Povežite se sa nama

FOKUS

EKONOMIJA U DOBA KORONE: Ko radi, ko se boji gladi

Objavljeno prije

na

Neka istraživanja pokazuju da je već u ovom trenutku u Crnoj Gori bez posla ostalo skoro 15 hiljada ljudi. Šta ako su ti podaci makar približno tačni? I šta čeka Vlada koja za potrebe opstanka velikog dijela privrede i očuvanje teško stvaranih radnih mjesta još nije izdvojila ni euro

 

Na mobilni telefon stiže SMS poruka. „Prva faza naše borbe je završena“, piše Vlada Crne Gore, „Hvala što ste bili odgovorni… Zajedno ćemo uspjeti“.

Dok se vlast zahvaljuje što peremo ruke (doslovno) očito je da nema namjeru da sa građanima podijeli osnovne podatke vezane za  egzistenciju ove zemlje i njenih stanovnika. Zato još uvijek pokušavamo da saznamo,  nezvanično, ili da sami preračunamo ko sve u Crnoj Gori danas radi. I koliko.  A ko ne radi zbog toga što mu je usvojenim mjerama za sprječavanje širenja korona virusa naloženo da privremeno obustavi posao. Ili formalno radi, iako su prihodi neuporedivo manji od prosječnih, očekivanih ili, neophodnih za osnovnu reprodukciju i nastavak poslovnih aktivnosti.

Benzinske pumpe su otvorene. Zbog značajnog pada cijena svih vrsta goriva, pali su i njihovi prihodi. Obim posla je znatno smanjen. Gradski i međugradski saobraćaj je obustavljen, taksi službe  ne rade (privremena zabrana) a ni vlasnici porodičnih automobila baš ne žure na pumpe. Em ne troše gorivo sjedeći u kući, em su vlasti zatvorile aparate za pripremu kafe i drugih toplih napitaka za ponijeti, pošto su se oko njih okupljali oni kojima je druženje bilo preče od svog i tuđeg zdravlja.

Zarada na pumpama je, naravno,  manja od uobičajene. Ali, nijesu sve od nekih 120 aktivnih benzinskih stanica na istom gubitku. Neke, kako-tako rade zahvaljujući dobroj lokaciji i velikom broju vozača u komšiluku. One koje se nalaze duž međugradskih puteva skoro pa nemaju posla.

Da li je bolje raditi pa ne zaraditi dovoljno, ili čekati, bez posla i ikakve zarade, da aktuelne mjere budu ukinute? O tome će radnici na benzinskim pumpama jednog dana,  moći da razgovaraju sa svojim redovnim mušterijama – taksi vozačima. Samo u Podgorici ima nešto više od 1.000 registrovanih taksi vozila. U većini njih hljeb zarađuju makar dva vozača. Ponekad i ponegdje ima mjesta i za trećeg. Plata je minimalna a egzistencija, skoro bez izuzetka, zavisi od obima posla.

Taj miks registrovanih i neregistrovanih vozača sprječava da znamo koliko je  ljudi iz ove branše koji su već mjesec dana osuđeni na nerad, i izostanak bilo kakvih prihoda. Neki od njih pomoći će se penzijom do povratka na posao. Ostali će, kao radnici iz sive zone, ostati i bez eventualne državne pomoći. Pod uslovom da ona jednog dana krene iz državnog Trezora ka onima koje je epidemija COVID19 ostavila bez mogućnosti da zarađuju za život.

Ima tu još nepoznanica. Hoteli, prema ocjeni Vladinih eksperata, spadaju u kategoriju ugroženih djelatnosti pošto im je rad trenutno otežan. Vlasnici hotela tvrde da su njihovi objekti bez gostiju, zatvoreni. Baš kao i državne granice koje bi turisti morali preći prije nego se smjeste u neki od 453 hotela, koliko ih se, krajem prošle godine, našlo u evidenciji Ministarstva održivog razvoja i turizma. Sami procijenite ko je u toj priči u pravu.

Iz Unije poslodavaca predlažu da se, prilikom dodjele najavljene državne pomoći, izjednače zabranjene i ugrožene djelatnosti „jer je granica, odnosno razlika između njih vrlo tanka i problematična“. Navodeći kako su neke od zemalja koje su svojoj privredi priskočile mnogo prije crnogorskih vlasti, tu formalnu razliku zanemarili kao suštinski nepostojeću  – za konkretne slučajeve i privredne djelatnosti.  

Ne rade ni kafane, kafići i restorani. Tu dileme nema. Problem nastane kad pokušate saznati koliko ih je. Koliko ljudi u njima radi. „Od 5.350 trgovinskih objekata u Podgorici, radi 10 odsto. Od 1.300 zanatskih objekata u Podgorici, ne radi niko. Ne radi ni 1.600 ugostiteljskih objekata. A da ne govorimo o drugim gradovima u Crnoj Gori“, navodi Edita Dautović, vlasnica agencije Milenijum i predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore.

Iz resornog Ministarstva imamo (prošlogodišnji) podatak da su u Crnoj Gori registrovane 4.854 firme koje imaju restorane. Na istom mjestu plasirana je i informacija da se 1.000 ovdašnjih firmi bavi hotelskom djelatnošću (više od dvije firme na jedan registrovani hotel!?). Uglavnom, u hotelima, restoranima i drugim objektima koji se bave uslugama smještaja i ishrane 2018. godine je bilo zapošljeno 15.000 radnika, naveli su iz Ministarstva turizma, uz računicu da prosječna firma iz te branše zapošljava 2,5 radnika.

Onda smo, sredinom prošle godine, od Komisije za suzbijanje sive ekonomije dobili podatak da samo jednog zaposlenog prijavljuje skoro 2,5 hiljade ovdašnjih firmi koje posluju u oblasti turizma i ugostiteljstva (oko dvije petine registrovanih preduzeća iz te branše). ,,U 2017. godini smo evidentirali 174 objekta kolektivnog ili sličnog smještaja koji su imali jednog zaposlenog, i taj trend je nastavljen u prošloj godini“, čuli smo tada. Danas, ni toliko.

Kada je sudar sa korona virusom postao izvjestan, Nacionalna turistička organizacija (NTO) je od hotelijera zatražila da svakog petka dostavljaju podatke o procentu otkazanih aranžmana i koliko novca gube zbog toga. Možda ti podaci i stižu u NTO, ali ih u javnosti nema. Tu je najsvježiji podatak Monstata o broju ostvarenih noćenja u januaru ove godine. Dakle, ni februar nije statistički obrađen. Ili neko traži da se ne žuri sa objavljivanjem prikupljenih podataka.

Prema Monstatu, sektor usluga smještaja i ishrane zapošljavao je, prošle godine, skoro 18,5 hiljada ovdašnih radnika. Skupa sa nekih 30 hiljada domaćih i stranih sezonaca. I uz neto zaradu od 420 eura, 15-20 odsto manju od državnog prosjeka.

Ne želite da ste u njihovoj koži. Iako još početkom marta, nije falilo optimizma među turističkim poslenicima. „Nema nekih indikatora da bi nešto dramatično moglo da se desi, poput smanjenja broja dolazaka“, izjavio je za Pobjedu Žarko Radulović, predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik kompanije Montenegro stars hotels group (MSHG) u okviru koje posluje i hotel Splendid. Dvije sedmice kasnije iz Budve je stigla vijest da uprava Grupe zatvara Splendid „slijedeći preporuke i mjere koje je država Crna Gora propisala u cilju zaštite i suzbijanja korona virusa“. I da će „svi koji to mogu“, od njihovih 413 trenutno angažovanih radnika, raditi od kuće.

Šta to tačno znači još ne znamo. Ali možda može pomoći jedno Radulovićevo objašnjenje iz 2018.godine. Godinu ranije pod okriljem MSHG radilo je 2.010 radnika i u kompaniji su se, objašnjavao je tada Žarko Radulović, žalili da ih fali. ,,Danas radimo sa 830 radnika u špicu sezone i mogu reći da ih ima viška. Stvar je u tome što juče nijesmo znali ono što znamo danas“, poentirao je jedan od prvaka crnogorske turističke djelatnosti, „na primjer, ako zaposlite konobara koji zna nekoliko stranih jezika, on se brže sporazumijeva sa gostima, umjesto tri može da ponese deset tanjira, uz to vremenom nauči da brzo hoda, pa svim tim ubrzava proces rada, podiže promet, samim tim i prihod. Od toga imamo svi korist”. Eto.

Slične priče pričaju samozapošljeni stomatolozi, prevodioci, turistički vodiči, sportisti, zabavljači, umjetnici, zanatlije… Od nekog od 130 zanata u Crnoj Gori živi preko 100 hiljada ljudi, procjenjuju u Zanatskoj komori uz poruku da od države ne očekuju milostinju nego partnersku pomoć.

Ekonomski slom prijeti cijelim industrijama. Između dva broja Monitora stiglo je, stidljivo, obavještenje da su uprava i radnici Plantaža postigi dogovor o proporcionalnom smanjenju zarada od 10 do 50 odsto. Možda bi ih nešto slično čekalo i bez pandemije. Pisali smo o njihovom poslovnom podvigu kada su svježi lozov destilat konkurenciji prodavali po cijeni od 2,4 eura za litar čistog, 100 postotnog alkohola. To je onaj alkohol koji smo u martu u apotekama plaćali po 20-30 eura. A sada ga kupujemo za 10 eura po litru.  Plantaže su sada, ne svojom krivicom, ostale bez tržišta. Lokali ne rade, turista nema… Taj problem muči i domaće proizvođače kraft piva (osam pivara sa 60 radnika), ali i hiljade poljoprivrednika koji se sve glasnije pitaju kome će prodati svoje proizvode ako ne bude očekivane turističke sezone. Uz gotovo izvjestan pad kupovne moći domaćih potrošača.

Agencija Ipsos je početkom aprila provela istraživanje javnog mnjenja na temu stavova o aktuelnoj epidemiji. Kao odgovor na jedno od postavljenih pitanja došli su do podatka da je sedam posto anketiranih (anketni uzorak bio je veći od hiljadu) izjavilo kako su ostali bez posla nakon početka epidemije. Dvanaest posto uzorka izjavilo je da je upućeno na prinudni odmor nakon pojave epidemije i donošenja mjera na njenom suzbijanju, dok je još devet odsto anketiranih kazalo da radi sa skraćenim radnim vremenom. Postoji, dakle, mogućnost da je već u ovom trenutku u Crnoj Gori bez posla ostalo skoro 15 hiljada ljudi (ukupan broj zvanično zaposlenih uoči epidemije bio je nešto veći od 200 hiljada). Šta ako su ti podaci makar približno tačni? I šta čeka Vlada koja, do ovog trenutka, za potrebe golog opstanka velikog dijela ovdašnje privrede i očuvanje teško stvaranih radnih mjesta nije izdvojila nijedan euro. Ako ne računamo milion potrošen na jednokratnu pomoć penzionerima sa najmanjim primanjima.

Da sagledamo i ljepšu stranu medalje. Ukoliko takva sada uopšte postoji, a da se ne dotiče građevinskog sektora koji ovih dana radi bez zastoja. To je dobro za 14 hiljada zvanično zaposlenih u tom sektoru, sa prosječnom platom od 450 eura (ispod državnog prosjeka).

Osvrnimo se na javni sektor. Uz zdravstvene radnike (nepunih 13 hiljada zapošljenih) punom parom rade nastavnice i učitelji (prema Monstatu 15 hiljada osoba). Od zore do mraka oni se dopisuju sa roditeljima i đacima, pregledaju njihove domaće, ispituju, ocjenjuju, objašnjavaju, tješe i hrabre. I sve to rade iz svojih stanova (ako nijesu podstanari) i o svom trošku. Sami plaćaju potrošene impulse i megabajte.

Konačno, tu je i više od 22 hiljade uposlenih u državnoj administraciji i na poslovima odbrane. Koliki god da je njihov trenutni radni angažman, plata nije upitna. Makar još neko vrijeme, dok Vlada ne potroši novac koji je morala usmjeriti ka realnom sektoru. Šta će biti kada se taj novac potroši a, i ako, dotok od poreza i doprinosa malih i srednjih preduzeća presahne?

Vlast bi trebala da ponudi istinit odgovor na to pitanje. Ili je njima važno samo da se izbori održe prije tog momenta.

 

Tinja nada za turizam

Iako ne iznose konkretne podatke, iz Nacionalne turističke organizacije  hrabre statistikom prema kojoj prihodi od turizma u periodu januar – mart čine, u prosjeku, svega četiri odsto ukupnih godišnjih prihoda. Drugi kvartal (april –jun) je mnogo značajniji pošto u tom periodu godine ovdašnji turizam ostvari skoro petinu svojih prihoda (19 odsto). Sve će, ipak, zavisiti od ljeta kada se, u periodu jul-septembar, prihoduju čak dvije trećine (67 odsto) zvanične zarade u turističkoj djelatnosti u Crnoj Gori.

Prošle godine taj prihod je procijenjen na 1,1 milijardu eura, odnosno, četvrtinu ukupnih ekonomskih aktivnosti u državi. Lani u martu u Crnoj Gori je registrovano nepunih 100 hiljada noćenja u prijavljenim objektima. Prošli april je donio 218 a maj još 410 hiljada noćenja. Sve te brojke za sada „teže nuli“. Ali, još tinja nada u ukupnu sezonu.

 

ŽIVOT OD UVOZA: Tuđe, slađe

Prema zvaničnim podacima, Crna Gora uvozi skoro 6,5 puta više robe nego što izvozi. Prošle  godine smo uvezli robu vrijednu oko 2,6 milijardi, dok je  robni izvoz iz Crne Gore  težio 415,5 miliona eura.

Približno petina uvoza ( oko 18 odsto) otpada na hranu. Nje smo, tokom 2019. godine, uvezli u vrijednosti od oko 474 miliona eura. Taj iznos nije mali, ali još više od količine treba da brine struktura uvezenog. Za mliječne proizvode i jaja iz inostranstva lani smo dali 55 miliona eura, uvezeno meso i mesne prerađevine koštale su gotovo dvostruko više (112 miliona eura) dok smo za uvoz ribe i prerađevina od ribe potrošili oko 21 milion. Vrijednost uvezenog povrća i voća iznosila je 76 miliona eura, šećera i meda oko 11 miliona, a kafe, čaja, kakaa i drugih začina još 37. Živih životinja uvezli smo za 27 miliona, za žitarice i proizvode od žitarica dali smo 70, dok su nam ostali prehrambeni proizvodi iz inostranstva pojeli  45 miliona eura. Prije nego smo mi pojeli njih. Ili popili – k'o čašu vode.  Uvezene.

Iako je Crna Gora jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja, za sada, nema problem sa nedostatkom pijaće vode, tokom 2018. godine uvezli smo 47,6 miliona litara flaširane vode za piće. Zamalo pa dva puta više nego što je pet ovdašnjih fabrika za flaširanje prirodne izvorske vode (Water Group Kolašin, Aqua Bianca  Kolašin, Eko-Per Šavnik, Gorska Kolašin i Božja voda Cetinje)  isporučilo tržišu – 26,6 miliona litara. Među domaće proizvođače lani se svrstala i Rada iz Bijelog Polja, kao jedini crnogorski proizvođač mineralne vode, ali tek treba da vidimo da li će to bitnije uticati na uvoz flaširane vode. Koji, u Crnoj Gori iz godine u godinu raste.  Baš kao što se već  podrazumijeva da uvozimo med, masline, maslinovo ulje, vina i alkoholna pića.

Crna Gora dnevno troši oko milion i po eura samo na uvoz hrane. Približno pet puta više nego što se dnevno  potroši na uvoz medicinskih i farmaceutskih proizvoda (preko 100 miliona godišnje).

A. JELIĆ

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

BUKA, BIJES, IZBORI: Bratski do pobjede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oprobana podjela na Crnogorce i Srbe, uz marginalizaciju svih drugih građana ove države, u startu minimalizuje mogućnost zajedničkog nastupa postojeće opozicije. I čini gotovo nemogućom njihovu saradnju sa  partijama manjinskih naroda. U toj igri, zna se, pobjeđuje DPS

 

Dok se drugačije ne naredi, preko srpsko-crnogorske granice, s jedne na drugu stranu, putovaće samo kletve i uvrede. O njihovom intenzitetu i publicitetu brinuće  propagandni štabovi DPS Mila Đukanovića i SNS Aleksandra Vučića. A osnovano se sumnja da i jednim i drugim koordinira ista osoba – Vladimir Beba Popović.

U tom kontekstu neki postupci Podgorice i Beograda postaju lakše razumljivi.

Prvi potez najnovije partije odigrao je premijer Duško Marković.  Spajajući proslavu Dana nezavisnosti sa slavodobitnom tvrdnjom da je Crna Gora prva  evropska država bez korone (corona free), Marković je najavio da će od 1. juna početi otvaranje državnih granica za posjetioce iz inostranstva. U prvi mah, samo za desetak država u kojima je epidemiološka situacija zadovoljavajuća.

Na tom popisu nije bilo Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, iako je  jasno da bez ljudi iz tih država, koji će ovdje doći kao jeftina sezonska radna snaga, a onda i kao redovni gosti, teško može biti ljetnje turističke sezone. Premijer je to znao. Ali on i njegovi saradnici objašnjavaju da je odluka da neke granice za sad ostanu zatvorene, motivisana isključivo brigom za zdravlje građana.

Izgleda, ipak, da smo o toj odluci obaviješteni prije nego što je ona usvojena. Tako makar tvrdi ambasador u Beogradu Tarzan Milošević. U izjavi za Radio Slobodna Evropa doskorašnji politički direktor DPS kaže kako je „radi jasnog i preciznog informisanja važno naglasiti da Vlada Crne Gore još uvijek nije donijela nikakvu novu odluku što se tiče otvaranja granica”!? O čemu je onda pričao premijer Marković? I zašto?

Još zanimljivije, predsjednik Vlade je saopštio da Srbija ne zadovoljava  epidemiološke kriterijume u istom danu kada je njegova Vlada u Srbiju poslala 200 svojih građana, redovnih studenata fakulteta u Beogradu i Novom Sadu. Nije valjda da su studenti, svjesno i neodgovorno, tek tako izloženi opasnosti. Ili će prije biti da im je Vlada omogućila da se vrate školskim obavezama nastojeći,  istovremeno, da ispuni i planove o održavanju dostignutog nivoa tenzija u crnogorsko-srpskim odnosima.

Očekivana reakcija iz Beograda stigla je momentalno. Ana Brnabić, Ivica Dačić, Zorana Mihajlović i, konačno, Vučić demonstrirali su nepokolebljivu spremnost da stanu u odbranu nacionalnih interesa i zaštitu srpskog naroda sa obje strane, do daljnjeg, zatvorene granice. Tako i priliči političkim profesionalcima u jeku predizborne kampanje, nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora (glasanje je u Srbiji zakazano za 21. jun).

Dva slikovita primjera tog političko-propagandnog programa. „Nećemo sprečavati običnim crnogorskim građanima da posete Srbiju, ali hoćemo još snažnije i još oštrije sprečavati ulazak crnogorskih kriminalaca i mafijaških klanova iz Crne Gore koji su decenijama ubijali po Srbiji i terorisali naše građane“, presjekla je premijerka Brnabić. Tu je, sem oštrine, demonstrirala i  zavidan patriotizam: „Zamolila bih da građani što duže i u većem broju ostaju u našoj Srbiji i da, ako negde moraju da odu, ne idu tamo gde su građani Srbije nepoželjni”. Eto tako.

Državničku mudrost SNS režima pokazao je Vućić. Uz znanu,  dušu slovensku. „Nemam nikakvu sumnju da je reč o političkoj odluci vlasti u Crnoj Gori“, rekao je on naglašavajući da će Srbija ostati otvorena za naše građane. „To je u srpskom duhu, u duhu dobrih i bratskih odnosa, i ne želimo da kažnjavamo 30 odsto Srba koji tamo žive kao ni ostale građane te zemlje. To su naša braća, mi nemamo nikoga bližeg od Crne Gore“. Pa ne pustiti suzu.

Sad, znamo mi Aleksandra Vučića. Baš kao što znamo ovdašnje vukove i lisice koji se, sa jednakom brigom i odlučnošću, spremaju za izbore. Iako još ne znamo kad će se tačno održati, premijer ih je onomad nazvao jesenji, jasno je da je predizborna kampanja uveliko počela. Posebno vladajuće partije. Jasan je i njihov naum da i ovi izbori prođu kao produženo referendumsko izjašnjavanje. Uz iste one priče o odbrani i zaštiti crnogorske nacije i države koje se iz Đukanovićevog DPS pričaju od 1998. I koje su pričali i tokom predizborne kampanje 2016, obećavajući da je to „posljednji put“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

U IZ ističu: ,,Od samog početka primjene mjera vjernici su svjesni da je, kao i molitva, i očuvanje svojeg  i tuđih života vjerski imperativ. Nije zabilježeno kršenje mjera iako je u toku sveti mjesec ramazan koji uključuje mnogo više kolektivnih obreda nego što je uobičajeno. Vrlo odgovorno i savjesno vjernici su dali prioritet apstiniranju od nekih svojih vjerskih prava u interesu opšteg dobra. To smatramo potvrdom stvarnosti intimnog i unutarnjeg pa i porodičnog u odnosu na javno i teatralno ispoljavanje vjere”.

Don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije za Monitor kaže da nije bilo nikakvih protivljenja vjernika preventivnim mjerama: ,,Naše su crkve dovoljno prostrane da mogu odgovoriti preporukama NKT-a za odvijanje vjerskih obreda. Vjernici su upoznati s odredbama, jasno im je rečeno koji je najveći broj vjernika koji može sudjelovati istovremeno na bogoslužju, koliki mora biti razmak između njih, te su u crkvama postavljena sredstva za dezinfekciju ruku, a vjernicima je rečeno da trebaju nositi maske. Već smo na početku prije više od mjesec dana, dok je još bilo dozvoljeno imati službe s narodom, počeli primjenjivati mjere distance, dezinfekcije, pojačane higijene u crkvama i smanjivanje fizičkih kontakata i te mjere i dalje primjenjujemo, uz ove koje su nedavno propisane”. Iz Mitropolije crnogorsko-primorske nijesu odgovorili na pitanja Monitora.  Početkom ovog mjeseca iz Mitropolije su upozorili da ih vlast već duže od godinu ignoriše i da sada izbjegava dogovor oko promjene spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je bio i povod za protestne litije. Pod sloganom Ne damo svetinje. ,, Privremeno obustavljanje litija je mjera koja je pokazala našu maksimalnu odgovornost – iako, od samog početka, nije naišla na simpatije velikog broja građana’’, naveli su u obraćanju Vladi iz Mitropolije uz podsjećanje na njihovu pomoć u vrijeme pandemije bolnicama, rad narodnih kuhinja… Iz Vlade nijesu odgovarali na ove pozive. Vladajuća koalicija je požurila da što prije raspiše izbore. Predsjednik Skupštine Ivan Brajović je poslao poziv međunarodnim posmatračima da proprate još jedne ,,fer i demokratske izbore”. U DPS-u se dvoume kada da izbore raspišu, krajem jula ili početkom septembra. Kriza i nemiri su,  računaju,  garant još jedne  pobjede. Računaju i da opocione stranke neće odoljeti i da će pristati na izbre po pravilima DPS-a. Iako su se  sve potpisima poslanika obavezale da to neće učiniti, dok se ne organizuje prelazna vlada i stvore uslove da izbori ne budu pljačka.  Podjeli uloga u novom talasu protesta očito izazivaju sporenja između prosrpskih partija, pa i između DF-a i MCP-a. Episkopski savjet SPC-a je  ove nedjelje pozvao sve političke lidere da se uzdrže od bilo kakvih partijskih i političkih zloupotreba crkve. A njih je bilo i te kako. ,,Mitropolite Amfilohije Radoviću, u ime DF-a Vas pozivamo da 12. maja pozovete građane Crne Gore na litiju Svetog Vasilija u Nikšiću, da se okupimo i pošaljemo snažnu poruku da nikome nećemo dozvoliti da nam uništi naše duhovno i istorijsko nasljeđe kroz takozvane mjere NKT-a”, izjavio je u Skupštini poslanik DF-a Milan Knežević. Poziv je odaslao i lider DF-a Andrija Mandić: ,,Na hiljade ljudi znaju da se ovo sve radi zbog vaše izborne kampanje i da je ovaj napad na SPC, napad da ne dozvoljavate ljudima da uđu u hramove samo u funkciji zaustavljanja litija. Pokušaj da se zaustavi i zloupotrijebi borba protiv korona virusa tako što ćete se obračunati sa crkvom”.  Policija je po nalogu tužilaštva ove nedjelje podnijela krivične prijave protiv Mandića, Kneževića i Predraga Bulatovića jer su u Skupštini pozivali građane da se okupe u što većem broju na litiji u Nikšiću 12. maja.  Dan nakon litije, a prije večernjih sukoba, Mandić je, u srijedu, u Skupštini kazao da je pozvao sve pristalice DF-a da se okupe u Nikšiću, a na poziv mitropolita da se političari ne mješaju odgovorio: ,,Žao mi je što moram danas da poslušam zajedno sa svim poslanicima Demokratskog fronta našeg mitropolita Amfilohija. Žao mi je što znam da bi noćas bila Crna Gora blokirana i da bi se jednom završilo sa ovom diktatorskom vlašću”.

Politika lidera DF-a koji su se pored borbe sa zlom domaćim, uhvatili u koštac i sa međunarodnim satanistima, odavno daje očekivane plodove. Policija je, ove nedjelje, uhapsila maloljetnika zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne rasne i vjerske mržnje. On se sumnjiči da je na društvenoj mreži na nacionalnoj osnovi vrijeđao pomoćnika direktora Instituta za javno zdravlje Senada Begića.

I dok smo se mi vratili na ružno staro, a po društvenim mrežama i na ulici sve češće možete pročitati i čuti da je virus izmišljotina, u ostatku svijeta još se muče s pandemijom.  Nova žarišta virusa, nakon popuštanja restriktivnih mjera, u Njemačkoj, Kini  i Južnoj Koreji,  zemljama koje su se odlično nosile sa virusom, pokrenule su priču o drugom talasu. Zdravstveni stručnjaci upozoravaju na neophodnost opreza da bi se izbjegla nova žarišta.

U našoj zemlji posljednjih 10 dana nije otkriven nijedan slučaj novog oboljenja od virusa. Vlast žuri da Crnu Goru proglasi korona free turističkom adresom, a nemiri na ulici valjda dođu kao dio folklora. U Skupštini poslanici uveseljavaju gledaoce maskama sa nacionalnim obilježjima. To smo mi. S koronom i bez nje.

 

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Drugi talas

Na pitanja Monitora o rizicima od drugog talasa epidemije iz Instituta za javno zdravlje su nam kazali da su mnoge institucije i naučni centri vršili modeliranja potencijalnih šteta prijevremenog opuštanja intervencija i svi su nedvojbeno otkrili da takve odluke mogu dovesti do ponovnog uspostavljanja transmisije. ,,Teško je predvidjeti koliko će popuštanje jedne po jedne mjere bilo gdje u svijetu pojedinačno doprinijeti ponovnom uspostavljanju cirkulacije i transmisije virusa”.

Iz Instituta objašnjavaju da su neke intervencije, kao što je zabrana vazdušnog saobraćaja, imale brz ali jako ograničen uticaj koji je doveo do odlaganja uspostavljanja transmisije u trajanju od nekoliko dana do dvije sedmice. Takođe, jedna od studija usredsređena na efekte produženja ili opuštanja mjera za kontrolu fizičkog distanciranja u Vuhanu ukazala je da bi rano postepeno popuštanje mjera u martu, moglo dovesti do drugog talasa obolijevanja na sjevernoj hemisferi i prije jeseni.

,,Zasnovano na studijama ranijih pandemija, i kompletnom do sada stečenom znanju, svjetski eksperti su saglasni da će se i kod pandemije novog korona virusa gotovo izvjesno desiti i drugi talas”, ističu iz Instituta. Upozoravaju da kolika će biti amplituda tog talasa, odnosno koliko će ljudi oboljeti, ponajviše zavisi od nas samih i od činjenice koliko ćemo se pridržavati nefarmakoloških mjera prevencije: distance, higijene ruku i upotrebe maski.

,,Niske stope obolijevanja, uspjeh koji smo postigli u prethodnom periodu, u kombinaciji sa višim temperaturama mogu dovesti do smanjenja shvatanja (percepcije) realne opasnosti od novog korona vi,rusa među građanima što nerijetko rezultuje opuštanjem u pridržavanju pravila fizičke distance i higijene. Svako opuštanje ovoga tipa je potencijalno opasno i samo će stvoriti uslove za raniju pojavu drugog talasa”, zaključuju.

predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo