Povežite se sa nama

FOKUS

PREDSJEDNIK MEĐU ZDRAVSTVENIM RADNICIMA: Najbolji ste, najjeftiniji

Objavljeno prije

na

Jedan tužilac košta nas koliko četiri ljekara specijalista. Ako je specijalni, može da  vrijedi i koliko osam ljekara specijalista. Nije u pravu premijer, para za povišice u zdravstvu ima, ali one idu na raskošan život čuvara režima

 

Širom svijeta zdravstveni radnici pozdravljaju se aplauzima, zbog izuzetnog požrtvovanja i teške borbe sa korona virusom. U Crnoj Gori, malko je drugačije. Nikšićka bolnica, protekle sedmice: predsjednik Crne Gore Milo Đukanović stoji kraj milionski vrijednog mercedesa, čuvenog „majbaha”, a plješće mu desetak zdravstvenih radnika, koji mjesecima brane Crnu Goru od korone bez adekvatne medicinske zaštitne opreme, i sa platama s kojima majbah ne bi mogli da kupe ni kad ne bi jeli ni pili do kraja života. Umjesto da on plješće njiima. Zbog plata koje su po nekoliko puta manje od ministarskih i poslaničkih. Zbog uslova u kojima rade. Zbog toga što još nijesu napustili zemlju kao hiljade njihovih kolega.

Đukanović je čašćen aplauzom, iako je samo koji dan ranije, zahvaljujući glasovima njegove Demokratske partije socijalista (DPS), odbijen predlog opozicije da se povećaju plate zdravstvenim radnicima. Što im vlast obećava još od prije korone.

Premijer Duško Marković najavio je još prošle godine da Vlada razmatra „ne simbolično, već suštinsko povećanje zarada za zaposlene u zdravstvu”. Najavio je da će se to desiti već ove godine. No, od povišica nema ništa, iako nam je korona pokazala koliko vrijede ljekari i dobar zdravstveni sistem. Prema podacima Monstata prosječna zarada u zdravstvu iznosi – 559 eura.

Marković, upitan šta će Vlada uraditi kako bi povećala plate ljekarima, prošle godine je kazao: „To nije pitanje volje Vlade već realnog finansijskog okvira kojeg ne smijemo da ugrozimo ne samo zbog visine zarada već održivosti javnih finansija od kojih zavisi razvoj države”.

Navodno, finansijski sitem ni ove godine ne može da izdrži „suštinsko povećanje zarada” zdravstvenim radnicima. Premijer i Vlada su se poslužili malim trikom, kako bi u doba korone zamaskirali razlike između ljekarskih plata i plata ministara, poslanika, tužilaca, sudija. Svi oni imaju po nekoliko puta veće zarade od doktora specijalista. Nedavnom odlukom Vlade, zdravstveni radnici su dobili povećanje od 15 posto na martovsku platu, a paralelno premijer je najavio smanjenje plata funkcionerima u javnoj administraciji za 50 odsto za maj i jun.

Da li je dovoljno smanjiti funkcionerima plate dva mjeseca, i da li zaista nema novca u budžetu za „suštinsko” povećanje zarada ljekarima i prosvjetnim radnicima? Sudeći prema podacima o zaradama u ministarstvima, sekretarijatima, direktoratima, parlamentu, tužilaštvu, pravosuđu, novca ipak ima. Samo se ne raspodjeljuje kako treba. Ministri, direktori direktorata, državni sekretari, tužioci mjesečno dobijaju po tri, četiri hiljade eura, ne računajući kartice za gorivo, besplatnu hranu, putovanja, dnevnice i ostale privilegije. Ukoliko im i supružnici, što nije rijetko, rade na sličnim poslovima, kućni budžet, ovog nemalog broja zaposlenih na budžetu, dostiže i do osam hiljada eura mjesečno, ne računajući dodatne privilegije. Ljekari specijalisti o tome samo mogu da sanjaju.

„Meni kao specijalisti osnovna zarada sa deset godina radnog staža je 690 eura, i to nakon povećanja od 12 posto na martovsku platu”, kaže za Monitor Milena Popović Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine, inače epidemiološkinja. Ona objašnjava da će ljekar specijalista sa četiri dežurstva, koliko je maksimum,  i 20 godina radnog staža, dobiti oko – 1.100 eura. „Važno je napomenuti da nemaju svi mogućnost dežurstava. U primarnoj ih nema, u bolnicama ne dežuraju svi. Institut za javno zdravlje ih nema. Zato mi i tražimo da se govori o osnovnim zaradama”, kaže ona.

Specijalni tužilac Milivoje Katnić uspio je u jednom mjesecu prošle godine da sa dežurstvima platu nabudži na cijelih – 9. 657 eura! U ovaj iznos ne ulaze gorivo, dnevnice, prezentacije i slično. Da li zaista Katnić vrijedi koliko osam ljekara specijalista? Problem je upravo u tome što ovdašnjim vlastima vrijedi. Prva Familija može da bude mirna. Uzalud afere, majbasi, milonski satovi, banke, vile. Onih koji se zalažu za to da sudijama, tužiocima i funkcionerima u pravosuđu plate budu i do nekoliko puta veće nego ljekarima, to objašnjavaju tvrdnjom da je to važno zbog autonomije pravosuđa. Praksa je, međutim, pokazala da je sa visokim zaradama, stanovima i stambenim kreditima koje im je poklonila vlast, pravosuđe tonulo u sve dublju političku kontrolu. Čuvari vlasti i sistema nepravde koji je kreirala, postali su upravo oni najplaćeniji u tužilaštvu i sudstvu.

Katnićeva plata, prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije,  iznosi  od 2.200 do 2.800 eura. Katnić, za razliku od većine tužilaca i funkcionera u pravosuđu nije član brojnih tijela. Članstvo u njima  osnovnu platu povećava za još koju hiljadu eura. Valjda zato Katnić –  dežura. No, treba imati u vidu i da oni u tužilaštvu koji Agenciji za sprečavanje korupcije prijavljuju svoje zarade u raznoraznim tijelima, možda ne prijavljuju dežurstva.

Uzmimo za primjer vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.  Njegova osnovna plata je tu kao i Katnićeva  – oko 2.600 eura. Stanković je, međutim, član Tužilačkog savjeta, Komisije za ocjenjivanje, Savjeta za vladavinu prava, Komisije za polaganje pravosudnog ispita. Mjesečno on, zahvaljujući tome, prihoduje u prosjeku oko 3.500 eura. Bez dežurstava, dnevnica, goriva, telefona i ostalog. Praktično, platu ne troši na osnovne potrepštine. Plus što ne mora ni da brine o krovu nad glavom. On i supruga, poslanica Draginja Vuksanović Stanković, prihoduju skupa oko 5.500 eura. Samo osnovne zarade. Posjeduju ukupno, prema zvaničnim podacima – četiri stana. Ipak, Vlada je za Stankovića izdvojila 28 hiljada eura stambenog kredita, po povoljnim uslovima. Kao da je beskućnih. Rata, cijelih – 70 eura. Prama  obveznika, tužilac je pomognut i pored činjenice što mimo svega ima oko 55.000 eura ušteđevine.

I specijalni tužilac Saša Čađenović od plate koja iznosi 2.506 eura, ne računajući dodatke koje ne prijavljuje, izdvaja cijelih 78 eura za stambeni kredit. Tako redom. Isto je i u sudstvu. Predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković dobio je u februaru prošle godine stan od 92 kvadrata od Vlade, iako u njegovom imovinskom kartonu stoji da ima kuću od 110 i stan od 52 kvadrata. Plata mu je oko 2.500 eura. Ustavni sud poznat je kao jedna od brana ove vlasti.

Prema prošlogodišnjim podacima Samostalnog sindikata zdravstva, trećina medicinskih radnika u Crnoj Gori, njih oko 3.000, nema riješeno stambeno pitanje zbog toga što se godinama za izgradnju stambenih jedinica nije izdvajalo dovoljno novca.

Šampionka u zaradama i kvadratima je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. Njena osnovna plata iznosi 2.800 eura. Dodatno mjesečno zarađuje u prosjeku još oko 1.100 eura u raznoraznim tijelima i komisijama. Dakle, oko 4.000 eura samo na plate i naknade. Bez dodataka i drugih privilegija. Vlada joj je uz sve, tri puta rješavala stambeno pitanje.

Nije vlast široke ruke samo za vrh pravosuđa. I nižerangirani tužioci i sudije prihoduju više hiljada mjesečno i uživaju u dodacima. Primjera radi,  Mirko Bulatović, rukovodilac Višeg tužilaštva u Bijelom Polju, ima platu od 1.737 eura. Od Fudbalskog saveza dobija dodatnih 187 eura, dakle mjesečno oko 2.000 eura. I nije tako puno, rekao bi neko. Ali platu svakako ne troši na gorivo. Bulatović je, recimo, prema putnim nalozima dostupnim na sajtu tužilaštva, u maju 2018. zadužio službeni mercedes na sedam dana  – iz nigdje u nigdje. Gdje je bio, ne piše. Samo da je prešao 240 km. Zgodno, sam je sebi potpisao putni nalog. Nije jedini.

Ljekar specijalista kog smo pitali ko mu plaća gorivo kad putuje službeno, odgovara smijući se kao da sluša vic. „ Ja, ko bi drugi“.

Njegov nadležni ministar Kenan Hrapović uspio je prije koju godinu, o trošku budžeta, da pređe preko 12.000 kilometara. Kao da je obilazio planetu. Hrapovićeva plata je, treba imati razumijevanja, prosječna ministarska – oko 1600 eura. Plus dodatnih 380 eura za članstvo u Savjetu za privatizaciju.

To je ono što kaže imovinski karton. Praksa pokazuje da ministar u crnogorskoj Vladi mjesečno u prosjeku izađe oko – 4.000 eura. Uz osnovnu platu ide varijabila od 40 posto, što je 640 eura tokom deset mjeseci u godini. Prekovremeni rad – još 441 euro. Gorivo – dodatnih 500 eura. Uz to iće i piće bez ograničenja i ostale ministarske blagodeti. Dnevnice da ne brojimo.

Posebna kategorija su raznorazni državni sekretari, pomoćnici ministara, direktori direktorata i ostali anonimusi koji imaju plate skoro kao ministarske, ili tužilačke. Uz sve, ne razvlače ih po novinama, kao tužioce i ministre, i gotovo su nepoznati javnosti. Oni su tihi pouzdani stub režima.

Za lustraciju. Kad ukucate u pretragu ime Goran Jovetić, ne izađe ni jedna vijest. Jovetić je državni sekretar u Ministarstvu javne uprave. Njegova plata je 1.321,64 eura plus dodatnih 751 eura prihoda po osnovu članstva u raznoraznim tijelima. Uz naknadu za autorska prava dobija dodatnih 370 eura mjesečno, dakle, ukupno – 2.442 eura. Jovetić je izgleda i zaslužni umni radnik, a niko ga i dalje ne zna. Naknade za članstvo u tijelima ne dobija u jednakim mjesečnim anuitetima, tako da nekada može mjesečno preći i četiri hiljade eura. Naravno, tu se ne računaju svi oni dodaci, poput varijabila, goriva, dnevnica i ostalog.

Jovetić je rođen pod srećnom zvijezdom, pa mu i supruga Jelena radi u Ministarstvu finansija. Njena osnovna plata je 1.025 eura. Dodatno, prema kartonu, tokom prošle godine mjesečno je prihodovala oko 828 eura iz državnog budžeta, niko ne zna po kom osnovu. To ne navodi u kartonu. Dakle, ukupno oko 1.900 eura. Jovetići, ko god da su, prihoduju mjesečno makar kao i Stankovići. Plus što smo ih pomogli sa 40.000 eura kredita koji otplaćuju – 40 eura mjesečno!

Oni su samo prmijer. Ništa posebno. Da je ova kategorija državne administracije dobro zbrinuta pokazuje i podatak da poneko uz ostale zgode upiše u imovinski karton – jahtu. Poput direktora Direktorata za socijalnu zaštitu Gorana Kuševije. Nije dao uvid u bankovni račun. A, da, dobio je od Vlade 18.000 eura stambenog kredita. Iako ima stan od oko 90 kvadrata. Osnov sticanja – ostalo. Rata stambenog kredita  – 73 eura. Doduše, njega bar poznajemo. On je onaj koji je uvijek tu da opravda Vladu i socijalne ustanove kad se ogriješe o socijalno ugrožene kategorije.

Međutim, malo ko zna ko je Zdenka Radulović. Plata joj je 3.900 eura. Ona je „ministar savjetnik“ u ambasadi Crne Gore u Parizu. I supruga Vladimira Radulovića, doskorašnjeg ambasadora Crne Gore u Belgiji, sada državnog sekratara u Ministarstvu vanjskih poslova. Radulovićeva osnovna plata sada je 1.400 eura. Osnovna. Dok je suprug bio u Belgiji, ukupno su samo od plata prihodovali oko 8.000 eura.

Državni sekretari su izreda i članovi Državne izborne komisije. Tako,  generalna sekretarka Vlade  Nataša Pešić ima platu od 1.390 eura, plus nadoknadu iz Državne izborne komisije, koja nekada bude 300, a nekih mjeseci i 1.300 eura. I još dodatnih 460 eura za članstvo u Komsiiji za polaganje stručnog ispita.

Ni poslanici ne zaostaju.  Plata poslanika DPS Branka Čavora je – 1.800 eura. Plus mjesečna naknada za zakup stana od 330 eura. I varijabila svaki drugi mjesec 200 eura. To je oko 2.300 eura bez skupštinskog restorana, goriva, putovanja i dnevnica… Nakupi se.

Zanimljiv je i primjer poslanice vladajuće partije, bivše gradonačelnice Kotora Marije Ćatović. Ona i suprug su moguće najbogatiji penzioneri u Crnoj Gori. Ćatovićeva prima 2.000 eura skupštinske plate, i dodatno – 1.300 eura penzije. Suprug ima penziju od oko 1.000 eura. Dakle, 4.000 eura, bez privilegija.

Tvorci službenih verzija lažu. Para ima. Naših. Za one koji čuvaju režim.  Milena Samardžić napominje da nijesu ljekari ti koji su tapšali Đukanoviću u Nikšiću, nego medicinske sestre. Logično. Režim čuvaju oni najbogatiji, koji se plaše da izgube povlastice, i oni najsiromašniji koji se plaše da izgube ono što im omogućava da jedva održe goli život. Zato tapšu.

Pravili smo poređenje između ljekara i opsluživača režima. Stanje u prosvjeti je još gore. Oni zaslužuju posebnu priču.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

FOKUS

U SURET NOVOJ VLADI: Mnogo želja a malo fotelja 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partije mandataru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u Vladi. I to bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati. I bez pomoćničkih, sekretarskih i direktorskih mjesta čiji se broj mjeri stotinama

 

Nakon što mu je predsjednik države, prošle nedjelje, i zvanično povjerio mandat za sastav vlade, Zdravko Krivokapić počinje konsultacije sa partijama članicama (tri) pobjedničke koalicije. Prethodno su mandataru, iz koalicije Za budućnost Crne Gore koju je, kao nosilac liste, predvodio na minulim izborima, ponudili instant uputstvo o tome kako treba da uradi svoj posao.

Pokret za promjene očekuje da će resori biti podijeljeni proporcionalno partijskoj snazi u Skupštini, obznanio je Nebojša Medojević na portalu RTCG. „Pokret je svjestan svoje snage i svog učešća, i tražiće onoliko koliko mu pripada, ni manje ni više. I nećemo ucjenjivati niti uslovljavati bilo koga drugog konstituenta vlasti prilikom izbora svojih kadrova”, predstavio je Medojević partijska očekivanja. Pa pojasnio: „Mi ne uslovljavamo ničija kadrovska rješenja i nećemo dozvoliti da bilo koja partija uslovljava koga će PZP predložiti za svoj resor”.

Medojević, očito, naglas govori ono čemu se nadaju svi lideri Demokratskog fronta, nakon izbora planski podijeljenog na dva poslanička kluba, u NATO suvereniste (PzP) i prosrpske rusofile (NOVA i DNP). Zamisao je vlada-konfederacija u kojoj bi se partije samostalno bavile svojim resorima. Nakon što osvojena ministarstva popune partijskim funkcionerima i lojalnim članstvom. Za razliku od Medojevića, Andrija Mandić i Milan Knežević o svojim ambicijama ne pišu na društvenim mrežama nego ištu tamo odakle im se, računaju, može i dati – u Predsjedništvu Republike Srbije i Patrijaršiji SPC.

U jednom od medija koji su (još) bliski budućim vlastima pojavio se i precizan popis resora za koje su, navodno, zainteresovane partije koje u parlamentu imaju većinu od 41 poslanika. Sve te partije su, izgleda, krenule od ideje da će buduća vlada – poput sadašnje koju predvodi DPS – imati 18 ministarskih pozicija, mada je u aktuelnoj vladi jedno ministarstvo bez portfelja.

Prema pisanju Dana, od 18 ministarskih mjesta u budućoj vladi NOVA i DNP očekuju (ili nude) 10 a Demokratska Crna Gora sedam (i jedni i drugi tu računaju i jednog ministra-potpredsjednika vlade). URA računa na pet a SNP i PzP na po četiri ministarska mjesta i, dodatno, jednog potpredsjednika vlade. Svima. Sve skupa, partije premijeru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u vladi. Bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati o njihovom učešću i izvršnoj vlasti. I bez pomoćničkih, sekretarskih (sekretarijati), direktorskih (direktorati, javna i državna preduzeća) mjesta čiji se broj mjeri stotinama. A na koje sve ove i neke nepomenute, manje, partije i te kako računaju u budućoj podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BITKA ZA KONTROLU BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI: Ko će biti stvarna vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji nekih 15-ak političkih pozicija, uglavnom u vladi, koje treba preuzeti kako bi se upravljalo sistemom bezbjednosti. Obraćanje anonimnih sindikalaca UP, ali i prijeteće poruke koje su Dritanu Abazoviću stigle iz kavačkog klana pokazuju da postoje i oni koji će se potruditi da uspore, ili zaustave, taj posao

 

Da su Veselin Veljović, Duško Marković i Mevludin Nuhodžić (akteri su navedeni po trenutnom društvenom značaju) uspjeli u naumu da Dan unutrašnjih poslova, 2. oktobar, obilježe u tajnosti, na radnom ručku sa probranim saradnicima, mi bismo i dalje pokušavali da pogodimo ko je među liderima partija članica nove parlamentarne većine najveći ekspert za pitanja bezbjednosti. Javne i tajne. I budući koordinator tog sektora u vladi Zdravka Krivokapića. Ili direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Ovako smo dobili preču temu.

﮼Želim da vas informišem da se ne radi o sastanku, radi se o radno-svečarskom koktelu koji smo upriličili povodom Dana unutrašnjih poslova“, pravdao je nenajavljeni skup direktor Uprave policije (UP) pred kamerama ekipe TV Vijesti, neposredno nakon što su ih obezbjeđenje i vlasnik restorana istjerali ne samo iz dvorišta, nego i sa njihovog dijela ulice u podgoričkom naselju Zagorič.  Pred neke izbore prije koju godinu – jednako iskren, Veljović objašnjava kako  je policijskim starješinama sa sjevera besjedio o prednostima evroatlantskih integracija. Taman posla da je neko pominjao agitaciju i sigurne glasove za DPS, skoro se uvrijedio naučni radnik i dugogodišnji direktor UP nakon što je, i tada, zatečen u aktivnostima sa kojima nije bila upoznata  javnost. Baš kao ni resorni ministar (nije bio član DPS).

Veljović je protekle sedmice, prema saznanjima TV Vijesti, od okupljenih zatražio da ostanu odani državi koja ih hrani. I da ga, tako odani, obavještavaju o svemu što se dešava u resoru, bez obzira na njegov očekivani odlazak sa čela UP. Odlazeći direktor je, dakle, od svojih saradnika zatražio da postanu potkazivači sopstvene službe.

﮼Prema svima onima koji i nakon tranzicije zadrže lojalnost prema odlazećim vlastima, ili se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti protiv državnih organa i postanu doušnici unutar bezbjednosnih struktura, postupiće se po zakonu“, napisao je potom Srećko Crnogorac, univerzitetski profesor i glavni savjetnik Zdravka Krivokapića. U tom obraćanju stoji još jedna rečenica: „Zavisno od težine djela koje počine, trajan gubitak službe najmanja je zakonska sankcija koju mogu očekivati”.

Prijetnja potencijalnim doušnicima da će, ukoliko se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti, ostati bez posla nije prošla bez odjeka. Za to su se pobrinuli anonimni sastavljači saopštenja Sindikata Uprave policije. Nije zgorega dva puta pročitati to štivo. Posebno onaj dio koji bi se mogao razumjeti kao ozbiljno upozorenje, ako ne i otvorena prijetnja: „Na svaki pokušaj progona zaposlenih u policiji Sindikat UP će odgovoriti masovnim izlaskom na ulice i otkazivanjem poslušnosti bahatim pojedincima“. Nije prijatno kad od onih koji su, po opisu posla naoružani i osposobljeni za upotrebu sile, stignu najave otkazivanja poslušnosti. Tim prije što oni, već u sljedećem pasusu, pokažu dosta neobičnu percepciju stvarnosti.

„Crnogorska policija će uvijek poštovati slovo zakona i neće dozvoliti da se sa njom postupa na nečastan, nezakonit i sramotan način kako to zdušno najavljuje i obećava Crnogorac“, tvrde iz UP. Upravo suprotno, nije teško pokazati kako se godinama sa pripadnicima policije postupalo upravo na nečastan, nezakonit i sramotan način. Tako što su i tjerani, podsticani ili tolerisani da se prema građanima koji nijesu dijelili njihove simpatije prema odlazećim vlastima, ophode (nekažnjeno!) onako kako bi to radili – kriminalci. Kada ih ne bi bilo strah od zakona.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. oktobra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREVIRANJA U KOALICIJI ZA BUDUĆNOST CRNE GORE: Ko se kome moli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva, izgarajući na domoljubnom kursu,  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu nacionalnih prebrojavanja i podjela

 

Tinjalo je i ranije, a rasplamsalo se sredinom septembra, nakon što je nosilac koalicione liste Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Zdravko Krivokapić gostovao na sarajevskoj Face TV. Uslijedio je sastanak predstavnika nove parlamentarne većine i sveštenstva u Manastiru Ostrog sa koga su stigle informacije da su Andrija Mandić i Milan Knežević zahtijevali od budućeg mandatara da ljepše govori o vlastima u Srbiji, posebno o predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Oglasio se, potom, i predsjednik Srbije i tamo svemoćne Srpske narodne stranke (SNS). Vučić bješe navodno ljut zbog priče o njegovim „poslovnim varijantama“ sa predsjednikom DPS-a i Crne Gore Milom Đukanovićem. Pa je Krivokapiću poručio  kako govori neistine. I priprijetio nekim budućim susretom u Beogradu. „Siguran sam da će donijeti dokaze ili reći da je lagao. Pošto tih dokaza nema, moraće da prizna da je govorio neistine…“, kazao je  Vučić objašnjavajući novinarima kako on, zapravo, nikad nije sreo Krivokapića, Dritana Abazovića i Aleksu Bečića. Sjetio bi se.

Za njega su, kaže, važna srpska braća i prijatelji Mandić, Knežević i (Marko) Milačić. Slijedile su nove kritike na račun potpisnika Sporazuma triju koalicija sa većinom u Skupštini Crne Gore. ,,To što svi oni žele da pokažu kako su daleko od Srbije, da nisu beogradske filijale, mi sa tim nemamo problem“.

(Ne)očekivano, Vučićevim kritikama na račun Zdravka Krivokapića pridružio se Andrija Mandić.

„Da sam na mjestu Aleksandra Vučića, postupio bih isto. Takva izjava Krivokapića ne samo da nije tačna, već nanosi veliku štetu. Ako postoje neki dokazi, a očigledno ne postoje, dobro bi bilo da budu predstavljeni, a pošto ih nema, onda bi bilo pristojno da se Krivokapić izvini Vučiću i to je ono što bi bilo prirodno“, potvrđuje Mandić Vučićeve stavove. Baš kao što je to  radio i proljetos, nakon što je predsjednik Srbije tvrdio da se u Crnoj Gori ne rade PCR testovi na korona virus. Vučić se, podsjetimo, koji dan kasnije izvinio zbog izrečene neistine, Mandić i njegovi saradnici iz DF-a prećutali su svoje neznanje. Ili lošu namjeru.

Uglavnom, Mandić  se  uz konstataciju da su ljudi u DF-u mnogo ljuti zbog Krivokapićevih izjava (ovo je, ubrzo, potvrdio i Milan Knežević), osvrnuo se i na naredne korake unutar koalicije ZBCG: „Uskoro ćemo morati o svemu tome da razgovaramo sa njim (Krivokapićem – prim. Monitora), ali mora se znati da je on u politici tek pedesetak dana, da nema iskustva i da vjerovatno kada je to izgovarao nije razmislio o mogućim posljedicama“.

Pa vi sad recite kako Mandić, 81. kandidat na poslaničkoj listi koju je predvodio profesor Krivokapić nije gotovo roditeljski strog ali pravičan prema neiskusnijem kolegi. Koji je  u svojoj prvoj političkoj utakmici, nadigrao DPS i svoju ekipu doveo u poziciju da igra za vlast. Za razliku od Mandića koji ih je, duže od dvije decenije, vodio iz poraza u poraz.  I koji se i sada svojski trudi da poruši sve ono što Krivokapić, Bečić i Abazović pokušavaju izgraditi.

Nastavak priče se, uglavnom, račva u nekoliko međusobno povezanih rukavaca za koje još ne znamo da li će završiti u istom slivu.

Da vidimo, za početak, šta je to rekao Zdravko Krivokapić za Face TV.  To što mu zamjeraju  Vučić i njegovi megafoni iz Podgorice –  da su on i Đukanović poslovno uvezani kroz gradnju Beograda na vodi – nije. On nije pominjao poslovne veze dvaju predsjednika. Ali je izrekao nešto što je u ušima bivših radikala i sadašnjih narodnjaka odjeknulo kao još veći jeres.

Krivokapić je kazao  kako se Crnom Gorom ne može trgovati u paketu sa Kosovom, Republikom Srpskom ili nekom trećom teritorijom na Balkanu. Da  citiramo: „Trgovina državama – ja mislim da je to užasno. Zamjena ovog za ono, to je scenario koji Crna Gora neće dozvoliti bilo kome, makar se taj neko zvao i predsjednik Srbije, gospodin Vučić“.

Da nije to ključ problema? I jedan od razloga što Vučić trojci prebacuje  želju da pokažu „kako su daleko od Srbije“. Nakon što su usaglasili da neće povući priznanje Kosova, napustiti NATO (mada niko ne zna kako bi se to moglo izvesti) ili promijeniti državne simbole Crne Gore. Usput, za tako nešto ova koalicija, nema potrebnu većinu. I ono što je, izgleda, najteže palo novoproglašenom vođi srpskog sveta – Krivokapićeva odluka da, kao budući premijer, u prvu službenu posjetu ode u Berlin, a ne u Beograd.

Koliko je Vućić ljut zbog svega toga možemo vidjeti na naslovnim stranicama srpskih tabloida. Ali i prepoznati u ponašanju njegovih saradnika iz DF-a, koji više i ne kriju da je za njih i njihove partije Beograd centar svemira oko koga se Crna Gora mora okretati. Bespogovorno.

Stvar je otišla toliko daleko da su u Beograd morali i mitropolit MPC-a i episkop budimljansko-nikšićki, nezvanični pokrovitelji koalicije Za budućnost Crne Gore Amfilohije Radović i Joanikije Mićović. Tamo su se, saznaje Sputnjik a prenose tabloidi (isti oni koji su ranije pisali kako Abazović i Amfilohije ne daju Srbima u vladu) susreli sa Aleksandrom Vučićem „u vrlo srdačnoj atmosferi“. Madiji manje naklonjeni vlastima u Beogradu a više okrenuti profesionalnim standardima (nova.rs) o istom susretu javljaju: „Oni su razgovarali sa Vučićem i sa namerom da mu zatraže da se spuste tenzije između njih i predvodnika pobedničke koalicije u Crnoj Gori, te da utiče na njegove saradnike iz Demokratskog fronta da ne opstruišu dogovor“.

U to se, iz Podgorice, oglasio i treći koordinator DF-a, Nebojša Medojević. Da i on doprinese miniranju trojke koja pokušava sastaviti vladu bez čelnika DF-a. Nakon zaključka da njima i njihovim političkim principima tamo nije mjesto. Prvo je Medojević objasnio kako ne može prihvatiti da se vlada sastavlja u manastirima. Potom je otkrio tajnu – Zdravko Krivokapić je čovjek koga je na čelo liste ZBCG doveo, lično, Amfilohije. Da bi, u logičnom nizu, pozvao SPC da se vrati svom poslu (vjeri i molitvi). A da vođenje politike prepusti političarima. Ako nijeste razumjeli, predsjednik Pokreta bi rado Krivokapića vratio na fakultet, nakon što je ovaj od vječitih gubitnika  napravio potencijalne pobjednike. Kako biva – odslužio je svoje.

U DF-u računaju da bi pobjedom  rukovali  bolje od bilo koga drugoga. Šta ne znaju – pitaće u Beogradu. Šta ne budu imali – tražiće tamo. Šta im Vučić zatraži – daće.

Medojević se, istovremeno, žali  kako Dritan Abazović želi (njegovo) mjesto potpredsjednika vlade zaduženog za bezbjednost. „Odustao je od ekspertske vlade. Sad hoće sektor bezbjednosti!!! A inače su zeleno lijevi. Nikad nije imao dodira sa ovim sektorom“, piše Medojević u jednom od brojnih postova koje sa zadovoljstvom prenose mediji pod kontrolom odlazećih DPS vlasti.

Cinici bi sad Medojeviću postavili pitanje njegovog iskustva „sa sektorom“. Ili ideološke profilacije (nije valjda desno crni?)  Za javnost je, ipak, važnije da joj neko predoči motive borbe za ministarstva sile i službe bezbjednosti. Ponajprije: da li tu neko želi da nešto otkrije ili sakrije od javnosti?

Još nešto što čelnici DF-a i mediji sa njihovog platnog spiska serviraju kao neporecivu činjenicu. I ako ona to nije. Riječ je o tvrdnji da su na minulim izborima u Crnoj Gori pobijedili „Srbi koje predstavljaju lideri DF-a“. A matematika  kaže da bi oni, ponovo, izgubili da su se o tome pitali Mandić, Knežević, možda Medojević i njihovi mentori iz Beograda.

Nakon što su PzP i SNP formirali svoje klubove u Skupštini, poslanički klub DF-a, koji okuplja profesionalne Srbe, može da broji 15-ak poslanika. Zavisno od toga računamo li tu nosioca liste Krivokarpića (i onoga ko će ga zamijeniti kad sastavi vladu) Marka Milačića, dr Vladimira Dobričanina, Maksima Vučinića… koji su na listu ZBCG došli iz partija koje nijesu članice DF-a (Prava CG, Ujedinjena CG, Radnička partija). To je, otprilike, petina parlamenta. Sa Medojevićevim Pokretom – četvrtina (pod uslovom da, recimo, profesor Branko Radulović nema ništa protiv politike nacionalnog prebrojavana i svrstavanja).

Nedovoljno za pobjedu. Da nije bilo Krivokapića, Bečića i Abazovića koji su shvatili da DPS svoju kleptokratiju temelji na stalnom podstrekavanju  nacionalnih podjela.

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu. Dokazujući kako su neki glasači, jednakiji od drugih. Nacija im daje. Vjera. I Beograd. Da li je glupost, da li je zla namjera? U svakom slučaju je štetno po interese građana Crne Gore.

Na sve to, mandatar i dalje svira svoju. Pa u kolumni koju čitamo u današnjim (četvrtak) Vijestima piše: „Najvažniji izazov u ovom trenutku se zove ekonomija. Partizane i četnike, bjelaše i zelenaše trebamo ostaviti da se tjeraju po šumama istorije“.  On bi, izgleda, da nas naćera da radimo!? Izvinjenje!

 

Moda po Batu i Bećiru

Marko – Bato Carević je, po povratku na funkciju prvog čovjeka Budve pozvao  pravoslavne sveštenike da okade zgradu Skupštine opštine. Ne zna se da li je o istom trošku blagoslovljeno i zemljište na Krimovici koje je Carević uzurpirao prije šest godina (oko 500.000 kvadratnih metara), ali je taj postupak pokazao kako na uticajnim mjestima, unutar novouspostavljene većine, postoje ljudi koji na vrlo problematičan način doživljavaju svoja prava i tuđe slobode.

Ne može biti sporno da je samovoljno prisvajanje javnog prostora u ime neke nacionalne ili vjerske grupe u suprotnosti sa svim pisanim i nepisanim pravilima u bilo kojoj višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici kakva je Crna Gora. I to bi moralo biti jasno i uzurpatoru poljoprivrednog zemljišta.

U redu je što su stigle osude i ograde URA-e i Demokrata zbog ovog postupka Carevića. Ali, one nisu dovoljne. Veselo cerekanje koje stiže iz DF-a, računajući tu i navodno građanski i proevropski Pokret za promjene, loš je znak.

Nije tu kraj postupcima koje neki objašnjavaju ličnom frustracijom a drugi mržnjom pretočenom u politički stav.

Nakon Zdravka Krivokapića, kroz toplog zeca srpskih šovinista proguran je i njegov savjetnik Srećko Crnogorac, pošto je izjavio kako su Đukanović i Vućić „dva kraka iste hobotnice“. Ne precizirajući o kakvoj je hobotnici riječ (Miloševićevoj, hibridnoj, tajkunskoj, privatizacionoj ili nekoj petoj).

Možda Bećir Vuković, predsednik Društa srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine nije bio najglasniji u odbrani vođe, ali je dao najprecizniju sliku onoga kako on i njemu slični vide budućnost Crne Gore i Crnogoraca:  „Na jednoj podzemnoj stanici shvatili smo da građanizam olako može da zameni komunizam“, jada se Vuković.

Tu ide lekcija vaskolikom srpstvu. „Ali, mene čudite vi, vi koji se tome čudite, da možete biti iznenađeni ikakvim lažima bilo kojeg Crnogorca o predsedniku Srbije“, besjedi književnik. A onda zaključuje: ,,Ima nešto i nesrećno u pojmovnom smislu Srećko Crnogorac. Ovaj oksfordski oksimoron bio je u funkciji sve do 30. avgusta 2020. Od tada, od tog kamena, od tog bedema, Crnogorac je sve više i više – demode, pa makar taj Crnogorac, igrom slučaja, nosio i ime Srećko“. Eto, tako.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo