Povežite se sa nama

MONITORING

VIŠE UHAPŠENIH NEGO OBOLJELIH OD KORONA VIRUSA: Pritvor rizičan po zdravlje

Objavljeno prije

na

Podatak da je tri puta više uhapšenih zbog kršenja mjera preventive od korona virusa, nego zaraženih, dosta govori o ovdašnjem mentalitetu. O nečem drugom, o naslilništvu vlasti, govori to što se pritvoreni drže u nehigijenskim, prenatrpanim prostorijama, ,,nedostojnim za boravak čovjeka”, uz rizik od zaraze

 

Crna Gora je ušla u petu sedmicu epidemije korona virusa. Tokom proteklih sedam dana zabilježen je najmanji  broj novooboljelih do sada – 40. Od prva dva slučaja otkrivena 17. marta tokom prve sedmice broj oboljelih je bio 51, druge nedjelje 69, a treće 128.

Protekle  sedmice broj umrlih od virusa je udvostručen. U Kliničkom centru CG je u nedjelju umro 74-godišnji muškarac, dan kasnije 79-godišnjak. Obojica su pored korona virusa imali i druga oboljenja.

Sa četiri smrtna slučaja, 46 oporavljenih i 288 oboljelih, u utorak su iz Instituta za javno zdravlje (IZJ) došle optimističke najave da će, ako građani nastave da se pridržavaju mjera, epidemija biti stavljena pod kontrolu. Međutim, nakon što je u srijedu otkriven prvi slučaj oboljenja u opštini Plav, kod pacijenta koji se duže od deset dana liječi od povrede u beranskoj bolnici, iz IZJ ponovo upozoravaju: ,,Primijetili smo da je mali broj slučajeva zadnjih dana uzrokovao uljuljkanost i opuštanje. Ovaj slučaj nosi ozbiljan epidemiološki potencijal i treba da budemo spremni da u narednim danima očekujemo povećanje broja slučajeva”, poručio je epidemiolog Senad Begić, zamjenik direktora IZJ. U srijedu uveče nije bilo novih slučajeva među 103 testirana, a u četvrtak ujutru saopšteno je da je virus potvrđen kod još dvije osobe – broj oboljelih je 290.

Policija je od početka primjene privremenih mjera Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) procesuirala blizu 900 osoba, koje su ih kršile.  To je pokazatelj da je mnogo neodgovornih. Osim onih koji su hapšeni zbog šetnje u nedozvoljeno vrijeme, vožnje većeg broja osoba od dozvoljenog i u pijanom stanju, ima i onih koji su igrali karte, roštiljali…

Novu dimenziju ovog problema otvorila je Podgoričanka Nataša Kolćević  koja je saopštila da je njen osamnaestogodišnji sin Aleksa Kolčević, nakon privođenja zbog kršenja mjera NKT, u betonjerci i prostorijama Uprave policije boravio bez zaštite i sa 20 drugih osoba. Iz Uprave policije su odgovorili da poštuju sve propise Instituta za javno zdravlje.

Savjet za građansku kontrolu policije nema primjedbe na postupanje policije i poštovanje preporuka, ali ima na uslove u kojima se uhapšeni drže: ,,Urednost prostorija i čistoća madraca i ćebadi mora biti bolja, jer zatečeno stanje nije dostojno za boravak čovjeka’’, navodi se u izvještaju Savjeta o prostorijama za zadržavanje u cetinjskom Odjeljenju bezbjednosti. Slično je konstatovano, nakon inspekcije, i za prostorije za zadržavanje u Danilovgradu.

Najgore stanje je u Podgorici u kojoj je i najveći broj oboljelih od korona virusa. Dvojica Podgoričana privedenih zbog kršenja privremenih mjera, dvije noći su morali da dijele krevet, u sedam prostorija za zadržavanje nema osvjetljenja, u tri ne rade česme, madraci i ćebad nijesu dovoljno čisti, niti provjetreni. Osim toga, u prostorijama za zadržavanje Centra bezbjednosti Podgorica nema dovoljno ćebadi, a na madracima odgovarajućih navlaka. To je konstatovao predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković, nakon što je 11. aprila 2020. godine, od 19 do 21.30 sati, boravio u CB Podgorica, kako bi kontrolisao poštovanja ljudskih prava pri primjeni policijskih ovlašćenja.

Zeković za Monitor kaže da je u uslovima bitnog zadiranja u građanske slobode, usljed protivepidemijskih mjera, neophodan djelotvoran nadzor nad postupcima Vlade.

On ističe: ,,Bez opravdanja je činjenica da se godinama ne može riješiti problem video nadzora i urednih sanitarnih prostorija, ili još gore, zamijeniti sijalice, popraviti česme ili oprati ćebad u policijskom pritvoru. Zbog takvog neprofesionalnog odnosa, trpe ljudska prava zadržanih građana, ali i međunarodni ugled Crne Gore. Od naše posljednje posjete, i javno predstavljenog izvještaja, nije urađeno gotovo ništa na unaprjeđivanju uslova pritvora. Sada, u uslovima epidemije zarazne bolesti, registrujemo i problem prenatrpanosti”.

Ministarstvu unutrašnjih poslova uputili smo pitanja što će i kada uraditi da poprave uslove u pritvorskim jedinicama. Odgovor nijesmo dobili.

U saopštenju Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve nakon hapšenja mitropolita Amfilohija i deset sveštenika, zbog okupljanja ispred crkve, navodi se da je Savjet za građansku kontrolu rada policije utvrdio da je u tom slučaju policija napravila čitav niz propusta, među kojima je i neadekvatna zaštita, sebe i drugih, od moguće zaraze virusom.

Savjet je uputio apel v.d. vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću da razmotri tužilačku praksu intenzivnog određivanja zadržavanja građana zbog nepoštovanja mjera, te da ih zbog nepostojanja prostornih i higijenskih uslova u jeku epidemije koriste samo kao izuzetnu mjeru: ,,Savjet vjeruje da je riječ o krivičnom djelu koje i ne zahtijeva neko duže vrijeme za prikupljanje dokumentacije i drugih dokaza protiv osumnjičenog, pa mjeri zadržavanja nije neophodno tako često pribjegavati’’.

Pribjegava se hapšenju i mimo mjera. Posljednji u nizu je slučaj Radovana Rakočevića kome je Osnovno tužilaštvo u Bijelom Polju odredilo zadržavanje do 72 sata, jer je objavom na Fejsbuku, navodno, širio strah i paniku. Rakočević je na svoj profil postavio tekst srpskog tabloida Alo u kojem je objavljena lažna vijest da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović zaražen korona virusom. On je pušten na slobodu nakon što su istražni organi odbili predlog za određivanje pritvora. Realno: kad bi se hapsili svi koji ovdje javno lažu, naši zatvorski kapaciteti bi bili puniji od košnica.

Lakoća naših vlasti u posezanju za tom mjerom primijećena je i u Briselu. Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero reagovala je na hapšenja u Crnoj Gori, i pozvala vlasti da pronađu balans između podržavanja slobode izražavanja i proporcijalnog postupanja, u pokušajima da se izbjegne širenje panike i dezinformacija za vrijeme pandemije korona virusa.

Dok neke hapse i izlažu riziku, za građevinske magnate pravila ne važe. Društvenim mrežama se dijele slike građevinskih radnika koji, nakon završenog radnog dana zbijeni u grupi čekaju prevoz, kao i fotografije punog autobusa koji prevoze građevinare.

Uprkos ispadima, preventivne mjere daju rezultate. Primjer ohrabrenja su Tuzi, čiji su građani dostojanstveno i disciplinovano ispoštovali mjere izolacije. Zaustavljeno je širenje zaraze.  NKT je početkom ove nedjelje dalo saglasnost da se ublaže privremene mjere u ovoj opštini.

 

Trošenje donacija

Kako su i obećali iz NKT, i ovog ponedjeljka su na uvid dali kako se troši novac koji građani i ostali doniraju. Monitor je pisao da je protekle nedjelje najviše novca, od blizu milion potrošenih eura, otišlo firmama bliskih režimu – Glosarij za nabavku respiratora više od pola miliona eura, i Voliju za pakete pomoći blizu 100.000 eura.

Od donacija je ove nedjelje potrošeno 372.965 eura. Kritike su urodile plodom, pa nabavka paketa pomoći građanima ne ide preko privatnih kompanija nego preko Crvenog krsta i za tu potrebu je utrošeno najviše novca – 250.000 eura. Ostali novac je potrošen za potrebe zdravstvenih ustanova, ali, za razliku od prošle nedjelje, nije objavljeno što je tačno kupljeno. Samo su objavili – preusmjeravanje na zahtjev donatora.

 

Crna Gora i region

U regionu je, prema podacima od 15. aprila, u odnosu na broj stanovnika najviše zaraženih korona virusom registrovano u Srbiji, na drugom mjestu je Slovenija, a na trećem Sjeverna Makedonija. Crna Gora je na četvrtom mjestu, slijede Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Albanija.

Najmanju stopu smrtnosti ima Crna Gora 1,39 odsto, najveću Albanija 5,19 odsto. Stopa smrtnosti u Sloveniji je 4,89, Sjevernoj Makedoniji 4,85, BiH 3,66, Srbiji 2,03, Hrvatskoj 1,95.

Crna Gora je druga u regionu po broju testiranih, iza Slovenije i ispred Hrvatske i ostalih zemalja. Iz Instituta za javno zdravlje, u srijedu su saopštili, da je urađeno 3.874 testova.

 

Crkve u pandemiji

Mitropolija crnogorsko-primorska SPC vaskršnje liturgije služiće bez vjernika. Odluka je donijeta nakon konsultacija sa ljekarima koji su ih uspjeli uvjeriti da opasnost od virusa nije prošla. Iz Mitropolije su pozvali vjernike da poštuju sve mjere i uputstva struke.

Sinod Srpske pravoslavne crkve tražio je od vlasti u Srbiji da se 19. aprila za pravoslavni Vaskrs ublaže mjere, i da se omogući vjernicima odlazak u crkve uz poštovanje distance. U Srbiji su, nakon ovog predloga, uveli policijski čas od 84 sata – od od petka 17. aprila u 17 časova do utorka 21. aprila u 5 sati.

Uskršnje mise u katoličkim hramovima služene su bez prisustva vjernika, a za isti način obilježavanja predstojećeg praznika odlučile su se i pravoslavne crkve u Rusiji i Grčkoj. Izuzetak je Bjelorusija, gdje su vlasti obznanile da neće braniti odlazak na liturgiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo