Inspektor Goran Pešić, čiji je auto dignut u vazduh, je radio na najtežim krivičnim predmetima na teritoriji više opština u regionu. Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovih ubistava na sjeveru. Osim privođenja nekoliko bezbjednosno inetresantnih osoba, do odlaska ovog broja Monitora u štampu, nije se moglo saznati da li je šta drugo preduzeto. Svi raniji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima, i drugim građanima Berana, nerasvijetljeni su. A bilo ih je mnogo
Privatni automobil inspektora kriminalistike u CB Berane Gorana Pešića golf 2 u potpunosti je havarisan krajem u prošle sedmice. Od siline eksplozije oštećen je i reno klio koji je bio parkiran pored njega. Jaka detonacija mnoge je podigla na noge negdje oko tri sata u noći. Bilo je jasno da se dogodilo nešto ozbiljno.
„Čitava zgrada se protresla, kao da je zemljotres. Čula se lomljava stakala. Svi smo istrčali iz naše i okolnih zgrada da vidimo o čemu se radi. Prizor je bio kao u kriminalističkim filmovima. Djelovi automobila i parčad stakla letjeli su na sve strane” – ispričao je Monitoru jedan od očevidaca. Sreća u nesreći je što od siline eksplozije nije izbio požar, koji bi se prenio na čitav red parkiranih automobila.
Vlasnik automobila parkiranog pored inspektorovog, mogao je samo da sklanja razasute djelove. „Ovakve havarije pokrivene su samo kasko osiguranjima. Naši automobili su sirotinjski, i ovu štetu niko nam neće nadoknaditi” – kazao je on.
Sve se dešavalo na samo stotinu metara od centra grada, u Ulici Osme crnogorske brigade, na parkingu gdje je bilo na desetine automobila.
Od detonacije su popucala stakla na dvije susjedne zgrade, koje dijeli samo uska ulica i mjesto za parking prostor ispred zgrada.
Monitoru je iz beranske policije rečeno da je obavljen uviđaj i izuzeti tragovi, a o kojoj vrsti eksploziva se radi, znaće se tek naknadno.
Neko je ovo odradio stručno. Eksploziv je najvjerovatnije bio postavljen ispod mjesta suvozača. O koliko jakom eksplozivu se radilo govori činjenica da je pod automobila potpuno probijen u prečniku od preko pola metra, a unutrašnjost čitavog automobila izgledala je jezivo, kao zgužvana. U asfaltu, ispod, ostao je krater prečnika dvadeset i dubine šest centimetara.
Inspektor beranskog Centra bezbjednosti Goran Pešić ima višedecenijsko iskustvo. Radio je na najtežim krivičnim predmetima na teritoriji više opština u regionu. Učestvovao je u rasvjetljavanju nekih od najsurovih ubistava na sjeveru. Ranije su mu bušene gume na autu.
Srećna okolnost je što se ekspolzija dogodila kada nije bilo nikoga ni u automobilama koji su najoštećeniji, niti u okolini. Osim privođenja nekoliko bezbjednosno inetresantnih osoba, do odlaska ovog broja Monitora u štampu, nije se moglo saznati da li je još nešto preduzeto. Svi raniji slučajevi podmetanja eksploziva policijskim službenicima, i drugim građanima Berana, ostali su nerasvijetljeni.
Nikada nije razriješeno ko je krajem devedesetih godina podmetnuo eksploziv ispod renoa 4 tadašnjeg komandira Centra bezbjednosti Dragana Šćepanovića. Neriješen je slučaj od sredine januara 2002. godine, kada je miniran stan tadašnjeg načelnika CB Berane Dragana Mazića. Pukom srećom niko od porodice Mazić nije stradao. Ne zna se ni ko je i zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog načelnika beranske policije Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je stanovao. Veljiću su paljeni automobili i nakon odlaska u penziju, što, takođe, nikada nije rasvijetljeno.
Od tih vremena dogodio se veliki broj paljenja automobila policijskim službenicima, koje je teško i nabrojati. Polako i sigurno padaju u zaborav.
Od relativno skorijih slučajeva, nije rasvijetljeno ko je zapalio dva automobila tadašnjeg komandira za saobraćaj u ovom gradu Danka Jelića. Njegov i automobil njegove supruge bili su parkirani jedan do drugog, ispred zgrade gdje stanuju, praktično u centru grada.
Ostalo je nerasvijetljeno i ko je podmetnuo požar na privatnom automobilu inspektorke u odjeljenju za droge Marijane Radovanić, takođe u centru grada. Radovanić je nedugo zatim napustila policijski posao i prešla u advokaturu.
Dobro upućeni policijski službenik objašnjava da su podmetanja požara pod automobile i drugu imovinu krivična djela koja su vrlo teška za otkrivanje.
„Tačno je da forenzika napreduje i da se dolazi do nekih tragova do kojih se ranije nije moglo doći. Ali, sve vam govori činjenica da od svih pobrojanih slučajeva podmetanja požara u Beranama, nijedan nije rasvijetljen” – kazao je taj službenik.
On objašnjava i da se za podmetanje požara obično „angažuju” sitniji delikventi, koji su za male pare spremni da počine i mnogo teža krivična djela. Naručioci, odnosno nalogodavci, ostaju još dublje u sjenci nikada razjašnjenih požara.
Ako već ne mogu rasvijetliti podmetanje eksploziva, ili paljenja automobila svojim službenicima, kako očekivati da se rasvijetle eksplozije i paljevine kod običnih građana.
Feljton ne bi bio dovoljan da se pobroje i opišu svi slučajevi podmetanja požara u Beranama u posljednje dvije decenije.
Već je zaboravljen veliki požar na dva kombi vozila sportskog Rukometnog kluba iz 2003. godine, koja su bila parkirana u dvorištu kuće trenera Veska Raketića, iako se šteta mjeri desetinama hiljada eura. Da je požar podmetnut, odavno nema nikakve dileme.
U podmetnutom požaru izgorjela je fabrika za preradu drveta porodice Janković, kozmetički salon, automobil službenice Zavoda za zapošljavanje, direktora beranske Opšte bolnice, jednog ljekara, jednog medicinskoh tehničara iz Hitne pomoći, automobil vlasnice privatne apoteke, i ko zna još koliko drugih.
Ko se danas, osim njihovih porodica, sjeća radnice na održavanju čistoće Biljane Radović ili konobara Igora Cimeše? Tek kada se pomenu braća Martinović, postaje jasnije o čemu se radi. Bio je 29. januar 2001. godine. Tačno u osam sati ujutru, dogodila se najstrašnija eksplozija, ne samo u Beranama, nego i na širim prostorima, koja je u smrt odnijela šest osoba.
Sa više kilograma razornog eksploziva do temelja je srušena višespratna kuća braće Martinović. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu, mladi konobar Cimeša i mlađana Biljana. Stradao je i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv i koga su izvršitelji vjerovatno žrtvovali.
Kad zaborav, „snjegovi i šaš” prekrivaju ovo šestostruko ubsitvo, kako očekivati da država riješi mnoge druge slučajeve paljevina i podmetanja eksploziva u kojima, na sreću, niko nije stradao. Kad država ne odgovori na izazov, slijede krvavi obračuni kriminalaca na ulicama. Čemu smo svjedoci posljednjih godina.
Tufik SOFTIĆ