Povežite se sa nama

INTERVJU

Sead Hodžić, urednik portala Fokus, ekskluzivno za Monitor iz Njujorka: Kao u apokaliptičnim filmovima

Objavljeno prije

na

Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze. Svakog je dana  sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Svjedoci smo optužbi i kontraoptužbi  čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć

 

MONITOR: Kako je Amerika postala najveće žarište na svijetu po broju zaraženih od korone?

HODŽIĆ: Uprkos upozorenjima koja su stigla mjesecima ranije, dok se virus SARS-CoV-2 širio u Kini, Sjedinjene Američke Države su, čini mi se, ovu zarazu dočekale nespremne. Bogata i razvijena država, koju su na Indeksu globalne zdravstvene zaštite kotirali kao najspremniju za pandemiju, danas je u velikim problemima. Pominju se brojevi od čak 100.000 do 200.000 umrlih u naredna tri mjeseca. Ovih dana na CNN-u i u drugim medijima pratim sve vezano za virus. Za ovako brzo širenje stručnjaci kao glavni razlog navode nedostatak testiranja i identifikovanje zaraženih osoba, kao i gustinu naseljenosti u leglu zaraze – Njujorku. Kažu da se puno kasnilo i da na vrijeme nijesu preduzete mjere, uprkos upozorenjima ljekara i stručnjaka o mogućim posljedicama korona virusa. Stručnjaci kažu da su bolnice, nakon upozorenja, morale biti spremne za pandemiju, s dovoljnim brojem obučenog osoblja koje će se isključivo baviti oboljelima od korona virusa. Pominje se i nedostatak zaliha, odgovarajućih maski, dezinfekcionih sredstava, respiratora…

MONITOR: U Njujorku je stopa širenja virusa pet puta veća nego u ostalim krajevima države?

HODŽIĆ: Njujork je svijet u malom i primjer da ljudi sa čitave planete mogu živjeti mirno na jednom malom prostoru. Baš zbog te šarenolikosti i odnosa prema stanovnicima – bez obzira na njihove različitosti, isključivo se na njih gleda kao na ljude, za mene je to najljepši grad na svijetu, u kojem, uzgred da pomenem, živi i najviše iseljenika iz Crne Gore. Trenutno u Njujorku živimo kao u apokaliptičnim filmovima. Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je, nažalost, stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze, gdje je svakog dana sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Ovih dana smo svjedoci optužbi i kontraoptužbi čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć. Nedostatak testova, dezinfekcionih sredstava i maski, kao i gustina naseljenosti, neblagovremeno zatvaranje škola, restorana i drugih mjesta gdje se ljudi masovno okupljaju, uzrokovali su ovakvu situaciju. Primjera radi, Njujorčani se svakodnevno sretnu sa hiljadama ljudi kako na ulici, tako i u metrou, gdje se putnici zbog velike gužve tiskaju jedni uz druge. U takvoj sredini, a uz nedostatak sredstava zaštite koje sam već nabrojao, normalno je da dođe do masovne zaraze.

MONITOR: Šta se promijenilo u načinu života u Njujorku ?

HODŽIĆ: „Grad koji nikad ne spava” preko noći se promijenio. Postao je miran, bez buke i gužvi, a video snimci viljuškara koji utovaraju tijela umrlih u hladnjaču obilaze svijet. Otvaraju se privremene bolnice u parkovima, sportskim terenima i drugim objektima. Traži se i način za prihvat tijela preminulih, jer se pretpostavlja da ovdašnje mrtvačnice nemaju kapacitete za broj ljudi koji će umrijeti u narednom periodu… Prije dva dana (srijeda) u pojedine radnje stigle su medicinske maske za prodaju, dok maski N95 i dezinfekcionih sredstava i dalje nema. Nedostatak respiratora je, takođe, veliki problem. O tome ste imali prilike da saznate i u Crnoj Gori, a valja napomenuti da je Njujork tražio još 30.000, a da ima svega 7.313 obučenih specijalista za rad na respiratorima.

MONITOR: Tramp je u početku tvrdio da će uskoro virus nestati sa tla Amerike i suprotstavljao se stručnjacima, pa su se, na primjer, mladi bezbrižno okupljali na plažama, tržnicama… 

HODŽIĆ: Nije samo Tramp, bilo je još ovdašnjih vođa koji su ekonomiju stavljali ispred života Amerikanaca. Navešću vam jedan primjer: kada u Njujorku najave da će pasti snijeg, tolika se uzbuna digne da često zatvaraju škole, iako je u pitanju nekoliko centimetara padavina. U slučaju korona virusa nije bilo nekog velikog uzbunjivanja. Da li zbog toga što nijesu ozbiljno shvatili stručnjake, tek dragocjeno vrijeme je isteklo. Umjesto da pojuri u akciju obezbjeđivanja uslova, Amerika je mirno čekala korona virus…

MONITOR: Objavljeno je da je Amerika razvila svoje testove za koje se ispostavilo da su neispravni, da su medicinske sestre molile preko društvenih mreža da im se obezbijede rukavice i maske… To je ekspertu za zdravlje Kristoferu Stelersu, sa Univerziteta Stoni Bruk, bio povod da ocijeni kako je u Americi bila savršena oluja nepripremljenosti za koronu.

HODŽIĆ: Svako ko je gledao apel doktorice i njen video snimak iz Elmhurst bolnice u Kvinsu (Njujork), postao je svjestan nespremnosti. Taj video je na svojoj stranici podijelio i gradonačelnik Njujorka. CNN izvještava da i druge bolnice širom SAD imaju probleme sa nedostatkom adekvatne zaštite, dok je predsjednik Tramp pun hvalospjeva i ponavlja da radi dobar posao…

MONITOR: Vlada li panika u SAD?

HODŽIĆ: Ima ljudi koji mirno šetaju ulicama, s maskama ili bez njih, držeći socijalnu distancu od drugih. Hrane i drugih prehrambenih artikala ima dovoljno. Netačne su informacije o velikim nestašicama.

MONITOR: Kako će pandemija uticati na ekonomiju u SAD?

HODŽIĆ: Država je opredijelila ogroman paket pomoći, ali će pandemija ostaviti dobok trag ne samo na ekonomiju, nego i na sve druge faktore u životu. Međutim, sve se to da nadoknaditi. SAD je moćna zemlja i izaći će iz ove krize. Nažalost, mnogi više neće biti među nama. To je ono što me najviše boli.

 

Tramp ne sluša stručnjake

 

MONITOR: Milioni Amerikanaca će se zaraziti dok će ih preminuti između 100 i 200 hiljada, procjenjuje infektolog i Trampov savjetnik za zdravstvo Entoni Fauči…

HODŽIĆ: Za ovakve situacije državama je potreban vođa koji sluša stručnjake, što sa predsjednikom Trampom često nije slučaj. Ukoliko nastavi da kao do sada radi na sprječavanju širenja ove zaraze, a s obzirom na gustinu naseljenosti u gradovima, nedostatak dezinfekcionih sredstava i sve veći broj zaraženih zdravstvenih radnika, plašim se da taj broj zaista može postati realnost. Kao što znamo, Njujork u SAD nije jedini gusto naseljeni grad, i ukoliko se ne nauči iz ovog primjera, loše će biti i u drugim velikim gradovima. Trka je s vremenom oko nabavke neophodnih sredstava.

 

Andre i Izet više nisu među nama

 

MONITOR:  Vi ste rodom iz Bijelog Polja i vjerovatno  imate informacije o tome kako su se u Njujorku snašli naši iseljenici. Ima li zaraženih?

HODŽIĆ: Andre Ljuljović, porijeklom iz Ulcinja, koji je živio i radio u Vestchesteru, u Njujorku, preminuo je od komplikacija izazvanih korona virusom. U pitanju je mlad čovjek. Preminnuo je i moj prijatelj, humanista i patriota Izet Kolenović, porijeklom iz Gusinja.

Broj oboljelih koji vode porijeklo s naših prostora nije mali. Koliko sam obaviješten, trenutno su još dva iseljenika u kritičnom stanju, dok su ostali van životne opasnosti.

Imamo nekoliko naših doktora i medicinskih sestara koji su u prvim redovima za spasavanje oboljelih od korona virusa i mi, iseljenici, smo ponosni na njih. Mnogi naši iseljenici održavaju čistoću u raznim objektima u Njujorku, što je u ovom trenutku veoma opasan posao. Na Menhetnu ima više od dvadeset ekskluzivnih restorana čiji su vlasnici porijeklom iz Crne Gore. Svi ti restorani su danas zatvoreni, a na stotine naših ljudi je ostalo bez posla. U najtežoj situaciji su oni koji ovdje borave ilegalno. Ostali su bez posla, prijeti im zaraza, a nemaju zdravstveno osiguranje. Generalni konzul Željko Stamatović i konzul Amer Cikotić su pomogli mnogim našim studentima i turistima da se vrate u Crnu Goru, a trenutno su 24 sata dostupni na broju Generalnog konzulata.

 

Tako se voli svoja zemlja

 

MONITOR: Mnogi naši iseljenici iz Amerike slali su pomoć Crnoj Gori…

HODŽIĆ: Iako se nalazimo u epicentru zaraze, misli naših ljudi su okrenute i ka Crnoj Gori. Istakao bih da je Fondacija „Gusinje” donirala 30.000 dolara, „Euro Gusinje” 15.000, a bračni par Slobodanka i Momčilo – Cakani Pajović 22.000 dolara pomoći za Crnu Goru. Trenutno nije lako poslati novac iz SAD za Crnu Goru. Znam da su prije desetak dana Pajovići pet sati čekali da pošalju novac. Volio bih da se ovim divnim ljudima, penzionerima, koji su svoj novac mukotrpno zaradili, država jednog dana oduži nekim priznanjem. Tim prije što je Momčilo, nekadašnji fudbaler Budućnosti i reprezentativac Jugoslavije, danas u teškom zdravstvenom stanju. Nepokretan je, ali je, i pored toga, zajedno sa svojom suprugom, pokazao kako se voli svoja zemlja.

                                                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo