Povežite se sa nama

MONITORING

IZA MASKE: Suvišni ljudi

Objavljeno prije

na

Iako šturi, zvanični podaci pokazuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti. Podaci Monstata ukazuju da, u ovom trenutku, 90.000 – 100.000 stalno i privremeno zaposlenih ne zna kada će i od koga primiti sljedeću platu. I kako će preživjeti do tog momenta

 

„Ne vidim način da mi ovo preživimo“, kaže bez srdžbe komšija koji se sa suprugom i troje djece, treću nedjelju nalazi u samoizolaciji. Ili kvalitet veze preko interfona nije dovoljan da prenese strah ljudi koji su, kao samozapošljeni, prinuđeni na, ne znamo koliko dugu, obustavu poslova od kojih žive. Možda je,  s početka, neku utjehu pružalo iščekivanje da Vlada izađe pred parlament sa rebalansom budžeta i konkretnim predlogom hitnih mjera pomoći onima koji su sada spriječeni da rade. I zarađuju za hranu. Radilo se o radnicima, poslodavcima ili samozapošljenima.

Prva sedmica aprila prolazi, a umjesto pomoći za odbranu ugroženih radnih mjesta, a njih je možda i sto hiljada (100.000),  stižu   otkazi. Nekome nije produžen ugovor o radu, drugome je otkazan honorarni posao, trećem/trećoj ponuđeno da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa (na određeno vrijeme) i sačeka dok ih  pozovu „kad sve ovo prođe“.

Iznenađenje je predstavljalo samo to što su se viškova, među prvima, počele oslobađati kompanije u državnom vlasništvu.

Odlukom generalnog direktora Božidara Šundića u Radio-televiziji Crne Gore neće biti honoraraca. „Obavještavam vas da od prvog aprila RTCG neće angažovati nijednog honorarnog saradnika. Molim da se svima zahvalite na saradnji. Čim se steknu uslovi, biće ponovo angažovani”, piše u dopisu koji je Šundić uputio menadžmentu javnog servisa. Šundić nije želio da javnosti obrazloži svoju odluku, a iz medija se može saznati da je otkazivanje saradnje honorarcima obrazloženo zaključcima Vlade i hitnim mjerama u vezi sa korona virusom. Tako su čelni ljudi RTCG razumjeli poruku premijera Duška Markovića da je „svaki čovjek dragocjena vrijednost Crne Gore“.

Potom su stigle vijesti da se viška ljudi oslobađa još jedna, strateški važna, državna kompanija. Montenegro erlajns (MA) otpušta 10 radnika koje godinama (neke i više od četiri godine) drži na ugovorima na određeno i koji su po zakonu stekli pravo na stalno zaposlenje, obznanio je poslanik Nebojša Medojević. Iz MA je, kao odgovor na Medojevićeve tvrdnje, stigla obavijest da je nacionalna avio kompanija, „uvažavajući preporuku i očekivanja Vlade i premijera da se poslodavci u takvoj situaciji suzdrže u odnosu na raskid radnih odnosa“, započela proceduru produženja svih ugovora isteklih nakon 16. marta, kada su obustavljene operacije“.

I taman kada pomislite da je to saopštenje demant tvrdnji koje je iznio jedan od lidera DF, kad tamo kažu da je uprava MA početkom marta odlučila da se ugovori  na određeno vrijeme nakon  isteka neće produžavati. „Sa implementacijom ovih mjera se počelo odmah. Sve te odluke su donešene prije proglašenja pandemije COVID-19 u svijetu i pojave korona virusa u našoj zemlji“. Neko je izgleda, ipak, ostao bez posla.

Na potezu su Plantaže. Otud stižu najave o smanjenju plata, možda i za trećinu. Ponuđena alternativa je, prenose zabrinuti radnici, Zavod za zapošljavanje.

Nenadane odluke o smanjenju broja radnika u kompanijama pod kontrolom države, mogu se razumjeti i kao svojevrstan signal privrednicima da se u državu i njenu pomoć ne treba uzdati, već se ekonomski problemi – nastali odlukama, preporukama i zabranama iste te države – moraju rješavati sistemom svako za sebe. I svako po svome.

Iako šturi, zvanični podaci potvrđuju da Crnu Goru, polagano, zahvata plima otkaza. I nesigurnosti.

Prema podacima predočenim na sastanku Udruženja bankara, mogućnost da za tri mjeseca odloži plaćanje rata za uzete kredite do sada je iskoristilo više od 61.000 klijenata ovdašnjih banaka, sa kreditima ukupne vrijednosti oko 1,23 milijarde eura. I pored toga, doznajemo iz CBCG, u martu se povećao broj preduzeća čiji su računi blokirani zbog nemogućnosti plaćanja dospjelih obaveza.

Raste i broj nezaposlenih. „Blago“, kažu u Zavodu za zapošljavanje, uz podatak da je u drugoj polovini marta broj zvanično nezaposlenih porastao za 111. „Što je u skladu sa očekivanjima“, cijene u Zavodu. Oni predviđaju da će u narednom periodu borbe sa epidemijom korona virusa doći do povećanja nezaposlenosti „čiji će obim zavisiti od dužine trajanja pandemije“.

Od gubitka radnih mjesta strahuju i zvaničnici Međunarodne organizacije rada (MOR). Oni procjenjuju da bi samo u drugom kvartalu ove godine (mart – maj) pandemija COVID-19 mogla odnijeti 195 miliona radnih mjesta s punim radnim vremenom. O ozbiljnosti te procjene svjedoči podatak da je samo u SAD, u posljednjoj nedjelji marta, bez posla ostalo rekordnih 3,3 miliona ludi. Četiri puta više nego ikada ranije. „Ispalo je to kao da je ekonomski sudija zviždaljkom signalizovao kraj igre“, zabilježili su novinari Njujork Tajmsa, pokušavajući da opišu zastrašujuću brzinu kojom epidemija guta radna mjesta. Njujork Tajms prenosi i procjenu ekonomista sa uglednih američkih univerziteta (Jejl) da bi ova  kriza mogla za osam nedjelja bez posla u SAD ostaviti onoliko ljudi koliko ih je radno mjesto izgubilo tokom pet godina nedavne globalne ekonomske krize (26 miliona radnih mjesta u periodu 2007 – 2012).

Pesimističke procjene se množe i ubrzavaju. Prije samo dvadesetak dana iz MOR-a su stizala upozorenja da bi virus korone svijet mogao koštati 25 miliona radnih mjesta, tokom čitave 2020. godine. Već sada se kalkuliše sa osam puta većim gubicima. Šta slijedi? „Brojke moćno govore same za sebe“, kazao je generalni direktor MOR Gaj Rajder, „svijet rada trpi apsolutno izvanredan pad“.

Globalno, najteže su pogođeni sektori ugostiteljstva, proizvodnje i maloprodaje. Crna Gora dijeli te probleme, uvećane u onoj mjeri u kojoj su ti sektori okosnice ovdašnje privrede. I pored toga vlast ne pokazuje pretjeranu želju da se uhvati u koštac sa problemima. Mada bi morala biti svjesna da ih svaki dan oklijevanja umnožava. I poskupljuje rješenja. Vlada je prije dvije nedjelje formirala radnu grupu sa zadatkom da „u roku 5 – 7 dana“ predloži mjere koje će privredi omogućiti „da sačuvaju resurse, zaposlene i djelatnosti“.

Iz nekog razloga u tom timu nije bilo mjesta za predstavnike poslodavaca i radnika. Unija poslodavaca i reprezentativni sindikati će se sa budućim mjerama upoznati naknadno, kada im Vlada omogući da ih sagledaju.

Prema informacijama do kojih je došao Monitor, paralelno sa Vladinom radnom grupom, u Ministarstvu finansija radi poseban tim. Nije baš najjasnije po čijem nalogu. Oni, uglavnom, pokušavaju osmisliti način da se zakrpe rupe koje će se u budžetu pojaviti zbog  obustave privrednih aktivnosti i pada cijena nafte i naftnih derivata: PDV, odloženi porezi i doprinosi na zarade, akcize… kako bi održali planiranu potrošnju. Istovremeno, treba pod hitno pronaći i novac za pomoć privredi i građanima. Mada su sve procjene relativne – ne znamo koliko će kriza trajati, koga će sve pogoditi i u kojoj mjeri – skoro je izvjesno da bi za osjetniju pomoć trebalo obezbijediti stotine, a ne desetine miliona eura.

„Zavod za zapošljavanje radi na pripremi pravovremenog vida podrške poslodavcima kako bi spriječio otpuštanja radnika, odnosno pokušao sačuvati radna mjesta“, stoji na sajtu te institucije. Slična poruka stigla je i sa zajedničkog sastanka Udruženja bankara sa predstavnicima CBCG, Vlade, Skupštine, Privredne komore. Jednom riječju – DPS-a. „Treba podržati sve one firme koje ne otpuštaju uposlene, koje redovno plaćaju poreze i doprinose, koje imaju dobru istoriju saradnje sa bankama, ali i one koje imaju potencijal za rast“. Nije teško shvatiti da takve firme treba podržati u svakom trenutku, pošto njihov opis garantuje uspješnu saradnju. I zaradu. Ovaj momenat treba neka druga, znatno fleksibilnija pravila. Njih, ipak, očekujemo od Vlade, a ne od Udruženja bankara.

Ima najava da bi se Vlada do kraja sedmice mogla pozabaviti prijedlozima radne grupe i novim mjerama za podršku građanima i privredi. Prije nego ih pošalje dalje na sagledavanje. Kad god da to urade, makar i prije izlaska ovog broja Monitora, već ozbiljno kasne. Prema onome što su Vijesti dobile na uvid u Privrednoj komori, Vlada bi mogla privremeno preuzeti obavezu isplate garantovane zarade (222 eura) za zaposlene u najugroženijim sektorima. Poslodavac bi, prema tom predlogu, imao obavezu isplate ostatka zarade, „do pune plate“. Prema računici napravljenoj u Komori, država bi na taj način subvencionirala plate za nešto manje od 26.000 zaposlenih, uz mjesečni trošak od 5,8 miliona.

Nemamo prave podatke ali to ne izgleda sveobuhvatno. Prema podacima Monstata, u sektorima trgovine na veliko i malo, saobraćaja i skladištenja, pružanja usluga smještaja i hrane, komunikacija i informisanja, trgovine nekretninama, umjetnosti, zabave i rekreacije te pod stavkom ostale uslužne djelatnosti platu prima preko 75.000 ljudi. Ne računajući 15.000 – 25.000 sezonaca. Velika većina njih ne zna kada će i kako zaraditi sljedeću platu. A kada će im i ko isplatiti prethodnu. I kako preživjeti do tog momenta.

Ovdje nijesu uračunati trenutno inficirani, samoizolovani ili svi oni koji su –  nakon zatvaranja škola i vrtića – prinuđeni da ostanu kod kuće i čuvaju djecu. Vlada im je od 15. marta dala pravo da ostanu kod kuće, ali još ne pominje  novac kojim bi, makar djelimično, poslodavcima kompenzovala neplanirani  trošak. I tu govorimo o hiljadama ljudi i milionima eura.

I sve uz nadu da će aktivni dio trgovine, prerađivačka industrija i sektor građevine nastaviti da rade, bez još većih ograničenja i prepreka (20.000 radnih mjesta + sezonci). To nije izvjesno. Nije izvjesno ni da će Vlada, skupa sa Skupštinom, uspjeti u kontinuitetu da obezbijedi sredstva potrebna za isplatu penzija i zarada u javnom sektoru.

Prije željno očekivanih mjera, oglasio se i zaštitnik ljudskih prava Siniša Bjeković. Građani im se, kaže, žale i zbog otkaza uručenih tokom trudničkog bolovanja i porodiljskog odsustva. To ne može biti dobar znak. Stvari prepuštene same sebi, obavezno idu nagore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo