Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ovo je bila šansa da vidimo kakva nam država treba

Objavljeno prije

na

Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju neke trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Bojim se da su te šanse izgubljene

 

MONITOR: CGO je objavio iscrpan izvještaj o Crnoj Gori tokom epidemije korone, u kojem se konstatuju i dobre reakcije nadležnih i društva, ali ukazuje i na neke problematične prakse. U završetku izvještaja iznosite dio pod nazivom –  „naučene lekcije“.  Šta su, po Vama, najvažnije naučene lekcije u vrijeme korone?

ULJAREVIĆ: Izvještaj se ne fokusira na zdravstveni odgovor na pandemiju, a koji, inače, ocjenjujemo kao veoma dobar. Bavili smo se  procjenom primjene demokratskih principa i poštovanja ljudskih prava kako bismo podsjetili da marginalizovanje ovih tema ne može biti put ka bilo kakvom višem interesu, a kako nam se to pokušalo imputirati od strane vlasti u prvih šest sedmica epidemije korona virusa.

To bi morale biti utvrđene lekcije. Međutim, u društvima nerazvijene političke kulture, kakvo je crnogorsko, demokratiji se još učimo, pa i tome da razlikujemo te slojeve upravljanja krizom i ona „iskliznuća“ u koja vlast (ne)svjesno ode kako bi demonstrirala „efikasnost“.  Zato je uloga NVO-a koje su  posvećene promovisanju demokratskih praksi i ljudskih prava naglašena u ovakvim situacijama, ma koliko nepopularno bilo  otvaranje ovih tema.

Jednom, kada sve ovo bude juče, odgovor na pandemiju će se procjenjivati kroz dva aspekta – zdravstveni i demokratski. Uz napomenu da u okviru demokratskog podrazumijevam i odgovoran sistemski ekonomski odgovor. Države koje uspijevaju naći balans između zaštite ljudi i demokratskih principa pokazuju demokratsku kulturu i kondiciju.

MONITOR: Je li bilo te demokratske kulture i kondicije u Crnoj Gori u ovom periodu?

ULJAREVIĆ: Na retoričkom nivou da, u praksi rijetko. Vlast se glasno pozivala na struku, kao i mnoge druge vlasti širom svijeta. Ali, ne znam za demokratsku državu u kojoj je, u situaciji koja je trebalo da djeluje premošćujuće za sve podjele, struka toliko nosila politički dres kao kod nas. Ključna lica iz zdravstva, koja smo svakodnevno gledali, bila su istovremeno i lica visokih funkcionera, prepoznatljivih članova ili simpatizera vladajuće DPS i njoj bliskih interesnih krugova. Ne ulazeći u ekspertizu tih ljudi, logično je da se pitamo  – da li to znači da u Crnoj Gori ne postoji nijedan ljekar koji ima znanje a da nema tu relaciju sa vladajućom partijom?

Takođe, zašto potpredsjednik Vlade i predsjednik NKT-a  razgovara sa tri sindikata zdravstva a zvanično objavljuje da je imao sastanak sa dva, brišući za javnost sastanak sa predsjednicom Sindikata doktora medicine Crne Gore, koja se i najglasnije borila za struku.

Ili, kako je moguće, da na sastanku premijera sa ekonomistima nemate nijednog  koji ima kritički stav prema ekonomskoj politici Vlade ili ih, možda, taj stav čini i nepodobnima?  Suština takvih sastanaka bi trebalo da bude u raspravi i ukrštanju različitih argumenata kako bi se došlo do najboljih i široko društveno prihvatljivih rješenja, a ne u aklamaciji Vladi.

MONITOR: Tokom pandemije, konstatujete da su  skrajnuti svi koji bi mogli da dovode u pitanje odluke vlasti. Da li je to i bilo očekivano, imajući u vidu prirodu ove vlasti?

ULJAREVIĆ: I da i ne. Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Ovo je bila šansa da se počne raditi na društvenom konsenzusu o tome kakva nam država Crna Gora treba i što svi možemo i moramo uraditi da je učinimo otvorenim društvom aktivnih, odgovornih i slobodnih građana, jednakih pred zakonom.

MONITOR:  Da li  su te šanse izgubljene?

ULJAREVIĆ: U značajnom jesu, jer u politici morate imati osjećaj, hrabrost i odlučnost da u određenom trenutku djelujete na određeni način i time mijenjate trasu. Mislim da je iza nas dragocjen trenutak koji je mogao biti preloman za izradnju povjerenja među često suprotstavljenim akterima. No, po prirodi sam optimista i želim vjerovati da uvijek postoje šanse da se stvari poboljšaju.

MONITOR: Tokom pandemije, gotovo bez kontrole i transparentnosti, pokazuje vaš izvještaj, obavljane su  neke sporne zakonodavne aktivnosti i zapošljavanja. Možete li to detaljniije objasniti?

ULJAREVIĆ: Sticao se utisak da je sav rad vlasti, sem onog što se direktno odnosi na borbu protiv pandemije, suspendovan. Međutim, kad zagrebete ispod te površine vidite da su se uobičajeni poslovi koji nose partijski i partikularni interes odvijali i to u nekim sferama i nesmanjenim intenzitetom.

Po našim podacima, od 16. marta do 23. aprila organi javnog sektora su preko Zavoda za zapošljavanje imali 230 oglasa za posao, među kojima najviše obrazovne ustanove, Ministarstvo odbrane, pa lokalne samouprave, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, itd.

Vlada je održavala sjednice i donosila odluke, a nismo znali ni kad se te sjednice održavaju niti o čemu se sve razgovaralo sem onog što je sažeto kroz nekoliko sporadičnih saopštenja. Mi smo na to ukazali i to je  imalo nekog efekta –  nakon objavljivanja našeg izvještaja retroaktivno su postavljeni materijali sa tih sjednica na sajt Vlade.

Monitor: Navodi se i da je sporan način uspostavljanja NKT-a, a otvaralo se i pitanje da li je trebalo proglasiti vanredno stanje. Koliko su ta pitanja važna, i da li su na pravi način razmotrena?

ULJAREVIĆ: S pravnog aspekta ostao je nerazjašnjen način formiranja NKT-a. To pitanje je vlast dočekala kao ,,bogohulno” umjesto da pruži sve činjenice i objavi integralno odluku o formiranju NKT-a. Na drugoj strani, meni se čini da su oni koji su prizivali vanredno stanje olako zanemarivali činjenicu da bi to vodilo i ka većim ograničenjima prava i sloboda građana i građanki. Upravo je zbog slabih demokratskih kapaciteta institucija dobro da ga nismo imali.

MONITOR: Skupština je ostala bez kontrolnih aktivnosti.

ULJAREVIĆ: Skupština je odavno izgubila na legitimitetu i snazi, a sada je zbog izražene pasivnosti i odluka Vlade dodatno derogirana njena uloga a ona ,,stavljena na respirator”. Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala u ovom periodu, crnogorska nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila.  Vlada je, u međuvremenu, uredbom izmijenila Zakon o reprogramu poreskih potraživanja koji je ranije u Skupštini usvojen kao lex specialis što je otćutalo rukovodstvo Skupštine. Znači, imamo i manjak inicijative Skupštine da aktivno učestvuje u rješavanju problema, kao i potpuno zapostavljanje kontrolne funkcije u odnosu na Vladu.

Zabrinjavajuća je, realna mogućnost, da vladajuća većina u Skupštini sada usvoji predložene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Time će biti prekršen Ustav jer se izmjene tiču izbornog sistema i zahtijevaju dvotrećinsku većinu, a  DPS pokušava da to izvede sa prostom većinom. Konačno, ni legitimnosti izbornog procesa ni uspostavljanju povjerenja neće doprinijeti usvajanje predloženih izmjena Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kojim bi se omogućila davanja iz budžetske rezerve i za one koji su materijalno ugroženi a bez nezavisne kontrole tog procesa.

MONITOR: Posebno su naglašeni problemi kršenja ljudskih prava – od objavljivanja spiskova lica u samoizolaciji do spornih hapšenja zbog navodnog širenja panike. Pošto je  taj trend počeo prije korone, mislite li da će se nastaviti? Kako ga zaustaviti?

ULJAREVIĆ: Objavljivanje spiska osoba u samoizolaciji je sistemsko kršenje ljudskih prava za koje se Vlada svjesno opredijelila neodgovorno pokušavajući da prebaci odgovornost na građane i građanke. Koliko smo daleko od kulture ljudskih prava, i kako lako strah konsternira, opominje i činjenica da nijedna institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava nije na ovo reagovala, ili su našli formalni izgovor da ne reaguju, kao i da su samo četiri crnogorske NVO to javno osudile.

Slično je bilo i sa problematičnom praksom privođenja zbog sumnje o izvršenju krivičnog djela izazivanje panike i nereda, kao i u dijelu niza privremenih mjera za ograničavanje kretanja i zabranu okupljanja građana, a koje je NKT donio bez  sprovođenja adekvatnih ustavnih procedura.

Kad nema jake reakcije, vlast nema ni razloga  da ne nastavi sa različitim vidovima kršenja ljudskih prava u ime ,,višeg cilja”. Stoga, moramo uporno ukazivati na primjere država koje su se uspješno borile sa virusom na zdravstvenom planu a čije su vlade, pravosuđa, parlamenti i institucije sprovodili aktivnosti iz svoje nadležnosti u skladu sa demokratskim principima i praksama, štiteći tako  građanstvo i od korone, ali i od opasnosti koje nosi nekontrolisana vlast.

 

Zašto mediji ćute

MONITOR: Jedan dio izvještaja se odnosi i na medije.  Vlada je, konstatovali ste, centralizovala informacije, međutim, ukazujete da nije bilo adekvatnog odgovora medija, kao ni drugih djelova društva. Da li je i  nedostatak otpora dio problema, zbog kojeg imamo ovakvu vlast i političku kulturu? 

ULJAREVIĆ: Mnogo puta smo se uvjerili da ova vlast daje samo minimum onog što je potrebno da simulira reforme. U pomjeranju granica i demaskiranju  stvarnosti, jednu od ključnih uloga ima građansko društvo kojem pripadaju i mediji. Utisak je da su tokom pandemije mediji dominantno prihvatili narativ Vlade i da su izbjegavali postavljati važna i neprijatna pitanja.

Jedna od prvih mjera Vlade bila je da mediji ne prate direktno konferencije za medije Kriznog štaba i NKT-a. Napravljen je sistem u okviru kojeg su mediji mogli preuzimati signal i tako imati direktan prenos uz elektronsko slanje pitanja. Nijedan  medij niti medijsko udruženje nijesu prigovorili na to. U Srbiji je takva praksa uspostavljena na manje od 10 dana i pratile su je žestoke reakcije nezavisnih medija i udruženja, nakon čega je obustavljena. U Hrvatskoj,  ovakva mjera nije postojala, a nije zabilježena ni u demokratskim državama kojima stremimo.

Ova mjera je ukinuta prije neki dan, ali se desilo još nešto simptomatično – konferencija za novinare, sa novinarima, u srijedu je trajala 14 minuta!  Kad to uporedite sa konferencijama u regionu ili šire, možemo zaključiti da – ili crnogorske vlasti krizni menadžment vode na perfektan način ili  imamo problem sa onim što je cilj medijskog izvještavanja a on se ne svodi na tehničku transmisiju informacija. Bilo bi idealno da je u pitanju ovo prvo, ali nije. Očekujemo svi  da mediji ta pitanja otvaraju. Razumijem da u ovim uslovima nikom nije lako raditi i veliko poštovanje imam prema onim novinarima koji su bez dana odmora posvećeno radili. Ovo je pitanje vlasničkih odnosa i uređivačkih politika i kapaciteta u medijima. Dobro bi bilo da i mediji interno analiziraju ovu situaciju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo