Povežite se sa nama

OKO NAS

PANDEMIJA I IZBJEGLICE: Svačiji, a ničiji

Objavljeno prije

na

Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija ove ljude je ponovo odveo u bijedu. Sada im je pomoć posebno potrebna, da  prebrode tešku situaciju koju su donijele pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država nije baš izdašna

 

Crnogorske vlasti se u i borbi protiv korona virusa nijesu adekvatno reagovale kada je u pitanju najranjivija populacija u državi. To su izbjeglice i interno raseljena lica kojih, prema nekim podacima, u našoj državi ima između petnaest i dvadeset hiljada.

Ovo je ocijenio Mićo Marjanović, predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori.

„Nisam čuo ni vidio da su izbjeglice i raseljenici nešto do sada dobili, kako bi se i nama olakšala ova teška situacija“ – kaže Marjanović za Monitor.

On ne zna šta će se dešavati u narednom periodu, s obzirom na to da je Vlada ovu populaciju svrstala među socijalno ugrožene, ali ističe da je to već trebalo do sada učiniti.

„Mi koji smo u Crnoj Gori, opredijeljeni smo da ovdje živimo. Kada se treba pohvaliti pred međunarodnom zajednicom, tada smo svačiji, a, u stvari, ničiji“ – konstatuje Marjanović.

Predsjednik ove izbjegličke asocijacije kaže da je nezadovoljan jer oni spadaju u kategoriju osoba sa najnižim standardom u državi. Rasljeni imaju i najniže penzije.

„Dijelili su pomoć penzionerima u Beranama, a preskočili su čak i nas koji imamo crnogorsko državljanstvo, koji smo porijeklom odavde, a imamo bijedne penzije iz država iz kojih smo izbjegli“ – kaže Marjanović.

U posebno teškoj i opasnoj situaciji su onih oko tri i po hiljade interno raseljenih koji se nijesu odjavili u Srbiji, a sada u Crnoj Gori zbog toga nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

„Nemaju adekvatna dokumenta, i teško da će ih neko primiti i ukazati im ljekarsku pomoć“ – kaže Marjanović.

Marjanović živi u novom urbanom naselju na Rudešu u Beranama, koje je građeno međunarodnim sredstvima, i to je, kako ističe, jedino dobro.

„Bilo ko iz ovih zgrada, u kojima je oko stotinu stambenih jedinica, ko bi vam rekao da nije dobro, ne bio bio dobronamjeran. Ovi stanovi, poslije onih baraka u kojima smo bili, vratili su nam nadu i volju“ – kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, uprkos teškoj situaciji, izbjeglice u ovom naselju u potpunosti se pridržavaju naredbi i mjera državnih vlasti i NKT.

„Tu nam pomažu i pripadnici policije iz Berana, koji redovno obilaze naselje i kontrolišu poštovanje mjera“ – kaže Marjanović.

Nedaleko do ovog, izbjegličko je naselje Roma i Egipćana  sa Kosova – Riversajd.

„Nas ovdje ima trista dvadeset. Kuća je trideset i dvije. To znači da je u svakoj kući u prosjeku po deset članova. Naša situacija je preteška. Prenaseljeni smo i teško je održati socijalnu distancu“ – kaže Adrian Šalja jedan od predstavnika stanovnika naselja.

Da je situacija u izbjegličkom naselju Riverasjd, kao  i u naselju Donji Talum, gdje živi najviše domiclnih Roma, kritična, ukazano je i na sjednicama Opštinskog štaba za vanredne situacije.

Opština Berane je odmah uputila sredstva za ličnu higijenu kao prvu pomoć stanovicima ta dva naselja. Pripadnici Službe zaštite su obavili dezinfekciju vanjskog prostora u ovim naseljima.

Predsjednik Udruženja za podršku Romima i Egipćanima Berane kazao je da je u prvim danima od proglašenja epidemije situacija bila teška, ali da je zahvaljujući donatorima znatno popravljena. „Prije svih bih se zahvalio Odboru islamske zajednice Berane, koji je obezbijedio brašno i preko privatne pekare Mladost svakog dana isporuči stotinu kilograma hljeba Romima i Egipćanima. Ova akcija će biti nastavljena i u narednom mjesecu “ – rekao je Sultan Beća.

U pomoć ovoj populaciji priskočile su i neke nevladine organizacije i udruženja iz Crne Gore i regiona.

„Organizacija Epeko iz Slovenije je obezbijedila pakete sa hranom i higijenskim sredstvima svim učenicima osnovne škole iz našeg naselja“ – kazao je Beća.

Organizacija Mladi Romi iz Podgorice pomogla je u građevinskim radovima oko naselja Riversajd, odnosno nasipanju šljunka i uređenju okolnog prostora.

„Mi se u naselju pridržavamo uputstava i naredbi NKT kao i svi  građani“ – rekao je Beća.

Naselje Riversajd u Beranama, koje je izgrađeno uz međunarodnu podršku,  u međuvremenu je postalo tijesno, pa su se mnogi iz te RAE populacije sa Kosova nastanili i u Donjem Talumu, pored domicilnih Roma.

„Određeni pomaci u poboljšanju položaja Roma su  evidentni”, smatra nevladin aktivista Djonse Imeri. Imeri nekoliko godina uspješno vodi romski fudbalski klub u Beranama.

„Po našoj romskoj djeci vidi se značajna promjena. Želim da se zahvalim svim roditeljima romske djece koji su mi ukazali povjerenje, jer su vidjeli da su djeca naučila u sportu mnogo toga. Napredovala su u pogledu higijene i obrazovanja. Sada svi uče redovno preko TV-a. Oni nikad nisu vjerovali da će njihova djeca toliko napredovati” – komentariše Imeri.

Njegov stav potvrđuje i statistika na nacionalnom nivou, koja govori da trenutno oko 120 djece, pripadnika ove zajednice, pohađa srednju školu, a njih desetak studira.

Ipak, životni standard velikog dijela REA populacije u Crnoj Gori mora biti značajnije poboljšan. Romi žive  u 13 crnogorskih opština, među kojima su Berane jedan od tri grada sa najvećim brojem pripadnika te populacije.

Najgora situacija od svih izbjegličkih naselja na sjeveru Crne Gore je ona u Gusinju, u izbjegličkom kampu Vrulja.

„Tu oko stotinu porodica još živi u kontejnerima i barakama. Ukazivao sam na to i aktuelnom misnistru rada i socijalnog staranja, koji je iz tog kraja. Razgovarao sam i sa predstavnicima međunarodne zajednice. Sve to do sad nije dalo rezuiltate. Apelujem još jednom da se i u ovoj situaciji obrati pažnja na to naselje” – kaže predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika Mićo Marjanović.

Prema njegovim riječima nešto bolja situacija, kada se radi o smještaju i higijenskim uslovima, je u Andrijevici, gdje oko osamsto izbjeglica živi dijelom u stambenim zgradama, a dijelom u koliko-toliko boljim kućicama u naseljima Kraštica i Prljanije.

„Samo u Beranama utočište nalazi blizu četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih bivših jugoslovenskih republika. To je čak deset odsto ukupnog stanovništva ove siromašne opštine“ – podsjeća Marjanović.

I on, kao i drugi sagovornici Monitora slažu se u jednom. Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude je ponovo odveo u bijedu.

Sada im je pomoć posebno potrebna, da prebrode tešku situaciju koju su donijeli pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država  nije baš izdašna.

                                                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UOČI ISTEKA KONKURSA ZA DIREKTORA UPRAVE POLICIJE: Još bez kandidata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta su razlozi zbog kojih još nema kandidata, nije do kraja poznato, ali jedno je jasno: pred novim direktorom policije biće težak posao. Jedan od težih zadataka, biće borba protiv organizovanog kriminala i dugo očekivani obračun sa pripadnicima kriminalnih grupa

 

Nekoliko dana je ostalo do zatvaranja dvonedeljnog konkursa za prvog policajca, a tokom prve nedjelje, zvanično niko se nije prijavio  za obavljanje te fukcije.

Šta su razlozi zbog kojih još nema kandidata, nije do kraja poznato, ali jedno je jasno: pred novim direktorom policije biće težak posao. Jedan od težih zadataka, biće borba protiv organizovanog kriminala i dugo očekivani obračun sa pripadnicima kriminalnih grupa.

Nedavno je ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović kazao da nema te mafije koja može biti jača od države, ukoliko joj država to ne dozvoli i konstatovao da u Vladi postoji politička volja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

U intervjuu podgoričkim Vijestima rekao je da će uporedo sa tom bitkom čistiti i svoje redove i jačati policijski kadar: ,,Jednostavno, ne može se krenuti u borbu sa kriminalom ako nemamo riješena najbitnija pitanja u svojim redovima”.

Tako je novoizabrani ministar potvrdio ono što godinama javnost ukazuje – postoje kriminalci sa značkama. Zato se od budućeg direktora očekuje i da očisti policiju od ,,prljavih policajaca”.

Ukoliko se usvoji Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima Uprava policije će formalno i pravno ponovo ući u okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova i to pod novim nazivom – Generalni direktorat policije. Generalnim direktoratom policije rukovodiće direktor, koji za svoj rad odgovara ministru MUP-a, dok će na čelu sektora Generalnog direktorata policije kao i do sada biti pomoćnici koji će raport podnositi šefu policije.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OBRUŠAVANJE ZIDINA ULCINJA: Tužna epizoda ili prekretnica za stari grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Obrušavanje dijela zidina u ulcinjskom Starom gradu označava stepen nemarnosti, zapuštenosti i degradacije ove jedinstvene arhitektonske cjeline

 

Za predsjednika Društva prijatelja Starog grada Kaljaja Ismeta Karamanagu dileme nema: krivac za obrušavanje dijela zidina je ljudski faktor. ,,Na tom prostoru, uz same drevne zidine, već godinama je lagerovan šut sa gradilišta jednog neidentifikovanog objekta u južnom dijelu Starog grada“, ističe on.

Istog je mišljenja i predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić koji kaže da je od odlaganog šuta i obilnih padavina nastupilo naduvavanje, a da je potom došlo do obrušavanja zidina u more.

Moćne zidine Starog grada odolijevale su i strašnom bugarskom caru Samuilu 998. i Mongolima koji su na svojim konjima 1242. godine dojezdili iz stepa Azije, ali su vazda bile nemoćne od sila razdora i devastatora unutar zidina.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara navode da graditelji hotela nijesu u svemu ispoštovali odobreni projekat, odnosno dio koji se tiče pozicioniranja objekta na parceli i horizontalnih gabarita.

Prije 2,5 godine ta institucija je donijela rješenje kojim je Stari grad Ulcinj dobio status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja. U tom dokumentu se isticalo da evidentni proces degradacije Starog grada nije izazvala prirodna nepogoda, već ljudski faktor. ,,Ljudski faktor direktno i kontinuirano utiče na postepeno narušavanje njegovih kulturnih vrijednosti i izgradnju objekata povećanih gabarita, na mjestu starih ili slobodnih površina. Globalno, naglašene degradacije vezuju se za proteklih desetak godina i intenzivnu rekonstrukciju stambenih objekata, čija se prizemlja koriste kao poslovni, mahom ugostiteljski objekti“, navodilo se u rješenju uz zaključak da se mora izraditi konzervatorski projekat sanacije sa ciljem uspostavljanja kontinuirane zaštite i održive namjene ovog kulturnog dobra.

Na terenu je praktično sve bilo prepušteno stihiji. Gubila se dobro poznata silueta Grada, zauzimale javne površine, infrastruktura propadala. Turista je, naravno sa izuzetkom koronarne 2020, bilo sve više.

Svi su se oni čudili neprikladnom objektu, pravom mastodontu koji je štrčao na južnoj strani Starog grada, dok su žitelji od državnih i opštinskih vlasti stalno zahtijevali da se on ukloni. Nedovršen i nezaštićen, predstavljao je opasnost za djecu i posjetioce, te prepreku valorizaciji kulturnog blaga.

Stari grad nije 2017. godine uvršten na svjetsku listu spomeničke baštine pod zaštitom UNESCO-a, kao dio sistema venecijanskih odbrambenih utvrđenja između 15. i 17. vijeka.

Ulcinj je nominovala Vlada Crne Gore, ali ovaj grad nije, kako je izjavio glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan, prošao ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!?”, rekao je Domijan.

„Taj monstrum ni na jedan mogući način ne može biti uklopljen u ambijent ulcinjskog Starog grada. Ako se on ne ukloni, biće jasno da je posrijedi velika korupcija, koja se i do sada vezivala za investiciju nepoznatog investitora”, saopštavali su iz lokalnog odbora URA-e.

Mustafa CANKA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MUKE PO SJEVERU: KAD IMA SNIJEGA – NEMA STRUJE: Osuđeni na mrak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Višesatni i višednevni prekidi u napajanju električnom energijom za domaćinstva na sjeveru postali su uobičajeni, pri prvim sniježnim padavinama. Nevrijeme krajem prošle i početkom ove godine otkrilo je brojne falinke distributivne mreže, koje nijesu mogli umanjiti ni danonoćni napori elektromontera na terenu

 

Nevrijeme je napravilo haos na elektrodistributivnoj mreži na sjeveru države. Struje nije bilo od 26. decembra, na cijeloj teritoriji  Kolašina, više od 40 sati. Kvarovi  na dalekovodima,  koji napajaju Berane, Andrijevicu, Plav i Gusinje sanirani su poslije više sati. U Plavu i Gusinju struje ponovo nije bilo 7. januara, te  od 11. januara do narednog dana.

Državni  Ski centar Kolašin 1600 bio je bez struje, sem od 26. do 28. decembra, i 8. januara. Privatano skijalište Kolašin 1450 nije imalo struje na Božić i narednog dana do podne. Takvo stanje izazvalo je bijes gostiju skijališta, ali iz uprave tih preduzeća nije bilo oštrijih rekacija.

Desetak sela u kolašinskoj opštini ostalo je u mraku pet-šest dana. Baš kao i  andrijevačka  sela Cecuni,  Košutići,  Kralje, Gnjili Potok… Nakon nekoliko dana uzaludnog čekanja, mještani tih sela odlučili su da o svom trošku angažuju električare i poprave niskonaponsku mrežu.

„Selo ima oko 120 domaćinstava. Ima i pedesetak učenika. Prve kuće su praktično odmah do grada a, eto, bez struje smo bili šest dana. Da se nijesmo sami angažovali i platili električare, vjerovatno bismo još bili u mraku”, ispričali su novinarima u selu Božići.

U kolašinskom selu Rečine uredno napajanje strujom uspostavljeno je tek u četvrtak veče (7. januar). Mještani tvrde da su i Novu godinu dočekali u mraku. Slično je bilo u Rovcima ali i u još nekoliko sela bližih gradu. „Teško je pobrojati dane bez struje i prošle, ali i minulih godina. Kada je riječ o nekoliko minulih sedmica, nije je bilo od 26. decembra do 1. januara. Zatim, nestala je ponovo na Badnji dan, a  došla 12. januara. Jednostavno rečeno, svako nevrijeme – sniježne padavine, kiša ili vjetar – za nas znači da ćemo ostati u mraku“, kaže Radovan Ivanović.

U toj mjesnoj zajednici već godinama  navikli su i da struja svakodnevno nestaje po nekoliko sati, a zvanično opravdanje glasi „radovi na rekonstrukciji dalekovoda“.  Takva isključenja, najavljena i nenajavljena, već godinama  trpe i u Barama Kraljskim, Vranještici i Skrbuši. Ne broje više, kažu mještani, ni pokvarene električne uređaje i kilograme bačene hrane iz zamrzivača.

U Rijeci Mušovića, prije nekoliko dana zapalio se drveni stub dalekovoda.  Mještanin Milo Grujić tvrdi da ga je pokidana žica tog dalekovoda, koji napaja državno skijalište,  pred Novu godinu, umalo ubila u dvorištu porodične kuće. Sve je prijavio policiji, a sprema i krivičnu prijavu. CEDIS će, objašnjava,  optužiti za „pokušaj ubistva“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo