Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ovo je bila šansa da vidimo kakva nam država treba

Objavljeno prije

na

Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju neke trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Bojim se da su te šanse izgubljene

 

MONITOR: CGO je objavio iscrpan izvještaj o Crnoj Gori tokom epidemije korone, u kojem se konstatuju i dobre reakcije nadležnih i društva, ali ukazuje i na neke problematične prakse. U završetku izvještaja iznosite dio pod nazivom –  „naučene lekcije“.  Šta su, po Vama, najvažnije naučene lekcije u vrijeme korone?

ULJAREVIĆ: Izvještaj se ne fokusira na zdravstveni odgovor na pandemiju, a koji, inače, ocjenjujemo kao veoma dobar. Bavili smo se  procjenom primjene demokratskih principa i poštovanja ljudskih prava kako bismo podsjetili da marginalizovanje ovih tema ne može biti put ka bilo kakvom višem interesu, a kako nam se to pokušalo imputirati od strane vlasti u prvih šest sedmica epidemije korona virusa.

To bi morale biti utvrđene lekcije. Međutim, u društvima nerazvijene političke kulture, kakvo je crnogorsko, demokratiji se još učimo, pa i tome da razlikujemo te slojeve upravljanja krizom i ona „iskliznuća“ u koja vlast (ne)svjesno ode kako bi demonstrirala „efikasnost“.  Zato je uloga NVO-a koje su  posvećene promovisanju demokratskih praksi i ljudskih prava naglašena u ovakvim situacijama, ma koliko nepopularno bilo  otvaranje ovih tema.

Jednom, kada sve ovo bude juče, odgovor na pandemiju će se procjenjivati kroz dva aspekta – zdravstveni i demokratski. Uz napomenu da u okviru demokratskog podrazumijevam i odgovoran sistemski ekonomski odgovor. Države koje uspijevaju naći balans između zaštite ljudi i demokratskih principa pokazuju demokratsku kulturu i kondiciju.

MONITOR: Je li bilo te demokratske kulture i kondicije u Crnoj Gori u ovom periodu?

ULJAREVIĆ: Na retoričkom nivou da, u praksi rijetko. Vlast se glasno pozivala na struku, kao i mnoge druge vlasti širom svijeta. Ali, ne znam za demokratsku državu u kojoj je, u situaciji koja je trebalo da djeluje premošćujuće za sve podjele, struka toliko nosila politički dres kao kod nas. Ključna lica iz zdravstva, koja smo svakodnevno gledali, bila su istovremeno i lica visokih funkcionera, prepoznatljivih članova ili simpatizera vladajuće DPS i njoj bliskih interesnih krugova. Ne ulazeći u ekspertizu tih ljudi, logično je da se pitamo  – da li to znači da u Crnoj Gori ne postoji nijedan ljekar koji ima znanje a da nema tu relaciju sa vladajućom partijom?

Takođe, zašto potpredsjednik Vlade i predsjednik NKT-a  razgovara sa tri sindikata zdravstva a zvanično objavljuje da je imao sastanak sa dva, brišući za javnost sastanak sa predsjednicom Sindikata doktora medicine Crne Gore, koja se i najglasnije borila za struku.

Ili, kako je moguće, da na sastanku premijera sa ekonomistima nemate nijednog  koji ima kritički stav prema ekonomskoj politici Vlade ili ih, možda, taj stav čini i nepodobnima?  Suština takvih sastanaka bi trebalo da bude u raspravi i ukrštanju različitih argumenata kako bi se došlo do najboljih i široko društveno prihvatljivih rješenja, a ne u aklamaciji Vladi.

MONITOR: Tokom pandemije, konstatujete da su  skrajnuti svi koji bi mogli da dovode u pitanje odluke vlasti. Da li je to i bilo očekivano, imajući u vidu prirodu ove vlasti?

ULJAREVIĆ: I da i ne. Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Ovo je bila šansa da se počne raditi na društvenom konsenzusu o tome kakva nam država Crna Gora treba i što svi možemo i moramo uraditi da je učinimo otvorenim društvom aktivnih, odgovornih i slobodnih građana, jednakih pred zakonom.

MONITOR:  Da li  su te šanse izgubljene?

ULJAREVIĆ: U značajnom jesu, jer u politici morate imati osjećaj, hrabrost i odlučnost da u određenom trenutku djelujete na određeni način i time mijenjate trasu. Mislim da je iza nas dragocjen trenutak koji je mogao biti preloman za izradnju povjerenja među često suprotstavljenim akterima. No, po prirodi sam optimista i želim vjerovati da uvijek postoje šanse da se stvari poboljšaju.

MONITOR: Tokom pandemije, gotovo bez kontrole i transparentnosti, pokazuje vaš izvještaj, obavljane su  neke sporne zakonodavne aktivnosti i zapošljavanja. Možete li to detaljniije objasniti?

ULJAREVIĆ: Sticao se utisak da je sav rad vlasti, sem onog što se direktno odnosi na borbu protiv pandemije, suspendovan. Međutim, kad zagrebete ispod te površine vidite da su se uobičajeni poslovi koji nose partijski i partikularni interes odvijali i to u nekim sferama i nesmanjenim intenzitetom.

Po našim podacima, od 16. marta do 23. aprila organi javnog sektora su preko Zavoda za zapošljavanje imali 230 oglasa za posao, među kojima najviše obrazovne ustanove, Ministarstvo odbrane, pa lokalne samouprave, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, itd.

Vlada je održavala sjednice i donosila odluke, a nismo znali ni kad se te sjednice održavaju niti o čemu se sve razgovaralo sem onog što je sažeto kroz nekoliko sporadičnih saopštenja. Mi smo na to ukazali i to je  imalo nekog efekta –  nakon objavljivanja našeg izvještaja retroaktivno su postavljeni materijali sa tih sjednica na sajt Vlade.

Monitor: Navodi se i da je sporan način uspostavljanja NKT-a, a otvaralo se i pitanje da li je trebalo proglasiti vanredno stanje. Koliko su ta pitanja važna, i da li su na pravi način razmotrena?

ULJAREVIĆ: S pravnog aspekta ostao je nerazjašnjen način formiranja NKT-a. To pitanje je vlast dočekala kao ,,bogohulno” umjesto da pruži sve činjenice i objavi integralno odluku o formiranju NKT-a. Na drugoj strani, meni se čini da su oni koji su prizivali vanredno stanje olako zanemarivali činjenicu da bi to vodilo i ka većim ograničenjima prava i sloboda građana i građanki. Upravo je zbog slabih demokratskih kapaciteta institucija dobro da ga nismo imali.

MONITOR: Skupština je ostala bez kontrolnih aktivnosti.

ULJAREVIĆ: Skupština je odavno izgubila na legitimitetu i snazi, a sada je zbog izražene pasivnosti i odluka Vlade dodatno derogirana njena uloga a ona ,,stavljena na respirator”. Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala u ovom periodu, crnogorska nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila.  Vlada je, u međuvremenu, uredbom izmijenila Zakon o reprogramu poreskih potraživanja koji je ranije u Skupštini usvojen kao lex specialis što je otćutalo rukovodstvo Skupštine. Znači, imamo i manjak inicijative Skupštine da aktivno učestvuje u rješavanju problema, kao i potpuno zapostavljanje kontrolne funkcije u odnosu na Vladu.

Zabrinjavajuća je, realna mogućnost, da vladajuća većina u Skupštini sada usvoji predložene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Time će biti prekršen Ustav jer se izmjene tiču izbornog sistema i zahtijevaju dvotrećinsku većinu, a  DPS pokušava da to izvede sa prostom većinom. Konačno, ni legitimnosti izbornog procesa ni uspostavljanju povjerenja neće doprinijeti usvajanje predloženih izmjena Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kojim bi se omogućila davanja iz budžetske rezerve i za one koji su materijalno ugroženi a bez nezavisne kontrole tog procesa.

MONITOR: Posebno su naglašeni problemi kršenja ljudskih prava – od objavljivanja spiskova lica u samoizolaciji do spornih hapšenja zbog navodnog širenja panike. Pošto je  taj trend počeo prije korone, mislite li da će se nastaviti? Kako ga zaustaviti?

ULJAREVIĆ: Objavljivanje spiska osoba u samoizolaciji je sistemsko kršenje ljudskih prava za koje se Vlada svjesno opredijelila neodgovorno pokušavajući da prebaci odgovornost na građane i građanke. Koliko smo daleko od kulture ljudskih prava, i kako lako strah konsternira, opominje i činjenica da nijedna institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava nije na ovo reagovala, ili su našli formalni izgovor da ne reaguju, kao i da su samo četiri crnogorske NVO to javno osudile.

Slično je bilo i sa problematičnom praksom privođenja zbog sumnje o izvršenju krivičnog djela izazivanje panike i nereda, kao i u dijelu niza privremenih mjera za ograničavanje kretanja i zabranu okupljanja građana, a koje je NKT donio bez  sprovođenja adekvatnih ustavnih procedura.

Kad nema jake reakcije, vlast nema ni razloga  da ne nastavi sa različitim vidovima kršenja ljudskih prava u ime ,,višeg cilja”. Stoga, moramo uporno ukazivati na primjere država koje su se uspješno borile sa virusom na zdravstvenom planu a čije su vlade, pravosuđa, parlamenti i institucije sprovodili aktivnosti iz svoje nadležnosti u skladu sa demokratskim principima i praksama, štiteći tako  građanstvo i od korone, ali i od opasnosti koje nosi nekontrolisana vlast.

 

Zašto mediji ćute

MONITOR: Jedan dio izvještaja se odnosi i na medije.  Vlada je, konstatovali ste, centralizovala informacije, međutim, ukazujete da nije bilo adekvatnog odgovora medija, kao ni drugih djelova društva. Da li je i  nedostatak otpora dio problema, zbog kojeg imamo ovakvu vlast i političku kulturu? 

ULJAREVIĆ: Mnogo puta smo se uvjerili da ova vlast daje samo minimum onog što je potrebno da simulira reforme. U pomjeranju granica i demaskiranju  stvarnosti, jednu od ključnih uloga ima građansko društvo kojem pripadaju i mediji. Utisak je da su tokom pandemije mediji dominantno prihvatili narativ Vlade i da su izbjegavali postavljati važna i neprijatna pitanja.

Jedna od prvih mjera Vlade bila je da mediji ne prate direktno konferencije za medije Kriznog štaba i NKT-a. Napravljen je sistem u okviru kojeg su mediji mogli preuzimati signal i tako imati direktan prenos uz elektronsko slanje pitanja. Nijedan  medij niti medijsko udruženje nijesu prigovorili na to. U Srbiji je takva praksa uspostavljena na manje od 10 dana i pratile su je žestoke reakcije nezavisnih medija i udruženja, nakon čega je obustavljena. U Hrvatskoj,  ovakva mjera nije postojala, a nije zabilježena ni u demokratskim državama kojima stremimo.

Ova mjera je ukinuta prije neki dan, ali se desilo još nešto simptomatično – konferencija za novinare, sa novinarima, u srijedu je trajala 14 minuta!  Kad to uporedite sa konferencijama u regionu ili šire, možemo zaključiti da – ili crnogorske vlasti krizni menadžment vode na perfektan način ili  imamo problem sa onim što je cilj medijskog izvještavanja a on se ne svodi na tehničku transmisiju informacija. Bilo bi idealno da je u pitanju ovo prvo, ali nije. Očekujemo svi  da mediji ta pitanja otvaraju. Razumijem da u ovim uslovima nikom nije lako raditi i veliko poštovanje imam prema onim novinarima koji su bez dana odmora posvećeno radili. Ovo je pitanje vlasničkih odnosa i uređivačkih politika i kapaciteta u medijima. Dobro bi bilo da i mediji interno analiziraju ovu situaciju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo