PERISKOP
Prljavština

I u ovoj situaciji najveće razočaranje dolazi, od koga bi drugog, nego od političara. Ta skupina neodgovornih ljudi, diljem regiona, iskoristila je planetarnu pošast da sakuplja poene za opstanak na vlasti
Planetarna pošast smrtonosnog virusa ušla je u naše živote i prikovala nas sve odreda za kućna ognjišta. Trenutno nama vlada strah. Ali ljudska nada za koju vele da posljednja umire stalno je ovih tragičnih dana uperena prema medijima od kojih očekujemo da saznamo da je pronađen lijek ili cjepivo protiv KOVIDA-19…
Vjerujući da nas je virus dozvao pameti, da smo svi mi kojima prijeti odlučni da zajedničkom borbom pokušamo pobijediti smrt, iščekujemo…
Ali, i u ovoj situaciji najveće razočaranje dolazi, od koga bi drugog, nego od političara. Gledam vijesti televizijskih stanica diljem regiona i nailazim na identično nedolično ponašanje ljudi koji bi morali biti najodgovorniji, dakle onih koji su birani od naroda da vladaju situacijama i onda kada je najteže i najdramatičnije…
Međutim, ta skupina neodgovornih ljudi iskoristila je i planetarnu pošast da sakuplja svojim, najčešće nemuštim verbalitetima, poene za svoj opstanak na vlasti. Jednako u Beogradu kao i u Sarajevu… Užasnuo me neukus razmetanja vlastodržaca maltene svakosatnim dokazivanjem šta su sve preduzeli u borbi protiv nevidljivog, ali preopasnog protivnika.
Naravno, opozicija ovo vrijeme ne gubi. Naprotiv, kritikuju poteze vlasti, traže smjene, uvjeravaju ionako isprepadane građane da je upravo ovo trenutak kada treba oboriti postojeću i po njima potpuno nekompetentnu i nesposobnu vlast, koja nije u stanju zauzdati planetarno zlo zvano KOVID-19…
Pretužno je sve to.
Dok liječnici ulažu nadljudske napore da sa ostalim medicinskim osobljem spašavaju ljudske živote, neodgovorni političari, koji nerijetko uz svoj angažman vole priskrbiti prefiks političkih elita, svaki trenutak koriste za vlastite samopromocije i ocrnjivanje političkih protivnika.
Gledam ta blazirana i neukusno zabrinuta lica i razmišljam o količini neljudskih osjećanja, proračunatosti i samozaljubljenosti zbog koje ni ovo tragično doba nije lišeno njihovih prljavština.
Oni ne mogu iz svoje kože, ne mogu protiv sebe. Borba za vlast i ono što ona sobom donosi kao đavolji plijen koristi i bolest i ljudske tragedije kao najprljavije sredstvo za nevjerovatni opervažen makijavelizam. Ta prljavština koju sam vidio ovih dana kao da je opomena svima nama da je pandemija po mnogo čemu signal čovječanstvu da pohlepa, političko i ekonomsko bezumlje mora stati, da smo svi osuđeni na život koji nam je dat, a ne na političku ili ekonomsku stilizaciju tog jedinog života koji nam je dat.
Ovo je vrijeme kada partokratske razlike mora zamijeniti zajednička borba za spas čovječanstva i borba za humane civilizacijske ciljeve.
Politička prljavština koju svakodnevno gledamo u medijskoj prezentaciji navodne borbe protiv opasnog virusa je do te mjere neljudska, a o ukusu da i ne govorim, da bi kada korona bude pobjeđena iole svjesni glasači trebali krenuti protiv iznimno opasnog zla koje je eksponirano, po ko zna koji put, od strane onih koji bi morali biti najodgovorniji za sudbe država u kojima su na vlasti, ili to iz sve snage žele biti u bliskoj, ili daljoj budućnosti.
Neodgovorne, bezobrazne, nesposobne i necivilizirane političare treba kazniti.
Oni se kažnjavaju u civiliziranim i demokratskim društvima na izborima.
Bojim se da će opasni virus kad-tad biti poražen, ali prljavština ovdašnjih nacionalnih poglavica i vračeva, vlasnika naših života, teško.
Sve je do naroda kojeg uz koronu ponovo ugnjetavaju ovdašnji političari.
Iz pozicije i opozicije!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Tikveša admiral

Halil Tikveša, profesor nekoliko univerziteta, za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice, istinski umjetnik odisejskog zova, stvorio je cijelu flotilu tih malih, ali likovno atraktivnih plovila
Halil Tikveša svojevrsni je mornar među likovnim umjetnicima: njegovi boravci u Blacama ,gdje se Neretva ulijeva u vode adriatika, čudesna su oaza njegove odisejske predanosti vodama neretvljanskim. Čudima te hirovite rijeke ljepotice ,ali i ljepotama i tajnama mora kojem ona svakodnevno hita
Tikveša, profesor nekoliko univerziteta za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice, istinski umjetnik odisejskog zova Halil je Tikveša stvorio cijelu flotilu tih malih ali likovno atraktivnih plovila…U toj likovno ukotvljenoj flotili admiral Tikveša suvereno iznalazi doticaje sa najznačajnijim likovnim tendencijama, europskim i svjetskim. Osupnut djelom neretvljanskog Odiseja evo i mog malog dara. Pjesma Halilu Tikveši u čast.
U stečak ubilježeno
Gunj i koporan,/vunene čarape,preslicu i puru,/vareniku i kiselinu/ocat i vino,/rakiju,sir torotan,/i planinski lišaj;/i drvo smokve,/i sve trupice sa Neretve,/tetoviram u kam,u/prisnost trena koji/vječnost zaziva,odmahujući/onima s druge strane/našega u životu trajanja/…/odmahujemo toj nestvarnosti/življenja sanjajući da,ipak,/poći aherontu valja/u val zaroniti i nadu/sačuvati za tren suočenja. Sav se u kam pretvaram,traje/moje žiće sa trenom vječnog sna,/spojeno.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Drugovanja s genijem

S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog
Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.
Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.
Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.
Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.
U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.
U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.
U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.
Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.
S radošću, nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi, sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Ibrino čovjekoljublje

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom odanom Bosni
Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban” (BANUK) iz Sarajeva. Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.
Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…
Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…
Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…
U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…
Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…
To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.
Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.
Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!
Gradimir GOJER
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno6 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
DRUŠTVO6 dana
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde