Povežite se sa nama

OKO NAS

PANDEMIJA I IZBJEGLICE: Svačiji, a ničiji

Objavljeno prije

na

Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija ove ljude je ponovo odveo u bijedu. Sada im je pomoć posebno potrebna, da  prebrode tešku situaciju koju su donijele pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država nije baš izdašna

 

Crnogorske vlasti se u i borbi protiv korona virusa nijesu adekvatno reagovale kada je u pitanju najranjivija populacija u državi. To su izbjeglice i interno raseljena lica kojih, prema nekim podacima, u našoj državi ima između petnaest i dvadeset hiljada.

Ovo je ocijenio Mićo Marjanović, predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori.

„Nisam čuo ni vidio da su izbjeglice i raseljenici nešto do sada dobili, kako bi se i nama olakšala ova teška situacija“ – kaže Marjanović za Monitor.

On ne zna šta će se dešavati u narednom periodu, s obzirom na to da je Vlada ovu populaciju svrstala među socijalno ugrožene, ali ističe da je to već trebalo do sada učiniti.

„Mi koji smo u Crnoj Gori, opredijeljeni smo da ovdje živimo. Kada se treba pohvaliti pred međunarodnom zajednicom, tada smo svačiji, a, u stvari, ničiji“ – konstatuje Marjanović.

Predsjednik ove izbjegličke asocijacije kaže da je nezadovoljan jer oni spadaju u kategoriju osoba sa najnižim standardom u državi. Rasljeni imaju i najniže penzije.

„Dijelili su pomoć penzionerima u Beranama, a preskočili su čak i nas koji imamo crnogorsko državljanstvo, koji smo porijeklom odavde, a imamo bijedne penzije iz država iz kojih smo izbjegli“ – kaže Marjanović.

U posebno teškoj i opasnoj situaciji su onih oko tri i po hiljade interno raseljenih koji se nijesu odjavili u Srbiji, a sada u Crnoj Gori zbog toga nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

„Nemaju adekvatna dokumenta, i teško da će ih neko primiti i ukazati im ljekarsku pomoć“ – kaže Marjanović.

Marjanović živi u novom urbanom naselju na Rudešu u Beranama, koje je građeno međunarodnim sredstvima, i to je, kako ističe, jedino dobro.

„Bilo ko iz ovih zgrada, u kojima je oko stotinu stambenih jedinica, ko bi vam rekao da nije dobro, ne bio bio dobronamjeran. Ovi stanovi, poslije onih baraka u kojima smo bili, vratili su nam nadu i volju“ – kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, uprkos teškoj situaciji, izbjeglice u ovom naselju u potpunosti se pridržavaju naredbi i mjera državnih vlasti i NKT.

„Tu nam pomažu i pripadnici policije iz Berana, koji redovno obilaze naselje i kontrolišu poštovanje mjera“ – kaže Marjanović.

Nedaleko do ovog, izbjegličko je naselje Roma i Egipćana  sa Kosova – Riversajd.

„Nas ovdje ima trista dvadeset. Kuća je trideset i dvije. To znači da je u svakoj kući u prosjeku po deset članova. Naša situacija je preteška. Prenaseljeni smo i teško je održati socijalnu distancu“ – kaže Adrian Šalja jedan od predstavnika stanovnika naselja.

Da je situacija u izbjegličkom naselju Riverasjd, kao  i u naselju Donji Talum, gdje živi najviše domiclnih Roma, kritična, ukazano je i na sjednicama Opštinskog štaba za vanredne situacije.

Opština Berane je odmah uputila sredstva za ličnu higijenu kao prvu pomoć stanovicima ta dva naselja. Pripadnici Službe zaštite su obavili dezinfekciju vanjskog prostora u ovim naseljima.

Predsjednik Udruženja za podršku Romima i Egipćanima Berane kazao je da je u prvim danima od proglašenja epidemije situacija bila teška, ali da je zahvaljujući donatorima znatno popravljena. „Prije svih bih se zahvalio Odboru islamske zajednice Berane, koji je obezbijedio brašno i preko privatne pekare Mladost svakog dana isporuči stotinu kilograma hljeba Romima i Egipćanima. Ova akcija će biti nastavljena i u narednom mjesecu “ – rekao je Sultan Beća.

U pomoć ovoj populaciji priskočile su i neke nevladine organizacije i udruženja iz Crne Gore i regiona.

„Organizacija Epeko iz Slovenije je obezbijedila pakete sa hranom i higijenskim sredstvima svim učenicima osnovne škole iz našeg naselja“ – kazao je Beća.

Organizacija Mladi Romi iz Podgorice pomogla je u građevinskim radovima oko naselja Riversajd, odnosno nasipanju šljunka i uređenju okolnog prostora.

„Mi se u naselju pridržavamo uputstava i naredbi NKT kao i svi  građani“ – rekao je Beća.

Naselje Riversajd u Beranama, koje je izgrađeno uz međunarodnu podršku,  u međuvremenu je postalo tijesno, pa su se mnogi iz te RAE populacije sa Kosova nastanili i u Donjem Talumu, pored domicilnih Roma.

„Određeni pomaci u poboljšanju položaja Roma su  evidentni”, smatra nevladin aktivista Djonse Imeri. Imeri nekoliko godina uspješno vodi romski fudbalski klub u Beranama.

„Po našoj romskoj djeci vidi se značajna promjena. Želim da se zahvalim svim roditeljima romske djece koji su mi ukazali povjerenje, jer su vidjeli da su djeca naučila u sportu mnogo toga. Napredovala su u pogledu higijene i obrazovanja. Sada svi uče redovno preko TV-a. Oni nikad nisu vjerovali da će njihova djeca toliko napredovati” – komentariše Imeri.

Njegov stav potvrđuje i statistika na nacionalnom nivou, koja govori da trenutno oko 120 djece, pripadnika ove zajednice, pohađa srednju školu, a njih desetak studira.

Ipak, životni standard velikog dijela REA populacije u Crnoj Gori mora biti značajnije poboljšan. Romi žive  u 13 crnogorskih opština, među kojima su Berane jedan od tri grada sa najvećim brojem pripadnika te populacije.

Najgora situacija od svih izbjegličkih naselja na sjeveru Crne Gore je ona u Gusinju, u izbjegličkom kampu Vrulja.

„Tu oko stotinu porodica još živi u kontejnerima i barakama. Ukazivao sam na to i aktuelnom misnistru rada i socijalnog staranja, koji je iz tog kraja. Razgovarao sam i sa predstavnicima međunarodne zajednice. Sve to do sad nije dalo rezuiltate. Apelujem još jednom da se i u ovoj situaciji obrati pažnja na to naselje” – kaže predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika Mićo Marjanović.

Prema njegovim riječima nešto bolja situacija, kada se radi o smještaju i higijenskim uslovima, je u Andrijevici, gdje oko osamsto izbjeglica živi dijelom u stambenim zgradama, a dijelom u koliko-toliko boljim kućicama u naseljima Kraštica i Prljanije.

„Samo u Beranama utočište nalazi blizu četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih bivših jugoslovenskih republika. To je čak deset odsto ukupnog stanovništva ove siromašne opštine“ – podsjeća Marjanović.

I on, kao i drugi sagovornici Monitora slažu se u jednom. Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude je ponovo odveo u bijedu.

Sada im je pomoć posebno potrebna, da prebrode tešku situaciju koju su donijeli pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država  nije baš izdašna.

                                                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOLAZI LI VRIJEME RASKIDANJA KONCESIJA ZA GRADNJU mHE: I sloboda rijeka bi mogla skupo koštati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici buduće vlasti najavljuju raskidanje koncesija za gradnju mHE.  Vlada Crne Gore je u prethodnom periodu potpisala ugovore o davanju crnogorskih rječica investitorima i na 30 godina. Ugovore je teško raskinuti ukoliko nije bilo kršenja zakonskih procedura prilikom njihovog sklapanja i ukoliko su energetske kompanije ispoštovale ugovor

 

Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno da zabrani gradnju mHE. Ako tako ne bude, ne bilo ni Vlade. To je stav lidera koalicije Crno na bijelo Dritana Abazovića, koji je ponovio na protestu protiv izgradnje mini hidroelektrana u Barama Kraljskim (Kolašin). Međutim, sagovornici Monitora smatraju da je ta ideja teško ostvariva.

Tendencija bivše vlasti da dozvoli investitorima da bistre pijaće planinske rječice stave u cijevi, radi nekoliko megavati struje koja ne čini ni par procenata ukupne potrošnje struje bila je pogubna po stanovništvo koje živi od tih rijeka. To se vidjelo na slučaju Bistrice koja je presušila nakon puštanja male hidroelektrane u rad.

Nakon što su mještani širom sjevera Crne Gore, gdje su planirane male hidroelektrane, bili istrajni da do njihove izgradnje ne dođe, bivši premijer Duško Marković zadužio je Ministarstvo ekonomije da počne pregovore za sporazumni raskid ugovora na šest rijeka. Riječ je o hidrocentralama na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu – Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, kao i na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.

,,Ovaj program nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji elekltrične energije ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koji ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima“, kazao je tada Marković.

Iz Ministarstva ekonomije nijesu odgovorili koliko je ovih ugovora raskinuto i u kojoj fazi su pregovori. Nijesu odgovorili ni koliko je novih ugovora potpisano za izgradnju mini hidroelektrana, koje su u fazi izgradnje, a koje tek treba da se grade.

U žiži javnosti trenutno su istrajni protesti mještana Bara Kraljskih da se tri rijeke u Parku prirode Komovi – Crnja, Čestogaz i Ljubaštica ne stave u cijevi. Vlada je početkom ove godine obnovila ugovor za male hidroelektrane na toj rijeci preduzeću Dekar Energy, koju zastupa Momčilo Miranović – biznismen blizak Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Ta  firma  nije ispoštovala prethodno potpisani ugovor.

Slično Miranoviću, i ostali koncesionari za izgradnju mini hidroelektrana bliski su bivšoj vlasti. Mnogi su, suprotno zakonu, bili i veliki donatori DPS-a u predizbornim kampanjama. Dok su drugi u kumovskim i rođačkim vezama sa vrhom te partije.

Abazović je na posljednjem protestu mještana rekao da sa gradnjom mini hidrocentrala treba prekinuti „jednom za vazda, jer ti projekti nemaju logike”.  Inevstitori mHE, tvrdi on, isključivo imaju ličnu koris.

„Svaka gradnja malih hidroelektrana je korupcija sama po sebi. Zbog čega? Jednostavno, za 29 godina koncesije vi ovdje ne biste živjeli. Gdje budete živjeli u Crnoj Gori plaćaćete povećanu cijenu električne energije zbog ovoga. Nećete imati ni rijeku, a imaćete veće račune za struju”, kazao je Abazović mještanima.

Pošto je  za te tri rijeke koncesija izdata još 2011. godine, od kada se mnogo toga promijenilo – na primjer Komovi su proglašeni za regionalni park prirode, na tim rijekama bi se moglo iznaći rješenje za raskid ugovora. Nevladine organizacije Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Green Home i WWF Adria,  podnijele su Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine zahtjev za poništavanje postojeće ekološke saglasnosti za malu hidroelektranu Crnja u Barama Kraljskim.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ GRADONAČELNIKA PODGORICE: Šta je sve Vuković odćutao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim obraćanjem zamjeniku izvršnog direktora NVO MANS Dejanu Milovcu, gradonačelnik Glavnog grada prekinuo je tradiciju – da se brani ćutanjem na kritike neistomišljenika. I dobro je, razotkrio se

Nedavni javni nastupi aktuelnog gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića opominju – možda je vrijeme za vanredne lokalne izbore. Posljednji u nizu, u kom Vuković ne pokazuje ni zrno demokratske kulture, javno je saopštenje koje je uputio zamjeniku izvršnog direktora NVO MANS Dejanu Milovcu, nakon što je MANS otkrio Vukovićevu upletenost u aferu u vezi sa poslom izgradnje sekundarne kanalizacije u Podgorici i najavio tužbu protiv njega.

Prema istraživanju MANS-a, Vuković je, zajedno sa izvršnim direktorom Vodovoda i kanalizacije Podgorica Filipom Makridom, ugovor o izgradnji prve faze sekundarne kanalizacije u Podgorici vrijedan 1.83 miliona eura zaključio sa kompanijom Toškovići. Vlasnik te kompanije Ivica Tošković prošle godine je pravosnažno osuđen zbog stvaranja kriminalne organizacije i utaje poreza i doprinosa. Nakon što je MANS sa svojim otkrićem upoznao njemačku KFW banku, iz čijeg kredita Vodovod finansira ovaj projekat, iz KFW-a su potvrdili da je došlo do kršenja procedure i da dalje finansiranje projekta u koji je uključena kompanija Toškovići više nije moguće iz njihovog kredita.

U obraćanju Milovcu, Vuković ne pobija dokaze o umiješanosti u aferu, već ga optužuje za politički progon i zasipa uvredama, nazivajući ga, između ostalog, i „moralnom ruinom”. Milovac je grešan što je bezočno saopštio istinu, da je gradonačelnik „zeznuo” projekat vijeka za Glavni grad. Tako ga ja, nešto ranije, nazvao sam Vuković.

Tim povodom reagovali su i iz Akcije za ljudska prava (HRA). „Vrijeđanje predstavlja vid pritiska koji zabranjuje Deklaracija UN za zaštitu osoba koje brane ljudska prava. HRA apeluje na predstavnike vlasti da čuvaju dostojanstvo državne funkcije tako što javne rasprave s njihovim kritičarima neće svoditi na lični nivo”, poručili su iz HRA.

Dobro je da je gradonačelnik Vuković odlučio da ovog puta ne ćuti, kako to obično čini, na optužbe i primjedbe neistomišljenika. Dobro, jer je srušio iluziju o sebi kao o političaru evropskih razmišljanja čiji je jedini grijeh – ljubav prema Podgorici i Crnoj Gori. Tako on voli za sebe da kaže. Pa da onda osuđeniku za utaju poreza da milionski tender.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo