Povežite se sa nama

OKO NAS

PLEMENITA TRADICIJA U ULCINJSKOJ FAMILIJI BRIŠKOVIĆ: Šest generacija narodnih ortopeda

Objavljeno prije

na

U pitomom selu Kolomzi, na pet kilometara od centra Ulcinja, živi porodica Brisković čiji su članovi poznati po tome što s koljena na koljena efikasno, nesebično i besplatno pomažu svima koji imaju problem sa kostima ili kičmom

 

„Ne postoji familija u Ulcinju, Baru i šire koja barem jednom nije zatražila pomoć od Zefe, njegovih sinova ili unuka. Vrata njihove kuće u Kolomzi su  otvorena za sve nevoljnike. U bilo koje doba dana ili noći, oni su bili i jesu spremni da pomognu. Njihove vrijedne ruke su često bile jedini lijek mnogima”, kaže ulcinjski hroničar i publicista Ismet Karamanaga.

Najpoznatiji od šest generacija narodnih ortopeda u porodici Brisković bio je Zefa, koji je preminuo prije tri godine, a koji je gotovo sedam decenija nesebično pomagao ljudima. Domaćima i turistima. Gotovo cio radni vijek ovaj plemeniti čovjek je proveo u Hotelsko-turističkom preduzeću Ulcinjska rivijera gdje je radio kao jedini fizioterapeut. O njegovim vještinama se pročulo u regionu i po Evropi. Zefino umijeće i ljekovitosti ulcinjskog pijeska bili su jedinstvena kombinacija za oporavak i liječenje mnogih gostiju, posebno od išijasa i reume. Oni su se, izliječeni i radosni, ponovo vraćali u Ulcinj.

„Zefa je bio je izuzetno tih, skroman i radišan čovjek, divnih manira, markantan, uvijek elegantan. Humanista. Gosti su mu se obraćali sa ‘doktore’. Svojim znanjem i nesebičnom predanošću bio je jedan od simbola tog zlatnog doba našeg turizma”, objašnjava Karamanaga.

Kako navode Zefini sinovi Nikola i Leka, ova vještina se u porodici Brisković, koja potiče iz Šestana u Krajini, prenosi s koljena na koljeno. Zna se da je njihov čukunđed Leka zbog pružanja pomoći ljudima dobio priznanje od kralja Nikole, dok je njihov otac Zefa, zbog nesebične pomoći povrijeđenima na Primorju nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine dobio zahvalnicu od tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Zefa je naročito bio uspješan kada su bili u pitanju iščašenja, lomovi i uganuća ruku i nogu ili problemi s kičmom. U sekundi bi i uz osmjeh njegove vješte ruke namještale polomljene ekstremitete. Rješavao bi probleme tamo đe su ljekari bili nemoćni ili đe su za liječenje bile potrebne godine.

„Ovo je nama dar od Boga. Ja nikakvu školu za ovo nijesam učio”, govorio je Zefa.

Ne pamti se da je nekome naudio iako je u životu imao na hiljade hitnih slučajeva. Bilo je onih koji bi mu došli savijeni i pogrbljeni. „Bio je i u Americi, i kada su doktori vidjeli kako radi, čudom su se čudili i molili su ga da ostane. Ali, tata je to odbio“, kažu njegovi sinovi.

Pričaju i o slučaju gospođe iz Boke koja je o Zefi saznala iz štampe. „Rekla nam je da je bila kod svih doktora u Jugoslaviji zbog problema s kičmom i niko nije mogao da joj otkloni teške bolove. Tata ju je najprije pregledao, istegao krsti ‘na naš način’ i ona je ubrzo ustala zdrava i prava. Sve do smrti se redovno javljala“, kažu Briskovići.

Prisjećju se i ovog događaja. Zefa je imao problem sa astmom i ležao u bolnici u Brezoviku, u Nikšiću. Kada su čuli ko im je pacijent, dolazile su kod njega medicinske sestre, osoblje bolnice, pa i njihovi rođaci i poznanici. Pomogao je tamo desetinama ljudi.

„Zefa, ti si ovđe otvorio ordinaciju“, govorio je tati doktor koji ga je liječio. „Doktore, ako vi kažete da ne treba da im pomažem, onda ću prestati“, rekao je Zefa. Doktor mu uzvratio: „Nastavi, pomaži ljudima, jer da ja imam tvoje znanje, ostavio bih moju diplomu“.

Navode i slučaj kada je traktor prešao čovjeku iz Vladimirskih Kruta preko noge i gotovo mu je razmrskao. Bio je to otvoreni lom. Poslije tri neđelje tretmana kod Zefe prohodao je i niko nije mogao ni pomisliti da mu je noga nekada bila slomljena.

Zefa je ljudima savjetovao da pođu prvo kod doktora i tamo obave neophodne preglede i snimanja, pa, ako smatraju potrebnim, opet dođu kod njega. Nikada nije potcjenjivao profesiju i znanje diplomiranih ljekara.

Kada su ga upitali što o njemu misle doktori, govorio je: „Uglavnom dobro, ali su neki i ljubomorni. Ima onih koji i dolaze za pomoć kod nas“.

Nije zabilježeno da je u prethodnih 150 godina neko ostao uskraćen za pomoć Briskovićevih bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost ili socijalni status. Niti da su naplaćivali za svoje umijeće iako su se od toga mogli obogatiti. Tako je, na primjer, Zefa radio u hotelu Olimpik, Leka je zapošljen u Auto-školi Ferrari, a Nikola u Osnovnom sudu u Ulcinju.

„Osjećamo istinsko zadovoljstvo kada nekome pomognemo. Nikome nikada ništa nijesmo naplatili. Ako neko ostavi nešto iz ćefa, onda u redu, ali da mu mi nešto tražimo kao protivuslugu, to se nije desilo. Niti će”, kažu Leka i Nikola, koji su nastavili prekrasnu tradiciju porodice Brisković. Svoje umijeće prenijeli su na svoje sinove: Joza, Kristijana, Andrijana i Đovanija.

                                                                                                                          Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo