Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Nepovjerenje u institucije i u krizi

Objavljeno prije

na

Da li bi rad parlamenta, i ulazak opozicije u parlament, bio kontrola vlasti u ovoj situaciji, ili davanje legitimiteta vlasti i rušenje ideje bojkota

 

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Ulazak u parlament je pristanak na dekor u neproglašenoj diktaturi

U ovim okolnostima, neproglašenog vanrednog stanja, ali sa ojačanim monopolima klike na vlasti, svako učešće u radu Skupštine, bilo bi ne samo davanje legitimiteta već i pristanak na dekor u neproglašenoj diktaturi.

Druge bi prilike bile u nekoj normalnoj državi, a naša to nije, kad bi se istinski mobilisale sve političke snage u isti front borbe protiv pandemije. To bi značilo da je klika na vlasti spremna da se odrekne monopola, da dijeli vlast, odgovornost i iskreno pozove sve faktore na jedinstvo. Pozove na formiranje vlade građanskog jedinstva. To bi bilo normalno čak i da nije pandemije, izborna je godina, većina građana je nezadovoljna ovom vlašću, ne vjeruje institucijama, osjeća strahovite posljedice 30-godišnje nesmjenjivosti onih koji su se dokazali samo u gramzivosti, pohari.

Očigledno je da, osim kopiranja postupaka drugih država, svaki potez, svaka odluka, se koristi za učvršćivanje vlasti, na zauzimanje što bolje startne pozicije za predstojeće izbore.

Recimo, u svakoj normalnoj državi bi pozicija kompromitovanog ministra zdravlja bila neodrživa, ali oni ne smiju dopustiti ni najmanju „rupu u čamcu“, jer dobro znaju da bi ih to urušilo. Sve dok održavaju iluziju da su odgovorna vlast,  sve dok imaju „opozicione“ partije koje im serviraju zicere, zajedno mogu da glume svaku ulogu, pa i ovu sada, u kojoj nam se predstavljaju kao spasioci, ratni junaci, patriote, pobjednici…

Ili drugi primjer – dok siroti seljak ne može u auto voziti ženu i sina ( u kući su skupa), a sezona je sjetve i intenzivnih poljskih radova, njihova propagandna mašinerije snima blistave spotove i nastavlja sa patriotskim pranjem mozgova.

Opozicija po običaju  statira, umjesto da se ujedini u pripremi se za prve poštene izbore, za poštovanje potpisa na Sporazumu o budućnosti. Pokazalo se potpuno ispravnim ispostavljanje uslova  i opoziciji na velikim građanskim protestima prošle godine. Poučeni time i organizatori litija su eksplicitno tražili distanciranje od njih.

Nema poštenih izbora u Crnoj Gori sve dok ih ujedinjena opozicije ne zatraži bezuslovno – pošteni izbori ili bojkot svih izbora koje organizuje ova vlast. Vlast proizašla iz poštenih izbora je jedini način da se zaustavi pljačka koja prijeti da potpuno  uruši ovu državu. Nema većeg patriotizma od toga.

 

DR ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR: Vanredna situacija traži opoziciju u parlamentu

Političke strategije ne treba tumačiti dogmatski, pa tako ni strategiju bojkota, uz sav legitimitet odluke opozicije da posegne za tako radikalnom mjerom političkog djelovanja. Vanredna situacija nalaže da opozicija bude prisutna u parlamentu, kako bi kroz ustavnu misiju parlamenta vršila kontrolu alokacije javnih sredstava, budžetske rezerve i državne pomoći koja će biti više nego potrebna građanima i privredi u predstojećem periodu. Opozicija takođe treba da inicira kontrolna saslušanja odgovornih u zdravstvu, da se utvrdi u kakvom je stanju naš zdravstveni sistem, koliko je zaštićeno medicinsko osoblje, i na kraju da upitaju zvaničnike zašto ni poslije mjesec dana od izbijanja epidemije, građani ne mogu u apotekama da kupe sredstva sa kojima bi zaštitili sebe i druge, kao što su zaštitne maske i rukavice. (Vjerujem da bi Socijalistička Crna Gora, ona od prije AB revolucije, koja je bila dio nekadašnje SFRJ većinu tih sredstava već obezbijedila bilo proizvodnjom u sopstvenoj režiji, bilo zahvaljujući robnim rezervama).

Opozicija bi trebala da podrži inicijativu Socijaldemokratske partije Crne Gore o formiranju posebnog tijela koje bi donosilo odluke  o izdvajanju socijalne pomoći iz budžetske rezerve, a  u kojem bi  participirali predstavnici vlasti, opozicije i civilnog sektora.

Bojkot kao instrument političke borbe svakako ostaje aktuelan u kontekstu parlamentarnih izbora koji bi shodno Ustavu trebali da se održe na jesen, a za čije održavanje po mom mišljenju inače ne postoje uslovi kako pravni tako ni  politički.

Naredni period će biti izazovan za djelovanje opozicionih partija i ukupne kritičke javnosti, s toga u opoziciji ne bi smjeli dozvoliti da budu marginalizovani u procesu donošenja važnih odluka.

 

JOVANA  MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Uloga parlamenta odavno nije kontrolna, pa ne bi bila ni sad

Trenutna kriza predstavlja atak ne samo na zdravlje građanki i građana, već i na njihovu egzistenciju, ali i na samo crnogorsko društvo. U kriznim situacijama, kada vlade mjerama koje uvode ograničavaju ljudska prava i slobode, na testu su svi akteri, a upravo krize u određenoj mjeri pokazuju stepen demokratskog razvoja određenog društva. U Crnoj Gori nije uvedeno vanredno stanje, ali Vlada sprovodi određene mjere kao da jeste i jednim dijelom koristi krizu za dalje jačanje svoje moći i nastavlja sa brojnim nedemokratskim praksama.

Podsjetiću na to da je OEBS nedavno ukazao da i samo vanredno stanje mora biti vremenski ograničeno i mora se sprovoditi uz nadzor parlamenta. Crnogorskoj  vlasti ne odgovara jak parlament i on godinama gotovo da i nema kontrolnu funkciju, pa ne treba očekivati ni da će njegova uloga u trenutnoj krizi biti značajna. Isto tako, DPS je krajem prošle godine pokazao da ne želi fer političku utakmicu i situacija se neće promijeniti preko noći. Ipak, demokratijom se ne može trgovati ni u kriznim situacijama, zbog toga bi bilo logično odložiti izbore i postići okvirni dogovor o daljem radu na uslovima za njihovo održavanje, kada se steknu uslovi za to.

Stoga učešće opozicije u radu parlamenta treba da bude uz jasne uslove i insistiranje na poštovanju Ustava i zakona u novonastaloj situaciji, sa vraćanjem uloge koja parlamentu pripada i uz uslov stvaranja potrebnih uslova za održavanje izbora. Uz ovakav dogovor opozicija treba da uzme učešće u radu parlamena. Ukoliko do toga ne dođe, ostaje bojkot kao opcija, ali bojkot parlamenta po dosadašnjem ključu je odavno izgubio smisao, a najavljeni bojkot izbora može imati svrhu samo ako opozicija izađe sa jasnim pravcima daljeg djelovanja, odnosno preciznim smjernicama koje bi vodile istinskom demokratskom ambijentu.

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA: Solidarnost, a ne strančarenje

Živimo period koji karakteriše velika neizvjesnost, i koji drma temelje na kojima je izgrađen naš ekonomski sistem. Ovakvo stanje nas je zateklo u momentu kada su se društveni antagonizmi ili naša duboka politička podijeljenost dodatno zaoštravali.

Iz ovakvog stanja se može izaći samo jačanjem društvene kohezije i izgradnjom povjerenja na svim nivoima. Svjestan sam činjenice da je ovo lakše reći nego da postane životna činjenica. Takođe, i da postoje u glavama mnogih i partikularne kalkulacije i potreba ili priprema javnih spinovanja.

Međutim, trenutak je da naša zajednica pokuša da izvuče maksimum iz sebe, da napokon postane inkluzivna. Vjerujem da naše političke partije moraju da pokažu konstruktivnost, bez obzira na moguće različite modele ispoljavanja. Takođe, ovo ne znači gašenje javne debate, napotiv, ona mora da bude snažna i argumentovana.

U najkraćem, sada nam je potrebna državnička vizija i solidarnost, a ne strančarenje.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Kontrola se može obavljati i van Skupštine

Da bi Skupština obavljala kontrolu rada Vlade i državnih organa, neophodno je da vladajuća većina u ovoj instituciji (DPS i koalicioni partneri) zaista rade svoj posao i preispituju odluke izvršne vlasti. Nažalost, ova grupacija u Skupštini predstavlja samo dodatni mehanizam za potvrdu  donešenih odluka Vlade ili nekog užeg kabineta. Za kontrolnu ulogu Skupštine izuzetno je važna  i uloga predsjednika Ivana Brajovića, kojeg nije zanimalo što radi Vlada u vanrednoj situacji, te da li se krše Ustav i zakoni koje je donijela upravo Skupština koju pokušava da predstavlja. Predsjednik Skuštine se nije do sada zalagao za bilo kakvo aktivnije učešće zakonodavnog doma u procesu suzbijanja posljedica epidemije.

Skupština može da koristi različite mehanizme u  obavljanju svoje funkcije. Osim plenarnog zasjedanja i promjene ili donošenja novih propisa, može se uspostaviti i novi, privremeni, skupštinski odbor sa ključnim zadatkom da obavlja kontrolu rada državnih organa u vezi sa borbom protiv epidemije ali i pruži podršku u osmišljavanju mjera za smanjenje posljedica krize koju je epidemija prouzrokovala. U to privremeno tijelo bi, moguće, ušle i opozicione partije koje bojkotuju rad Skupštine. Ako je DPS-u zaista stalo da uključi sve segmente društva  u borbu protiv posljedica epidemije, naći će način da omogući opoziciji da obavlja svoju ulogu i pruži doprinos zajedničkoj borbi, ne samo u okviru Skupštine već i u okviru koordinacionih mehanizama koji djeluju na operativnom planu. Učešće u koordinacionim-savjetodavnim tijelima koje može formirati i Vlada mogli bi uzeti i predstavnici NVO, te stručnjaci koji se bave zaštitom ljudskih prava. Vjerujem da bi tada odluke Vlade i koordinacionih tijela bile više usklađene sa zakonima a na taj način postigla bi se šira mobilizacija svih segmenata društva u teškoj situacji. Bojim se da DPS nema potrebnu širinu i kapacitet da shvati potrebu širenja solidarnosti i zajedništva i da će čitav proces borbe protiv posljedica epidemije voditi kao i sve ostale,  iza zatvorenih vrata i  bez sluha za prijedloge i komentare drugih aktera.

BORIS RAONIĆ, GRAĐANSKA ALIJANSA: Bojkot je odavno izgubio smisao

Odavno je bojkot izgubio smisao. Povratak svih poslanika u Skupštinu u ovom trenutku može donijeti samo dobro  ukupnom društvu, demokratskim procesima i samim partijama.

Aktuelni trenutak za crnogorsko društvo je veoma težak i još teži tek slijede, pa bi odgovorna politika morala da proizvede minimum društvenog konsenzusa u Skupštini.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo