Povežite se sa nama

OKO NAS

PANDEMIJA I IZBJEGLICE: Svačiji, a ničiji

Objavljeno prije

na

Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija ove ljude je ponovo odveo u bijedu. Sada im je pomoć posebno potrebna, da  prebrode tešku situaciju koju su donijele pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država nije baš izdašna

 

Crnogorske vlasti se u i borbi protiv korona virusa nijesu adekvatno reagovale kada je u pitanju najranjivija populacija u državi. To su izbjeglice i interno raseljena lica kojih, prema nekim podacima, u našoj državi ima između petnaest i dvadeset hiljada.

Ovo je ocijenio Mićo Marjanović, predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori.

„Nisam čuo ni vidio da su izbjeglice i raseljenici nešto do sada dobili, kako bi se i nama olakšala ova teška situacija“ – kaže Marjanović za Monitor.

On ne zna šta će se dešavati u narednom periodu, s obzirom na to da je Vlada ovu populaciju svrstala među socijalno ugrožene, ali ističe da je to već trebalo do sada učiniti.

„Mi koji smo u Crnoj Gori, opredijeljeni smo da ovdje živimo. Kada se treba pohvaliti pred međunarodnom zajednicom, tada smo svačiji, a, u stvari, ničiji“ – konstatuje Marjanović.

Predsjednik ove izbjegličke asocijacije kaže da je nezadovoljan jer oni spadaju u kategoriju osoba sa najnižim standardom u državi. Rasljeni imaju i najniže penzije.

„Dijelili su pomoć penzionerima u Beranama, a preskočili su čak i nas koji imamo crnogorsko državljanstvo, koji smo porijeklom odavde, a imamo bijedne penzije iz država iz kojih smo izbjegli“ – kaže Marjanović.

U posebno teškoj i opasnoj situaciji su onih oko tri i po hiljade interno raseljenih koji se nijesu odjavili u Srbiji, a sada u Crnoj Gori zbog toga nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu.

„Nemaju adekvatna dokumenta, i teško da će ih neko primiti i ukazati im ljekarsku pomoć“ – kaže Marjanović.

Marjanović živi u novom urbanom naselju na Rudešu u Beranama, koje je građeno međunarodnim sredstvima, i to je, kako ističe, jedino dobro.

„Bilo ko iz ovih zgrada, u kojima je oko stotinu stambenih jedinica, ko bi vam rekao da nije dobro, ne bio bio dobronamjeran. Ovi stanovi, poslije onih baraka u kojima smo bili, vratili su nam nadu i volju“ – kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, uprkos teškoj situaciji, izbjeglice u ovom naselju u potpunosti se pridržavaju naredbi i mjera državnih vlasti i NKT.

„Tu nam pomažu i pripadnici policije iz Berana, koji redovno obilaze naselje i kontrolišu poštovanje mjera“ – kaže Marjanović.

Nedaleko do ovog, izbjegličko je naselje Roma i Egipćana  sa Kosova – Riversajd.

„Nas ovdje ima trista dvadeset. Kuća je trideset i dvije. To znači da je u svakoj kući u prosjeku po deset članova. Naša situacija je preteška. Prenaseljeni smo i teško je održati socijalnu distancu“ – kaže Adrian Šalja jedan od predstavnika stanovnika naselja.

Da je situacija u izbjegličkom naselju Riverasjd, kao  i u naselju Donji Talum, gdje živi najviše domiclnih Roma, kritična, ukazano je i na sjednicama Opštinskog štaba za vanredne situacije.

Opština Berane je odmah uputila sredstva za ličnu higijenu kao prvu pomoć stanovicima ta dva naselja. Pripadnici Službe zaštite su obavili dezinfekciju vanjskog prostora u ovim naseljima.

Predsjednik Udruženja za podršku Romima i Egipćanima Berane kazao je da je u prvim danima od proglašenja epidemije situacija bila teška, ali da je zahvaljujući donatorima znatno popravljena. „Prije svih bih se zahvalio Odboru islamske zajednice Berane, koji je obezbijedio brašno i preko privatne pekare Mladost svakog dana isporuči stotinu kilograma hljeba Romima i Egipćanima. Ova akcija će biti nastavljena i u narednom mjesecu “ – rekao je Sultan Beća.

U pomoć ovoj populaciji priskočile su i neke nevladine organizacije i udruženja iz Crne Gore i regiona.

„Organizacija Epeko iz Slovenije je obezbijedila pakete sa hranom i higijenskim sredstvima svim učenicima osnovne škole iz našeg naselja“ – kazao je Beća.

Organizacija Mladi Romi iz Podgorice pomogla je u građevinskim radovima oko naselja Riversajd, odnosno nasipanju šljunka i uređenju okolnog prostora.

„Mi se u naselju pridržavamo uputstava i naredbi NKT kao i svi  građani“ – rekao je Beća.

Naselje Riversajd u Beranama, koje je izgrađeno uz međunarodnu podršku,  u međuvremenu je postalo tijesno, pa su se mnogi iz te RAE populacije sa Kosova nastanili i u Donjem Talumu, pored domicilnih Roma.

„Određeni pomaci u poboljšanju položaja Roma su  evidentni”, smatra nevladin aktivista Djonse Imeri. Imeri nekoliko godina uspješno vodi romski fudbalski klub u Beranama.

„Po našoj romskoj djeci vidi se značajna promjena. Želim da se zahvalim svim roditeljima romske djece koji su mi ukazali povjerenje, jer su vidjeli da su djeca naučila u sportu mnogo toga. Napredovala su u pogledu higijene i obrazovanja. Sada svi uče redovno preko TV-a. Oni nikad nisu vjerovali da će njihova djeca toliko napredovati” – komentariše Imeri.

Njegov stav potvrđuje i statistika na nacionalnom nivou, koja govori da trenutno oko 120 djece, pripadnika ove zajednice, pohađa srednju školu, a njih desetak studira.

Ipak, životni standard velikog dijela REA populacije u Crnoj Gori mora biti značajnije poboljšan. Romi žive  u 13 crnogorskih opština, među kojima su Berane jedan od tri grada sa najvećim brojem pripadnika te populacije.

Najgora situacija od svih izbjegličkih naselja na sjeveru Crne Gore je ona u Gusinju, u izbjegličkom kampu Vrulja.

„Tu oko stotinu porodica još živi u kontejnerima i barakama. Ukazivao sam na to i aktuelnom misnistru rada i socijalnog staranja, koji je iz tog kraja. Razgovarao sam i sa predstavnicima međunarodne zajednice. Sve to do sad nije dalo rezuiltate. Apelujem još jednom da se i u ovoj situaciji obrati pažnja na to naselje” – kaže predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika Mićo Marjanović.

Prema njegovim riječima nešto bolja situacija, kada se radi o smještaju i higijenskim uslovima, je u Andrijevici, gdje oko osamsto izbjeglica živi dijelom u stambenim zgradama, a dijelom u koliko-toliko boljim kućicama u naseljima Kraštica i Prljanije.

„Samo u Beranama utočište nalazi blizu četiri hiljade izbjeglica iz skoro svih bivših jugoslovenskih republika. To je čak deset odsto ukupnog stanovništva ove siromašne opštine“ – podsjeća Marjanović.

I on, kao i drugi sagovornici Monitora slažu se u jednom. Kada su izbjeglice našle utočište u Crnoj Gori, pomoći od međunarodnih humanitarnih organizacija bilo je toliko da je ostajalo i da se dijeli socijalno ugroženom lokalnom stanovništvu. Odlazak humanitarnih organizacija i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ove ljude je ponovo odveo u bijedu.

Sada im je pomoć posebno potrebna, da prebrode tešku situaciju koju su donijeli pandemija i mjere ograničavanja kretanja. Država  nije baš izdašna.

                                                                                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo