sati čekali da pošalju novac. Volio bih da se ovim divnim ljudima, penzionerima, koji su svoj novac mukotrpno zaradili, država jednog dana oduži nekim priznanjem. Tim prije što je Momčilo, nekadašnji fudbaler Budućnosti i reprezentativac Jugoslavije, danas u teškom zdravstvenom stanju. Nepokretan je, ali je, i pored toga, zajedno sa svojom suprugom, pokazao kako se voli svoja zemlja.

                                                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo