Povežite se sa nama

FOKUS

TROŠENJE NOVCA ZA BORBU PROTIV KORONE: Donacije za DPS tajkune

Objavljeno prije

na

Vlast bez objašnjenja pare od donacija daje na raspolaganje sebi bliskim privilegovanim firmama, a Vlada traži od Skupštine dozvolu da dijeli novac kome želi, bez nadzora i jasnih kriterijuma. Očekuju da će građani povjerovati da oni nijesu oni isti iz vremena prije pandemije

 

Ušli smo u četvrtu nedjelju sa korona virusom za koju stručnjaci upozoravaju da je vrhunac epidemije. Od 140 uzoraka uzetih u srijedu samo je jedna osoba bila pozitivna na korona virus. Jutarnji i presjek u četvrtak je pokazao – od 107 testiranih troje je bilo pozitivno na virus.  Blagi optimizam provijava iz najave pomoćnika direktora Kliničkog centra Crne Gore Nemanje Radojevića da bi ukoliko se nastavi trend malog broja novooboljelih moglo doći do obnavljanja operacionih zahvata kod pacijenata sa malignim oboljenjima. Ukoliko to ne zahtijeva respiratornu podršku.

Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT) u srijedu veče je objavilo nove mjere kojima se zabranjuje prisustvo i zadržavanje na svim javnim mjestima više od jedne osobe, a nedjeljnom se iz stana, kuće ne smije izaći od 11 do ponedjeljka u 5 ujutru. Razlog: ,,Značajno povećanje broja građana na ulicama i javnim površinama juče i danas. To predstavlja nedopustiv nivo kršenja naredbi i preporuka o potrebnoj fizičkoj distanci i ostanka u objektima stanovanja’’, navodi se u saopštenju NKT.

U NKT su zadovoljni odvijanjem situacije u Tuzima, u kojima je, 24. marta, oko 15.000 stanovnika stavljeno u karantin i gdje je nakon prvih dramatičnih vijesti zaustavljeno širenje virusa. ,,Tog dana otkriveno je 15-ak novoinficiranih, iz mjesta blizu Tuzi.  Te noći zvaničnici djeluju panično.  Potpredsjednik Vlade Milutin Simović  kaže da počinje bitka za Tuzi, a samim tim i CG. Predsjednik Opštine Nik Đeljošaj, poziva stanovništvo da da besu kako će poštovati mjere po kojima   se  cjelokupno stanovništvo ovog područja, stavlja u potpunu izolaciju”, priča za Monitor istoričar i novinar Dževdet Pepić. Od tada, objašnjava on,  u Tuzima ništa ne radi sem opštinskog Kriznog štaba, Komunalne policije, policije i onih koji nose najveći teret – 80 volontera.

Poštovanje mjera je  urodilo plodom – rast broja oboljelih je zaustavljen u opštini koja je, par dana,  bila prva u Crnoj Gori po broju oboljelih. ,,Prateći društvene mreže, a i neke lokalne političare, i govoreći o disciplinovanosti stanovništva, moglo se ‘nazrijeti’ da je za to glavnu ulogu imala ‘besa’.Ja mislim da je priličnu  ulogu, odigrao i strah, a u rijetkim prilikama i policija”, kaže Pepić. „O tome  da li je bilo potrebe za baš ovako rigoroznim mjerama, kako se snabdijevalo stanovništvo, o ‘hvalospjevima’ nekih lokalnih političara, imaćemo vremena da razgovaramo. Još je neizvjesno do kada će  ove mjere važiti za Tuzi“.

Prvi slučaj infekcije korona virusom u naselju Vrela Ribnička u Podgorici potvrđen je 2. aprila. U ovom izbjegličkom romskom naselju virus je otkriven kod muškarca. Srećom njegovo 10 djece i supruga nijesu zaraženi.

U Vrelima Ribničkim je veliki epidemiološki rizik zbog guste naseljenosti i velikog broja kontakata, saopštili su iz Instituta za javno zdravlje (IJZ). NKT je  4. aprila stavilo u karantin stanovnike naselja na Vrelima Ribničkim koje obuhvata 23 zgrade.

Elvis Beriša iz Građanske inicijative UPRE za Monitor kaže ,,Procjene su da bi se virus mogao značajno proširiti  unutar romske zajednice zbog načina života, velikog broja članova u domaćinstvu, prinuđenosti da žive u skučenim objektima jedni pored drugih”.

On uvažava mjere Vlade, ali   smatra da se one,  s obzirom na loše stanje u naseljima gdje živi romska i egipatska populacija,  ne mogu sprovesti ako se ne preduzmu dodatne akcije.,,Neophodno je hitno obezbijediti medicinsku zaštitu (maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju), a posebno prehrambene pakete. Ne možemo tražiti od ljudi koje je godinama prije zadesio virus siromaštva, da ostanu kući, ako znamo da nemaju nijedan obrok dnevno.

Beriša ukazuje kako  je potrebno  da Vlada i IJZ informacije o mjerama koje preduzimaju prevedu  na romski jezik kako bi ti ljudi shvatili o čemu se radi. ,,Crveni krst je  8.  aprila, na Svjetski dan Roma, dodijelio pakete hrane svim izolovanim porodicama na Vrelima Ribničkim. Međutim, preostaje da se porodicama koje nijesu izolovane, a koje jednako žive u lošim uslovima, bez ikakvih primanja, obezbijede  paketi hrane i higijene. Ostaje i pitanje, šta će se desiti nakon deset dana, kada će ljudi biti opet bez hrane,  a ne mogu da zarađuju za obrok”, upozorava Beriša.

Građani još ne mogu da u apotekama kupe maske, iako ih nadležni sve češće preporučuju kao obavezan vid zaštite. Od početka epidemije isti je zvanični odgovor – samo što nijesu stigle.

Nakon što je iz Kine, krajem protekle sedmice, stigao kontigent od 17 tona medicinske opreme riješen je problem zaštite za većinu medicinskih radnika. U samoizolaciji je 180 zdravstvenih radnika, a 20 ih je zaraženo virusom – šest ljekara, jedan stomatolog, deset medicinskih sestara i jedna radnica na higijeni. Jedan ljekar je u bolnici, njegovo stanje je stabilno.

Iz NKT tvrde da su svi medicinari zaraženi van radnog mjesta. Epidemiološkinja i predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović-Samardžić problematizuju tu tvrdnju  iznoseći sumnju da je na to mogao uticati donedavni nedostatak zaštitne opreme.

Teško vrijeme pokrenulo je solidarnost. Na sajtu coronainfocg.me dnevno  se može pratiti koliko građani  uplaćuju za borbu protiv korona virusa. Ljudi pomažu, koliko mogu. Neko sa hiljadu i više eura, a neko simbolično dva ili pet.

Koordinaciono tijelo je razmotrilo Izvještaj o donacijama uplaćenim od otvaranja računa, 19. marta do 6. aprila u 9:00 sati. Navedeno je da uplate u izvještajnom periodu iznose 6.738.838,93 eura i 56.000,00 američkih dolara, a odliv sa računa 978.406,59 eura. Javnost je dugo mogla da prati samo priliv novca, ovog ponedjeljka na uvid je stavljeno i kako se pare od donacija troše, uz obećanje da će to biti praksa svakog ponedjeljka.

Ove nedjelje sva tri mobilna operatera otvorili su poseban broj na koji građani mogu uplatiti po jedan euro na račun Crvenog krsta. Crvenom krstu od novca koji je sakupilo NKT proslijeđeno je 65.000 eura za nabavku 1.500 paketa pomoći za penzinere i RE populaciju.

Privatnoj kompaniji Voli, Dragana Bokana, uplaćeno ukupno 98.109 eura za 3.500 paketa pomoći stanovnicima Tuzi i 30 paketa pomoći za stanovnike Andrijevice.

Najviše novca iz ovog fonda uplaćeno je firmi Glosarij, Branislava Martinovića – 537.837 eura. Privatna veledrogerija Glosarij koja je po prometu ljekova, medicinskih sredstava i potrošnog medicinskog materija, posljednjih godina u udjelu na tržištu pretekla državni Montefarm, taj novac je potrošila za kupovinu 28 respiratora. Iz ove firme su istakli da su respiratore isporučili crnogorskom zdravstvu po nabavnoj cijeni.

Glosariju je za 17 respiratora uplaćeno 320.824 eura, dok je druga nabavka od 11 respiratora koštala 217.013 eura. Na društvenim mrežama se postavlja pitanje kako to da je humanista Hajriz Brčak poklonio respiratore koji su prema fakturama koje je objavio javnosti koštali 4.700 i 5.000 dolara, dok je Glosarij respiratore kupovao za 19.000 eura. Ovo, kao i pitanje po kojem kriterijumu su baš ove dvije privatne kompanije, i pored velike konkurencije, uz postojanje državnog Montefarma, izabrane za ovaj posao, iz NKT još uvijek nijesu pojasnili.

Probuđena je sumnja da na ovaj način profit završava u džepovima DPS tajkuna.

Milutin Đukanović, šef poslaničkog kluba DF-a, za Monitor kaže da danima bezuspješno pokušavaju da od nadležnih saznaju ko su članovi Nacionalnog koordinacionog tijela: ,,Po našim saznanjima u njemu je šest članova Predsjedništva DPS-a – ministri Milutin Simović, Mevludin Nuhodžić i Predrag Bošković, direktor KCCG Jevto Eraković, gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković i predsjednik Privredne komore Vlastimir Golubović’’.

On ističe da je zabrinjavajuće što u vremenu krize Skupština ne postoji.

Premijer Duško Marković je krajem marta tražio od poslanika da se izjasne o izmjeni Zakona o finansiranju političkih subjekata i kampanja, te da se ukinu ograničenja finansiranja za vrijeme ugrožavanja javnog zdravlja. ,,Novca ima da se pomogne građanima koji traže finansijsku pomoć’’, izjavio je Marković.

Vlada je, 2. marta, utvrdila Predlog izmjena pomenutog zakona kojim se omogućava isplata socijalnih davanja u izbornoj godini u slučaju ratnog i vanrednog stanja, kao i u slučaju epidemije ili pandemije zaraznih bolesti.

Iz Instituta Alternativa su upozorili da je ovaj Predlog prva stvar koju će Vlada pitati Skupštinu – da joj dozvoli da dijeli novac pojedincima iz tekuće budžetske rezerve. Ističu: ,,Vlada traži dozvolu da dijeli novac kome želi, bez nadzora, bez kriterijuma, van sistema socijalne zaštite i daleko od očiju javnosti’’. Zvuči dobro poznato iz vremena, posebno predizbornih, prije pandemije.

,,Mi ovoj Vladi vjerujemo oko zloupotrebe budžetskih sredstava isto koliko i prije korona virusa – vrlo malo’’, zaključili su iz Instituta Alternativa.

Za povjerenje, kao i odbranu od virusa, nijesu dobri dvostuki aršini. Građane zbog prevoza više od dvije osobe u vozilu hapsi policija i uz krivičnu prijavu procesuira ih nadležnom tužilaštvu, uz do sada potvrđene zatvorske kazne od mjesec dana. NKT je ove nedjelje konstatovalo da pojedini privredni subjekti, a prije svih kompanije koje izvode građevinske radove, prevoze zaposlene u uslovima koji isključuju obaveznu fizičku distancu.  Nikom ništa,  nema kazne. Iz NKT im je sugerisano da upodobe prevoz zaposlenih i organizaciju rada naredbama i preporukama.

Ohrabrujuće je što vrhunac epidemije u Evropi postepeno jenjava. Najavljeno je da Austrija poslije Uskrsa labavi drastične mjere u borbi protiv korona virusa. Biće otvorene male radnje, dok bi od početka maja trebalo da se otvore sve prodavnice i frizerski saloni. Prvi slučajevi oboljelih od korona virusa u Austriji potvrđeni su 25. februara, 21 dan prije otkrivanja prvog slučaja u Crnoj Gori.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) upozoravaju  Evropu na oprez.  Regionalni direktor SZO za Evropu dr Hans Kluge poručuje: ,,Opasno je da mislimo da smo došli do krajnje tačke. Virus nam ne ostavlja prostor ni za najmanju grešku. Svi se radujemo Uskrsu i ljepšem vremenu, ali to ne znači da je vrijeme da spustimo  gard”.

 

Skandali

Nakon što je Vlada objavila spisak osoba u izolaciji, protekle nedjelje desio se još jedan skandal – na društvenim mrežama našao se spisak preko 60 oboljelih od korona virusa.

Iz Vlade su osudili objavljivanje spiska i istakli da se time urušava kredibilitet institucija i podrivaju napori koje sprovode. Brzo su zaboravili svoj spisak sa imenima ljudi u samoizolaciji sa pozivom građanima i komšijama da reaguju ukoliko primijete da neko krši mjeru samoizolacije.

Policija je u utorak uhapsila službenika IT sektora podgoričkog doma zdravlja M.R. koji se sumnjiči da je prošle sedmice spisak sa imenima zaraženih od korona virusa u Podgorici neovlašćeno proslijedio kolegama. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo je zadržavanje do 72 sata.

Mladen Tomović, advokat osumnjičenog, za Monitor kaže da je M.R. u svojoj odbrani izjavio da je postupao po nalozima pretpostavljenih te da nije bio na bilo koji način upoznat da se radi o povjerljivim podacima. Ističe i da  ničim nije dokazano da je navedeno djelo učinjeno  sa umišljajem.

,,U konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da je navedeno djelo učinjeno od strane osumnjičenog, jer je on navedeni spisak dobio od strane nadređenog, koji mu je spisak poslao takođe sa e-maila, a koji je proslijeđen sa mobilnog telefona, bez bilo kakvog upozorenja ili naznake da spisak sadrži lične podatke ili da se radi o podacima povjerljive prirode”, ističe Tomović.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević smatra da je objavljivanje spiska oboljelih neposredno inspirisala Vlada, objavljujući prezimena i adrese svih ljudi i djece u izolaciji, koji su bili pretpostavljeni oboljeli: ,,Vladinim geslom na Tviteru ‘Neka svako zna ko ga od komšija i sugrađana dovodi u opasnost’ otvorena je Pandorina kutija. Razlika između čina objave spiska pretpostavljenih oboljelih i objave spiska oboljelih je neznatna, pa i reakcija Vlade da je ovo sada drastično kršenje ljudskih prava za razliku od njihove prethodne odluke nije baš uvjerljiv”.

U reagovanju porodice osumnjičenog navodi se neprocesuiranje odgovornih za objavljivanje Vladinog spiska sa matičnim brojevima 22. marta uz konstataciju:,,Ne možemo da se otrgnemo osjećaju da se zbog javnosti moralo naći žrtveno jagnje, a naš M.R. je očigledno bio najjeftiniji za žrtvovanje’’.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

AUTOKORUPCIJA: Zadužim te po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Iz NVO sektora ukazuju da  građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom

 

„Nova demokratska vlast u Crnoj Gori (će) izvršiti potpunu depolitizaciju ključnih institucija vlasti radi obezbjeđivanja beskompromisne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije“, navodi se u drugom stavu Sporazuma koji su, prije formiranja Vlade, potpisali lideri pobjedničkih koalicija Za budućnost Crne Gore Zdravko Krivokapić (premijer), Mir je naša nacija Aleksa Bečić (predsjednik Skupštine) i Crno na bijelo Dritan Abazović (vicepremijer). Nakon prvog sastanka, koji je prethodio sporazumu, lideri su saopštili da su dogovorena četiri ključna principa. Jedan od njih je da „će nova, demokratska vlast, biti ekspertska, konstituisana od kadrova koji su stručnjaci iz konkretnih oblasti bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“. I u predizbornoj kampanji su liderima tadašnje opozicije bila puna usta „eksperata“ i „nepartijskih kadrova“.

Raspodjele kadrova unutar resora – „po dubini“ – pokazale su da je Sporazum tek slovo na papiru. Iako je koalicija Crno na bijelo, okupljena oko građanskog pokreta URA, prednjačila u zagovoranju principa eksperata i depolitizacije javne uprave,  te uslovila i  formiranje Vlade po tim principima,  kadrovi te političke grupacije među prvima su uvršteni po dubini. Riječ je  o imenovanju kadrova sa te liste – Rada Miloševića i Zorana Miljanića za pomoćnike ministra unutrašnjih poslova.  Miljanić ima bekgraund u bezbjednosnom sektoru. Za  Miloševića, preduzetnika iz Nikšića, bilo je očigledno da je riječ o partijskom kadriranju. Prethodno je koncept  ekspertske Vlade narušen ulaskom lidera URA Dritana Abazovića, na mjesto potpredsjednika Vlade.

Abazović  je potom saopštio da će biti eksperata po dubini, ali da mora biti i članova partija. Pojasnio je da građani ne mogu očekivati da niko od ljudi koji su se decenijama iz opozicije borili protiv režima ne dobije nijednu funkciju po dubini.

Uslijedili su i drugi primjeri partijskih imenovanja i nepotizma. Za vršioca dužnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) imenovan je nosilac liste Za budućnost Crne Gore u Kotoru Dejan Vukšić, koji je prije imenovanja izabran za predsjednika lokalnog parlamenta u tom gradu. Za predsjednicu Upravnog odbora Nacionalnih parkova Crne Gore izabrana je bivša poslanica Demokratskog fronta (DF) i bivša novinarka Marina Jočić. Za pomoćnicu vršioca dužnosti pomoćnice generalnog sekretara Vlade advokatica Žana Praščević – Milačić – supruga poslanika Prave Crne Gore Marka Milačića. Za direktoricu Kliničkog centra Crne Gore imenovana je doktorica Ljiljana Radulović – kćerka poslanika Pokreta za promjene (PZP) Branka Radulovića.

Da se priprema teren za partijsko zapošljavanje vidjelo se i po izmjenama Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Glavne izmjene bile su da vršilac dužnosti može biti osoba koja prethodno nije radila u državnom organu ili preduzeću i da rukovodiocima prestaje mandat kada se ukine državni organ ili promijeni njegov opis poslova, što omogućava ubacivanje partijskih kadrova bez konkursa. Međutim, iako usvojen u Skupštini, taj zakon je jedan od akata koje je Skupštini vratio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Vrhunac partijskog udomljavanja dostignut je prije nekoliko dana, kada je ozvaničena podjela državnih preduzeća, ustanova i institucija između pobjedničkih koalicija. Prema pisanju medija, mjesta po dubini podijelili su srazmjerno podršci koju su koalicije dobile na parlamenarnim izborima 30. avgusta.

Najviše pozicija će prema toj podjeli pokriti partije unutra saveza Za budućnost Crne Gore. Pokret za promjene, koji se izdvojio iz Demokratskog fronta, dobio je najviše pozicija unutar koalicije. Pored direktorskog mjesta u Kliničkom centru, Pokretu  je pripalo i mjesto izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, izvršnog direktora Uprave za nekretnine, izvršnog direktora Fonda PIO, izvršnog direktora Crnogorskog elektroprenosnog sistema, izvršnog direktora Crnogorskog operatora tržišta električne energije, kao i izvršnog direktora Agencije za zaštitu životne sredine. Partiji Nebojše Medojevića će pripasti i mjesto izvršnog direktora Agencije za investicije Crne Gore, Zavoda sa seizmologiju i hidrometeorologiju i Direkcije za zaštitu tajnih podataka, kao i pozicije predsjednika upravnih odbora Montefarma i Agencije za elektronsku komunikaciju i poštansku djelatnost.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIZEMLJENJE DRŽAVNE AVIOKOMPANIJE: Slomljena krila MNA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika ali je ima. To, s druge strane, nije kraj problemima u državnim kompanijama koje nam je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS

 

Avioni Montenegroerlajnsa (MNA) ne lete od subote. Zaposleni platu ne primaju od septembra. Doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje nijesu plaćani od 2016. Prizemljena kompanija duguje više od 100 miliona, a na popisu neizmirenih obaveza nalaze se:

– Dugovanje Euracontrolu od 160.000 eura zbog koga, od subote 26. decembra, postoji mogućnost zapljene aviona MNA na evropskim aerodromima.

– Dugovanja Aerodromu Nikola Tesla u Beogradu u iznosu od pola miliona, zbog kojih se kompanija ne usuđuje da leti za Beograd.

Dugovanje kompaniji GECAS, zakupodavcu aviona Embraer 195, od približno 1,2 miliona (tražen raskid ugovora i povraćaj aviona).

– Dugovanje zakupodavcu motora za dva Embraera 195, kompaniji BEAUTECHU u iznosu od 600.000 (zatražen raskid ugovora i povraćaj motora).

Finansijski problemi Montenegroerlajnsa nijesu od juče. Traju od osnivanja kompanije. U decembru prošle godine Skupština je usvojila Zakon o konsolidaciji i razvoju MNA, kojim je predviđeno da država u kompaniju uloži 155 miliona.

Kompanija u tom trenutku, prema analizi konsultantske kuće Deloitte, raspolaže sa osam aviona od kojih su četiri prizemljena (tipa fokker 100, vjerovatno neupotrebljiva). Od četiri operativna aviona jedan je bio u vlasništvu MNA (takođe fokker100), dva u zakupu (tipa Embraer E195), a četvrti u finansijskom lizingu (prema dostupnim podacima treba otplatiti još šest miliona da bi taj avion tipa Embraer E195 postao vlasništvo MNA).

Plan Vlade Duška Markovića, koji je prihvatio parlament, bio je da 100 miliona ode tokom 2020. godine, uglavnom za vraćanje dugova (državi 34 miliona, Aerodromima Crne Gore 32 miliona, bankama sedam miliona, dobavljačima šest, Kontroli leta SiCG – 1,63 miliona). Ostatak je trebalo da se potroši za održavanje likvidnosti (11) i restauraciju motora (8,8 miliona). Preostalih 50-ak miliona planirano je za obnovu flote u periodu 2021–2024. godine.

Nemamo podatke o tome šta je od ovogodišnjeg plana ispunjeno do 3. septembra, kada je Agencija za zaštitu konkurencije donijela rješenje kojim je Ministarstvu saobraćaja i pomorstva naloženo „da odmah, po prijemu ovog rješenja, privremeno obustavi dodjelu sredstava MNA…“.

Odluka nije bila neočekivana, ali jeste zakašnjela. I, možda, motivisana i nečim što nije u nadležnosti Agencije za zaštitu konkurencije (vidi antrfile MNA i izbori). Devet mjeseci ranije, 23. decembra 2019, Agencija je u izvještaju konstatovala kako „nema uslova“ da ocijeni da li je Zakon o konsolidaciji i razvoji MNA usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći, jer je dostavljeni materijal nepotpun. Ti se uslovi nijesu stekli sve dok je DPS bio na vlasti.

Uglavnom, odluka o „privremenoj obustavi“ svake vrste pomoći MNA svezala je ruke izvršnim vlastima. Od 3. septembra, da podsjetimo još jednom na taj važan detalj. „Jasno je da nastavak pomoći Montenegro Airlainsu od strane Vlade ne bi bio u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ne bi bio u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći, ne bi bio u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije i konačno ne bi bio u skladu sa Ustavom Crne Gore (člana 140 stav 3)“, navodi pravni konsultant Veselin Koprivica konstatujući kako nova Vlada „nije imala drugog izbora osim da postupi onako kako je postupila“.

Koprivica nije usamljen u stavu da Vlada Zdravka Krivokapića nije imala drugog izbora osim da MNA prepusti tržišnoj utakmici u kojoj se naš nacionalni avioprevoznik, dokazano, ne snalazi najbolje. Čula su se, međutim, i drugačija mišljenja.

„Ukoliko želi i ima političku volju, Vlada može da pomogne MNA“, ustvrdila je Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta i nekadašnja potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih integracija. „Jedan od mogućih zakonskih modela je pretvaranje potraživanja u trajni ulog, odnosno da se ovaj Zakon (o konsolidaciji MNA) sprovede u potpunosti. Drugi je restrukturiranje…“, navela je Đurović uz ideju da bi se moglo razmišljati i o spajanju Aerodroma CG i MNA u novo preduzeće.

Komentarišući njene tvrdnje, nekadašnji poslanik i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović kaže da Đurović ne govori kao profesor već kao kandidat sa liste poslanika DPS-a. „Ona zna da je dokapitalizacija i pretvaranje duga u akcijski kapital vid klasične državne pomoći“. On tvrdi kako je prelomna tačka koja je odredila sudbinu MNA prekoračena još 2012. godine, kada je Državna revizorska institucija (DRI) objavila reviziju poslovanja MNA i ukazala na potrebu donošenja hitnog plana sanacije državne kompanije. Pošto su svi njeni bilansi pokazivali da ona srlja u propast. „Niko se iz tadašnje vlasti na taj signal nije okrenuo“, podsjeća Damjanović.

Sada sve izgleda drugačije.

Na vijest da nova vlada neće nastaviti da novcem poreskih obveznika pegla finansijske dubioze MNA, oglasili su se svi koji vrebaju priliku da kritikuju poteze izvršnih vlasti. Među njima je bilo i ljekara i inženjera, trgovaca, građevinara… ali nije bilo nikoga iz ranijih uprava kompanije osuđene na stečaj. Baš oni bi trebali da objasne šta i kako. Ako ni zbog čega drugog, a ono da opravdaju bogate apanaže koje su dobijali sa kompanijskog računa. I objasne – šta je nama Montenegro Airlines?

Prema podacima s kraja prošle godine, prije pandemije korona virusa, MNA saobraća na sedam redovnih i osam sezonskih odredišta. Državna aviokompanija u Crnu Goru dovozi između trećine i četvrtine svih putnika koji prođu kroz naše aerodrome. A skoro polovina (49 odsto) putnika koje u Podgoricu i Tivat stižu avionima MNA dolazi iz Beograda… Konačno, MNA je u rekordnoj 2018. godini prevezao oko 650.000 putnika. Matematika kaže: MNA u Crnu Goru doveze svakog četvrtog ili svakog petog turistu koji u Crnu Goru dođu avionom. Malo ili mnogo?

Predsjednik odbora direktora MNA prima 4–4,5 hiljade, saopštio je resorni ministar za kapitalne investicije Mladen Bojanić. Prosječna plata u kompaniji bila je, za to vrijeme, oko 800 eura, dodaje Zoran Radunović, državni sekretar u istom Ministarstvu sa 16 godina iskustva u Montenegro Airlinesu. „Bilo je i onih koji su primali 280 ili 320 eura a radili su odgovoran posao“.

Bojanić najavljujuje da Vlada „sjutra (30.12) kreće sa formiranjem nove kompanije“. Pethodno se obratilia Evropskoj komisiji od koje traže da im omogući da MNA nastavi rad nekoliko mjeseci, dok nova kompanija ne stane na noge. Kako bi Too Montenegro, to je ime nove kompanije otkriva Bojanić, naslijedila dio materijalne (avion u vlasništvu i avion čija se otplata bliži kraju) i nematerijalnu imovinu MNA. To nije beznačajno.

Tako menadžeri MNA navode da „stvarna vrijednost“ njihove kompanije nije u bilansima stanja i uspjeha (to vidimo – tamo nema ničega što vrijedi) već u sertifikatima, članstvu u svjetskim asocijacijama avioprevoznika, liceniranom osoblju… „Dozvole, istorijski slotovi, saobraćajna prava, code share ugovori, interline ugovori, Amadeus prodajni sistem… neće mirovati mjesecima i čekati novu kompaniju. Biće trajno izgubljeni i moraće se krenuti iz početka da se dobiju ni blizu kvalitetni slotovi i aerodromi u odnosu na one koje sada MNA. Dakle, praveći operativnu pauzu, gubimo sve ovo. U roku od 90 dana, gubimo licence svih pilota, gubimo licence kabinaca, mehaničara, inženjera”, tvrde iz sadašnjeg menadžmenta.

Podvucimo crtu: šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika, ali je ima. To nije kraj problemima koje je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS. Skoro identična priča ponoviće se kada na dnevni red Vlade dođe nova tranša državne pomoći brodarskim kompanijama u vlasništvu Crne Gore. Neko će, opet, zaplakati.

 

Bačene pare

Vlada Duška Markovića raspravljala je o zakonu koji bi omogućio dalju pomoć MNA na sjednici održanoj 9. decembra 2019. godine. Analiza Deloitta o opravdanosti tog ulaganja, naslovljenja Projekat Boing, završena je četiri dana kasnije, 13. decembra.

Marković i njegovi saradnici su, znači, po inerciji odlučili da nastave sipati novac u kompaniju čiji su dugovi, u tom trenutku, višestruko prelazili njenu vrijednost. To je, zapravo, nemoguće poređenje. Trebalo je prvo uplatiti 60 miliona, pa MNA dovesti u poziciju da ne vrijedi ništa. Nula. U svakoj poznatoj valuti. Novac je ipak preusmjeren uz obrazloženje da MNA „svojim poslovanjem utiče na ekonomski razvoj Crne Gore u cjelini”.

Marković tada kaže: „Ovaj model će nam već iduće godine pokazati da li su naše procjene dobre. Ako te procjene ne budu dobre i ako ne budu davale rezultate, likvidacije i stečaj su uvijek na stolu“!?  A sto pedeset miliona, više ili manje, šta je to za ovoliku Crnu Goru i onoliki DPS? Bravo!

Tek, kad je došla 2020. Vlada je zaboravila Montenegro Airlines. Prema dnevnom redu ovogodišnjih sjednica Markovićeve Vlade, o MNA se razgovaralo samo dva puta. Prvo 14. maja a, potom i 11. juna kada je odlučeno da se obezbijede sredstva i izmire troškovi MNA nastali „realizacijom specijalnih čarter letova za vrijeme prekida komercijalnog saobraćaja“. I tu svrhu je izdvojeno nekih 600–700 hiljada.

Neka je. Da nije bilo MNA, ko zna kada bi se, i kako, građani Crne Gore vratili kućama nakon sveopšteg zaključavanja planete u martu i aprili. Ali – ni riječi o realizaciji Zakona o konsolidaciji, stanju u kompaniji čiji avioni su prizemljeni silom prilika, odluci Agencije za zaštitu konkurencije kojom su dalja ulaganja stavljena van zakona, dok je već uloženo (navodno je riječ o nekih 45 miliona) postalo – bačeno.

I sad Marković sa družinom leleče zbog udesa državnog avioprevoznika, kriveći za to one koji vladaju evo već četiri nedjelje. Ali bježi od sučeljavanja sa njima. A, zamislimo samo da je prethodna vlada u maju, ili junu, kada je postala izvjesna propast ljetnje turističke sezone, povukla neminovne poteze – one koje je utrapila svojim nasljednicima. Danas bi smo već imali alternativu. A DPS bi, svakako, bio u opoziciji.

 

Prvo afera, pa prvi let

Crnogorska aviokompanija zvanično postoji od 15. februara 1995. godine. „Za sada samo na papiru“, bilježi koleginica Branka Plamenac zahvaljujući kojoj su čitaoci Monitora bili izuzetno upućeni u sva dešavanja vezana za MNA. „Bilo je više nego upadljivo odsustvo najznačajnijih predstavnika političkog života Republike, i pozicije i opozicije. Premijer Đukanović se izgovorio bolešću, dok je predsjednik Republike (Momir) Bulatović iznenada otputovao za Beograd…“.

Osnivanju MNA prethodile su „interesantne“ odluke vlasti u Beogradu – tzv. saveznih i srpskih. Jugoslovenski aerotransport (JAT), preduzeće u vlasništvu nekadašnje SFRJ, je dekretom Vlade Srbije, 1992. postalo javno preduzeće Republike Srbije. U paketu, srpska imovina postali su i aerodromi u Tivtu i Podgorici.

U Crnoj Gori se stidljivo (LSCG i Monitor) postavilo pitanje poštene podjele imovine JAT-a, koji je tada u svojoj floti imao dvocifren broj kvalitetnih letjelica (uglavnom tipa boing). Računalo se da bi nam, po tom osnovu, mogla pripasti makar dva aviona. U Beogradu nijesu htjeli ni da čuju. U stvari JAT i Aviogeneks su odbili da razgovaraju i o iznajmljivanju prizemljenih aviona crnogorskoj avio kompaniji.

Crna Gora se nakon 16 mjeseci odlučuje za kupovinu prvih putničkih aviona koji će nositi oznaku MNA. „Početkom jula (1996) prvi direktor (Zoran Đurišić) prve nacionalne aviokompanije u Crnoj Gori stavlja svoj potpis na istorijski ugovor o kupovini prvih aviona“, piše Plamenac. „Ostalo je još samo da ciriška banka otvori kreditno pismo i novac transferiše, poslije čega bi se moglo pristupiti farbanju aviona u crnogorske boje i ambleme“.

Ali, novac namijenjen za kupovinu dva boinga 727 je, bez traga, nestao. Prema jednoj verziji 14,5 miliona dolara završili su na švajcarskom računu privatne firme Montiko, odakle mu se gubi svaki trg. Montiko je, navodno, bio u vlasništvu Đukanovićevog kuma Ratka Kneževića (razišli se koju godinu kasnije).

Druga verzija iste priče kaže kako je novac, nakon neuspjele kupovine boinga u Londonu, prebačen na švajcarski račun tadašnjeg ministra finansija Predraga Goranovića (sve ovo se dešava u vrijeme sankcija UN prema SRJ), odakle je dalje korišćen „u državne svrhe“.

Pa i za kupovinu dva fokera 25, krajem 1996.

Zbog niza otkrivenih mana, proizvodnja tog tipa aviona bila je obustavljena još 1987. Tako smo, za manje para (šest umjesto 14 miliona), umjesto dva aviona kupili dvije tranje sa groblja aviona u Francuskoj. I osudili nacionalnu aviokompaniju na ono što joj se sada dešava.

Priča o nestalim milionima nije dobila epilog.

 

MNA i izbori

Prvi avion sa oznakama MNA doletio je u Crnu Goru 26. oktobra 1996. godine, nedjelju dana pred parlamentarne izbore na kojima se, tada jedinstveni, DPS sučelio sa koalicijom Narodna sloga (LSCG Slavka Perovića i Narodna stranka Novaka Kilibarde). Slučajno.

„MNA nema još uvijek potrebne kadrove, pilote, inženjere, pomoćno, tehničko i letačko osoblje“, piše Monitor po dolasku aviona, u broju koji je izašao tri dana uoči izbora (Foker – DPS džoker). „Nije oformljena komercijalna služba, nisu štampane karte, nisu otvorena prodajna mjesta, poslovnice ili predstavništva… Nije urađen ni AOC, dokument bez kojeg kompanija praktično ne postoji“.

Zaista, prvi komercijalni (larter) let MNA obavlja tek sredinom naredne godine, na relaciji Podgorica – Bari. Na redovan linijski saobraćaj trebalo je još sačekati.

Četvrt vijeka kasnije, neobična koincidencija. Tri dana nakon prvih izbora koje je DPS izgubio, Agencija za zaštitu konkurencije donosi rješenje kojima se njihovim nasljednicima vežu ruke kada je u pitanju budućnost državne avio kompanije. Zaslužena kazna za građane ili još jedna slučajna podudarnost?

MNA je jedina državna kompanija koju je, za trideset godina, osnovala i podigla DPS vlast. Vidimo kako. Većinu ostalih je upropastila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIVREMENO FINANSIRANJE: BRIGA ZBOG DPS ZAOSTAVŠTINE ILI STRAH OD SKUPŠTINSKE VEĆINE: Život bez budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od emisije obveznica, odluka o odlaganju izrade budžeta i privremenom finansiranju države u nekoliko narednih mjeseci je, prevashodno, politička. Problem je što ekspertska vlada takvu odluku donosi ne uz podršku, nego bez znanja vladajuće većine u parlamentu

 

Kako sada stoje stvari, budžet za 2021. godinu dobićemo krajem zime ili na proljeće. Do tada će država funkcionisati u modu „privremenog finansiranja“. Vlada, uprkos najavama, neće predložiti Skupštini ni rebalans budžeta očekivan (ima onih koji tvrde – i obavezan) nakon emisije obveznica i novog zaduženja od 750 miliona eura. Izostaće, konačno, i tehnički rebalans budžeta kako bi ga Vlada, uz podršku parlamenta, pripodobila novoj organizacionoj šemi izvršne vlasti.

„Brojne nepravilnosti, netačni podaci i malverzacije uticali su na to da nećemo praviti nacrt budžeta da bismo imali budžet radi budžeta, odnosno tačan zbir netačnih podataka“, saopštio je premijer Zdravko Krivokapić krajem prošle nedjelje, uz potvrdu da je samo dan ranije na snazi bila odluka da se budžet za narednu godinu pripremi do 20. decembra da bi se o njemu u Skupštini razgovaralo već ove nedjelje. „Opredijelili smo se da do marta odradimo realističan budžet koji se zasniva na jasnom programu i politikama Vlade“.

To nije bio prvi put da premijer zatečeno stanje opisuje kao tačan zbir netačnih podataka. Njegovi saradnici su se potrudili da olakšaju razumijevanje tog iskaza. I, suštinski, opravdaju potrebu da se dostupni podaci o radu korisnika budžetskih sredstava provjere prije nego se prepišu u budžet za narednu godinu.

Tako je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić ukazao na velike troškove za zakup prostora koji koriste budžetski potrošači (ministarstva, uprave, agencije…). Objašnjavajući kako je na čelu novog ministarstva „naslijedio“ kabinet bivšeg Ministarstva saobraćaja – zapravo preuređeni apartman hotela Best Western – Bojanić je obznanio: „Samo za to krilo mi plaćamo za 2.000 kvadrata 20.000 eura mjesečno najma, pored toliko poslovnih prostora koji su prazni”.

Ispostavilo se da Ministarstvo saobraćaja nije jedini korisnik zakupljenog prostora, ali i da Vlada u susjednom hotelu Best Western Premijer uzima u zakup dodatni prostor, i za njega, preko Uprave za imovinu, plaća 35.000 mjesečno. Znači, samo aranžman sa dva povezana preduzeća, koja državi na ime neplaćenog poreza duguju preko tri miliona eura, poreske obveznike košta 55.000 mjesečno. Ili 660.000 godišnje. Odnosno, dva miliona i šesto četrdeset hiljada eura (2.640.000) za četiri godine, koliko traje mandat jedne vlade.

Prije nego što pomislite da je u pitanju nekakav presedan – u važećem budžetu za 2020. godinu za troškove zakupa objekata planirano je više od 11 miliona eura. Manje od polovine tog iznosa (pet miliona) troši se preko Ministarstva vanjskih poslova (uglavnom za potrebe ambasada i konzulata) dok preostalih šest „odu“ po istoj ili sličnoj šemi po kojoj je vlada postala najbolji klijent Best Western hotela u Podgorici.

Preko Uprave za imovinu išao je i posao uzimanja u zakup poslovne zgrade Prohaus (vlasnik Dušan Ban, kum Mila Đukanovića i, navodno, stvarni vlasnik miliona kojim je, preko računa odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, aktuelni predsjednik Crne Gore garantovao svoj prvi milionski kredit) u koju je smještena Uprave za veterinu i fitosanitarne poslove. Vrijednost ugovora – 175.000 godišnje. Ili 750.000 za četiri godine, koliko traje „okvirni sporazum“ potpisan sredinom oktobra. U momentu kada su njegovi potpisnici sa strane države/vlade uveliko bili u tehničkom mandatu.

O postojanju tog ugovora obavijestio nas je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Njemu su, saznali smo, već prvih dana mandata zasmetale potencijalne zloupotrebe u raspodjeli sredstava za lična primanja. Pošto isti ljudi, stalno, dobijaju dodatak na osnovnu platu u vidu stimulansa ili naknade za stanovanje. „I to je protivzakonito. Dajete nekome platu recimo 600 eura, pa dodatak 30 odsto, to je još 200 eura, ukupno 800, pa još po 100 eura nadoknada za stan. A tu na spisku imate ljudi koji zajedno žive i oboje primaju nadoknadu za stanovanje. Dakle, opet se pokazalo da nijesmo svi isti“, pobrojao je Stijović navodeći kako je stopirao isplatu naknada koje su isplaćivane „isključivo na potpis ministra“ iako nijesu propisane zakonom. „I tako smo za budžet samo za nedjelju dana sačuvali 300.000“.

Ponovo smo zavirili u Zakon o budžetu za 2020. godinu. I našli da je za zarade, mimo bruto plata, doprinosa na teret poslodavca, naknada za zimnicu, prevoz, stanovanje i odvojen život, otpremnina i jubilarnih nagrada, predviđeno još 10,1 miliona eura. Pod stavkom ostale naknade. Ministar poljoprivrede polako počinje da hvata puteve tog novca.

Isto pokušava i ministar finansija. Milojko Spajić ovih dana pokušava da prebroji vladine komisije. Samo četiri su stalne: Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, Komisija za ekonomsku politiku i finansijski sistem, Komisija za kadrovska i administrativna pitanja i Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve. A uz njih ide još milion onih koje, nerijetko, služe samo za to da kroz njih neko ostvari dodatak na platu. Slavno „članstvo u komisiji“. A tu su još direktori, savjetnici, konsultanti, nadzornici, pa upravni odbori, savjeti… Puno novca. A, opet, ništa, u poređenju sa 17 miliona koliko nas je, samo tokom 2020, koštala izrada i održavanje softvera u državnim institucijama (veća polovina tog novca troši se preko MUP-a i Uprave policije).

Ni bivši ministri ne znaju kome su sve i zašto isplaćivali državni novac. To su, kažu, u njihovo ime radile sekretarice koristeći se faksimilima potpisa. Kad se pečat izliže, ministar poruči novi. O državnom trošku podrazumijeva se.

Očigledno, ministar Spajić ima gdje da traži uštede. Šta će naći – vidjećemo do kraja marta. U međuvremenu, on je dodatno pojasnio zašto se, u zadnji čas, odustalo od ideje da se usvoji zakon o budžetu za 2021. koji je pripremala bivša vlada Duška Markovića. Nakon što se usaglasi sa novom organizacijom potrošačkih jedinica. A da se prvi „pravi“ budžet nove vlade pripremi tokom januara.

„Mi nismo Vlada kontinuiteta i takav ne smije biti ni budžet“, rekao je Spajić. „Mi bismo tim formalnim davanjem u skupštinsku proceduru opravdavali bahato trošenje i razna nepočinstva za koja nema opravdanja. Uključićemo forenzičare i eksperte u izradu novog budžeta. Bitno je da novi budžet odražava stvarne potrebe građana, privrede i društva”.

Tu, polako, zalazimo u problematični dio odluke o prelasku države na privremeno finansiranje. Prva dilema se tiče forme, kontinuiteta i stvarnih potreba o kojima je govorio ministar Spajić. Zato smo mu početkom nedjelje poslali nekoliko pitanja uz molbu da na njih odgovori u bilo kojoj formi. Jedno od njih ticalo se činjenice da je Vlada odbila da priprema budžet na osnovu neprovjerenih podataka njenih prethodnika. Ali je ista ta vlada, deset dana ranije, zadužila Crnu Goru za 750 miliona kroz emisiju obveznica, koja je pripremljena uz pomoć i na osnovu podataka i predviđanja članova Markovićeve vlade.  „Možete li povući paralelu između ta dva posla i pojasniti zašto je jedan završen po hitnom postupku a drugi odložen da krajnjeg roka?“, pitali smo ministra finansija. I ostali bez odgovora. A nije nevažno saznati, recimo, na osnovu čega je vlada odlučila da nas zaduži baš 750 miliona? A ne 500 ili cijelu milijardu?  Premijer Krivokapić je, u jednom momentu, najavio da će doći u Skupštinu i pojasniti sve nedoumice oko tajnog zaduženja (citat Z.K.). Onda je, u zadnji čas, odustao od tog nauma. Tako smo umjesto detaljnih pojašnjenja dobili nezvanična tumačenja i izgovore tipa – isto to radio je i DPS. To jeste tačno. Ali od DPS-a nijesmo očekivali zakonit rad. Niti su nam oni to obećavali. I oni su u parlamentu imali bespogovorno poslušnu većinu. Kod Vlade Zdravka Krivokapića ni jedno ni drugo nije slučaj. Za sada.    Obznanjeno je, uglavnom, kako poslanici premijera  ove godine neće vidjeti u parlamentu. Pa će njihov sljedeći susret, možda, biti upriličen tek krajem marta, kada na usvajanje bude ponuđen budžet za 2021. Zakonski, premijer ima pravo na takvu odluku.  Ustav propisuje da vladi prestaje mandat i u slučaju da „ne predloži budžet do 31. marta budžetske godine“. Mada nije propisano do kada takav budžet mora biti usvojen. Tek, do njegovog usvajanja traje privremeno finansiranje koje predviđa da se korisnicima budžetskog novca svakog mjeseca odobri jedna dvanaestina sredstava koja su im namijenjena prošlogodišnjim budžetom.  Problem nastaje kod pitanja kojim sredstvima će raspolagati, recimo, pomenuto Ministarstvo kapitalnih investicija. Ili mnogo prozivano Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Njih nema u ovogodišnjem budžetu. A nijesu ni prosti zbir ministarstava koja su funkcionisala do početka decembra.  Ko će i kako odlučivati o njihovom budžetu? Pitali smo Vladu, ali odgovora nema.

Pravnici i ekonomisti, opet, različito tumače nastalu dilemu. Uz, čini se, primjetan uticaj političkih afiniteta. Nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović smatra da je za normalno funkcionisanje vlade dovoljno da se u završnom računu budžeta za ovu godinu konstatuje nastala reorganizacija. Bez obzira što će taj završni račun u Skupštinu stići tek krajem naredne godine (završni račun budžeta za 2019. godinu još nije usvojen). Damjanović svoj stav zasniva na poslaničkom iskustvu i praksi prethodnih DPS vlada. Ni jedna od njih, u organizacionom smislu, nije bila kopija prethodne. I ni jednom nije rađen tehnički rebalans kako bi tadašnji budžet prepoznao promjene.

Predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović, međutim, tvrdi da se zakonske odredbe o privremenom finansiranju mogu primijeniti samo na one potrošačke jedinice koje su utvrđene Zakonom o budžetu za 2020. godinu. „Za sedam novih ministarstava nije jasno kako će se privremeno finansirati, bez prethodno izvršenog tehničkog rebalansa, kada u godini koja se uzima kao osnova za odobravanje nijesu postojali“, rekao je Radulović Mini. „Privremeno finansiranje moguće je samo kod zakonom utvrđenih potrošačkih jedinica”, stav je i Državne revizorske institucije (DRI).

Dok stručnjaci razmjenjuju argumente, političari ostaju u busijama. Jedni Vladi aplaudiraju, drugi prebacuju nesposobnost, treći prijete krivičnim prijavama. I svi osluškuju izvještaje o rejtingu. Javnost briži druge brige.  Emisija obveznica i novo zaduženje, najveće u istoriji Crne Gore, bilo je prvenstveno ekonomska odluka i potez iznuđen zatečenim stanjem i projekcijama koje ne najavljuju brzo poboljšanje ekonomskog stanja.  Podrazumijeva se da Vlada ima obavezu da pokaže kako je taj posao realizovala na zakonit način, bez repova i ugradnje koju joj spočitavaju čak i oni koji su za nju glasali prije tri nedjelje.  Zato je odluka o privremenom finansiranju prije svega politička. To, uostalom, eksplicitno saopštava potpredsjednik vlade Dritan Abazović objašnjavajući kako oni ne mogu da predlože DPS budžet i „rade po notama režima koji su pobijedili“. Da ne bi bilo kakve dileme, Abazović precizira: „To je glavna stvar zbog koje se ide sa mjerom privremenog finansiranja…“.  Politički analitičari su, i prije formiranja vlade, ukazivali na njen manjak kapaciteta prilikom donošenja političkih odluka. Posebno onih koje prethodno nijesu dobile potvrdu parlamentarne većine. Krivokapić i njegovi saradnici ne da nijesu dobili saglasnost za povučeni potez, već parlamentarnu većinu nijesu ni obavijestili o svojoj odluci. Do pomenute konferencije za medije. Donekle ih pravda to što ni sami, samo dan ranije, nijesu očekivali takav rasplet.  Zato se i danas može postaviti pitanje da li Vlada, u kojoj sjede i funkcioneri prethodnih DPS vlasti, na ovaj način pravi otklon „od pobijeđenog režima“, sa sve Sporazumom u kome stoji da će nova većina slijediti generalne smjernice unutrašnje i vanjske politike svojih prethodnika (dok DF i PzP ne kriju da se ne slažu sa tom odlukom, a premijer saopštava u NIN-u da je to politička realnost a ne posljedica njegovih želja). Ili je smisao odluka o prolongiranju budžeta za 2021. u tome da se odloži izlazak pred parlament dok se, eventualno, ne ojačaju vladine pozicije. U javnosti i među poslanicima većine. I to tako što će jedne pridobiti najavljenim reformama a druge imenovanjima po dubini.

     Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo