Da li bi rad parlamenta, i ulazak opozicije u parlament, bio kontrola vlasti u ovoj situaciji, ili davanje legitimiteta vlasti i rušenje ideje bojkota
DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Ulazak u parlament je pristanak na dekor u neproglašenoj diktaturi
U ovim okolnostima, neproglašenog vanrednog stanja, ali sa ojačanim monopolima klike na vlasti, svako učešće u radu Skupštine, bilo bi ne samo davanje legitimiteta već i pristanak na dekor u neproglašenoj diktaturi.
Druge bi prilike bile u nekoj normalnoj državi, a naša to nije, kad bi se istinski mobilisale sve političke snage u isti front borbe protiv pandemije. To bi značilo da je klika na vlasti spremna da se odrekne monopola, da dijeli vlast, odgovornost i iskreno pozove sve faktore na jedinstvo. Pozove na formiranje vlade građanskog jedinstva. To bi bilo normalno čak i da nije pandemije, izborna je godina, većina građana je nezadovoljna ovom vlašću, ne vjeruje institucijama, osjeća strahovite posljedice 30-godišnje nesmjenjivosti onih koji su se dokazali samo u gramzivosti, pohari.
Očigledno je da, osim kopiranja postupaka drugih država, svaki potez, svaka odluka, se koristi za učvršćivanje vlasti, na zauzimanje što bolje startne pozicije za predstojeće izbore.
Recimo, u svakoj normalnoj državi bi pozicija kompromitovanog ministra zdravlja bila neodrživa, ali oni ne smiju dopustiti ni najmanju „rupu u čamcu“, jer dobro znaju da bi ih to urušilo. Sve dok održavaju iluziju da su odgovorna vlast, sve dok imaju „opozicione“ partije koje im serviraju zicere, zajedno mogu da glume svaku ulogu, pa i ovu sada, u kojoj nam se predstavljaju kao spasioci, ratni junaci, patriote, pobjednici…
Ili drugi primjer – dok siroti seljak ne može u auto voziti ženu i sina ( u kući su skupa), a sezona je sjetve i intenzivnih poljskih radova, njihova propagandna mašinerije snima blistave spotove i nastavlja sa patriotskim pranjem mozgova.
Opozicija po običaju statira, umjesto da se ujedini u pripremi se za prve poštene izbore, za poštovanje potpisa na Sporazumu o budućnosti. Pokazalo se potpuno ispravnim ispostavljanje uslova i opoziciji na velikim građanskim protestima prošle godine. Poučeni time i organizatori litija su eksplicitno tražili distanciranje od njih.
Nema poštenih izbora u Crnoj Gori sve dok ih ujedinjena opozicije ne zatraži bezuslovno – pošteni izbori ili bojkot svih izbora koje organizuje ova vlast. Vlast proizašla iz poštenih izbora je jedini način da se zaustavi pljačka koja prijeti da potpuno uruši ovu državu. Nema većeg patriotizma od toga.
DR ZARIJA PEJOVIĆ, ANALITIČAR: Vanredna situacija traži opoziciju u parlamentu
Političke strategije ne treba tumačiti dogmatski, pa tako ni strategiju bojkota, uz sav legitimitet odluke opozicije da posegne za tako radikalnom mjerom političkog djelovanja. Vanredna situacija nalaže da opozicija bude prisutna u parlamentu, kako bi kroz ustavnu misiju parlamenta vršila kontrolu alokacije javnih sredstava, budžetske rezerve i državne pomoći koja će biti više nego potrebna građanima i privredi u predstojećem periodu. Opozicija takođe treba da inicira kontrolna saslušanja odgovornih u zdravstvu, da se utvrdi u kakvom je stanju naš zdravstveni sistem, koliko je zaštićeno medicinsko osoblje, i na kraju da upitaju zvaničnike zašto ni poslije mjesec dana od izbijanja epidemije, građani ne mogu u apotekama da kupe sredstva sa kojima bi zaštitili sebe i druge, kao što su zaštitne maske i rukavice. (Vjerujem da bi Socijalistička Crna Gora, ona od prije AB revolucije, koja je bila dio nekadašnje SFRJ većinu tih sredstava već obezbijedila bilo proizvodnjom u sopstvenoj režiji, bilo zahvaljujući robnim rezervama).
Opozicija bi trebala da podrži inicijativu Socijaldemokratske partije Crne Gore o formiranju posebnog tijela koje bi donosilo odluke o izdvajanju socijalne pomoći iz budžetske rezerve, a u kojem bi participirali predstavnici vlasti, opozicije i civilnog sektora.
Bojkot kao instrument političke borbe svakako ostaje aktuelan u kontekstu parlamentarnih izbora koji bi shodno Ustavu trebali da se održe na jesen, a za čije održavanje po mom mišljenju inače ne postoje uslovi kako pravni tako ni politički.
Naredni period će biti izazovan za djelovanje opozicionih partija i ukupne kritičke javnosti, s toga u opoziciji ne bi smjeli dozvoliti da budu marginalizovani u procesu donošenja važnih odluka.
JOVANA MAROVIĆ, POLITIKON MREŽA: Uloga parlamenta odavno nije kontrolna, pa ne bi bila ni sad
Trenutna kriza predstavlja atak ne samo na zdravlje građanki i građana, već i na njihovu egzistenciju, ali i na samo crnogorsko društvo. U kriznim situacijama, kada vlade mjerama koje uvode ograničavaju ljudska prava i slobode, na testu su svi akteri, a upravo krize u određenoj mjeri pokazuju stepen demokratskog razvoja određenog društva. U Crnoj Gori nije uvedeno vanredno stanje, ali Vlada sprovodi određene mjere kao da jeste i jednim dijelom koristi krizu za dalje jačanje svoje moći i nastavlja sa brojnim nedemokratskim praksama.
Podsjetiću na to da je OEBS nedavno ukazao da i samo vanredno stanje mora biti vremenski ograničeno i mora se sprovoditi uz nadzor parlamenta. Crnogorskoj vlasti ne odgovara jak parlament i on godinama gotovo da i nema kontrolnu funkciju, pa ne treba očekivati ni da će njegova uloga u trenutnoj krizi biti značajna. Isto tako, DPS je krajem prošle godine pokazao da ne želi fer političku utakmicu i situacija se neće promijeniti preko noći. Ipak, demokratijom se ne može trgovati ni u kriznim situacijama, zbog toga bi bilo logično odložiti izbore i postići okvirni dogovor o daljem radu na uslovima za njihovo održavanje, kada se steknu uslovi za to.
Stoga učešće opozicije u radu parlamenta treba da bude uz jasne uslove i insistiranje na poštovanju Ustava i zakona u novonastaloj situaciji, sa vraćanjem uloge koja parlamentu pripada i uz uslov stvaranja potrebnih uslova za održavanje izbora. Uz ovakav dogovor opozicija treba da uzme učešće u radu parlamena. Ukoliko do toga ne dođe, ostaje bojkot kao opcija, ali bojkot parlamenta po dosadašnjem ključu je odavno izgubio smisao, a najavljeni bojkot izbora može imati svrhu samo ako opozicija izađe sa jasnim pravcima daljeg djelovanja, odnosno preciznim smjernicama koje bi vodile istinskom demokratskom ambijentu.
SERGEJ SEKULOVIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA: Solidarnost, a ne strančarenje
Živimo period koji karakteriše velika neizvjesnost, i koji drma temelje na kojima je izgrađen naš ekonomski sistem. Ovakvo stanje nas je zateklo u momentu kada su se društveni antagonizmi ili naša duboka politička podijeljenost dodatno zaoštravali.
Iz ovakvog stanja se može izaći samo jačanjem društvene kohezije i izgradnjom povjerenja na svim nivoima. Svjestan sam činjenice da je ovo lakše reći nego da postane životna činjenica. Takođe, i da postoje u glavama mnogih i partikularne kalkulacije i potreba ili priprema javnih spinovanja.
Međutim, trenutak je da naša zajednica pokuša da izvuče maksimum iz sebe, da napokon postane inkluzivna. Vjerujem da naše političke partije moraju da pokažu konstruktivnost, bez obzira na moguće različite modele ispoljavanja. Takođe, ovo ne znači gašenje javne debate, napotiv, ona mora da bude snažna i argumentovana.
U najkraćem, sada nam je potrebna državnička vizija i solidarnost, a ne strančarenje.
GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Kontrola se može obavljati i van Skupštine
Da bi Skupština obavljala kontrolu rada Vlade i državnih organa, neophodno je da vladajuća većina u ovoj instituciji (DPS i koalicioni partneri) zaista rade svoj posao i preispituju odluke izvršne vlasti. Nažalost, ova grupacija u Skupštini predstavlja samo dodatni mehanizam za potvrdu donešenih odluka Vlade ili nekog užeg kabineta. Za kontrolnu ulogu Skupštine izuzetno je važna i uloga predsjednika Ivana Brajovića, kojeg nije zanimalo što radi Vlada u vanrednoj situacji, te da li se krše Ustav i zakoni koje je donijela upravo Skupština koju pokušava da predstavlja. Predsjednik Skuštine se nije do sada zalagao za bilo kakvo aktivnije učešće zakonodavnog doma u procesu suzbijanja posljedica epidemije.
Skupština može da koristi različite mehanizme u obavljanju svoje funkcije. Osim plenarnog zasjedanja i promjene ili donošenja novih propisa, može se uspostaviti i novi, privremeni, skupštinski odbor sa ključnim zadatkom da obavlja kontrolu rada državnih organa u vezi sa borbom protiv epidemije ali i pruži podršku u osmišljavanju mjera za smanjenje posljedica krize koju je epidemija prouzrokovala. U to privremeno tijelo bi, moguće, ušle i opozicione partije koje bojkotuju rad Skupštine. Ako je DPS-u zaista stalo da uključi sve segmente društva u borbu protiv posljedica epidemije, naći će način da omogući opoziciji da obavlja svoju ulogu i pruži doprinos zajedničkoj borbi, ne samo u okviru Skupštine već i u okviru koordinacionih mehanizama koji djeluju na operativnom planu. Učešće u koordinacionim-savjetodavnim tijelima koje može formirati i Vlada mogli bi uzeti i predstavnici NVO, te stručnjaci koji se bave zaštitom ljudskih prava. Vjerujem da bi tada odluke Vlade i koordinacionih tijela bile više usklađene sa zakonima a na taj način postigla bi se šira mobilizacija svih segmenata društva u teškoj situacji. Bojim se da DPS nema potrebnu širinu i kapacitet da shvati potrebu širenja solidarnosti i zajedništva i da će čitav proces borbe protiv posljedica epidemije voditi kao i sve ostale, iza zatvorenih vrata i bez sluha za prijedloge i komentare drugih aktera.
BORIS RAONIĆ, GRAĐANSKA ALIJANSA: Bojkot je odavno izgubio smisao
Odavno je bojkot izgubio smisao. Povratak svih poslanika u Skupštinu u ovom trenutku može donijeti samo dobro ukupnom društvu, demokratskim procesima i samim partijama.
Aktuelni trenutak za crnogorsko društvo je veoma težak i još teži tek slijede, pa bi odgovorna politika morala da proizvede minimum društvenog konsenzusa u Skupštini.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice