Povežite se sa nama

OKO NAS

PLEMENITA TRADICIJA U ULCINJSKOJ FAMILIJI BRIŠKOVIĆ: Šest generacija narodnih ortopeda

Objavljeno prije

na

U pitomom selu Kolomzi, na pet kilometara od centra Ulcinja, živi porodica Brisković čiji su članovi poznati po tome što s koljena na koljena efikasno, nesebično i besplatno pomažu svima koji imaju problem sa kostima ili kičmom

 

„Ne postoji familija u Ulcinju, Baru i šire koja barem jednom nije zatražila pomoć od Zefe, njegovih sinova ili unuka. Vrata njihove kuće u Kolomzi su  otvorena za sve nevoljnike. U bilo koje doba dana ili noći, oni su bili i jesu spremni da pomognu. Njihove vrijedne ruke su često bile jedini lijek mnogima”, kaže ulcinjski hroničar i publicista Ismet Karamanaga.

Najpoznatiji od šest generacija narodnih ortopeda u porodici Brisković bio je Zefa, koji je preminuo prije tri godine, a koji je gotovo sedam decenija nesebično pomagao ljudima. Domaćima i turistima. Gotovo cio radni vijek ovaj plemeniti čovjek je proveo u Hotelsko-turističkom preduzeću Ulcinjska rivijera gdje je radio kao jedini fizioterapeut. O njegovim vještinama se pročulo u regionu i po Evropi. Zefino umijeće i ljekovitosti ulcinjskog pijeska bili su jedinstvena kombinacija za oporavak i liječenje mnogih gostiju, posebno od išijasa i reume. Oni su se, izliječeni i radosni, ponovo vraćali u Ulcinj.

„Zefa je bio je izuzetno tih, skroman i radišan čovjek, divnih manira, markantan, uvijek elegantan. Humanista. Gosti su mu se obraćali sa ‘doktore’. Svojim znanjem i nesebičnom predanošću bio je jedan od simbola tog zlatnog doba našeg turizma”, objašnjava Karamanaga.

Kako navode Zefini sinovi Nikola i Leka, ova vještina se u porodici Brisković, koja potiče iz Šestana u Krajini, prenosi s koljena na koljeno. Zna se da je njihov čukunđed Leka zbog pružanja pomoći ljudima dobio priznanje od kralja Nikole, dok je njihov otac Zefa, zbog nesebične pomoći povrijeđenima na Primorju nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine dobio zahvalnicu od tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Zefa je naročito bio uspješan kada su bili u pitanju iščašenja, lomovi i uganuća ruku i nogu ili problemi s kičmom. U sekundi bi i uz osmjeh njegove vješte ruke namještale polomljene ekstremitete. Rješavao bi probleme tamo đe su ljekari bili nemoćni ili đe su za liječenje bile potrebne godine.

„Ovo je nama dar od Boga. Ja nikakvu školu za ovo nijesam učio”, govorio je Zefa.

Ne pamti se da je nekome naudio iako je u životu imao na hiljade hitnih slučajeva. Bilo je onih koji bi mu došli savijeni i pogrbljeni. „Bio je i u Americi, i kada su doktori vidjeli kako radi, čudom su se čudili i molili su ga da ostane. Ali, tata je to odbio“, kažu njegovi sinovi.

Pričaju i o slučaju gospođe iz Boke koja je o Zefi saznala iz štampe. „Rekla nam je da je bila kod svih doktora u Jugoslaviji zbog problema s kičmom i niko nije mogao da joj otkloni teške bolove. Tata ju je najprije pregledao, istegao krsti ‘na naš način’ i ona je ubrzo ustala zdrava i prava. Sve do smrti se redovno javljala“, kažu Briskovići.

Prisjećju se i ovog događaja. Zefa je imao problem sa astmom i ležao u bolnici u Brezoviku, u Nikšiću. Kada su čuli ko im je pacijent, dolazile su kod njega medicinske sestre, osoblje bolnice, pa i njihovi rođaci i poznanici. Pomogao je tamo desetinama ljudi.

„Zefa, ti si ovđe otvorio ordinaciju“, govorio je tati doktor koji ga je liječio. „Doktore, ako vi kažete da ne treba da im pomažem, onda ću prestati“, rekao je Zefa. Doktor mu uzvratio: „Nastavi, pomaži ljudima, jer da ja imam tvoje znanje, ostavio bih moju diplomu“.

Navode i slučaj kada je traktor prešao čovjeku iz Vladimirskih Kruta preko noge i gotovo mu je razmrskao. Bio je to otvoreni lom. Poslije tri neđelje tretmana kod Zefe prohodao je i niko nije mogao ni pomisliti da mu je noga nekada bila slomljena.

Zefa je ljudima savjetovao da pođu prvo kod doktora i tamo obave neophodne preglede i snimanja, pa, ako smatraju potrebnim, opet dođu kod njega. Nikada nije potcjenjivao profesiju i znanje diplomiranih ljekara.

Kada su ga upitali što o njemu misle doktori, govorio je: „Uglavnom dobro, ali su neki i ljubomorni. Ima onih koji i dolaze za pomoć kod nas“.

Nije zabilježeno da je u prethodnih 150 godina neko ostao uskraćen za pomoć Briskovićevih bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost ili socijalni status. Niti da su naplaćivali za svoje umijeće iako su se od toga mogli obogatiti. Tako je, na primjer, Zefa radio u hotelu Olimpik, Leka je zapošljen u Auto-školi Ferrari, a Nikola u Osnovnom sudu u Ulcinju.

„Osjećamo istinsko zadovoljstvo kada nekome pomognemo. Nikome nikada ništa nijesmo naplatili. Ako neko ostavi nešto iz ćefa, onda u redu, ali da mu mi nešto tražimo kao protivuslugu, to se nije desilo. Niti će”, kažu Leka i Nikola, koji su nastavili prekrasnu tradiciju porodice Brisković. Svoje umijeće prenijeli su na svoje sinove: Joza, Kristijana, Andrijana i Đovanija.

                                                                                                                          Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

MALOLJETNICI U SVIJETU ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Od bušenja guma do krvavih ruku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi ljudi sve češće postaju akteri kriminalnih obračuna. Kao žrtve i zločinci. Prema zvaničnim podacima, sve je veći broj mlađih i starijih maloljetnika koji su registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa

 

„Maloljetnik osumnjičen za ubistvo“, „Uhapšen maloljetnik, osumnjičen za tešku krađu“, „Kod maloljetnika je pronađen eksploziv velike razorne moći“, „Uhapšen maloljetnik sa 2,3 kilograma marihuane“

Ovo su samo neki od naslova koji su se, u skorije vrijeme,  mogli vidjeti u crnogorskim medijima. I niko od nadležnih se nije zapitao, makar ne javno,  kakvu budućnost imaju ova djeca, ali i kakva je budućnost društva u kome su  mladima idoli postala lica s potjernica. Dok su na najvećoj cijeni oni koji su u svijet kriminala zakoračili očevim stopama.

Zato i ne čudi što, prema zvaničnim podacima, nije mali broj ni starijih maloljetnika koji su već registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa, koje na svojim rukama imaju desetine zločina.

„Njihova obuka za vršenje najtežih zločina počinje još u ranom djetinjstvu. Imamo primjer da je jedan dječak već sa 14 godina obučavan da koristi vatreno oružje, a samo par godina kasnije već je bio spreman da puca u živu metu“, kaže sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova, dodajući da broj takvih slučajeva nije zanemarljiv. On, ipak, iz svoje prakse izdvaja primjer dječaka koji su se dohvatili oružja kako bi, vršeći zločine, skupili novac za liječenje člana svoje porodice.

U razgovoru za Monitor sociolog Ana Ivanović pojašnjava da maloljetnička delinkvencija  podrazumijeva karakteristično prestupničko ponašanje, prije svega nedruštveno i protivdruštveno ponašanje, osoba u razvojnom periodu, koje su odraz njenog poremećenog biološkog, psihološkog i socijalnog razvoja.

„Kada analiziramo ponašanje maloljetnog delinkventa, onda uzimamo u obzir niz faktora koji utiču na njegovo djelovanje i akcije. Prije svega, moraju se uzeti u obzir faktori koji su vezani za samu ličnost, prije svega osionost, egocentričnost, osjećaj da vrijedi više od vršnjaka i osoba iz okruženja, inferiornost, nestabilnost, nizak nivo tolerancije na frustracije, nepostojanje želje da bude odgovoran za bilo kakvo djelovanje ili ponašanje“, navodi Ivanovićeva, „s druge strane, veoma je važan uticaj porodice, jer je ona najvažniji agens u procesu socijalizacije. Ne postoji nijedno mjesto gdje dijete dobija toliko ljubavi, pažnje i gdje se odjeća zaštićeno i sigurno, kao u porodici“.

Ivanovićeva dodaje da će, ako u porodici ima problema, dijete tražiti grupu ili okruženje koje će ga bolje razumjeti, a samim tim to mogu biti vršnjaci iz sličnih porodica. Dodaje da su rizični faktori mnogobrojni i da se mogu posmatrati i u širem društvenom kontekstu. Tu prepoznajemo i djecu iz naše priče.

„Ovakve devijacije mogu biti i posljedica stanja u društvu, manjak aktivnosti, slabo ili potpuno neiskorišteno slobodno vrijeme, uticaj sredstava masovne komunikacije. Na kriminogene radnje i ponašanje, maloljetne delinkvente često podstiču i stariji kriminalci. Mladi vrlo često postavljaju pitanje, da li vrijedi živjeti i djelovati u skladu s normama i zakonom? Uočavaju da se primjenom bezakonja brzo dolazi do materijalnog bogatstva, ugleda i statusa. Vjeruju da se pravda sprovodi veoma sporo, i da su možda upravo oni ti koje neće sustići ista. Posmatraju svoje članove porodice koji se muče, žive u skladu sa zakonom, životare, zadužuju se, imaju skroman standard i život… u takvom društvu ne vide podsticaj i šansu za sebe. Šansa je sa druge strane zakona, alternativa je u destrukciji“, kaže ona.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

U SUSRET ZIMSKOJ TURISTIČKOJ SEZONI: Neizvjesnost i nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološka situacija ograničava očekivanja turističkih poslenika na sjeveru. Ipak, za turističku zimu pripremaju se, kako tvrde, kao i svake godine. Prethodna zima bez snijega i slaba posjeta minulih mjeseci, zatvorili su neke objekte i njihovo ponovno  otvaranje je neizvjesno. Ostali su fokusirani na domaće goste i online promociju

 

Oni koji žive od turizma u Žabljaku i Kolašinu, poslije ogromnih gubitaka tokom minule turističke sezone, ne znaju šta mogu očekivati od zime.  Pripremaju se, ipak, kao da je sve normalno.

„Kako i tokom ljetnje sezone, fokusirani smo na domaće goste. Prema najavama, sve ovo sa korona virusom će potrajati. Turistička privreda je u neizvjesnosti. Svi sajmovi su otkazani. Orijentisani smo na online i marketinške kampanje preko raznih platformi“, kaže direktorica Turističke organizacije na (TO)  Žabljaku Vanja Krgović Šarović.

Ona objašnjava da sada „malo šta zavisi od TO i da je urađeno sve što se moglo“. Zaduženi za turističku promociju na Žabljaku uspjeli su da organizuju i nekoliko studijskih posjeta novinara sa emitivnih tržišta.

I vlasnik hotela Soa u Žabljaku Matija Mićović podsjeća da se u tom objektu tokom ljetnje sezone ove godine, struktura gostiju promijenila. Većina su bili domaći.  Oko 95 odsto turista u „normalnim“  uslovima činili su strani turisti. „Uz određena prilagođavanja i dobru pripremu, ukoliko bude snijega, mislim da treba biti optimista. U ovom poslu drugačije ne može. Očekivanja treba prilagoditi aktuelnoj situaciji. Ni rekordnoj posjeti, ni onoj na nivou nekih prethodnih godina,  ne možemo se nadati, ali ne treba  posustajati“ – kaže  sagovornik Monitora.

Cijela godina je, napominje direktor kolašinske TO  Aleksandar Vlahović, bila izuzetno teška za turističke privrednike u tom gradu. Zima je bila neuspješna, a tokom ljeta promet desetkovan zbog epidemiološke situacije.

Na primjer, u junu, julu i avgustu 2019. godine u Kolašinu je zabilježeno 18.500 dolazaka turista, koji su ostvarili nešto više od 35.000 noćenja. U istom periodu ove godine broj dolazaka je svega 3.200, sa oko 8.500  noćenja.

„Nakon neuspješne zimske turističke sezone, prvenstveno zbog nezapamćenog nedostatka snijega, uslijedila je epidemija korona virusa. To je  desetkovalo turistički promet i učinilo da se otkažu skoro sve rezervacije,  koje su obećavale rekordnu ljetnju sezonu. Svakako se razmišlja o pripremi zimske turističke sezone,  ali u ovom trenutku je vrlo teško preduzeti određene aktivnosti zbog ukupne situacija sa korona virusom“  objašnjava Vlahović.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ONLINE KUPOVINA TOKOM COVID-19 PANDEMIJE: Odomaćivanje svjetskog trenda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina preko interneta jedna je od rijetkih privrednih grana koja je u usponu tokom krize izazvane virusom COVID 19

 

Dok većina privrednih grana bilježi strmoglavi pad tokom pandemije virusa COVID19, online kupovina doživljava ekspanziju. Restorani, barovi, bioskopi, prodavnice, teretane i tržni centri u mnogim državama, kao i u Crnoj Gori, ne rade. Život se preselio online.

Sve to uslovilo je i globalnu ekonomsku recesiju. ,,Ona prijeti da ostavi dublje tragove od Velike depresije. Male ekonomije, poput Crne Gore, vjerovatno će se suočiti sa negativnim kaskadnim efektima, koji mogu da ponište mukotrpno ostvareni napredak u razvoju i sputaju dalji progres”, ocjenjuje Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Crnoj Gori u svom izvještaju pod nazivom Procjena uticaja COVID-19 na poslovni sektor i perspektive rasta ekonomije Crne Gore.

No, ta kriza ne osjeća se snažno u oblasti eCommerce transakcija, odnosno transakcija elektronske trgovine. Na kraju 2019. godine u odnosu na 2018. godinu njihov porast je iznosio preko 32 odsto, podaci su Vlade Crne Gore, koji se mogu pronaći u dokumentu o trećem paketu socio-ekonomskih mjera iz jula ove godine. ,,Procjenjuje se da u Crnoj Gori imamo 35 odsto aktivnih online kupaca, a usljed situacije sa pandemijom taj procenat se značajno uvećava”, piše u istom dokumentu.

Kupovina online, naročito odjeće, knjiga i električnih uređaja, bila je u porastu i prije pojave COVID-a 19, ali je on prouzrokovao da sve više ljudi na isti način počinje da nabavlja i druge namirnice, poput mesa, voća i povrća. Tako su sada među popularnijim aplikacijama za naručivanje mojSupermarket, Donesi.com, seljak.me, Bonella Kitchen i Green Bazaar, kao i sjever.me, web platforma preko koje se mogu naručiti domaći poljoprivredni proizvodi.

Zastupljenost i korišćenje interneta, prema podacima iz istraživanja Monstata iz 2019. godine o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u Crnoj Gori, kontinuirano rastu. Tako je, recimo, procenat ispitanika koji nikada nisu naručivali robu ili usluge preko interneta u 2018. bio 73 odsto, dok je prošle godine iznosio 69 odsto. Najčešće se naručuju odjeća i sportski proizvodi. Slijede igračke i namještaj, pa farmaceutski proizvodi, filmovi i muzika, kao i video igrice, računarski softveri i njihovi dodaci.

Iz UNDP-a upozoravaju da većina preduzeća u Crnoj Gori nije ulagala u novu opremu, softverska ili digitalna rješenja, da bi se uspješno nosila s izazovima koje je donijela pandemija. ,,Od ukupnog broja preduzeća, 92 odsto njih se rijetko odlučivalo na nova ulaganja, a najveći broj njih nije povećao korišćenje interneta za obavljanje svojih poslovnih funkcija. Dvije petine preduzeća koristi internet platforme i društvene mreže za poslovnu administraciju, dok ih blizu jedne trećine koristi za marketing. Većina, odnosno 73 odsto, ih ne upotrebljava za prodaju”, navodi se u izvještaju UNDP-a. Takvo stanje među preduzećima u Crnoj Gori, kako napominju, ukazuje na nespremnost da se istraže nove platforme, ali i na potrebu da se ubrza izrada i usvajanje Strategije digitalne transformacije.

AliExpress, Alibaba, eBay, Amazon, Asos, kao i Etsy, omiljene su platforme za poručivanje. Iznos šipinga (poštarine) varira od jedne do druge, kao i od toga da li se, prilikom porudžbe, koristi brza pošta ili regularna. Nedavna odluka AliExpressa da desetostruko poveća cijenu poštarine za pojedine države Balkana izazvala je polemiku među njegovim redovnim kupcima. Jedan od razloga za nju je ekonomska kriza koja je značajno uticala na režim avio-saobraćaja, putem kog se obično prevozi roba. Drugi su, navodno, masovne krađe pošiljki malih vrijednosti, zbog čega su kineski prodavci ustanovili da im se više ne isplati da jeftino šalju robu ka Balkanu.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo