Povežite se sa nama

FOKUS

PREDSJEDNIK MEĐU ZDRAVSTVENIM RADNICIMA: Najbolji ste, najjeftiniji

Objavljeno prije

na

Jedan tužilac košta nas koliko četiri ljekara specijalista. Ako je specijalni, može da  vrijedi i koliko osam ljekara specijalista. Nije u pravu premijer, para za povišice u zdravstvu ima, ali one idu na raskošan život čuvara režima

 

Širom svijeta zdravstveni radnici pozdravljaju se aplauzima, zbog izuzetnog požrtvovanja i teške borbe sa korona virusom. U Crnoj Gori, malko je drugačije. Nikšićka bolnica, protekle sedmice: predsjednik Crne Gore Milo Đukanović stoji kraj milionski vrijednog mercedesa, čuvenog „majbaha”, a plješće mu desetak zdravstvenih radnika, koji mjesecima brane Crnu Goru od korone bez adekvatne medicinske zaštitne opreme, i sa platama s kojima majbah ne bi mogli da kupe ni kad ne bi jeli ni pili do kraja života. Umjesto da on plješće njiima. Zbog plata koje su po nekoliko puta manje od ministarskih i poslaničkih. Zbog uslova u kojima rade. Zbog toga što još nijesu napustili zemlju kao hiljade njihovih kolega.

Đukanović je čašćen aplauzom, iako je samo koji dan ranije, zahvaljujući glasovima njegove Demokratske partije socijalista (DPS), odbijen predlog opozicije da se povećaju plate zdravstvenim radnicima. Što im vlast obećava još od prije korone.

Premijer Duško Marković najavio je još prošle godine da Vlada razmatra „ne simbolično, već suštinsko povećanje zarada za zaposlene u zdravstvu”. Najavio je da će se to desiti već ove godine. No, od povišica nema ništa, iako nam je korona pokazala koliko vrijede ljekari i dobar zdravstveni sistem. Prema podacima Monstata prosječna zarada u zdravstvu iznosi – 559 eura.

Marković, upitan šta će Vlada uraditi kako bi povećala plate ljekarima, prošle godine je kazao: „To nije pitanje volje Vlade već realnog finansijskog okvira kojeg ne smijemo da ugrozimo ne samo zbog visine zarada već održivosti javnih finansija od kojih zavisi razvoj države”.

Navodno, finansijski sitem ni ove godine ne može da izdrži „suštinsko povećanje zarada” zdravstvenim radnicima. Premijer i Vlada su se poslužili malim trikom, kako bi u doba korone zamaskirali razlike između ljekarskih plata i plata ministara, poslanika, tužilaca, sudija. Svi oni imaju po nekoliko puta veće zarade od doktora specijalista. Nedavnom odlukom Vlade, zdravstveni radnici su dobili povećanje od 15 posto na martovsku platu, a paralelno premijer je najavio smanjenje plata funkcionerima u javnoj administraciji za 50 odsto za maj i jun.

Da li je dovoljno smanjiti funkcionerima plate dva mjeseca, i da li zaista nema novca u budžetu za „suštinsko” povećanje zarada ljekarima i prosvjetnim radnicima? Sudeći prema podacima o zaradama u ministarstvima, sekretarijatima, direktoratima, parlamentu, tužilaštvu, pravosuđu, novca ipak ima. Samo se ne raspodjeljuje kako treba. Ministri, direktori direktorata, državni sekretari, tužioci mjesečno dobijaju po tri, četiri hiljade eura, ne računajući kartice za gorivo, besplatnu hranu, putovanja, dnevnice i ostale privilegije. Ukoliko im i supružnici, što nije rijetko, rade na sličnim poslovima, kućni budžet, ovog nemalog broja zaposlenih na budžetu, dostiže i do osam hiljada eura mjesečno, ne računajući dodatne privilegije. Ljekari specijalisti o tome samo mogu da sanjaju.

„Meni kao specijalisti osnovna zarada sa deset godina radnog staža je 690 eura, i to nakon povećanja od 12 posto na martovsku platu”, kaže za Monitor Milena Popović Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine, inače epidemiološkinja. Ona objašnjava da će ljekar specijalista sa četiri dežurstva, koliko je maksimum,  i 20 godina radnog staža, dobiti oko – 1.100 eura. „Važno je napomenuti da nemaju svi mogućnost dežurstava. U primarnoj ih nema, u bolnicama ne dežuraju svi. Institut za javno zdravlje ih nema. Zato mi i tražimo da se govori o osnovnim zaradama”, kaže ona.

Specijalni tužilac Milivoje Katnić uspio je u jednom mjesecu prošle godine da sa dežurstvima platu nabudži na cijelih – 9. 657 eura! U ovaj iznos ne ulaze gorivo, dnevnice, prezentacije i slično. Da li zaista Katnić vrijedi koliko osam ljekara specijalista? Problem je upravo u tome što ovdašnjim vlastima vrijedi. Prva Familija može da bude mirna. Uzalud afere, majbasi, milonski satovi, banke, vile. Onih koji se zalažu za to da sudijama, tužiocima i funkcionerima u pravosuđu plate budu i do nekoliko puta veće nego ljekarima, to objašnjavaju tvrdnjom da je to važno zbog autonomije pravosuđa. Praksa je, međutim, pokazala da je sa visokim zaradama, stanovima i stambenim kreditima koje im je poklonila vlast, pravosuđe tonulo u sve dublju političku kontrolu. Čuvari vlasti i sistema nepravde koji je kreirala, postali su upravo oni najplaćeniji u tužilaštvu i sudstvu.

Katnićeva plata, prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije,  iznosi  od 2.200 do 2.800 eura. Katnić, za razliku od većine tužilaca i funkcionera u pravosuđu nije član brojnih tijela. Članstvo u njima  osnovnu platu povećava za još koju hiljadu eura. Valjda zato Katnić –  dežura. No, treba imati u vidu i da oni u tužilaštvu koji Agenciji za sprečavanje korupcije prijavljuju svoje zarade u raznoraznim tijelima, možda ne prijavljuju dežurstva.

Uzmimo za primjer vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića.  Njegova osnovna plata je tu kao i Katnićeva  – oko 2.600 eura. Stanković je, međutim, član Tužilačkog savjeta, Komisije za ocjenjivanje, Savjeta za vladavinu prava, Komisije za polaganje pravosudnog ispita. Mjesečno on, zahvaljujući tome, prihoduje u prosjeku oko 3.500 eura. Bez dežurstava, dnevnica, goriva, telefona i ostalog. Praktično, platu ne troši na osnovne potrepštine. Plus što ne mora ni da brine o krovu nad glavom. On i supruga, poslanica Draginja Vuksanović Stanković, prihoduju skupa oko 5.500 eura. Samo osnovne zarade. Posjeduju ukupno, prema zvaničnim podacima – četiri stana. Ipak, Vlada je za Stankovića izdvojila 28 hiljada eura stambenog kredita, po povoljnim uslovima. Kao da je beskućnih. Rata, cijelih – 70 eura. Prama  obveznika, tužilac je pomognut i pored činjenice što mimo svega ima oko 55.000 eura ušteđevine.

I specijalni tužilac Saša Čađenović od plate koja iznosi 2.506 eura, ne računajući dodatke koje ne prijavljuje, izdvaja cijelih 78 eura za stambeni kredit. Tako redom. Isto je i u sudstvu. Predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković dobio je u februaru prošle godine stan od 92 kvadrata od Vlade, iako u njegovom imovinskom kartonu stoji da ima kuću od 110 i stan od 52 kvadrata. Plata mu je oko 2.500 eura. Ustavni sud poznat je kao jedna od brana ove vlasti.

Prema prošlogodišnjim podacima Samostalnog sindikata zdravstva, trećina medicinskih radnika u Crnoj Gori, njih oko 3.000, nema riješeno stambeno pitanje zbog toga što se godinama za izgradnju stambenih jedinica nije izdvajalo dovoljno novca.

Šampionka u zaradama i kvadratima je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. Njena osnovna plata iznosi 2.800 eura. Dodatno mjesečno zarađuje u prosjeku još oko 1.100 eura u raznoraznim tijelima i komisijama. Dakle, oko 4.000 eura samo na plate i naknade. Bez dodataka i drugih privilegija. Vlada joj je uz sve, tri puta rješavala stambeno pitanje.

Nije vlast široke ruke samo za vrh pravosuđa. I nižerangirani tužioci i sudije prihoduju više hiljada mjesečno i uživaju u dodacima. Primjera radi,  Mirko Bulatović, rukovodilac Višeg tužilaštva u Bijelom Polju, ima platu od 1.737 eura. Od Fudbalskog saveza dobija dodatnih 187 eura, dakle mjesečno oko 2.000 eura. I nije tako puno, rekao bi neko. Ali platu svakako ne troši na gorivo. Bulatović je, recimo, prema putnim nalozima dostupnim na sajtu tužilaštva, u maju 2018. zadužio službeni mercedes na sedam dana  – iz nigdje u nigdje. Gdje je bio, ne piše. Samo da je prešao 240 km. Zgodno, sam je sebi potpisao putni nalog. Nije jedini.

Ljekar specijalista kog smo pitali ko mu plaća gorivo kad putuje službeno, odgovara smijući se kao da sluša vic. „ Ja, ko bi drugi“.

Njegov nadležni ministar Kenan Hrapović uspio je prije koju godinu, o trošku budžeta, da pređe preko 12.000 kilometara. Kao da je obilazio planetu. Hrapovićeva plata je, treba imati razumijevanja, prosječna ministarska – oko 1600 eura. Plus dodatnih 380 eura za članstvo u Savjetu za privatizaciju.

To je ono što kaže imovinski karton. Praksa pokazuje da ministar u crnogorskoj Vladi mjesečno u prosjeku izađe oko – 4.000 eura. Uz osnovnu platu ide varijabila od 40 posto, što je 640 eura tokom deset mjeseci u godini. Prekovremeni rad – još 441 euro. Gorivo – dodatnih 500 eura. Uz to iće i piće bez ograničenja i ostale ministarske blagodeti. Dnevnice da ne brojimo.

Posebna kategorija su raznorazni državni sekretari, pomoćnici ministara, direktori direktorata i ostali anonimusi koji imaju plate skoro kao ministarske, ili tužilačke. Uz sve, ne razvlače ih po novinama, kao tužioce i ministre, i gotovo su nepoznati javnosti. Oni su tihi pouzdani stub režima.

Za lustraciju. Kad ukucate u pretragu ime Goran Jovetić, ne izađe ni jedna vijest. Jovetić je državni sekretar u Ministarstvu javne uprave. Njegova plata je 1.321,64 eura plus dodatnih 751 eura prihoda po osnovu članstva u raznoraznim tijelima. Uz naknadu za autorska prava dobija dodatnih 370 eura mjesečno, dakle, ukupno – 2.442 eura. Jovetić je izgleda i zaslužni umni radnik, a niko ga i dalje ne zna. Naknade za članstvo u tijelima ne dobija u jednakim mjesečnim anuitetima, tako da nekada može mjesečno preći i četiri hiljade eura. Naravno, tu se ne računaju svi oni dodaci, poput varijabila, goriva, dnevnica i ostalog.

Jovetić je rođen pod srećnom zvijezdom, pa mu i supruga Jelena radi u Ministarstvu finansija. Njena osnovna plata je 1.025 eura. Dodatno, prema kartonu, tokom prošle godine mjesečno je prihodovala oko 828 eura iz državnog budžeta, niko ne zna po kom osnovu. To ne navodi u kartonu. Dakle, ukupno oko 1.900 eura. Jovetići, ko god da su, prihoduju mjesečno makar kao i Stankovići. Plus što smo ih pomogli sa 40.000 eura kredita koji otplaćuju – 40 eura mjesečno!

Oni su samo prmijer. Ništa posebno. Da je ova kategorija državne administracije dobro zbrinuta pokazuje i podatak da poneko uz ostale zgode upiše u imovinski karton – jahtu. Poput direktora Direktorata za socijalnu zaštitu Gorana Kuševije. Nije dao uvid u bankovni račun. A, da, dobio je od Vlade 18.000 eura stambenog kredita. Iako ima stan od oko 90 kvadrata. Osnov sticanja – ostalo. Rata stambenog kredita  – 73 eura. Doduše, njega bar poznajemo. On je onaj koji je uvijek tu da opravda Vladu i socijalne ustanove kad se ogriješe o socijalno ugrožene kategorije.

Međutim, malo ko zna ko je Zdenka Radulović. Plata joj je 3.900 eura. Ona je „ministar savjetnik“ u ambasadi Crne Gore u Parizu. I supruga Vladimira Radulovića, doskorašnjeg ambasadora Crne Gore u Belgiji, sada državnog sekratara u Ministarstvu vanjskih poslova. Radulovićeva osnovna plata sada je 1.400 eura. Osnovna. Dok je suprug bio u Belgiji, ukupno su samo od plata prihodovali oko 8.000 eura.

Državni sekretari su izreda i članovi Državne izborne komisije. Tako,  generalna sekretarka Vlade  Nataša Pešić ima platu od 1.390 eura, plus nadoknadu iz Državne izborne komisije, koja nekada bude 300, a nekih mjeseci i 1.300 eura. I još dodatnih 460 eura za članstvo u Komsiiji za polaganje stručnog ispita.

Ni poslanici ne zaostaju.  Plata poslanika DPS Branka Čavora je – 1.800 eura. Plus mjesečna naknada za zakup stana od 330 eura. I varijabila svaki drugi mjesec 200 eura. To je oko 2.300 eura bez skupštinskog restorana, goriva, putovanja i dnevnica… Nakupi se.

Zanimljiv je i primjer poslanice vladajuće partije, bivše gradonačelnice Kotora Marije Ćatović. Ona i suprug su moguće najbogatiji penzioneri u Crnoj Gori. Ćatovićeva prima 2.000 eura skupštinske plate, i dodatno – 1.300 eura penzije. Suprug ima penziju od oko 1.000 eura. Dakle, 4.000 eura, bez privilegija.

Tvorci službenih verzija lažu. Para ima. Naših. Za one koji čuvaju režim.  Milena Samardžić napominje da nijesu ljekari ti koji su tapšali Đukanoviću u Nikšiću, nego medicinske sestre. Logično. Režim čuvaju oni najbogatiji, koji se plaše da izgube povlastice, i oni najsiromašniji koji se plaše da izgube ono što im omogućava da jedva održe goli život. Zato tapšu.

Pravili smo poređenje između ljekara i opsluživača režima. Stanje u prosvjeti je još gore. Oni zaslužuju posebnu priču.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Zbog javnih optužbi da predvode šverc cigareta, u toku su sudski postupci koje su protiv bivšeg premijera Dritana Abazovića pokrenuli Mijajlović i Ubović, kao i Zoran Lazović nekadašnji visoki funckioner ANB, a kasnije visoki policijski funkcioner.

“Nakon što sam prije dvije godine naveo da se ljudi iz klana Grand (vlasnici Bemax-a i ostala ekipa) nalaze na vrhu kriminalne piramide u Crnoj Gori, postao sam svakodnevna meta njihove prljave kampanje i šaptačkih divizija koje finasiraju, ili su emotivno korumpirali navodnom brigom za državu. Kada im ni to nije pomoglo, krenuli su sa prijetnjama i aktivirali privatne tužbe i sudske procese koji su u toku. Danas je neke od njih konačno stigla ruka pravde, a vjerujem da će i ostali koji su se ogriješili o zakon imati sličnu sudbinu”, prokomentarisao je hapšenje Abazović. Ocijenio je i da je Grand  “po operativnim procjenama državu Crnu Goru oštetio za milijarde eura”.

U javnosti se kompanija Bemax od ranije dovodi sa takozvanim klanom Grand, jednim od interesnih klanova nastalih u vrijeme bivšeg režima. Kako je Monitor više puta pisao, Bemaxova moć je okosnica  klana Grand, koji se povezivao  sa Đukanovićevim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.  Klan nosi ime po nekadašnjem  podgoričkom lokalu Grand, koji je bio simbol bivšeg režima i ovog interesnog klana. U njemu su nerijetko viđani Roćen, Mijajlović i Ubović, kao  i drugi tadašnji visoki  funkcioneri  partije na vlasti, ali i visoki funkcioneri ANB. U tom su lokalu sklopljeni, pisali su mediji, i neki unosni državni poslovi. Na lokal je zatvoren nakon što je na njega bačena eksplozivna naprava još u jesen 2015. godine. U istom periodu, par mjeseci ranije i kasnije, dogodili su se bombaški napadi na imovinu tadašnjeg visokog funkcionera ANB Duška Golubovića, takođe povezivanog sa klanom Grand, što se tada tumačilo obračunima za moć na bezbjedonosnim službama i pravosuđem između dva interesna klana bivšeg režima. Zoran Lazović i Golubović javnosti su poznati i kao gosti  na svadbi Safeta Kalića, što se pravdalo navodno njihovim profesionalnim angažmanom.  Lazovićevo ime često se pominje u objavljenim skaj prepisakama, u komunikaciji njegovog sina Petra Lazovića, osumnjičenog za šverc narkotika, ali i za pripadnost kriminalnom kavačkom klanu.

Nasuprot Grandu, govorilo se o tzv Mojkovačkom klanu, povezivanim sa duvanskim poslovima i nekadašnjim šefom ANB i bivšim premijerom Duškom Markovićem, kao i sa bivšim šefom Uprave policije Veselinom Veljovićem, koji je  uhapšen prošlog ljeta po nalogu SDT, zbog zloupotrebe službenog položaja i stvaranja kriminalne organizacije. Tužilaštvo ga tereti da  je, između ostalog, povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete.

Zanimljivo je da je Duško Marković svojevremeno zbog komentara na portalu Vijesti tužio aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, koji je po nalogu SDT sproveo posljednja hapšenja klana Grand. Marković je teretio Šukovića za ugrožavanje bezbijednosti, dok je Šuković tada saopštio da mu se Marković i Veljović svete “zbog istraga koje je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije vodio u vezi sa navodnim švercom cigareta iz fabrike u Mojkovcu”.

Veljovićev dugogodišnji šef obezbjeđenja Milenko Rabrenović sada je međutim uhapšen kao dio klana Grand. Što se tiče ostalih uhapšenih, njihova imena nijesu mnogo pominjana u javnosti.

Prema registru kompanija Golub Vojinović i Dejan Jokić posjeduju polovinu kompanije DG group registrovane za trgovinu na veliko sa pićima.  Sjedište kompanije je u blizini sjedišta Bemaxa, u City kvartu u Podgorici. Osim ove kompanije, gradili su i apartmane i objekte. Vojinović i Jokić su, prema podacima Ministarstva planiranja u decembru 2021. prijavili gradnju objekta u Staroj Varoši  u Podgorici, dok je Jokić sa još jednim od vlasnika DG Group Sašom Pekićem investitor apartmana u Budvi. Imena Jokića i Pekića pominju se i u više ugovora sa Opštinom Budva dok je njom upravljao DPS. U tim ugoovorima oni preuzimaju dugovanja koje je opština imala prema trećim licima i kompanijama. U ime Opštine ugovore je potpisivao Srđa Popović.

U javnosti je pominjano i ime policajca Dragana Backovića koji je godinama bio na čelu  Granične policije u Nikšiću. U vrijeme kada je bio državni sekretar u MUP-u Rade Milošević je saopštio da posjeduje dokaze kako je Backović politički pritiskao zaposlene u toj stanici i pravio spiskove sa imenima članova porodica. Milošević je kasnije optužen za šverc cigareta.

Zoran Žuti Đukanović nikšićki je biznismen, blizak rođak Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika  i premijera države  i DPS-a. Zoran Đukanović je vlasnik kompanije Đukanović kompani, koja je registrovana za kockanje i klađenje. Prema podacima privrednih registara kompanija je od početka godine u bokadi.

Nikšićanin Mileta Simanić se vezuje za špeditersku kompaniju Knjaz. On je  ranije hapšen u akciji SDT i  SPO zbog šverca cigareta. SDT ga je tada teretilo da je dio kriminalne grupe koju je formirao Nikšićanin Ivan Mićković.

Specijalni tužilac Vladimir Novović zakucao je i na vrata Granda. Šta se još krije iza tih vrata, još je nepoznato.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo