Povežite se sa nama

OKO NAS

PANDEMIJA I IZBJEGLICE: Svačiji, a ničiji

Objavljeno prije

na

Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija ove ljude je ponovo odveo u bijedu. Sada im je pomoć posebno potrebna, da  prebrode tešku situaciju koju su donijele pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država nije baš izdašna

 

Crnogorske vlasti se u i borbi protiv korona virusa nijesu adekvatno reagovale kada je u pitanju najranjivija populacija u državi. To su izbjeglice i interno raseljena lica kojih, prema nekim podacima, u našoj državi ima između petnaest i dvadeset hiljada.

Ovo je ocijenio Mićo Marjanović, predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori.

„Nisam čuo ni vidio da su izbjeglice i raseljenici nešto do sada dobili, kako bi se i nama olakšala ova teška situacija“ – kaže Marjanović za Monitor.

On ne zna šta će se dešavati u narednom periodu, s obzirom na to da je Vlada ovu populaciju svrstala među socijalno ugrožene, ali ističe da je to već trebalo do sada učiniti.

„Mi koji smo u Crnoj Gori, opredijeljeni smo da ovdje živimo. Kada se treba pohvaliti pred međunarodnom zajednicom, tada smo svačiji, a, u stvari, ničiji“ – konstatuje Marjanović.

Predsjednik ove izbjegličke asocijacije kaže da je nezadovoljan jer oni spadaju u kategoriju osoba sa najnižim standardom u državi. Rasljeni imaju i najniže penzije.

„Dijelili su pomoć penzionerima u Beranama, a preskočili su čak i nas koji imamo crnogorsko državljanstvo, koji smo porijeklom odavde, a imamo bijedne penzije iz država iz kojih smo izbjegli“ – kaže Marjanović.

U posebno teškoj i opasnoj situaciji su onih oko tri i po hiljade interno raseljenih koji se nijesu odjavili u Srbiji, a sada u Crnoj Gori zbog toga nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

„Nemaju adekvatna dokumenta, i teško da će ih neko primiti i ukazati im ljekarsku pomoć“ – kaže Marjanović.

Marjanović živi u novom urbanom naselju na Rudešu u Beranama, koje je građeno međunarodnim sredstvima, i to je, kako ističe, jedino dobro.

„Bilo ko iz ovih zgrada, u kojima je oko stotinu stambenih jedinica, ko bi vam rekao da nije dobro, ne bio bio dobronamjeran. Ovi stanovi, poslije onih baraka u kojima smo bili, vratili su nam nadu i volju“ – kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, uprkos teškoj situaciji, izbjeglice u ovom naselju u potpunosti se pridržavaju naredbi i mjera državnih vlasti i NKT.

„Tu nam pomažu i pripadnici policije iz Berana, koji redovno obilaze naselje i kontrolišu poštovanje mjera“ – kaže Marjanović.

Nedaleko do ovog, izbjegličko je naselje Roma i Egipćana  sa Kosova – Riversajd.

„Nas ovdje ima trista dvadeset. Kuća je trideset i dvije. To znači da je u svakoj kući u prosjeku po deset članova. Naša situacija je preteška. Prenaseljeni smo i teško je održati socijalnu distancu“ – kaže Adrian Šalja jedan od predstavnika stanovnika naselja.

Da je situacija u izbjegličkom naselju Riverasjd, kao  i u naselju Donji Talum, gdje živi najviše domiclnih Roma, kritična, ukazano je i na sjednicama Opštinskog štaba za vanredne situacije.

Opština Berane je odmah uputila sredstva za ličnu higijenu kao prvu pomoć stanovicima ta dva naselja. Pripadnici Službe zaštite su obavili dezinfekciju vanjskog prostora u ovim naseljima.

Predsjednik Udruženja za podršku Romima i Egipćanima Berane kazao je da je u prvim danima od proglašenja epidemije situacija bila teška, ali da je zahvaljujući donatorima znatno popravljena. „Prije svih bih se zahvalio Odboru islamske zajednice Berane, koji je obezbijedio brašno i preko privatne pekare Mladost svakog dana isporuči stotinu kilograma hljeba Romima i Egipćanima. Ova akcija će biti nastavljena i u narednom mjesecu “ – rekao je Sultan Beća.

U pomoć ovoj populaciji priskočile su i neke nevladine organizacije i udruženja iz Crne Gore i regiona.

„Organizacija Epeko iz Slovenije je obezbijedila pakete sa hranom i higijenskim sredstvima svim učenicima osnovne škole iz našeg naselja“ – kazao je Beća.

Organizacija Mladi Romi iz Podgorice pomogla je u građevinskim radovima oko naselja Riversajd, odnosno nasipanju šljunka i uređenju okolnog prostora.

„Mi se u naselju pridržavamo uputstava i naredbi NKT kao i svi  građani“ – rekao je Beća.

Naselje Riversajd u Beranama, koje je izgrađeno uz međunarodnu podršku,  u međuvremenu je postalo tijesno, pa su se mnogi iz te RAE populacije sa Kosova nastanili i u Donjem Talumu, pored domicilnih Roma.

„Određeni pomaci u poboljšanju položaja Roma su  evidentni”, smatra nevladin aktivista Djonse Imeri. Imeri nekoliko godina uspješno vodi romski fudbalski klub u Beranama.

„Po našoj romskoj djeci vidi se značajna promjena. Želim da se zahvalim svim roditeljima romske djece koji su mi ukazali povjerenje, jer su vidjeli da su djeca naučila u sportu mnogo toga. Napredovala su u pogledu higijene i obrazovanja. Sada svi uče redovno preko TV-a. Oni nikad nisu vjerovali da će njihova djeca toliko napredovati” – komentariše Imeri.

Njegov stav potvrđuje i statistika na nacionalnom nivou, koja govori da trenutno oko 120 djece, pripadnika ove zajednice, pohađa srednju školu, a njih desetak studira.

Ipak, životni standard velikog dijela REA populacije u Crnoj Gori mora biti značajnije poboljšan. Romi žive  u 13 crnogorskih opština, među kojima su Berane jedan od tri grada sa najvećim brojem pripadnika te populacije.

Najgora situacija od svih izbjegličkih naselja na sjeveru Crne Gore je ona u Gusinju, u izbjegličkom kampu Vrulja.

„Tu oko stotinu porodica još živi u kontejnerima i barakama. Ukazivao sam na to i aktuelnom misnistru rada i socijalnog staranja, koji je iz tog kraja. Razgovarao sam i sa predstavnicima međunarodne zajednice. Sve to do sad nije dalo rezuiltate. Apelujem još jednom da se i u ovoj situaciji obrati pažnja na to naselje” – kaže predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika Mićo Marjanović.

Prema njegovim riječima nešto bolja situacija, kada se radi o smještaju i higijenskim uslovima, je u Andrijevici, gdje oko osamsto izbjeglica živi dijelom u stambenim zgradama, a dijelom u koliko-toliko boljim kućicama u naseljima Kraštica i Prljanije.

„Samo u Beranama utočište nalazi blizu četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih bivših jugoslovenskih republika. To je čak deset odsto ukupnog stanovništva ove siromašne opštine“ – podsjeća Marjanović.

I on, kao i drugi sagovornici Monitora slažu se u jednom. Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude je ponovo odveo u bijedu.

Sada im je pomoć posebno potrebna, da prebrode tešku situaciju koju su donijeli pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država  nije baš izdašna.

                                                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo