Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ovo je bila šansa da vidimo kakva nam država treba

Objavljeno prije

na

Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju neke trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Bojim se da su te šanse izgubljene

 

MONITOR: CGO je objavio iscrpan izvještaj o Crnoj Gori tokom epidemije korone, u kojem se konstatuju i dobre reakcije nadležnih i društva, ali ukazuje i na neke problematične prakse. U završetku izvještaja iznosite dio pod nazivom –  „naučene lekcije“.  Šta su, po Vama, najvažnije naučene lekcije u vrijeme korone?

ULJAREVIĆ: Izvještaj se ne fokusira na zdravstveni odgovor na pandemiju, a koji, inače, ocjenjujemo kao veoma dobar. Bavili smo se  procjenom primjene demokratskih principa i poštovanja ljudskih prava kako bismo podsjetili da marginalizovanje ovih tema ne može biti put ka bilo kakvom višem interesu, a kako nam se to pokušalo imputirati od strane vlasti u prvih šest sedmica epidemije korona virusa.

To bi morale biti utvrđene lekcije. Međutim, u društvima nerazvijene političke kulture, kakvo je crnogorsko, demokratiji se još učimo, pa i tome da razlikujemo te slojeve upravljanja krizom i ona „iskliznuća“ u koja vlast (ne)svjesno ode kako bi demonstrirala „efikasnost“.  Zato je uloga NVO-a koje su  posvećene promovisanju demokratskih praksi i ljudskih prava naglašena u ovakvim situacijama, ma koliko nepopularno bilo  otvaranje ovih tema.

Jednom, kada sve ovo bude juče, odgovor na pandemiju će se procjenjivati kroz dva aspekta – zdravstveni i demokratski. Uz napomenu da u okviru demokratskog podrazumijevam i odgovoran sistemski ekonomski odgovor. Države koje uspijevaju naći balans između zaštite ljudi i demokratskih principa pokazuju demokratsku kulturu i kondiciju.

MONITOR: Je li bilo te demokratske kulture i kondicije u Crnoj Gori u ovom periodu?

ULJAREVIĆ: Na retoričkom nivou da, u praksi rijetko. Vlast se glasno pozivala na struku, kao i mnoge druge vlasti širom svijeta. Ali, ne znam za demokratsku državu u kojoj je, u situaciji koja je trebalo da djeluje premošćujuće za sve podjele, struka toliko nosila politički dres kao kod nas. Ključna lica iz zdravstva, koja smo svakodnevno gledali, bila su istovremeno i lica visokih funkcionera, prepoznatljivih članova ili simpatizera vladajuće DPS i njoj bliskih interesnih krugova. Ne ulazeći u ekspertizu tih ljudi, logično je da se pitamo  – da li to znači da u Crnoj Gori ne postoji nijedan ljekar koji ima znanje a da nema tu relaciju sa vladajućom partijom?

Takođe, zašto potpredsjednik Vlade i predsjednik NKT-a  razgovara sa tri sindikata zdravstva a zvanično objavljuje da je imao sastanak sa dva, brišući za javnost sastanak sa predsjednicom Sindikata doktora medicine Crne Gore, koja se i najglasnije borila za struku.

Ili, kako je moguće, da na sastanku premijera sa ekonomistima nemate nijednog  koji ima kritički stav prema ekonomskoj politici Vlade ili ih, možda, taj stav čini i nepodobnima?  Suština takvih sastanaka bi trebalo da bude u raspravi i ukrštanju različitih argumenata kako bi se došlo do najboljih i široko društveno prihvatljivih rješenja, a ne u aklamaciji Vladi.

MONITOR: Tokom pandemije, konstatujete da su  skrajnuti svi koji bi mogli da dovode u pitanje odluke vlasti. Da li je to i bilo očekivano, imajući u vidu prirodu ove vlasti?

ULJAREVIĆ: I da i ne. Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Ovo je bila šansa da se počne raditi na društvenom konsenzusu o tome kakva nam država Crna Gora treba i što svi možemo i moramo uraditi da je učinimo otvorenim društvom aktivnih, odgovornih i slobodnih građana, jednakih pred zakonom.

MONITOR:  Da li  su te šanse izgubljene?

ULJAREVIĆ: U značajnom jesu, jer u politici morate imati osjećaj, hrabrost i odlučnost da u određenom trenutku djelujete na određeni način i time mijenjate trasu. Mislim da je iza nas dragocjen trenutak koji je mogao biti preloman za izradnju povjerenja među često suprotstavljenim akterima. No, po prirodi sam optimista i želim vjerovati da uvijek postoje šanse da se stvari poboljšaju.

MONITOR: Tokom pandemije, gotovo bez kontrole i transparentnosti, pokazuje vaš izvještaj, obavljane su  neke sporne zakonodavne aktivnosti i zapošljavanja. Možete li to detaljniije objasniti?

ULJAREVIĆ: Sticao se utisak da je sav rad vlasti, sem onog što se direktno odnosi na borbu protiv pandemije, suspendovan. Međutim, kad zagrebete ispod te površine vidite da su se uobičajeni poslovi koji nose partijski i partikularni interes odvijali i to u nekim sferama i nesmanjenim intenzitetom.

Po našim podacima, od 16. marta do 23. aprila organi javnog sektora su preko Zavoda za zapošljavanje imali 230 oglasa za posao, među kojima najviše obrazovne ustanove, Ministarstvo odbrane, pa lokalne samouprave, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, itd.

Vlada je održavala sjednice i donosila odluke, a nismo znali ni kad se te sjednice održavaju niti o čemu se sve razgovaralo sem onog što je sažeto kroz nekoliko sporadičnih saopštenja. Mi smo na to ukazali i to je  imalo nekog efekta –  nakon objavljivanja našeg izvještaja retroaktivno su postavljeni materijali sa tih sjednica na sajt Vlade.

Monitor: Navodi se i da je sporan način uspostavljanja NKT-a, a otvaralo se i pitanje da li je trebalo proglasiti vanredno stanje. Koliko su ta pitanja važna, i da li su na pravi način razmotrena?

ULJAREVIĆ: S pravnog aspekta ostao je nerazjašnjen način formiranja NKT-a. To pitanje je vlast dočekala kao ,,bogohulno” umjesto da pruži sve činjenice i objavi integralno odluku o formiranju NKT-a. Na drugoj strani, meni se čini da su oni koji su prizivali vanredno stanje olako zanemarivali činjenicu da bi to vodilo i ka većim ograničenjima prava i sloboda građana i građanki. Upravo je zbog slabih demokratskih kapaciteta institucija dobro da ga nismo imali.

MONITOR: Skupština je ostala bez kontrolnih aktivnosti.

ULJAREVIĆ: Skupština je odavno izgubila na legitimitetu i snazi, a sada je zbog izražene pasivnosti i odluka Vlade dodatno derogirana njena uloga a ona ,,stavljena na respirator”. Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala u ovom periodu, crnogorska nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila.  Vlada je, u međuvremenu, uredbom izmijenila Zakon o reprogramu poreskih potraživanja koji je ranije u Skupštini usvojen kao lex specialis što je otćutalo rukovodstvo Skupštine. Znači, imamo i manjak inicijative Skupštine da aktivno učestvuje u rješavanju problema, kao i potpuno zapostavljanje kontrolne funkcije u odnosu na Vladu.

Zabrinjavajuća je, realna mogućnost, da vladajuća većina u Skupštini sada usvoji predložene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Time će biti prekršen Ustav jer se izmjene tiču izbornog sistema i zahtijevaju dvotrećinsku većinu, a  DPS pokušava da to izvede sa prostom većinom. Konačno, ni legitimnosti izbornog procesa ni uspostavljanju povjerenja neće doprinijeti usvajanje predloženih izmjena Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kojim bi se omogućila davanja iz budžetske rezerve i za one koji su materijalno ugroženi a bez nezavisne kontrole tog procesa.

MONITOR: Posebno su naglašeni problemi kršenja ljudskih prava – od objavljivanja spiskova lica u samoizolaciji do spornih hapšenja zbog navodnog širenja panike. Pošto je  taj trend počeo prije korone, mislite li da će se nastaviti? Kako ga zaustaviti?

ULJAREVIĆ: Objavljivanje spiska osoba u samoizolaciji je sistemsko kršenje ljudskih prava za koje se Vlada svjesno opredijelila neodgovorno pokušavajući da prebaci odgovornost na građane i građanke. Koliko smo daleko od kulture ljudskih prava, i kako lako strah konsternira, opominje i činjenica da nijedna institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava nije na ovo reagovala, ili su našli formalni izgovor da ne reaguju, kao i da su samo četiri crnogorske NVO to javno osudile.

Slično je bilo i sa problematičnom praksom privođenja zbog sumnje o izvršenju krivičnog djela izazivanje panike i nereda, kao i u dijelu niza privremenih mjera za ograničavanje kretanja i zabranu okupljanja građana, a koje je NKT donio bez  sprovođenja adekvatnih ustavnih procedura.

Kad nema jake reakcije, vlast nema ni razloga  da ne nastavi sa različitim vidovima kršenja ljudskih prava u ime ,,višeg cilja”. Stoga, moramo uporno ukazivati na primjere država koje su se uspješno borile sa virusom na zdravstvenom planu a čije su vlade, pravosuđa, parlamenti i institucije sprovodili aktivnosti iz svoje nadležnosti u skladu sa demokratskim principima i praksama, štiteći tako  građanstvo i od korone, ali i od opasnosti koje nosi nekontrolisana vlast.

 

Zašto mediji ćute

MONITOR: Jedan dio izvještaja se odnosi i na medije.  Vlada je, konstatovali ste, centralizovala informacije, međutim, ukazujete da nije bilo adekvatnog odgovora medija, kao ni drugih djelova društva. Da li je i  nedostatak otpora dio problema, zbog kojeg imamo ovakvu vlast i političku kulturu? 

ULJAREVIĆ: Mnogo puta smo se uvjerili da ova vlast daje samo minimum onog što je potrebno da simulira reforme. U pomjeranju granica i demaskiranju  stvarnosti, jednu od ključnih uloga ima građansko društvo kojem pripadaju i mediji. Utisak je da su tokom pandemije mediji dominantno prihvatili narativ Vlade i da su izbjegavali postavljati važna i neprijatna pitanja.

Jedna od prvih mjera Vlade bila je da mediji ne prate direktno konferencije za medije Kriznog štaba i NKT-a. Napravljen je sistem u okviru kojeg su mediji mogli preuzimati signal i tako imati direktan prenos uz elektronsko slanje pitanja. Nijedan  medij niti medijsko udruženje nijesu prigovorili na to. U Srbiji je takva praksa uspostavljena na manje od 10 dana i pratile su je žestoke reakcije nezavisnih medija i udruženja, nakon čega je obustavljena. U Hrvatskoj,  ovakva mjera nije postojala, a nije zabilježena ni u demokratskim državama kojima stremimo.

Ova mjera je ukinuta prije neki dan, ali se desilo još nešto simptomatično – konferencija za novinare, sa novinarima, u srijedu je trajala 14 minuta!  Kad to uporedite sa konferencijama u regionu ili šire, možemo zaključiti da – ili crnogorske vlasti krizni menadžment vode na perfektan način ili  imamo problem sa onim što je cilj medijskog izvještavanja a on se ne svodi na tehničku transmisiju informacija. Bilo bi idealno da je u pitanju ovo prvo, ali nije. Očekujemo svi  da mediji ta pitanja otvaraju. Razumijem da u ovim uslovima nikom nije lako raditi i veliko poštovanje imam prema onim novinarima koji su bez dana odmora posvećeno radili. Ovo je pitanje vlasničkih odnosa i uređivačkih politika i kapaciteta u medijima. Dobro bi bilo da i mediji interno analiziraju ovu situaciju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo