Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, EKONOMISTA: Privredi će biti neophodni respiratori

Objavljeno prije

na

Gotovo da nema oblasti privrede koja neće, manje ili više, biti pogođena aktuelnom krizom. Osim monopolista koji i ovu priliku beskrupulozno koriste da dopune ionako prepune račune

 

Privreda preživjeti mora i hoće, ma kolika bila cijena koju ćemo platiti, kaže u razgovoru za Monitor Mladen Bojanić, nekadašnji poslanik i predsjednički kandidat dijela opozicije sa osvojenih 110 hiljada glasova, a danas osnivač i izvršni direktor kompanije za poslovno savjetovanje E-novativa. „To je jedino što se izvjesno zna u ovom trenutku. Sve ostalo, s obzirom na činjenicu da se još ne nazire kraj pandemije, u domenu je spekulacija. Ako bih morao da prognoziram veličinu negativnog uticaja na crnogorsku privredu, a uz sav pokušaj da krajnje optimistički sagledam efekte aktuelne krize, onda bih rekao da će naša privreda pretrpjeti značajan udarac.

MONITOR: Značajan?

BOJANIĆ: Aktuelnim zdravstvenim rječnikom govoreći, privredi će respiratori biti neophodni. Turizam i ugostiteljstvo jesu prvi na listi grana privrede po veličini gubitaka, međutim, gotovo da nema oblasti privrede koja neće, manje ili više, biti pogođena. Ko ne plati na mostu, platiće na ćupriji. Osim monopolista koji i ovu priliku beskompromisno koriste da dopune ionako prepune račune.

Preživjela je naša privreda i opasnije viruse koji je decenijama guše. Virus korupcije već poodavno uništava privredu, pa ona nekako nađe načina da opstane. Novi virus jeste opasan, ali sa neuporedivo kraćim dejstvom nego korupcija. Međutim, udruženi donose već vidljivu i značajnu štetu.

MONITOR: Vlada ovih dana promoviše svoj paket mjera podrške privredi, zaposlenima i socijalno ugroženim građanima. Šta mislite o njemu?

BOJANIĆ: Paket mjera podrške, a posebno način na koji je donešen i predstavljen javnosti, vidim kao važan segment predizborne kampanje DPS-a. Pandemija mijenja mnogo toga, ali karakter ove vlasti ostaje neokrnjen. Prosto je nevjerovatna upornost ove vlasti da i ovako složenu zdravstvenu i društvenu situaciju pokuša pretvoriti u svoj propagandistički alat. Tako i tumačim predstavljene mjere. Naravno, nisam ni očekivao ništa bolje od njih.

Komplikovanim procedurama će se zamagliti prava slika pomoći. Medijskom halabukom i samoreklamerstvom, naručenim anketama sumnjivih metodologija istraživanja javnog mnjenja, treniranjem strogoće policije prema neistomišljenicima, vlast ne preza da i ovo zlo vrijeme iskoristi u svoju političku prednost.

MONITOR: Kako gledate na to što nove mjere još nijesu ni usvojene, a već slušamo objašnjenja i opravdanja za skromnu pomoć kojom Vlada namjerava sanirati štete?

BOJANIĆ: Ista grupacija nemilosrdno je decenijama trošila javna sredstva, a sada traži razumijevanja za skromne mjere, jer, eto čuda, u budžetu nemamo dovoljno sredstava a i upitna nam je sposobnost novog zaduživanja. Postoji jedna priča o krajnjoj drskosti u kojoj dječak na suđenju za ubistvo roditelja traži milosrđe od sudije jer je ostao siroče. Upravo tako se i naša Vlada sada ponaša, traži da razumijemo njene skromne mjere jer nemamo dovoljno novca za ozbiljniju podršku privredi i građanima. Pritom organizuje takozvane konsultacije sa institucijama i pojedincima koji su i te kako zaslužni za stanje privrede prije pandemije. I nikome od njih ne pada na pamet da uputi makar najbiližu kritiku.

Sve u svemu, veće razočarenje donosi njihovo udvoričko ponašanje nego predložene mjere. Sinekure su i dalje njihov osnovni motiv djelovanja pa ne treba da čudi fotografija na kojoj se vidi kako „ugledni ekonomisti” s velikom pažnjom, a glumeći duboku zabrinutost, s maskom na licu ili bez nje, slušaju predstavljanje ekonomske mjera.

MONITOR: Mogu li predložene mjere biti dovoljne da sačuvaju ugrožena radna mjesta i obezbijede likvidnost preduzećima koja su trenutno spriječena da rade?

BOJANIĆ: Likvidnost je krucijalno važna za nesmetano funkcionisanje privrede, a ona će biti na velikom ispitu. Ne vidim da će ovaj paket mjera bitno pomoći. Finansijske institicije koje bi mogle pomoći nisu za to motivisane ukoliko nemaju direktnog interesa. Banke su bjelodano pokazale svoje osnovne motive djelovanja – profit akcionarima po svaku cijenu. Na drugoj strain, Investiciono-razvojni fond (IRF) je bio i ostao produžena Vladina ruka.

MONITOR: Šta očekujete? Da li je korona virus jedini uzrok dolazeće ekonomske krize u Crnoj Gori?

BOJANIĆ: Pandemija je pokazala slabosti naše ekonomije, ali još više brine izvjesnost da će se tokom i nakon krize povećati socijalne razlike. Predložene mjere ne prepoznaju ekonomski najugroženije slojeve stanovništva, osim kao ciljeve eventualne popravke izbornih rezultata. U situaciji kad je velikom broju građana ugrožena životna egzistencija, licemjerno djeluju savjeti koje ovih dana slušamo od raznih tzv. eksperata i javnih ličnosti kako kvalitetno ispuniti vrijeme u karantinu. Teško da su ijedna knjiga ili film zanimljivi na prazan stomak.

Svakako da će oporavak privrede nesumnjivo ići trnovitim putem. I nije glavni problem u tome, svi smo svjesni ozbiljnosti ekonomske situacije. Problem je što će samo privilegovani stići do ruža na kraju tog puta, a većina će ostati zarobljena u trnju.

Vladi ne pada na pamet da bar dio tereta krize prenese na budžetske korisnike. Dok su im puna usta solidarnosti, donosioci odluka ostaju nijemi na javne apele da najviši državni funkcioneri pokažu ličnu solidarnost. I korona virus uzmiče pred naletima bahatosti i arogancije pojedinih državnih službenika.

MONITOR: Društvo potresa i politička kriza započeta neregularnim parlamentarnim izborima 2016. a produbljena prošlogodišnjim usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti… Kako izaći iz nje?

BOJANIĆ: Politička kriza se produbljuje. Svakim danom svjedočimo selektivnom pristupu policije i tužilaštva. Dok opozicione političke aktere hapse zbog dostavljanja humanitarne pomoći ili stavljaju u izolaciju kako bi ih demoralisali i ućutkali, svježe podšišani predstavnici DPS-a i njihovi sateliti vode otvorenu izbornu kampanju. Razračunavanje sa svim kritički nastrojenim institucijama i pojedincima pokušava se prikriti borbom protiv virusa.

Zadnjih dana imamo i tragikomične snimke privođenja pojedinih osoba, a optužbe za njihova navodna krivična djela kreiraju se sa neviđenim bezobrazlukom i arogancijom. Time se potvrđuje pravilo da je diktatura najopasnija kad joj se pruži prilika da sakrije lice.

Pred javnost se stavlja lažan izbor: demokratija ili zdravlje. I tu se krije velika opasnost da većina građana povjeruje da ne može jedno s drugim. Moramo jasno ukazati da je to prevara koja može mnogo koštati društvo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:  Prilika koju treba iskoristiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive ovdje, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica

 

MONITOR: Kako vidite mirnu  promjenu vlasti koja se u Crnoj Gori  desila 30. avgusta, i ovonedjeljnu konstitutivnu sjednicu parlamenta, da li je to šansa za demokratizaciju i pomirenje društva?   

VUKOVIĆ: Čak i nedemokratski izbori su pokazali da je većina ljudi u Crnoj Gori željna promjena, osvježenja. Naravno da niko normalan ne želi promjene na gore, nego se nada boljem, ali se to uvijek ne događa. Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive u granicama države Crne Gore, nezavisno od pola, dobi, nacionalnih i religioznih algoritama koji ih pokreću, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica i izgrade institucije koje će biti garant pravednosti, solidnog i sigurnog života za svakoga.

Ako ponovo padnemo, onda smo samo padu skloni – da parafraziram pjesnika Branka Miljkovića – u šta ja ne želim da povjerujem.

MONITOR: Kako vidite ranije traženje lidera DF-a od  Zdravka Krivokapića, nosica liste čiji su dio,  da razjasni  neke svoje stavove kako bi ga podržali za ulogu mandatara? Iz te koalicije kažu da je normalno  da su pregovarački procesi teški, no, čini li se da su bili teži nego što su trebali biti?

VUKOVIĆ: U privatnim komunikacijama nakon izbora govorio sam da je najveća karika u stvari najslabija, zato što nemam povjerenje u čelne ljude političkog saveza zvanog Demokratski front. Očigledno je da toga povjerenja nije bilo ni kod krugova koji su imali uticaja i nametnuli im Zdravka Krivokapića za nosioca liste. Najnovija kontra samo pokazuje da Krivokapić nije izbor čelnika DF-a nego nekoga sa strane, čijem se autoritetu nijesu mogli oduprijeti, a vjerovatno i nijesu željeli iz straha od nepovoljnog rezultata na izborima.

Ako su glavni opozicioni akteri imali zajednički cilj – pobjedu nad DPS-om i demontažu režima kako bi postavili temelj institucijama demokratske države (a takve su poruke slali tokom izborne kampanje) onda je bilo logično da su i unaprijed nešto dogovorili u slučaju pobjede. Ljudi koji su glasali za opozicione izborne liste očekivali su ozbiljan i zreo pristup i brz dogovor, što su Krivokapić, Bečić i Abazović nagovijestili. Ali su na djelu i politikantske igre u kojima se vidi samo dio igrača.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo