Zašto Vlada kasni sa odgovorom na dolazeću ekonomsku krizu, i na sve veću nemaštinu velikog broja građana
Vlada čeka. I hiljade crnogorskih preduzeća i desetine hiljada zapošljenih koji su spriječeni da rade zbog epidemije korona virusa i dalje čekaju da država konkretizuje obećanja i ponudi paket mjera kojima bi se branili ugroženi poslovi i radna mjesta. Dok ne bude kasno.
Mada preduzetnici već vagaju da li će nezaposlenim radnicima spremati plate ili otkaze, Duško Marković i njegovi saradnici nude samo izgovore. Uz odobrenu mogućnost da se kreditne i poreske obaveze ne plaćaju tri naredna mjeseca. To je dobrodošla, ali ne i dovoljan mjera da bi se nadomjestili neplanirani troškovi.
Od premijera smo čuli kako pare nijesu problem. Vlada, navodno, u okviru tekuće budžetske rezerve ima novca da pomogne građanima „koji već traže finansijsku pomoć“. (A šta je sa onima koji je ne traže, već očekuju da će se Vlada, kao savjestan domaćin, dosjetiti da pomogne makar one kojima je direktno zabranila da privređuju za život?) Problem su, kažu, propisi.
Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja zabranjuje da se u izbornoj godini građanima dijeli vanredna finansijska pomoć. Kraće – da se kupuju glasovi. Ova godina je, trebala biti izborna. Baš kao i olimpijska, doduše. Olimpijada u Tokiju je odložena za dogodine. Za izbore tek treba da vidimo.
Što se podjele pomoći tiče, premijer je odgovornost prebacio na Skupštinu. „Vjerujem da ova situacija nameće potrebu izmjene odgovarajućih normi Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, i ukidanje ograničenja za vrijeme ugroženosti javnog zdravlja”, poručio je Marković. Zapravo tvitnuo preko jedne od popularnih društvenih mreža. Vlada, međutim, parlamentu nije predložila izmjene Zakona koji je, kažu, koči. Dok je vladajuća većina odbila predlog dijela opozicije da se u Skupštini raspravlja o načinu na koji se država nosi s rastućom zdravstvenom, ekonomskom i političkom krizom.
Umjesto svega toga, Vlada je krajem prošle nedjelje formirala radnu grupu. Grupa je dobila zadatak da predloži novi paket mjera ekonomske podrške preduzećima, preduzetnicima i građanima. Možda ste čuli za staru priču iz vrmena jednopartizma koja kaže da vlast kad neće da riješi neki problem – formira radnu grupu. Ljudski je nadati se da ovo nije ta radna grupa. Opet, neke stvari upozoravaju. Recimo, od novoformiranog Vladinog tima očekuje se da predloži mjere koje će privredi omogućiti „da sačuvaju resurse, zaposlene i djelatnosti“. A u njemu nije bilo mjesta za one čija sudbina zavisi od budućih mjera – Vladine socijalne partnere iz Unije poslodavaca i reprezentativnih sindikata. Oni će, u najboljem slučaju, biti u prilici da predložene mjere sagledaju nakon što one budu formulisane „u roku od 5 do 7 dana“.
U kom bi nas pravcu, bez legitimnih predstavnika poslodavaca i zaposlenih, mogle odvesti mjere koje s nestrpljenjem i priličnom zebnjom očekujemo, može se naslutiti i iz medijskih istupa glasnogovornika Privredne komore. Od njih smo saznali da će radna grupa „uraditi klasifikaciju preduzeća i preduzetnika na one kojima je zabranjen rad, na one čije je poslovanje ugroženo i na one što nesmetano posluju i u ovoj situaciji“. Pa će se budućim mjerama pomoći samo prve dvije grupe.
To ne bi bilo nerazumljivo kada bi neko iz radne grupe, Vlade, ili kruga probranih prijatelja mogao otkriti tajnu: koja to preduzeća u Crnoj Gori, Balkanu ili Evropi danas nesmetano rade? Uz ograničeno kretanje radnika i klijenata. Bez međugradskog i međunarodnog saobraćaja. A sa pravilima socijalne distance, samoizolacijom, karantinom, rastućim brojem inficiranih, oboljelih i preminulih.
Vlade širom svijeta se bore za svako radno mjesto koje bi moglo nestati tokom pandemije.
Susjedna Hrvatska će isplaćivati minimalne zarade radnicima kojima prijeti otkaz zbog obustave aktivnosti. Za samozaposlene, mala i srednja preduzeća biće obezbijeđeni povoljni krediti za održavanje likvidnosti do 25 hiljada eura. I Srbija će preduzetnicima, mikro, malim i srednjim preduzećima dati finansijsku pomoć u visini neto minimalne zarade za svaku osobu koja ima status zaposlenog. Velikim preduzećima sa više od 250 zaposlenih pripada polovina tog iznosa (po radniku). Dodatno se predlaže da se novac uplaćuje direktno na račune zaposlenih, kako bi se izbjegle moguće zloupotrebe.
Radnici u Sloveniji koji su, zbog epidemije, upućeni kući „na čekanje“ dobijaće 80 odsto prosječne plate u posljednja tri mjeseca. Polovinu tog iznosa obezbijediće država, polovinu poslodavci.
U Slovačkoj država uplaćuje 80 odsto plate zaposlenima čije su kompanije prinuđene da obustave rad. Država će pomoći i samozaposlene, srazmjerno padu njihovih prihoda.
Njemačka Vlada će podmiriti 60 odsto zarade za radnike kojima će kompanije isplaćivati punu platu i dok ne rade. Radnici sa skraćenim radnim vremenom od firme će dobiti 50 odsto neto plate, dok će 30 odsto na taj iznos dodati država. Radnicima koji neće dobijati platu dok ne rade država će isplaćivati 60 odsto neto plate. U istom paketu je i odluka da se kompanije sa manje od pet zaposlenih pomognu sa devet hiljada eura tokom tri naredna mjeseca. Firme sa 5-10 radnika dobiće pomoć od 15 hiljada eura. Konačno, donijeta je odluka da stanodavci ne mogu iseliti stanare koji ne mogu platiti kiriju zbog gubitka posla. Država će refundirati njihove gubitke.
Kod nas: od sredine marta, kada su zatvorene škole, u Crnoj Gori je na snazi odluka da jedan od roditelja djece mlađe od 12 godina ima pravo ostati kod kuće. Do danas ne znamo ko i koliko plaća te osobe. Zaposleni kojima je izrečena mjera samoizolacije strahuju za svoju zaradu i za radni status. Dio njih još nemaju pisanu odluku kojom im se samovanje produžava sa 14 na 28 dana. Bez nje ne mogu pravdati odsustvo sa posla.
„Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) je očekivala da će Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne oblasti, odnosno njegov Operativni štab za podršku privredi bliže razraditi uvedene mjere, kao i da će Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kao resorno i nadležno za radno-pravne odnose dati precizne instrukcije za postupanje po navedenim mjerama i datim okolnostima“, požalili su se iz Unije. Nakon što se njihova očekivanja nijesu ispunila u željenom roku.
To je samo dio pitanja bez odgovora. Francuska Vlada je samozaposlenima koji su spriječeni da rade obezbijedila jednokratnu finansijsku pomoć. Grad Zagreb starije od 65 godina oslobađa obaveze plaćanja komunalnih računa na tri mjeseca kako ne bi rizikovali zdravlje pred šalterima. Očekuje se da ista mjera zaživi u cijeloj Hrvatskoj. Španska Vlada najavljuje moratorijum na plaćanje komunalnih računa i kredita za sve pogođene krizom.
U Crnoj Gori i po tom pitanju muk. Nezvanično, državna Elektroprivreda nije sklona ideji da se tokom trajanja epidemije domaćinstvima i privredi umanje računi za struju. EPCG će, izgleda, ponuditi selektivne popuste, najugroženijim grupama i urednim platišama (što i sada postoji) i, makar neformalno, produžiti rok tolerancije za neplaćene račune sa dva na tri mjeseca. Navodno, neće biti ni prinudnih isključenja tokom epidemije, ali ni humanitarnih uključenja dužnika. A imamo ne jedan slučaj da djeca, u domovima bez struje, ovih dana ne mogu da prate nastavu… Krizni paket EPCG mogao bi biti ozvaničen kad ovaj broj Monitora ode u štmapu a prije njegovog izlaska iz štampe, pa će i stvari tada biti jasnije.
Ni nepoznanica neće manjkati. Do danas ne znamo ni koliki je broj preduzeća i radnika koji ne mogu da rade zbog odluka Nacionalnog koordinacionog tijela za sprječavanje zaraznih bolesti. Prema nekim najavama, prvi zvanični podaci mogli bi stići krajem maja. Tada, neće služiti ničemu.
Koliko bi objavljivanje i razmatranje ovih podataka moglo biti važno, zbog adekvatne reakcije, pokazuje primjer iz Srbije. Tamo je, prema podacima Agencije za privredne registre, za prvih deset dana vanrednog stanja proglašenog zbog epidemije, skoro četiri hiljade preduzetnika prijavilo „privremeni prekid obavljanja djelatnosti“. To je prvi korak ka trajnom gašenju firme. Uglavnom je riječ o samozaposlenima: programerima, frizerima, kozmetičarima, taksistima…
Treba plaćati zakupe, takse, poreze, doprinose, a ne privređivati ništa. Neki to ne mogu, a neki neće. I kod nas, bez sumnje, ima sličnih problema. Ali nema podataka.
Iz Fidelity Consaltina su izašli sa procjenom da bi 77 miliona eura, odnosno 1,6 odsto bruto društvenog proizvoda, bilo „sasvim dovoljno da se za naredna tri mjeseca sačuva svako radno mjesto u privatnom biznisu koje je pogođeno uticajem korona virusa“. Približno toliko koštaju dodatni radovi na auto-putu (struja, voda, petlja Smokovac) zaboravljeni u osnovnoj verziji ugovora o gradnji dinice Smokovac – Mateševo.
Dok država oklijeva, svi smo u cajtnotu.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice