Povežite se sa nama

MONITORING

IZA MASKE: Suvišni ljudi

Objavljeno prije

na

Iako šturi, zvanični podaci pokazuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti. Podaci Monstata ukazuju da, u ovom trenutku, 90.000 – 100.000 stalno i privremeno zaposlenih ne zna kada će i od koga primiti sljedeću platu. I kako će preživjeti do tog momenta

 

„Ne vidim način da mi ovo preživimo“, kaže bez srdžbe komšija koji se sa suprugom i troje djece, treću nedjelju nalazi u samoizolaciji. Ili kvalitet veze preko interfona nije dovoljan da prenese strah ljudi koji su, kao samozapošljeni, prinuđeni na, ne znamo koliko dugu, obustavu poslova od kojih žive. Možda je,  s početka, neku utjehu pružalo iščekivanje da Vlada izađe pred parlament sa rebalansom budžeta i konkretnim predlogom hitnih mjera pomoći onima koji su sada spriječeni da rade. I zarađuju za hranu. Radilo se o radnicima, poslodavcima ili samozapošljenima.

Prva sedmica aprila prolazi, a umjesto pomoći za odbranu ugroženih radnih mjesta, a njih je možda i sto hiljada (100.000),  stižu   otkazi. Nekome nije produžen ugovor o radu, drugome je otkazan honorarni posao, trećem/trećoj ponuđeno da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa (na određeno vrijeme) i sačeka dok ih  pozovu „kad sve ovo prođe“.

Iznenađenje je predstavljalo samo to što su se viškova, među prvima, počele oslobađati kompanije u državnom vlasništvu.

Odlukom generalnog direktora Božidara Šundića u Radio-televiziji Crne Gore neće biti honoraraca. „Obavještavam vas da od prvog aprila RTCG neće angažovati nijednog honorarnog saradnika. Molim da se svima zahvalite na saradnji. Čim se steknu uslovi, biće ponovo angažovani”, piše u dopisu koji je Šundić uputio menadžmentu javnog servisa. Šundić nije želio da javnosti obrazloži svoju odluku, a iz medija se može saznati da je otkazivanje saradnje honorarcima obrazloženo zaključcima Vlade i hitnim mjerama u vezi sa korona virusom. Tako su čelni ljudi RTCG razumjeli poruku premijera Duška Markovića da je „svaki čovjek dragocjena vrijednost Crne Gore“.

Potom su stigle vijesti da se viška ljudi oslobađa još jedna, strateški važna, državna kompanija. Montenegro erlajns (MA) otpušta 10 radnika koje godinama (neke i više od četiri godine) drži na ugovorima na određeno i koji su po zakonu stekli pravo na stalno zaposlenje, obznanio je poslanik Nebojša Medojević. Iz MA je, kao odgovor na Medojevićeve tvrdnje, stigla obavijest da je nacionalna avio kompanija, „uvažavajući preporuku i očekivanja Vlade i premijera da se poslodavci u takvoj situaciji suzdrže u odnosu na raskid radnih odnosa“, započela proceduru produženja svih ugovora isteklih nakon 16. marta, kada su obustavljene operacije“.

I taman kada pomislite da je to saopštenje demant tvrdnji koje je iznio jedan od lidera DF, kad tamo kažu da je uprava MA početkom marta odlučila da se ugovori  na određeno vrijeme nakon  isteka neće produžavati. „Sa implementacijom ovih mjera se počelo odmah. Sve te odluke su donešene prije proglašenja pandemije COVID-19 u svijetu i pojave korona virusa u našoj zemlji“. Neko je izgleda, ipak, ostao bez posla.

Na potezu su Plantaže. Otud stižu najave o smanjenju plata, možda i za trećinu. Ponuđena alternativa je, prenose zabrinuti radnici, Zavod za zapošljavanje.

Nenadane odluke o smanjenju broja radnika u kompanijama pod kontrolom države, mogu se razumjeti i kao svojevrstan signal privrednicima da se u državu i njenu pomoć ne treba uzdati, već se ekonomski problemi – nastali odlukama, preporukama i zabranama iste te države – moraju rješavati sistemom svako za sebe. I svako po svome.

Iako šturi, zvanični podaci potvrđuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti.

Prema podacima predočenim na sastanku Udruženja bankara, mogućnost da za tri mjeseca odloži plaćanje rata za uzete kredite do sada je iskoristilo više od 61.000 klijenata ovdašnjih banaka, sa kreditima ukupne vrijednosti oko 1,23 milijarde eura. I pored toga, doznajemo iz CBCG, u martu se povećao broj preduzeća čiji su računi blokirani zbog nemogućnosti plaćanja dospjelih obaveza.

Raste i broj nezaposlenih. „Blago“, kažu u Zavodu za zapošljavanje, uz podatak da je u drugoj polovini marta broj zvanično nezaposlenih porastao za 111. „Što je u skladu sa očekivanjima“, cijene u Zavodu. Oni predviđaju da će u narednom periodu borbe sa epidemijom korona virusa doći do povećanja nezaposlenosti „čiji će obim zavisiti od dužine trajanja pandemije“.

Od gubitka radnih mjesta strahuju i zvaničnici Međunarodne organizacije rada (MOR). Oni procjenjuju da bi samo u drugom kvartalu ove godine (mart – maj) pandemija COVID-19 mogla odnijeti 195 miliona radnih mjesta s punim radnim vremenom. O ozbiljnosti te procjene svjedoči podatak da je samo u SAD, u posljednjoj nedjelji marta, bez posla ostalo rekordnih 3,3 miliona ludi. Četiri puta više nego ikada ranije. „Ispalo je to kao da je ekonomski sudija zviždaljkom signalizovao kraj igre“, zabilježili su novinari Njujork Tajmsa, pokušavajući da opišu zastrašujuću brzinu kojom epidemija guta radna mjesta. Njujork Tajms prenosi i procjenu ekonomista sa uglednih američkih univerziteta (Jejl) da bi ova  kriza mogla za osam nedjelja bez posla u SAD ostaviti onoliko ljudi koliko ih je radno mjesto izgubilo tokom pet godina nedavne globalne ekonomske krize (26 miliona radnih mjesta u periodu 2007 – 2012).

Pesimističke procjene se množe i ubrzavaju. Prije samo dvadesetak dana iz MOR-a su stizala upozorenja da bi virus korone svijet mogao koštati 25 miliona radnih mjesta, tokom čitave 2020. godine. Već sada se kalkuliše sa osam puta većim gubicima. Šta slijedi? „Brojke moćno govore same za sebe“, kazao je generalni direktor MOR Gaj Rajder, „svijet rada trpi apsolutno izvanredan pad“.

Globalno, najteže su pogođeni sektori ugostiteljstva, proizvodnje i maloprodaje. Crna Gora dijeli te probleme, uvećane u onoj mjeri u kojoj su ti sektori okosnice ovdašnje privrede. I pored toga vlast ne pokazuje pretjeranu želju da se uhvati u koštac sa problemima. Mada bi morala biti svjesna da ih svaki dan oklijevanja umnožava. I poskupljuje rješenja. Vlada je prije dvije nedjelje formirala radnu grupu sa zadatkom da „u roku 5 – 7 dana“ predloži mjere koje će privredi omogućiti „da sačuvaju resurse, zaposlene i djelatnosti“.

Iz nekog razloga u tom timu nije bilo mjesta za predstavnike poslodavaca i radnika. Unija poslodavaca i reprezentativni sindikati će se sa budućim mjerama upoznati naknadno, kada im Vlada omogući da ih sagledaju.

Prema informacijama do kojih je došao Monitor, paralelno sa Vladinom radnom grupom, u Ministarstvu finansija radi poseban tim. Nije baš najjasnije po čijem nalogu. Oni, uglavnom, pokušavaju osmisliti način da se zakrpe rupe koje će se u budžetu pojaviti zbog  obustave privrednih aktivnosti i pada cijena nafte i naftnih derivata: PDV, odloženi porezi i doprinosi na zarade, akcize… kako bi održali planiranu potrošnju. Istovremeno, treba pod hitno pronaći i novac za pomoć privredi i građanima. Mada su sve procjene relativne – ne znamo koliko će kriza trajati, koga će sve pogoditi i u kojoj mjeri – skoro je izvjesno da bi za osjetniju pomoć trebalo obezbijediti stotine, a ne desetine miliona eura.

„Zavod za zapošljavanje radi na pripremi pravovremenog vida podrške poslodavcima kako bi spriječio otpuštanja radnika, odnosno pokušao sačuvati radna mjesta“, stoji na sajtu te institucije. Slična poruka stigla je i sa zajedničkog sastanka Udruženja bankara sa predstavnicima CBCG, Vlade, Skupštine, Privredne komore. Jednom riječju – DPS-a. „Treba podržati sve one firme koje ne otpuštaju uposlene, koje redovno plaćaju poreze i doprinose, koje imaju dobru istoriju saradnje sa bankama, ali i one koje imaju potencijal za rast“. Nije teško shvatiti da takve firme treba podržati u svakom trenutku, pošto njihov opis garantuje uspješnu saradnju. I zaradu. Ovaj momenat treba neka druga, znatno fleksibilnija pravila. Njih, ipak, očekujemo od Vlade, a ne od Udruženja bankara.

Ima najava da bi se Vlada do kraja sedmice mogla pozabaviti prijedlozima radne grupe i novim mjerama za podršku građanima i privredi. Prije nego ih pošalje dalje na sagledavanje. Kad god da to urade, makar i prije izlaska ovog broja Monitora, već ozbiljno kasne. Prema onome što su Vijesti dobile na uvid u Privrednoj komori, Vlada bi mogla privremeno preuzeti obavezu isplate garantovane zarade (222 eura) za zaposlene u najugroženijim sektorima. Poslodavac bi, prema tom predlogu, imao obavezu isplate ostatka zarade, „do pune plate“. Prema računici napravljenoj u Komori, država bi na taj način subvencionirala plate za nešto manje od 26.000 zaposlenih, uz mjesečni trošak od 5,8 miliona.

Nemamo prave podatke ali to ne izgleda sveobuhvatno. Prema podacima Monstata, u sektorima trgovine na veliko i malo, saobraćaja i skladištenja, pružanja usluga smještaja i hrane, komunikacija i informisanja, trgovine nekretninama, umjetnosti, zabave i rekreacije te pod stavkom ostale uslužne djelatnosti platu prima preko 75.000 ljudi. Ne računajući 15.000 – 25.000 sezonaca. Velika većina njih ne zna kada će i kako zaraditi sljedeću platu. A kada će im i ko isplatiti prethodnu. I kako preživjeti do tog momenta.

Ovdje nijesu uračunati trenutno inficirani, samoizolovani ili svi oni koji su –  nakon zatvaranja škola i vrtića – prinuđeni da ostanu kod kuće i čuvaju djecu. Vlada im je od 15. marta dala pravo da ostanu kod kuće, ali još ne pominje  novac kojim bi, makar djelimično, poslodavcima kompenzovala neplanirani  trošak. I tu govorimo o hiljadama ljudi i milionima eura.

I sve uz nadu da će aktivni dio trgovine, prerađivačka industrija i sektor građevine nastaviti da rade, bez još većih ograničenja i prepreka (20.000 radnih mjesta + sezonci). To nije izvjesno. Nije izvjesno ni da će Vlada, skupa sa Skupštinom, uspjeti u kontinuitetu da obezbijedi sredstva potrebna za isplatu penzija i zarada u javnom sektoru.

Prije željno očekivanih mjera, oglasio se i zaštitnik ljudskih prava Siniša Bjeković. Građani im se, kaže, žale i zbog otkaza uručenih tokom trudničkog bolovanja i porodiljskog odsustva. To ne može biti dobar znak. Stvari prepuštene same sebi, obavezno idu nagore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREMIJER IZMEĐU PRAVDE, PRAVA I SRPSKOG SVIJETA: Ljubav preko žice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Ali jeste potencijalno najopasniji

 

Bio jednom jedan Sporazum koji su, 9. septembra prošle godine, potpisali lideri koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo.

Obećavao je  reforme, evropski put i evropske standarde. Dočekan je kao ohrabrujući odgovor na sumnje da će nova većina, predvođena koalicijom koju je oko Demokratskog fronta formirala SPC (njene ovdašnje filijale predvođene Mitropolijom crnogorsko-primorskom), vratiti Crnu Goru u vrijeme ekspanzije srpskog nacionalizma i velikosrpskih državnih projekata iz poslednje decenije prošlog vijeka.

„Nema promjene već samo jačanja spoljnopolitičkog puta Crne Gore“, obećavao je aktuelni predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. „Stavljena je tačka na ta (identitetska) pitanja koja su dijelila društvo“, govorio je sadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.  ,,Ovo se radi u interesu svih građana Crne Gore bez obzira na vjeru, naciju, politiku”, zaključio je premijer Zdravko Krivokapić.

Onda je, krajem prošle godine, premijer u razgovoru za NIN nabacio mogućnost da prihvatanje i poštovanje potpisanog nije proizvod njegovih želja nego povinovanje realnosti.  Upitan može li izjava da Vlada neće preispitivati odluke o priznanju Kosova i uvođenja sankcija Rusiji dovesti do kraja njegove političke karijere, Krivokapić odgovara: „Rekao sam ono što je politička realnost a ne ono šta su moje političke želje. U parlamentu Crne Gore nema dovoljno ruku ni za jednu odluku o kojoj govorite.“ Matematika.

Stiže i januar. Postpraznično političko zatišje prekinule su vijesti iz Bosne i Hercegovine. Predsjednica RS Željka Cvijanović saopštila je na pres konferenciji da joj je crnogorski premijer 9. januara, u telefonskom razgovoru, čestitao sve naše praznike.

,,Zahvalna sam premijeru Crne Gore Zdravku Krivokapiću koji je pozvao i čestitao sve naše praznike i izrazio opredjeljenje da zajedno radimo i unaprjeđujemo u svim oblastima našu saradnju i da to bude bliska saradnja koja će biti na dobrobit građana Crne Gore i Republike Srpske, odnosno BiH”, kazala je Cvijanović.  U Podgorici su  na njenu obavijest reagovali iz premijerovog kabineta: „Zvanične čestitke nije bilo, inače bismo je objavili na sajtu Vlade ili na Tviteru. To je bio privatan razgovor premijera sa Cvijanović“.

Primjetna je razlika: dok predsjednica  RS svog sagovornika oslovljava državnom funkcijom, imenom i prezimenom, nju Krivokapićevi medijski promoteri predstavljaju kratko – Cvijanović. Taman da pomislite kako je tu, greškom, izostalo jedno kuma, seka, rodica.

Nije ovo prvi put da nam se Zdravko Krivokapić, kada misli da ga nećemo čuti ili vidjeti, prikazuje na bitno drugačiji način od utiska koji pokušava ostaviti na javnoj sceni. Slučajno prisustvo na druženju sa osuđenim teroristom Nikolom Kavajom, jednostrano neobavezujući dogovori o članstvu u aktuelnoj vladi (slučaj Đurović), nemušta i kontradiktorna objašnjenja veza sa kontroverznim biznismenom i političarem u pokušaju Miodragom Dakom Davidovićem, pravno razbarušeni istupi sa mjesta predsjednika vlade.

Devetojanuarski gaf premijera Krivokapića ima, ipak, posebnu specifičnu težinu.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLOVNO CARSTVO BRANISLAVA – BRANA MIĆUNOVIĆA U METROPOLI TURIZMA: Kockarnice, hoteli, soliteri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nikšićanin Branislav – Brano Mićunović, postao je građanin Budve,  i tu izgradio najveći dio svog poslovnog carstva, kojim rukovodi iz luksuznog Hotela Splendid u kome stanuje. Njegovi razgranati poslovi su  ostavili dubok i neizbrisiv trag na  društveni i kulturni život crnogorske metropole turizma,  i na urbanistički izgled grada

 

Tokom proteklih  vjerskih praznika Budva je dospjela u središte interesovanja domaće i inostrane javnosti zahvaljujući hapšenju Branislava – Brana Mićunovića na Badnji dan. Ta je vijest u trenu obišla region i zasjenila sve ostale, pa i najave o mogućim nemirima na Cetinju povodom nalaganja badnjaka ispred Cetinjskog manastira.

Na kružnom toku na ulazu u Budvu i odvajanje puta ka Cetinju, pored turističkog naselja Zavala, pripadnici policije budvanskog Centra bezbjednosti zaustavili su vozilo kojim je, prema kasnijim izvještajima, upravljao poznati „kontroverzni“ biznismen Brano Mićunović, u kome su pronađena dva pištolja sa municijom. U automobilu pored Mićunovića bili su i pripadnici njegovog ličnog obezbjeđenja, Savo Vujović i Srđan Mićunović. Svoj trojici je nakon privođenja određeno zadržavanje u pritvoru do 72 sata.

Iz Uprave policije saopšteno je da im se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Tokom saslušanja u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, Vujović i Mićunović  saopštili su da ilegalno oružje pripada njima, te da  Brano Mićunović nema nikakve veze sa tim. Nakon isteka 48 sati od pritvaranja, Mićunović i njegovi prijatelji pušteni su da se brane sa slobode jer u ODT u Kotoru nijesu zatražili određivanje pritvora, niti su se ovim povodom oglašavali. Bila je to po ocjeni nekih medija „glasna šutnja“ kotorskog tužilaštva iz kojeg nijesu stigli odgovori na brojna pitanja novinara.

Vijest o privođenju Mićunovića izazavala je veliku pozornost javnosti zato što je on  godinama  bio nedodirljiv, a njegove razgranate poslovne poduhvate, milionske investicije i prihode, niko u državi nije smio kontrolisati. U javnosti se inače pojavljuje isključivo u pratnji više pripadnika ličnog obezbjeđenja koji  neskriveno od očiju prolaznika, nose one crne torbice za pojasom. Tako je i sam doprinio stvaranju imidža opasnog lika iz posebnog društvenog miljea.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2020.: Godina promjena i straha 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalno i lokalno za nama je istorijska godina. U godini pandemije koja je promijenila život na svim meridijanima, u Crnoj Gori smo premijerno doživjeli i demokratsku smjenu vlasti. Nakon tri decenije. A godina  završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti

 

Početkom ove godine koronavirus je bio samo udaljena prijetnja pa je prva vijest bila – Nova godina dočekana veseljem na trgovima, porodičnim domovima i kafićima. Po trgovima su pjevali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Letu Štuke, Bajaga, Hladno pivo, Darko Rundek, ali i Ceca.  Crnu Goru je za novogodišnje praznike posjetilo preko 40.000 turista.

Oni koji su mogli, ovu prelomnu godinu, dočekali su u inostranstvu. Predsjednik države Milo Đukanović u Majamiju, luksuzni hotel, noćenje 2.000 dolara. Opozicija ga je odmah optužila da je na novogodišnjem  putovanju, bar do Pariza, koristio vladin avion. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu MANS-a o korištenju službenog aviona u privatne svrhe, uz ustaljeno obrazoloženje – „ne postoji osnova sumnje“. Premijer Duško Marković objasnio je da njemu nije posao da se bavi time ko i đe putuje, iako je avion vladin, a Đukanović je nakon više mjeseci priznao da je koristio vladin avion do Pariza, ali strogo u službene svrhe. Ispalo je da je službeni Pariz usput do privatnog Majamija.

Uoči novogodišnjih praznika počele su protesne šetnje – litije zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva (SPC) je ovaj zakon označila kao zakon protiv pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Desetine hiljada građana uz pokliče Ne damo svetinje, protestovalo je mjesecima u skoro svim crnogorskim gradovima. Litije su trajale maltene do parlamentarnih izbora. Nakon gubitka vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima niko ne spori da su litije bile jedna od ključnih faktora za promjenu režima, ali i jakog pozicioniranja crkve u političkom životu.

Vlast je litije od starta okarakterisala kao napad na režim, što je u njihovoj interpretaciji značilo i napad na državu. Premijer Duško Marković optužio je mitropolita Amfilohija da se stavio na čelo anticrnogorske opozicije, a da se litije organizuju s namjerom da sruše vlast i ugroze državu. To su ponavljali i ministri, kao Predrag Bošković, koji je kazao da je sporni zakon iskorišćen kao okidač za brutalno obračunavanje sa Crnom Gorom.

Po fasadama objekata, pa i kulturnih spomenika – Duklje, crtane su trobojke, a zabilježeni su i sukobi sa policijom koja je imala nalog da crtanje spriječi i trobojke prekreči. Bilo je i prebijanja učesnika litija, poput slučaja u Bijelom Polju kada je više pripadnika SAJ-a, bez povoda,  pretuklo jednog građanina.  Partijski funkcioneri DPS-a javno su govorili da onima koji idu na litije nema više mjesta u stranci, a načelnik generalštaba Dragutin Dakić izjavio je da pripadnici Vojske ne mogu prisustvovati litijama…

I dok su tenzije rasle, iz EU i SAD su apelovali na suzdržanost i izbjegavanje nasilja uz ponavljanje da problem mora da se riješi razgovorom. Sredinom februara došlo je do prvog sastanka premijera Markovića i mitropolita Amfilohija. Do približavanja stavova zvanično nije došlo. Nezvanično Markovićevu volju  za kompromisom potkopavao je šef partije i države Đukanović koji je na kongresu DPS-a obećao obnovu „istorijski neupitne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“.

O ranijem odnosu vlasti i crkve posvjedočio je direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša – on je krajem februara obznanio da Poreska uprava deceniju SPC-u toleriše neplaćanje poreza: Mitropolija za poreze duguje više miliona eura, prijavili su samo 38 sveštenika i uopšte nisu prijavljivali poreske obaveze od 2010.

Litije su nastavljene i nakon što je proglašena epidemija koronavirusa i uvedene stroge preventivne mjere. Policija je hapsila i kažnjavala učesnike i sveštenike. Zbog kršenja mjera privođen je i mitropolit Amfilohije. A nakon što je u maju priveden episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,  u Nikšiću su se desili neredi nakon kojih je ljekarsku pomoć, zbog lakših povreda,  zatražilo 14 građana i 21 policajac.

Tek nakon četiri i po mjeseca, krajem jula, pregovori ekspertskih timova Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve su nastavljeni i ubrzo okončani. Mitropolit Amfilohije je jasno, više puta, pozvao građane da glasaju one koji neće donositi anticrkvene zakone. Pozvao je građane da ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su, nego da predstojećim izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava.

Presudni uticaj crkve i mitropolita Amfilohija na rezultate parlamentarnih izbora ne spori ni vlast ni opozicija. Na inicijativu crkve za nosioca liste DF-a postavljen je profesor Zdravko Krivokapić, a dogovor o njegovom izboru za mandatara Vlade desio se na sastanku opozicionih lidera sa mitropolitom u manastiru  Ostrog. Mitropolit Amfilohije preminuo je 30. oktobra u KCCG gdje se liječio od korona virusa.

Početkom marta, nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila početak pandemije koronavirusa, zabilježeni su redovi ispred supermarketa i panično kupovanje namirnica. Crna Gora je, do 17. marta kada su zabilježeni prvi slučajevi korone, bila jedina evropska zemlja bez registrovanih zaraženih.

Nakon što je virus ušao i u Crnu Goru, zvaničnici su proglasili rat ,„nevidljivom neprijatelju“ i pozvali na jedinstvo i solidarnost građana. U tu svrhu formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) u kome su većinu činili partijski kadrovi vlasti na čelu sa predsjednikom NKT-a Milutinom Simovićem. Uvedene su preventivne mjere koje su građani uglavnom poštovali. Za one koji se nisu pridržavali mjera policija je bila rigorozna, pa je za mjesec dana epidemije bilo tri puta više građana koji su bili procesuirani ili uhapšeni zbog nepoštovanja mjera (900) nego oboljelih (290).

Iako su nadležni ponavljali da je zdravstveni sistem spreman i da ima svega dovoljno, ispostavilo se da nije tako. I ljekari su se suočavali sa manjkom medicinskih sredstava i opreme. Počelo je ubrzano kupovanje respiratora, maski, zaštitne opreme. Dobar dio je stigao i iz donacija, najviše od EU. I građani su pokazali solidarnost, pa je na računu za borbu protiv korona virusa samo u prvih pet dana sakupljeno preko dva miliona eura. Ukupno je do sada prikupljeno oko 10 miliona. Dio para je otišao na nabavku preko firmi bliskih vlasti kao što je Voli i Glosarij. Neki su iskoristili situaciju da zarade pa su tako podgoričke apoteke u martu litar alkohola koji je do tada koštao od 11 do 13 eura prodavale po cijeni od 24 do 30 eura. Iako su zvaničnici tvrdili da neće biti selektivnog primjena mjera, već na početku epidemije, dok je bilo ograničeno kretanje, radnici građevinskih kompanija su, i pored navodne zabrane, nesmetano radili. Selektivni pristup je zatim postao prepoznatljivost rada NKT-a.

Krajem maja, nakon 69 dana od prvih zabilježenih slučajeva, Institut za javno zdravlje je proglasio da je Crna Gora prva „korona free“ država u Evropi. NKT je 2. juna obznanilo kraj epidemije koronavirusa u Crnoj Gori.

Građani su odahnuli, vlast je imala čime da se pohvali. Anketa koja je rađena u junu govori da je tada svaki drugi građanin vjerovao da se korona virus neće vratiti tokom ostatka godine. Optimizam je postojao i kod Vlade koja je predvidjela pad od turizma za oko 40 odsto. Na kraju sezone, prema zvaničnim podacima, pad prihoda od turizma je veći od 86 odsto.

Hrvatska  je projektovala pad od 70 odsto. Tokom sezone uspjela je, kao i Albanija, da ostvari nivo od 50 odsto prihoda iz 2019. Crna Gora je otvorila granice za građane EU zemalja, ali nije za region. Granice za goste iz regiona otvorene su tek sredinom avgusta. Kasno.

U Budvi, metropoli crnogorskog turizma, bilo je malo turista ali puno tenzija. DPS je par mjeseci prije izbora na silu preuzeo vlast u ovoj opštini, a nemile slike fizičkih sukoba, bacanja suzavaca, hapšenja opozicionih predstavnika postale su uobičajene. Novu DPS vlast čuvala je policija, a asistiralo im je i privatno obezbijeđenje.

Predsjednik Milo Đukanović krajem juna zakazuje izbore za 30. avgust. Od tada je sve podređeno izbornim kampanjama. Pa tako Vlada predstavlja treći paket ekonomskih mjera pomoći privredi vrijedan 1,22 milijardi eura.

Političari ali i stručnjaci tvrdili su da se izbori mogu održati bezbjedno uz poštovanje epidemioloških mjera. Pokazalo se da u našim uslovima nije tako. U izbornoj noći slavili su podržavaoci opozicije. Ubrzo su organizovani patriotski skupovi na Cetinju i Podgorici. NKT, koja je za ponovno širenje virusa optuživala okupljanja, prije svega litije, nije reagovala na okupljanje vise desetina hiljada građana na tzv. patriotskim skupovima. Članovi NKT-a su skupovima prisustvovali. Crkva ili odbrana države bili su preči od zaštite sebe i drugih. Hiljade građana se okupilo i na sahrani mitropolita Amfilohija. A slike ljubjenja tijela i pričešća iz iste kašičice obišle su svijet. Sve to je rezultiralo da smo u novembru i decembru bili u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih u odnosu na broj stanovnika od korona virusa.

Mimo očekivanja mnogih, nakon poraza Đukanović je mirno predao vlast. Prva demokratska smjena vlasti u istoriji šokirala je i dobar dio građana nenaviklih na promjene. Uz uobičajene reakcije od oduševljenja do potpunog razočarenja. U vakuumu primopredaje vlasti odlazeća vlast je zapošljavala, uništavala dokumenta i produbljivala svoju matricu vladavine na podjelama uz konstantnu priču da je država ugrožena a da je oni jedini brane.

Relativno brzo, krajem septembra, Aleksa Bečić je izabran za predsjednika Skupštine. Novoj većini trebalo je tri mjeseca svađe da bi se vlada konačno izglasala 4. decembra. Smjene u policiji, privremeno finansiranje, opoziv dijela ambasadora, prestanak finansiranja Montenegro airlinesa… svaki potez nove Vlade prate brojne kritike, a najžešće od  najveće vladajuće grupacije DF-a.

Godina se završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vakcinacija koja je počela u dobrom dijelu Evrope probudla je nadu da će sljedeća godina, bar što se tiče virusa, biti lakša.

 

Hibridni režim

U maju je u izveštaju američke organizacije Fridom Haus prvi put od 2003. konstatovano da Crna Gora nije demokratija nego zemlja u kojoj je vlast autoritarna. Crna Gora i Srbija koje su od „djelimičmno konsolidovane demokratije“ svrstane u kategoriju „hibridnih režima“ u kojima je vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene. Iz DPS-a su prokomentarisali da je izveštaj neobjektivan i da su mu doprinjele NVO koje su protivnici vlasti.

 

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola

Skupština Crne Gore usvojila je 1. jula Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Za Zakon su glasala 42 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije i SDP-a, dok je pet poslanika manjinskih partija i DF-a bilo protiv. LGBT  organizacije pozdravile su usvajanje zakona i ocijenile ga kao istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBT osoba u Crnoj Gori. Istakli su da je time poslata jasna poruka da građanska većina u Crnoj Gori stoji uz one koji su do donošenja zakona bili obespravljeni i nevidljivi u očima zakona.

 

Odbrana Sinjajevine

Zbog najave Vojske CG o artiljerijskom gađanju minobacačima na Sinjajevini, od 19. do 23. oktobra preko 100 stočara, ekoloških aktivista i ljubitelja prirode protestovali su na ovoj planini. Oni su od 16. oktobra na planini organizovali narodne straže tražeći da Vojska Crne Gore odustane od vojne vježbe i da Sinjajevina postane vojni poligon.

Sinjajevina je 51 dan čuvana po kiši, vjetru, snijegu, uz prijetnje i ucjene.

Straže su prekinute nakon što je dan pošto je Vlada formirana novimenovana ministarka odbrane Olivera Injac obećala da nikakvih vojnih aktivnosti na tom prostoru neće biti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo