Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ovo je bila šansa da vidimo kakva nam država treba

Objavljeno prije

na

Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju neke trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Bojim se da su te šanse izgubljene

 

MONITOR: CGO je objavio iscrpan izvještaj o Crnoj Gori tokom epidemije korone, u kojem se konstatuju i dobre reakcije nadležnih i društva, ali ukazuje i na neke problematične prakse. U završetku izvještaja iznosite dio pod nazivom –  „naučene lekcije“.  Šta su, po Vama, najvažnije naučene lekcije u vrijeme korone?

ULJAREVIĆ: Izvještaj se ne fokusira na zdravstveni odgovor na pandemiju, a koji, inače, ocjenjujemo kao veoma dobar. Bavili smo se  procjenom primjene demokratskih principa i poštovanja ljudskih prava kako bismo podsjetili da marginalizovanje ovih tema ne može biti put ka bilo kakvom višem interesu, a kako nam se to pokušalo imputirati od strane vlasti u prvih šest sedmica epidemije korona virusa.

To bi morale biti utvrđene lekcije. Međutim, u društvima nerazvijene političke kulture, kakvo je crnogorsko, demokratiji se još učimo, pa i tome da razlikujemo te slojeve upravljanja krizom i ona „iskliznuća“ u koja vlast (ne)svjesno ode kako bi demonstrirala „efikasnost“.  Zato je uloga NVO-a koje su  posvećene promovisanju demokratskih praksi i ljudskih prava naglašena u ovakvim situacijama, ma koliko nepopularno bilo  otvaranje ovih tema.

Jednom, kada sve ovo bude juče, odgovor na pandemiju će se procjenjivati kroz dva aspekta – zdravstveni i demokratski. Uz napomenu da u okviru demokratskog podrazumijevam i odgovoran sistemski ekonomski odgovor. Države koje uspijevaju naći balans između zaštite ljudi i demokratskih principa pokazuju demokratsku kulturu i kondiciju.

MONITOR: Je li bilo te demokratske kulture i kondicije u Crnoj Gori u ovom periodu?

ULJAREVIĆ: Na retoričkom nivou da, u praksi rijetko. Vlast se glasno pozivala na struku, kao i mnoge druge vlasti širom svijeta. Ali, ne znam za demokratsku državu u kojoj je, u situaciji koja je trebalo da djeluje premošćujuće za sve podjele, struka toliko nosila politički dres kao kod nas. Ključna lica iz zdravstva, koja smo svakodnevno gledali, bila su istovremeno i lica visokih funkcionera, prepoznatljivih članova ili simpatizera vladajuće DPS i njoj bliskih interesnih krugova. Ne ulazeći u ekspertizu tih ljudi, logično je da se pitamo  – da li to znači da u Crnoj Gori ne postoji nijedan ljekar koji ima znanje a da nema tu relaciju sa vladajućom partijom?

Takođe, zašto potpredsjednik Vlade i predsjednik NKT-a  razgovara sa tri sindikata zdravstva a zvanično objavljuje da je imao sastanak sa dva, brišući za javnost sastanak sa predsjednicom Sindikata doktora medicine Crne Gore, koja se i najglasnije borila za struku.

Ili, kako je moguće, da na sastanku premijera sa ekonomistima nemate nijednog  koji ima kritički stav prema ekonomskoj politici Vlade ili ih, možda, taj stav čini i nepodobnima?  Suština takvih sastanaka bi trebalo da bude u raspravi i ukrštanju različitih argumenata kako bi se došlo do najboljih i široko društveno prihvatljivih rješenja, a ne u aklamaciji Vladi.

MONITOR: Tokom pandemije, konstatujete da su  skrajnuti svi koji bi mogli da dovode u pitanje odluke vlasti. Da li je to i bilo očekivano, imajući u vidu prirodu ove vlasti?

ULJAREVIĆ: I da i ne. Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Ovo je bila šansa da se počne raditi na društvenom konsenzusu o tome kakva nam država Crna Gora treba i što svi možemo i moramo uraditi da je učinimo otvorenim društvom aktivnih, odgovornih i slobodnih građana, jednakih pred zakonom.

MONITOR:  Da li  su te šanse izgubljene?

ULJAREVIĆ: U značajnom jesu, jer u politici morate imati osjećaj, hrabrost i odlučnost da u određenom trenutku djelujete na određeni način i time mijenjate trasu. Mislim da je iza nas dragocjen trenutak koji je mogao biti preloman za izradnju povjerenja među često suprotstavljenim akterima. No, po prirodi sam optimista i želim vjerovati da uvijek postoje šanse da se stvari poboljšaju.

MONITOR: Tokom pandemije, gotovo bez kontrole i transparentnosti, pokazuje vaš izvještaj, obavljane su  neke sporne zakonodavne aktivnosti i zapošljavanja. Možete li to detaljniije objasniti?

ULJAREVIĆ: Sticao se utisak da je sav rad vlasti, sem onog što se direktno odnosi na borbu protiv pandemije, suspendovan. Međutim, kad zagrebete ispod te površine vidite da su se uobičajeni poslovi koji nose partijski i partikularni interes odvijali i to u nekim sferama i nesmanjenim intenzitetom.

Po našim podacima, od 16. marta do 23. aprila organi javnog sektora su preko Zavoda za zapošljavanje imali 230 oglasa za posao, među kojima najviše obrazovne ustanove, Ministarstvo odbrane, pa lokalne samouprave, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, itd.

Vlada je održavala sjednice i donosila odluke, a nismo znali ni kad se te sjednice održavaju niti o čemu se sve razgovaralo sem onog što je sažeto kroz nekoliko sporadičnih saopštenja. Mi smo na to ukazali i to je  imalo nekog efekta –  nakon objavljivanja našeg izvještaja retroaktivno su postavljeni materijali sa tih sjednica na sajt Vlade.

Monitor: Navodi se i da je sporan način uspostavljanja NKT-a, a otvaralo se i pitanje da li je trebalo proglasiti vanredno stanje. Koliko su ta pitanja važna, i da li su na pravi način razmotrena?

ULJAREVIĆ: S pravnog aspekta ostao je nerazjašnjen način formiranja NKT-a. To pitanje je vlast dočekala kao ,,bogohulno” umjesto da pruži sve činjenice i objavi integralno odluku o formiranju NKT-a. Na drugoj strani, meni se čini da su oni koji su prizivali vanredno stanje olako zanemarivali činjenicu da bi to vodilo i ka većim ograničenjima prava i sloboda građana i građanki. Upravo je zbog slabih demokratskih kapaciteta institucija dobro da ga nismo imali.

MONITOR: Skupština je ostala bez kontrolnih aktivnosti.

ULJAREVIĆ: Skupština je odavno izgubila na legitimitetu i snazi, a sada je zbog izražene pasivnosti i odluka Vlade dodatno derogirana njena uloga a ona ,,stavljena na respirator”. Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala u ovom periodu, crnogorska nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila.  Vlada je, u međuvremenu, uredbom izmijenila Zakon o reprogramu poreskih potraživanja koji je ranije u Skupštini usvojen kao lex specialis što je otćutalo rukovodstvo Skupštine. Znači, imamo i manjak inicijative Skupštine da aktivno učestvuje u rješavanju problema, kao i potpuno zapostavljanje kontrolne funkcije u odnosu na Vladu.

Zabrinjavajuća je, realna mogućnost, da vladajuća većina u Skupštini sada usvoji predložene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Time će biti prekršen Ustav jer se izmjene tiču izbornog sistema i zahtijevaju dvotrećinsku većinu, a  DPS pokušava da to izvede sa prostom većinom. Konačno, ni legitimnosti izbornog procesa ni uspostavljanju povjerenja neće doprinijeti usvajanje predloženih izmjena Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kojim bi se omogućila davanja iz budžetske rezerve i za one koji su materijalno ugroženi a bez nezavisne kontrole tog procesa.

MONITOR: Posebno su naglašeni problemi kršenja ljudskih prava – od objavljivanja spiskova lica u samoizolaciji do spornih hapšenja zbog navodnog širenja panike. Pošto je  taj trend počeo prije korone, mislite li da će se nastaviti? Kako ga zaustaviti?

ULJAREVIĆ: Objavljivanje spiska osoba u samoizolaciji je sistemsko kršenje ljudskih prava za koje se Vlada svjesno opredijelila neodgovorno pokušavajući da prebaci odgovornost na građane i građanke. Koliko smo daleko od kulture ljudskih prava, i kako lako strah konsternira, opominje i činjenica da nijedna institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava nije na ovo reagovala, ili su našli formalni izgovor da ne reaguju, kao i da su samo četiri crnogorske NVO to javno osudile.

Slično je bilo i sa problematičnom praksom privođenja zbog sumnje o izvršenju krivičnog djela izazivanje panike i nereda, kao i u dijelu niza privremenih mjera za ograničavanje kretanja i zabranu okupljanja građana, a koje je NKT donio bez  sprovođenja adekvatnih ustavnih procedura.

Kad nema jake reakcije, vlast nema ni razloga  da ne nastavi sa različitim vidovima kršenja ljudskih prava u ime ,,višeg cilja”. Stoga, moramo uporno ukazivati na primjere država koje su se uspješno borile sa virusom na zdravstvenom planu a čije su vlade, pravosuđa, parlamenti i institucije sprovodili aktivnosti iz svoje nadležnosti u skladu sa demokratskim principima i praksama, štiteći tako  građanstvo i od korone, ali i od opasnosti koje nosi nekontrolisana vlast.

 

Zašto mediji ćute

MONITOR: Jedan dio izvještaja se odnosi i na medije.  Vlada je, konstatovali ste, centralizovala informacije, međutim, ukazujete da nije bilo adekvatnog odgovora medija, kao ni drugih djelova društva. Da li je i  nedostatak otpora dio problema, zbog kojeg imamo ovakvu vlast i političku kulturu? 

ULJAREVIĆ: Mnogo puta smo se uvjerili da ova vlast daje samo minimum onog što je potrebno da simulira reforme. U pomjeranju granica i demaskiranju  stvarnosti, jednu od ključnih uloga ima građansko društvo kojem pripadaju i mediji. Utisak je da su tokom pandemije mediji dominantno prihvatili narativ Vlade i da su izbjegavali postavljati važna i neprijatna pitanja.

Jedna od prvih mjera Vlade bila je da mediji ne prate direktno konferencije za medije Kriznog štaba i NKT-a. Napravljen je sistem u okviru kojeg su mediji mogli preuzimati signal i tako imati direktan prenos uz elektronsko slanje pitanja. Nijedan  medij niti medijsko udruženje nijesu prigovorili na to. U Srbiji je takva praksa uspostavljena na manje od 10 dana i pratile su je žestoke reakcije nezavisnih medija i udruženja, nakon čega je obustavljena. U Hrvatskoj,  ovakva mjera nije postojala, a nije zabilježena ni u demokratskim državama kojima stremimo.

Ova mjera je ukinuta prije neki dan, ali se desilo još nešto simptomatično – konferencija za novinare, sa novinarima, u srijedu je trajala 14 minuta!  Kad to uporedite sa konferencijama u regionu ili šire, možemo zaključiti da – ili crnogorske vlasti krizni menadžment vode na perfektan način ili  imamo problem sa onim što je cilj medijskog izvještavanja a on se ne svodi na tehničku transmisiju informacija. Bilo bi idealno da je u pitanju ovo prvo, ali nije. Očekujemo svi  da mediji ta pitanja otvaraju. Razumijem da u ovim uslovima nikom nije lako raditi i veliko poštovanje imam prema onim novinarima koji su bez dana odmora posvećeno radili. Ovo je pitanje vlasničkih odnosa i uređivačkih politika i kapaciteta u medijima. Dobro bi bilo da i mediji interno analiziraju ovu situaciju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo