Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: EKSPLOZIJE I PODMETNUTI POŽARI: Zaborav, snjegovi i šaš

Objavljeno prije

na

Inspektor Goran Pešić, čiji je auto dignut u vazduh,  je radio  na najtežim krivičnim predmetima na teritoriji više opština u regionu. Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovih ubistava na sjeveru. Osim privođenja nekoliko bezbjednosno inetresantnih osoba, do odlaska ovog broja Monitora u štampu, nije se moglo saznati da li je šta drugo preduzeto. Svi raniji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima, i drugim građanima Berana, nerasvijetljeni su. A bilo ih je mnogo

 

Privatni automobil inspektora kriminalistike u CB Berane Gorana Pešića golf 2 u potpunosti je  havarisan krajem u prošle sedmice. Od siline eksplozije  oštećen je i reno klio koji je bio parkiran pored njega. Jaka detonacija mnoge je podigla na noge negdje oko tri sata u noći.  Bilo je jasno da se dogodilo nešto ozbiljno.

„Čitava zgrada se protresla, kao da je zemljotres. Čula se lomljava stakala. Svi smo istrčali iz naše i okolnih zgrada da vidimo o čemu se radi. Prizor je bio kao u kriminalističkim filmovima. Djelovi automobila i  parčad stakla letjeli su na sve strane” – ispričao je Monitoru jedan od očevidaca. Sreća u nesreći je što od siline eksplozije nije izbio požar, koji bi se prenio na čitav red parkiranih automobila.

Vlasnik automobila parkiranog pored inspektorovog, mogao je samo da sklanja razasute djelove. „Ovakve havarije pokrivene su samo kasko osiguranjima. Naši automobili su sirotinjski, i ovu štetu niko nam neće nadoknaditi” – kazao je on.

Sve se dešavalo na samo stotinu metara od centra grada, u Ulici Osme crnogorske brigade, na parkingu gdje je bilo na desetine automobila.

Od detonacije su popucala stakla na dvije susjedne zgrade, koje dijeli samo uska ulica i  mjesto za parking prostor ispred zgrada.

Monitoru je iz beranske policije rečeno da je obavljen uviđaj i izuzeti tragovi, a o kojoj vrsti eksploziva se radi, znaće se tek naknadno.

Neko je ovo odradio stručno. Eksploziv je najvjerovatnije bio postavljen ispod mjesta suvozača. O koliko jakom eksplozivu se radilo govori činjenica da je pod automobila potpuno probijen u prečniku od preko pola metra, a unutrašnjost čitavog automobila izgledala je jezivo, kao zgužvana. U asfaltu, ispod, ostao je krater prečnika dvadeset i dubine šest centimetara.

Inspektor beranskog Centra bezbjednosti Goran Pešić ima višedecenijsko iskustvo. Radio je na najtežim krivičnim predmetima na teritoriji više opština u regionu. Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovih ubistava na sjeveru. Ranije su mu bušene gume na autu.

Srećna okolnost je što se ekspolzija  dogodila kada nije bilo nikoga ni u automobilama koji su najoštećeniji, niti u okolini.  Osim privođenja nekoliko bezbjednosno inetresantnih osoba, do odlaska ovog broja Monitora u štampu, nije se moglo saznati da li je još nešto preduzeto. Svi raniji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima, i drugim građanima Berana, ostali su nerasvijetljeni.

Nikada nije razriješeno ko je krajem devedesetih godina podmetnuo eksploziv ispod renoa 4 ta­da­šnjeg ko­man­di­ra Cen­tra bezbjednosti Dra­ga­na Šćepano­vi­ća.  Neriješen je slučaj od sre­di­ne ja­nu­a­ra 2002. go­di­ne, kada je miniran stan tadašnjeg načelnika CB Berane Dragana Mazića. Pukom srećom niko od porodice Mazić nije stradao. Ne zna se ni ko je i  zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog načelnika beranske policije Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je  stanovao. Veljiću su paljeni automobili i nakon odlaska u penziju, što, takođe, nikada nije rasvijetljeno.

Od tih vremena dogodio se veliki broj paljenja automobila policijskim službenicima, koje je teško i nabrojati. Polako i sigurno padaju u zaborav.

Od relativno skorijih slučajeva, nije rasvijetljeno ko je zapalio dva automobila tadašnjeg komandira za saobraćaj u ovom gradu Danka Jelića. Njegov i automobil njegove supruge bili su parkirani jedan do drugog, ispred zgrade gdje stanuju, praktično u centru grada.

Ostalo je nerasvijetljeno i ko je podmetnuo požar na privatnom automobilu inspektorke u odjeljenju za droge Marijane Radovanić, takođe u centru grada. Radovanić je nedugo zatim napustila policijski posao i prešla u advokaturu.

Dobro upućeni policijski službenik objašnjava da su podmetanja požara pod automobile i drugu imovinu krivična djela koja su vrlo teška za otkrivanje.

„Tačno je da forenzika napreduje i da se dolazi do nekih tragova do kojih se ranije nije moglo doći. Ali, sve vam govori činjenica da od svih pobrojanih slučajeva podmetanja požara u Beranama, nijedan nije rasvijetljen” – kazao je taj službenik.

On objašnjava i da se za podmetanje požara obično „angažuju” sitniji delikventi, koji su za male pare spremni da počine i mnogo teža krivična djela. Naručioci, odnosno nalogodavci, ostaju još dublje u sjenci nikada razjašnjenih požara.

Ako već ne mogu rasvijetliti podmetanje eksploziva, ili paljenja automobila svojim službenicima, kako očekivati da se rasvijetle eksplozije i paljevine kod običnih građana.

Feljton ne bi bio dovoljan da se pobroje i opišu svi slučajevi podmetanja požara u Beranama u posljednje dvije decenije.

Već je zaboravljen veliki požar na dva kombi vozila sportskog Rukometnog kluba iz 2003. godine, koja su bila parkirana u dvorištu kuće trenera Veska Raketića, iako se šteta mjeri desetinama hiljada eura. Da je požar podmetnut, odavno nema nikakve dileme.

U podmetnutom požaru izgorjela je fabrika za preradu drveta porodice Janković,  kozmetički salon, automobil službenice Zavoda za zapošljavanje, direktora beranske Opšte bolnice, jednog ljekara, jednog medicinskoh tehničara iz Hitne pomoći, automobil vlasnice  privatne apoteke, i ko zna još koliko drugih.

Ko se danas, osim njihovih porodica, sjeća radnice na održavanju čistoće Biljane Radović ili konobara Igora Cimeše? Tek kada se pomenu braća Martinović, postaje jasnije o čemu se radi. Bio je 29. januar 2001. godine. Tačno u osam sati ujutru, dogodila se najstrašnija eksplozija, ne samo u Beranama, nego i na širim prostorima, koja je u smrt odnijela šest osoba.

Sa više kilograma razornog eksploziva do temelja je srušena višespratna kuća braće Martinović. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu, mladi konobar Cimeša i mlađana Biljana. Stradao je i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv i koga su izvršitelji vjerovatno žrtvovali.

Kad zaborav, „snjegovi i šaš” prekrivaju ovo šestostruko ubsitvo, kako očekivati da država riješi mnoge druge slučajeve paljevina i podmetanja eksploziva u kojima, na sreću, niko nije stradao. Kad država ne odgovori na izazov, slijede krvavi obračuni kriminalaca na ulicama. Čemu smo svjedoci posljednjih godina.

                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo