Povežite se sa nama

FOKUS

EKONOMIJA U DOBA KORONE: Ko radi, ko se boji gladi

Objavljeno prije

na

Neka istraživanja pokazuju da je već u ovom trenutku u Crnoj Gori bez posla ostalo skoro 15 hiljada ljudi. Šta ako su ti podaci makar približno tačni? I šta čeka Vlada koja za potrebe opstanka velikog dijela privrede i očuvanje teško stvaranih radnih mjesta još nije izdvojila ni euro

 

Na mobilni telefon stiže SMS poruka. „Prva faza naše borbe je završena“, piše Vlada Crne Gore, „Hvala što ste bili odgovorni… Zajedno ćemo uspjeti“.

Dok se vlast zahvaljuje što peremo ruke (doslovno) očito je da nema namjeru da sa građanima podijeli osnovne podatke vezane za  egzistenciju ove zemlje i njenih stanovnika. Zato još uvijek pokušavamo da saznamo,  nezvanično, ili da sami preračunamo ko sve u Crnoj Gori danas radi. I koliko.  A ko ne radi zbog toga što mu je usvojenim mjerama za sprječavanje širenja korona virusa naloženo da privremeno obustavi posao. Ili formalno radi, iako su prihodi neuporedivo manji od prosječnih, očekivanih ili, neophodnih za osnovnu reprodukciju i nastavak poslovnih aktivnosti.

Benzinske pumpe su otvorene. Zbog značajnog pada cijena svih vrsta goriva, pali su i njihovi prihodi. Obim posla je znatno smanjen. Gradski i međugradski saobraćaj je obustavljen, taksi službe  ne rade (privremena zabrana) a ni vlasnici porodičnih automobila baš ne žure na pumpe. Em ne troše gorivo sjedeći u kući, em su vlasti zatvorile aparate za pripremu kafe i drugih toplih napitaka za ponijeti, pošto su se oko njih okupljali oni kojima je druženje bilo preče od svog i tuđeg zdravlja.

Zarada na pumpama je, naravno,  manja od uobičajene. Ali, nijesu sve od nekih 120 aktivnih benzinskih stanica na istom gubitku. Neke, kako-tako rade zahvaljujući dobroj lokaciji i velikom broju vozača u komšiluku. One koje se nalaze duž međugradskih puteva skoro pa nemaju posla.

Da li je bolje raditi pa ne zaraditi dovoljno, ili čekati, bez posla i ikakve zarade, da aktuelne mjere budu ukinute? O tome će radnici na benzinskim pumpama jednog dana,  moći da razgovaraju sa svojim redovnim mušterijama – taksi vozačima. Samo u Podgorici ima nešto više od 1.000 registrovanih taksi vozila. U većini njih hljeb zarađuju makar dva vozača. Ponekad i ponegdje ima mjesta i za trećeg. Plata je minimalna a egzistencija, skoro bez izuzetka, zavisi od obima posla.

Taj miks registrovanih i neregistrovanih vozača sprječava da znamo koliko je  ljudi iz ove branše koji su već mjesec dana osuđeni na nerad, i izostanak bilo kakvih prihoda. Neki od njih pomoći će se penzijom do povratka na posao. Ostali će, kao radnici iz sive zone, ostati i bez eventualne državne pomoći. Pod uslovom da ona jednog dana krene iz državnog Trezora ka onima koje je epidemija COVID19 ostavila bez mogućnosti da zarađuju za život.

Ima tu još nepoznanica. Hoteli, prema ocjeni Vladinih eksperata, spadaju u kategoriju ugroženih djelatnosti pošto im je rad trenutno otežan. Vlasnici hotela tvrde da su njihovi objekti bez gostiju, zatvoreni. Baš kao i državne granice koje bi turisti morali preći prije nego se smjeste u neki od 453 hotela, koliko ih se, krajem prošle godine, našlo u evidenciji Ministarstva održivog razvoja i turizma. Sami procijenite ko je u toj priči u pravu.

Iz Unije poslodavaca predlažu da se, prilikom dodjele najavljene državne pomoći, izjednače zabranjene i ugrožene djelatnosti „jer je granica, odnosno razlika između njih vrlo tanka i problematična“. Navodeći kako su neke od zemalja koje su svojoj privredi priskočile mnogo prije crnogorskih vlasti, tu formalnu razliku zanemarili kao suštinski nepostojeću  – za konkretne slučajeve i privredne djelatnosti.  

Ne rade ni kafane, kafići i restorani. Tu dileme nema. Problem nastane kad pokušate saznati koliko ih je. Koliko ljudi u njima radi. „Od 5.350 trgovinskih objekata u Podgorici, radi 10 odsto. Od 1.300 zanatskih objekata u Podgorici, ne radi niko. Ne radi ni 1.600 ugostiteljskih objekata. A da ne govorimo o drugim gradovima u Crnoj Gori“, navodi Edita Dautović, vlasnica agencije Milenijum i predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore.

Iz resornog Ministarstva imamo (prošlogodišnji) podatak da su u Crnoj Gori registrovane 4.854 firme koje imaju restorane. Na istom mjestu plasirana je i informacija da se 1.000 ovdašnjih firmi bavi hotelskom djelatnošću (više od dvije firme na jedan registrovani hotel!?). Uglavnom, u hotelima, restoranima i drugim objektima koji se bave uslugama smještaja i ishrane 2018. godine je bilo zapošljeno 15.000 radnika, naveli su iz Ministarstva turizma, uz računicu da prosječna firma iz te branše zapošljava 2,5 radnika.

Onda smo, sredinom prošle godine, od Komisije za suzbijanje sive ekonomije dobili podatak da samo jednog zaposlenog prijavljuje skoro 2,5 hiljade ovdašnjih firmi koje posluju u oblasti turizma i ugostiteljstva (oko dvije petine registrovanih preduzeća iz te branše). ,,U 2017. godini smo evidentirali 174 objekta kolektivnog ili sličnog smještaja koji su imali jednog zaposlenog, i taj trend je nastavljen u prošloj godini“, čuli smo tada. Danas, ni toliko.

Kada je sudar sa korona virusom postao izvjestan, Nacionalna turistička organizacija (NTO) je od hotelijera zatražila da svakog petka dostavljaju podatke o procentu otkazanih aranžmana i koliko novca gube zbog toga. Možda ti podaci i stižu u NTO, ali ih u javnosti nema. Tu je najsvježiji podatak Monstata o broju ostvarenih noćenja u januaru ove godine. Dakle, ni februar nije statistički obrađen. Ili neko traži da se ne žuri sa objavljivanjem prikupljenih podataka.

Prema Monstatu, sektor usluga smještaja i ishrane zapošljavao je, prošle godine, skoro 18,5 hiljada ovdašnih radnika. Skupa sa nekih 30 hiljada domaćih i stranih sezonaca. I uz neto zaradu od 420 eura, 15-20 odsto manju od državnog prosjeka.

Ne želite da ste u njihovoj koži. Iako još početkom marta, nije falilo optimizma među turističkim poslenicima. „Nema nekih indikatora da bi nešto dramatično moglo da se desi, poput smanjenja broja dolazaka“, izjavio je za Pobjedu Žarko Radulović, predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik kompanije Montenegro stars hotels group (MSHG) u okviru koje posluje i hotel Splendid. Dvije sedmice kasnije iz Budve je stigla vijest da uprava Grupe zatvara Splendid „slijedeći preporuke i mjere koje je država Crna Gora propisala u cilju zaštite i suzbijanja korona virusa“. I da će „svi koji to mogu“, od njihovih 413 trenutno angažovanih radnika, raditi od kuće.

Šta to tačno znači još ne znamo. Ali možda može pomoći jedno Radulovićevo objašnjenje iz 2018.godine. Godinu ranije pod okriljem MSHG radilo je 2.010 radnika i u kompaniji su se, objašnjavao je tada Žarko Radulović, žalili da ih fali. ,,Danas radimo sa 830 radnika u špicu sezone i mogu reći da ih ima viška. Stvar je u tome što juče nijesmo znali ono što znamo danas“, poentirao je jedan od prvaka crnogorske turističke djelatnosti, „na primjer, ako zaposlite konobara koji zna nekoliko stranih jezika, on se brže sporazumijeva sa gostima, umjesto tri može da ponese deset tanjira, uz to vremenom nauči da brzo hoda, pa svim tim ubrzava proces rada, podiže promet, samim tim i prihod. Od toga imamo svi korist”. Eto.

Slične priče pričaju samozapošljeni stomatolozi, prevodioci, turistički vodiči, sportisti, zabavljači, umjetnici, zanatlije… Od nekog od 130 zanata u Crnoj Gori živi preko 100 hiljada ljudi, procjenjuju u Zanatskoj komori uz poruku da od države ne očekuju milostinju nego partnersku pomoć.

Ekonomski slom prijeti cijelim industrijama. Između dva broja Monitora stiglo je, stidljivo, obavještenje da su uprava i radnici Plantaža postigi dogovor o proporcionalnom smanjenju zarada od 10 do 50 odsto. Možda bi ih nešto slično čekalo i bez pandemije. Pisali smo o njihovom poslovnom podvigu kada su svježi lozov destilat konkurenciji prodavali po cijeni od 2,4 eura za litar čistog, 100 postotnog alkohola. To je onaj alkohol koji smo u martu u apotekama plaćali po 20-30 eura. A sada ga kupujemo za 10 eura po litru.  Plantaže su sada, ne svojom krivicom, ostale bez tržišta. Lokali ne rade, turista nema… Taj problem muči i domaće proizvođače kraft piva (osam pivara sa 60 radnika), ali i hiljade poljoprivrednika koji se sve glasnije pitaju kome će prodati svoje proizvode ako ne bude očekivane turističke sezone. Uz gotovo izvjestan pad kupovne moći domaćih potrošača.

Agencija Ipsos je početkom aprila provela istraživanje javnog mnjenja na temu stavova o aktuelnoj epidemiji. Kao odgovor na jedno od postavljenih pitanja došli su do podatka da je sedam posto anketiranih (anketni uzorak bio je veći od hiljadu) izjavilo kako su ostali bez posla nakon početka epidemije. Dvanaest posto uzorka izjavilo je da je upućeno na prinudni odmor nakon pojave epidemije i donošenja mjera na njenom suzbijanju, dok je još devet odsto anketiranih kazalo da radi sa skraćenim radnim vremenom. Postoji, dakle, mogućnost da je već u ovom trenutku u Crnoj Gori bez posla ostalo skoro 15 hiljada ljudi (ukupan broj zvanično zaposlenih uoči epidemije bio je nešto veći od 200 hiljada). Šta ako su ti podaci makar približno tačni? I šta čeka Vlada koja, do ovog trenutka, za potrebe golog opstanka velikog dijela ovdašnje privrede i očuvanje teško stvaranih radnih mjesta nije izdvojila nijedan euro. Ako ne računamo milion potrošen na jednokratnu pomoć penzionerima sa najmanjim primanjima.

Da sagledamo i ljepšu stranu medalje. Ukoliko takva sada uopšte postoji, a da se ne dotiče građevinskog sektora koji ovih dana radi bez zastoja. To je dobro za 14 hiljada zvanično zaposlenih u tom sektoru, sa prosječnom platom od 450 eura (ispod državnog prosjeka).

Osvrnimo se na javni sektor. Uz zdravstvene radnike (nepunih 13 hiljada zapošljenih) punom parom rade nastavnice i učitelji (prema Monstatu 15 hiljada osoba). Od zore do mraka oni se dopisuju sa roditeljima i đacima, pregledaju njihove domaće, ispituju, ocjenjuju, objašnjavaju, tješe i hrabre. I sve to rade iz svojih stanova (ako nijesu podstanari) i o svom trošku. Sami plaćaju potrošene impulse i megabajte.

Konačno, tu je i više od 22 hiljade uposlenih u državnoj administraciji i na poslovima odbrane. Koliki god da je njihov trenutni radni angažman, plata nije upitna. Makar još neko vrijeme, dok Vlada ne potroši novac koji je morala usmjeriti ka realnom sektoru. Šta će biti kada se taj novac potroši a, i ako, dotok od poreza i doprinosa malih i srednjih preduzeća presahne?

Vlast bi trebala da ponudi istinit odgovor na to pitanje. Ili je njima važno samo da se izbori održe prije tog momenta.

 

Tinja nada za turizam

Iako ne iznose konkretne podatke, iz Nacionalne turističke organizacije  hrabre statistikom prema kojoj prihodi od turizma u periodu januar – mart čine, u prosjeku, svega četiri odsto ukupnih godišnjih prihoda. Drugi kvartal (april –jun) je mnogo značajniji pošto u tom periodu godine ovdašnji turizam ostvari skoro petinu svojih prihoda (19 odsto). Sve će, ipak, zavisiti od ljeta kada se, u periodu jul-septembar, prihoduju čak dvije trećine (67 odsto) zvanične zarade u turističkoj djelatnosti u Crnoj Gori.

Prošle godine taj prihod je procijenjen na 1,1 milijardu eura, odnosno, četvrtinu ukupnih ekonomskih aktivnosti u državi. Lani u martu u Crnoj Gori je registrovano nepunih 100 hiljada noćenja u prijavljenim objektima. Prošli april je donio 218 a maj još 410 hiljada noćenja. Sve te brojke za sada „teže nuli“. Ali, još tinja nada u ukupnu sezonu.

 

ŽIVOT OD UVOZA: Tuđe, slađe

Prema zvaničnim podacima, Crna Gora uvozi skoro 6,5 puta više robe nego što izvozi. Prošle  godine smo uvezli robu vrijednu oko 2,6 milijardi, dok je  robni izvoz iz Crne Gore  težio 415,5 miliona eura.

Približno petina uvoza ( oko 18 odsto) otpada na hranu. Nje smo, tokom 2019. godine, uvezli u vrijednosti od oko 474 miliona eura. Taj iznos nije mali, ali još više od količine treba da brine struktura uvezenog. Za mliječne proizvode i jaja iz inostranstva lani smo dali 55 miliona eura, uvezeno meso i mesne prerađevine koštale su gotovo dvostruko više (112 miliona eura) dok smo za uvoz ribe i prerađevina od ribe potrošili oko 21 milion. Vrijednost uvezenog povrća i voća iznosila je 76 miliona eura, šećera i meda oko 11 miliona, a kafe, čaja, kakaa i drugih začina još 37. Živih životinja uvezli smo za 27 miliona, za žitarice i proizvode od žitarica dali smo 70, dok su nam ostali prehrambeni proizvodi iz inostranstva pojeli  45 miliona eura. Prije nego smo mi pojeli njih. Ili popili – k'o čašu vode.  Uvezene.

Iako je Crna Gora jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja, za sada, nema problem sa nedostatkom pijaće vode, tokom 2018. godine uvezli smo 47,6 miliona litara flaširane vode za piće. Zamalo pa dva puta više nego što je pet ovdašnjih fabrika za flaširanje prirodne izvorske vode (Water Group Kolašin, Aqua Bianca  Kolašin, Eko-Per Šavnik, Gorska Kolašin i Božja voda Cetinje)  isporučilo tržišu – 26,6 miliona litara. Među domaće proizvođače lani se svrstala i Rada iz Bijelog Polja, kao jedini crnogorski proizvođač mineralne vode, ali tek treba da vidimo da li će to bitnije uticati na uvoz flaširane vode. Koji, u Crnoj Gori iz godine u godinu raste.  Baš kao što se već  podrazumijeva da uvozimo med, masline, maslinovo ulje, vina i alkoholna pića.

Crna Gora dnevno troši oko milion i po eura samo na uvoz hrane. Približno pet puta više nego što se dnevno  potroši na uvoz medicinskih i farmaceutskih proizvoda (preko 100 miliona godišnje).

A. JELIĆ

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Lideri Demokratskog fronta, valjda ekskluzivni distributeri sprskog sveta za Crnu Goru, jedini su se iz parlamentarne većine oglasili povodom Vulinove izjave. Dok je region vrvio od  kritika, Andrija Mandić je pružio podršku srpskom ministru unutrašnjih poslova. „Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“, prokomentarisao je Mandić. On je u izjavi za N1 poručio da se već radi na realizaciji srpskog sveta.

Poruke Vučićevog ministra, ali i njihove ovdašnje filijale, koje su ove prostore već koštale krvavih devedesetih, nijesu komentarisali iz crnogorske Vlade.

Krivokapić je ponovio da on neće odustati od ekspertske vlade.

„Ovu Vladu niko ne može tako jednostavno zamijeniti nekom drugom Vladom jer bi to govorilo o ličnim partijskim interesima”, prokomentarisao je pregovore o prevazilaženju političke krize.

Premijer je međutim, već narednom rečenicom objasnio da su „lični partijski interesi”, itekako odredili karakter postavgustovske vlasti. I da su jedan od razloga zbog kojih avgustovski pobjednici urušavaju sami sebe.

„Moram da kažem i prvi put to iskazujem kao svoj stav, sve dubinske funkcije dobili su kako su željeli”, kazao je Krivokapić, komentarišići zahtjeve lidera Demokratskog fronta. „Jedino nijesu u ovom trenutku zadovoljni što nijesu vidljivi u Vladi, što nemaju neka potpredsjednička mjesta i neka ministarstva“, kazao je premijer.

Za promjenu prmijera je i Miodrag Lekić, lider Demosa. „Po mom mišljenju je  Krivokapić apsolutno nekompetentan, i koristi svoju poziciju za obračunavanje jer napada jednu komponentu parlamentarne većine i koja mu, istina, ne ostaje dužna“.

U sve tri vladajuće grupacije postoje političari koji mogu biti kompetentni predsjednici Vlade, kazao je Lekić. „Da budem konkretan, mislim na Aleksu Bečića, Slavena Radunovića, Dritana Abazovića“. Još bi samo nedostajao Radunović koji negira genocid i bojkotuije parlament zbog rezolucije o Srebrenici, pa da se brže krene nazad ka devedesetima.

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni. Nakon što je smijenjen ministar Leposavić zbog negiranja genocida i donijeta Rezolucija o Srebrenici, Demokrate su predložile da se u parlamentu izglasa Rezolucija o genocidu u Pivi i Velici.

Predlog rezolucije podnijeli su poslanici te partije: Momo Koprivica, Vladimir Martinović, Zdenka Popović i Dragan Krapović.

U obrazloženju se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i ostarjela lica“.

„Ovo je civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora. Nema i ne smije biti relativizaicije bilo kog zločina. Očekujem podršku svih poslanika u Skupštini Crne Gore”, kazao je između ostalog Martinović.

Predlog Rezolucije u stvari je formalizacija stava mitropolita Joanikija, nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici. On je, upitan da prokomentariše njeno usvajanje u parlamentu, tada ocijenio: „A gdje su Jasenovac, Jadovno, Velika..”

Predlog da se nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici donece i ova o Pivi i Velici, nije, kako to obrazlažu Demokrate „civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora“. To je, u stvari, novi krug podjele mrtvih i živih na naše i njihove. Da se započne rat rezolucijama. Istovremeno, ispod svega nazire se pokušaj prekrajanja istorije i odnosa prema četničkom pokretu. Mitropolit Joanikije nedavno je izjavio da se nada da se nazire kraj „crvenoj komunističkoj aždaji“.

Većina partija nije se još izjasnila o tome hoće li glasati za Predlog rezolucije. Podršku su najavile manje partije vladajuće većine: PzP i Prava Crna Gora. Demokratski front je kazao da će se oni o tome izjasniti tek kada se okonča politčka kriza.

Jedan od lidera DF-a Milan Knežević saopštio je da je prijedlog Demokrata zakašnjela inicijativa „koja sadrži elemente pokajništva zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici“.

Iz Stranke pravde i pomirenja, koja je u koaliciji sa URA, pozvali su Demokrate da u prijedlog uvrste i zločine nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Lider Prave Crne Gore Marko Milačić je najavio da će uskoro podnijeti Skupštini prijedlog rezolucije o osudi zločina prema Srbima na području Bratunca i Podrinja od 1992. do 1995.

Godinu dana nakon avgustovskih izbora jasno je da nova vlast nije uradila obećano. Ne samo da se dublje potonulo u podjele, nego se nije uradilo mnogo ni na oslobađanju institucija. One u koje se ušlo, osvojile su nove partijske vojske. One netaknute možda takve i ostanu.

Još ćemo, po svemu sudeći, dugo čekati na tužilaštvo koje će, recimo, ispitati skorašnju izjavu Vilijama Montgomerija, bivšeg ambasadora SAD u Srbiji i Crnoj Gori. Montgomeri je rekao u intervjuu za hrvatski Večernji list, objaljenom u nedjelju, da je Zapad, uključujući i Italiju, tokom „Miloševićevih godina” počeo dopuštati masovnim krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Naglasio je da su svi znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću trebao protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Tako se začelo stvranje države mafije. Nova vlast je imala šansu da pokrene promjene. Umjesto toga svojski se potrudila da uruši samu sebe. To joj ide od ruke.

 

Šta je srpski svet Aleksandra Vulina

Nakon izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina da je zadatak nove generacije političara stvaranje srpskog sveta, uslijedile su brojne reakcije u regionu.

Ministrica spoljnih poslova Bih Bisera Turković javno je zatražila od  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se ogradi od ovakve vrste izjava.

„Ukoliko to ne učini, to će samo potvrditi da je njegova i zvanična politika Srbije rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja ima za cilj pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Srbiji. Vulinova izjava kojom je decidno rekao da ujedinjenje Srba znači jedinstvenu državu, flagrantno je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, destabiliziranje cijele regije Zapadnog Balkana i zloslutna prijetnja građanima Bosne i Herecegovine koji su se prije 26 godina branili od agresije i genocida”, kazala je Turković.

Po njenom mišljenju retorika Aleksandra Vulina čini potpuno besmislenim izjave srbijanskog predsjednika u kojima tvrdi da Srbija želi mir i dobrosusjedske odnose sa Bosnom I Hercegovinom.

Reagovali su i intelektualci iz regiona. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da su opasne Vulinove poruke. „Ovako otvoreno izvikivanje ratne politike okrenuto prema svim susedima ujedno je i testiranje dokle se može ići u datim međunarodnim okolnostima”, smatra Biserko.

Sociolog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo, kratko je, povodom Vulinovog istupa, napisao: „U moje vrijeme to se zvalo zvalo Velika Srbija”.

Politički analitičar Agon Maljići u razgovoru za RSE je ocijenio da Vulin već duže artikuliše na direktniji način ono što je, zapravo, stav Aleksandra Vučića.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo