Povežite se sa nama

INTERVJU

RADMILA STOJANOVIĆ, NOVINARKA I AKTIVISTKINJA, ZA MONITOR  IZ LONDONA: Darvinistički pristup plaćamo životima

Objavljeno prije

na

Smatra se da u Velikoj Britaniji ima preko 50.000 zaraženih i preko 5.000 umrlih. Ne zna  se da li su ove brojke i približno tačne. Testirano je premalo  ljudi da bi se mogao steći uvid o veličini problema, broj umrlih se odnosi samo na one koji su umrli u bolnici. Čula sam izvještaje da su obje cifre  duplo veće, ako ne i gore

 

MONITOR: Velika Britanija se našla u centru svjetske javnosti zbog nekoliko zanimljivih slučajeva vezanih za pandemiju novog korona virusa. Jedan od njih je da je i premijer Boris Džonson pozitivan na koronu…

STOJANOVIĆ: Prije nešto više od desetak dana korona je napala srce britanske Vlade. Jedan za drugim premijer Boris Džonson, ministar zrdavlja Mat Henkok i nekoliko visokih savjetnika su objavili da su zaraženi i otišli su u kućnu izolaciju.

Dok se ministar zdravlja brzo oporavio, Džonsonovo stanje se drastično pogoršalo. U nedjelju je hitno prebačen na intenzivnu njegu, gdje se još nalazi. Tačno je da je bolest svačija, ali u slučaju Džonsona nije nefer reći, uz iskrene želje za brzim ozdravljenjem, da je premijer na svojoj koži osjetio ‘učinak’ sopstvene strategije, koja je do prije dvije nedjelje ukratko rečeno glasila – dobro je da se što više ljudi zarazi da bi se postigao ‘imunitet čopora’.

Ovom, u suštini darvinističkom pristupu ‘prirodne’ selekcije, po pricipu ‘ko preživi preživi’, sam premijer neće morati da se izloži. On je u jednoj od najboljih državnih bolnica i ako mu bude trebao, za njega će se naći respirator. To, nažalost, nije slučaj sa priličnim brojem ozbiljno oboljelih. Saznajemo da se medicinsko osoblje već neko vrijeme suočava sa traumom da mora da odluči ko ima veće šanse da preživi da bi im bio dodijeljen spasonosni respirator, kojih nema dovoljno.

MONITOR: U nekoliko gradova u Velikoj Britaniji zapaljeni su stubovi mobilne telefonije i zlostavljani inžinjeri zbog informacija da u širenju korona virusa ulogu imaju i repetitori 5G telekomunikacijske mreže, iako su britanski zvaničnici kazali da je to besmisleno. Da li im je to neko od stručnjaka za ovu oblast osporio?

STOJANOVIĆ: Tačno, i igrom slučaja jedan od gradova u kome je zapaljen 5G repetitor je Liverpul. Visoki funkcioneri Ujedinjenog Kraljevstva i stručnjaci su ovo okarakterisali kao „najgoru vrstu fake news”, „opasnu glupost”, „totalno bizarnu izmišljotinu” i slično.

Radi se o jednom od mnogih korona mitova koji se u ovo naše doba brojnih i decentralizovanih sistema priliva informacija šire u javnosti. Kaže mi drugarica porijeklom iz Turske da je među njenim sunarodnicima u Londonu ispiranje usta jodom proglašeno za lijek protiv korone! Ljudi pokušavaju da preuzmu kontrolu, jer se osjećaju bespomoćnim. Pod stresom smo i u panici od smrtonosne bolesti, a zvaničnicima ne vjerujemo.

Ovaj i slični mitovi bujaju po društvenim mrežama, a kredibilnost im daju selebritis, među kojima mnogi žive na ‘drugim planetama’. Sjetimo se primjera Karleuše i njenih savjeta o vakcinisanju!

Ako je 5G uzrok epidemije, kako to da nije pošteđen Iran, koji nema ovu tehnologiju?

MONITOR: I britanski pregovarač za odnose Britanije i EU poslije Bregzita Dejvid Frost je u samoizolaciji…

STOJANOVIĆ: On je bio u izolaciji u drugoj polovini marta i brzo se oporavio, a u isto vrijeme je objavljeno da je Glavni EU pregovarač Mišel  Barnie obolio od kovida-19. Ovamo su neki sa smislom za crni humor govorili da je kovid dobrodošao, jer bar više ne moramo da slušamo o Bregzitu. Ali prevarili su se, naš ozbiljno oboljeli premijer ne pokazuje znake da planira produženje tranzicione faze. To je jedno od njegovih predizbornih obećanja i valjda da ne bi pao u iskušenje da se predomisli, donio je zakon da Ujedinjeno Kraljevstvo izlazi iz EU 31. decembra.

Da nije bilo epidemije Frost, Barnie i njihovi timovi bi intenzivno ugovarali detalje ugovora o tržišnim odnosima. Ovako niti mogu da se sretnu, niti mogu da komuniciraju elektronski zbog osjetljivosti pregovora i velikog broja učesnika. Džonson se bori za život, a tranzicioni period ostaje nepromijenjen. Nevjerovatno,  ali istinito!

MONITOR: Zbog pandemije je otkazan drugi krug pregovora kojima Brisel i London treba da usaglase kakvi će im biti novi odnosi, posebno trgovinski, poslije Bregzita. Kakve će to posljedice imati?

STOJANOVIĆ: Besmisleno je praviti dugoročne planove i pregovarati o bilo čemu što nije direktno vezano sa opstanakom u vrijeme pogubne epidemije sa nesagledivim ekomonskim posljedicama.

Merkelova je rekla da se EU sučeljava sa najtežim testom u svojoj istoriji. Kada bi britanska vlada mogla da se sa ideološkog  rasuđivanja prešaltuje na zdravorazumsko, morala bi doći do sličnog zaključka kad su u pitanju i Ujedinjeno Kraljevstvo i globalna ekonomija.

MONITOR: Zašto London odbija da govori o mogućem produženju pregovora sa EU na sljedeću godinu, iako do kraja godine važi prelazni period u kojem Velika Britanija mora da poštuje pravila EU?

STOJANOVIĆ: Boris Džonson je odlučio da stavi predizborna obećanja ispred interesa Britanije i zato ignoriše drastično promijenjene okolnosti. On i dalje ostaje pri zakonu koji je donio. Pozicija mu je da ako se ne postigne dogovor do 31. decembra, Britanija će breksitirati bez dila, po tzv. uslovima Svjetske trgovinske organizacije, što će Britaniju staviti u nezavidnu poziciju u trgovini sa EU.

U Britaniji se posljednjih godina razbuktla jedna opasna forma, ugavnom engleskog nacionalizma, baziranog na konceptu UK superiornosti i zenofobije, koji je odigrao bitnu ulogu u ishodu Bregzit referenduma.

Džonson i njegova partija su došli na vlast kao lideri toga masovnog pokreta i sad su njegovi dužnici. Za pobornike Bregzita on mora da se desi, ko’ živ ko’ mrtav.

MONITOR: Velika Britanija nije uvela policijski sat. Kakve su trenutno druge mjere na snazi i poštuju li ih građani?

STOJANOVIĆ: Britanskoj vladi je, na čuđenje mnogih, trebalo prilično vremena da odluči da uvede restriktivne mjere protiv širenja epidemije. Tek prije nešto više od dvije nedjelje krenula je Vladina kampanja da i ljudi bez simptoma treba da ostaju kući. Izuzeti su samo oni koji moraju da rade ili da pomažu nekome ko ne živi s njima. ‘Dozvoljen je’ izlazak za kupovinu namirnica i za rekreaciju. U svakom slučaju treba od drugih biti udaljen najmanje dva metra.

Ovdje se ističe da je važno izlaziti iz kuće jednom dnevno zbog održavanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Mnogi ljudi, pogotovu u velikim gradovima, su usamljeni i gubljenje dnevne rutine je za njih pogubno, pogotovu kad se socijalnoj izolaciji ne vidi kraja. Ljudi se uglavnom pridržavaju instrukcija, jer vlada strah od zaraze. Poruke Vlade su da ljudi koji krše instrukcije ugrožavaju ne samo sebe već su odgovorni i za ugrožavanje zdravlja drugih i za opterećivanje zdravstvenih službi, koje su već na ivici kolapsa pod teretom broja oboljelih.

Ali, naravno, ima i ljudi koji su nekako uspjeli da ne čuju neprestane koronavirus poruke i upozorenja. Ima i onih, uglavnom se radi o omladini, koji ne mogu da odole druženju po parkovima, po sunčanom vremenu. Za sada policija pokušava da ubijedi prekršioce, a u posljednje vrijeme izriče i novčane kazne onima koji odbiju da se raziđu.

MONITOR: Broj potvrđenih slučajeva zaraze korona virusom u Velikoj Britaniji je u porastu. Kakve su procjene, da li će se taj trend nastaviti?

STOJANOVIĆ: Smatra se da ima preko 50.000 zaraženih i preko 5.000 umrlih. Strašno je da niko ne zna da li su ove brojke i približno tačne. Do sada je testiran premali broj ljudi da bi se mogao steći uvid o stvarnoj veličini problema, broj umrlih se odnosi samo na one koji su umrli u bolnici.

Čula sam izvještaje da su obje cifre u realnosti duplo veće, ako ne i gore. Kako je ovo uopšte moguće? Jedna od oštro kritikovanih odluka Vlade bila je da odbaci klasični metod javnog zdravstva da se nađu i testiraju svi koji su bili u kontaktu sa zaraženim osobama. To je i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i u Njemačkoj se korišćenju ove metode pripisuje smrtnost u samo nekoliko stotina slučajeva.

Nažalost, britanska Vlada nije reagovala dovoljno brzo i iz nekih razloga dočekali smo epidemiju nespremno. Dragocjeno vrijeme je prokockano i u zemlji petoj po bogatstvu u svijetu, službe se i dan danas bore sa nedostatkom testova i elementarne zaštitne i medicinske opreme, Ovo su ozbiljni propusti koji se plaćaju životima, a računi će se sigurno polagati kad dođu bolja vremena.

 

London kao vulkan

MONITOR: Kakva je situacija u Londonu?

STOJANOVIĆ: Ova zahuktala metropola, koja živi 24 sata, je neprepoznatljiva, ali još previše ljudi ide na posao, jer im je to Vlada dozvolila. Radi se o biznisima, kao što je građevinarstvo, koji nijesu neophodni za preživljavanje. Čuju se pitanja ‘zašto’, koja još čekaju odgovor.

Kao i drugdje, život se preselio online. Sad ‘idemo’ u pozorište, na balet, na izložbe online i uglavnom besplatno.

Ja i moje društvo smo gotovo svaki dan na zoom sastancima. Ljudi ne žele da sve što im je bitno zamre. Epidemija nije zaustavila ratove, okupacije i nepravde. Hoće li nam svijet poslije korone biti po volji i možemo li da zgrabimo sa obje ruke ovu izuzetnu priliku da izgradimo realnost na drugim osnovama?

London je kao vulkan i lava nastavlja da ključa ispod površine, bila izolacija ili ne.

 

Liverpulu prijeti biološka bomba  

MONITOR: Šta kažu epidemiolozi, hoće li biološka bomba pogoditi Liverpul zbog fudbalske utakmice između Liverpula i Atletiko Madrida  odigrane 11. marta pred 54.000 navijača? Zašto nadležni nisu otkazali utakmicu?

STOJANOVIĆ: To što je ta utakmica odigrana, iako se očekovao veliki broj španskih navijača u vrijeme kada je samo u Madridu bilo 1.000 oboljelih, je skandalozno. Ali, u to vrijeme, prije samo mjesec dana, odnos Vlade prema epidemiji je bio nepojmljivo ležeran.

Tačno je da se radi o novom oboljenju i da ćemo tek da učimo kako se protiv njega valja boriti, ali ono što se i tada znalo iz primjera Kine, Italije i Španije je da pristup ignorisanja virusa rezultira tragedijom. Engleska, a London pogotovo, prednjači u tužnom bilansu oboljelih i umrlih, ali, nažalost, epidemija nije zaobišla Liverpul i logično je da tvrdnja direktora za javno zdravlje i te kako ima osnova.

 

I Crnogoraci u izolaciji

MONITOR: Ima li zaraženih crnogorskih građana?

STOJANOVIĆ: Ovdje su zakoni o privatnosti strogi i institucije vam neće dati lične podatke korisnika, čak iako ih tražite iz najboljih namjera da bi biste bili od pomoći. Tu informaciju bih jedino mogla da imam o ljudima sa kojima sam u kontaktu. Mi imamo Udruženje Crnogoraca u Britaniji, koje godinama odlično funkcioniše i kontakti se održavaju. Znam da su neki u izolaciji, jer spadaju u rizične grupe, ali ne znam da li ima neko sa dijagnozom. Ako ima, nadam se da nijesu sami i da su u kontaktu sa zdravstvenim službama.

                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo