INTERVJU
DRAGAN BURSAĆ, PROFESOR FILOZOFIJE I KOLUMNISTA IZ BANJA LUKE: U troznaku i borba protiv korone

Ni ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo u BiH jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje
MONITOR: Pandemija virusa korona je i u Bosni i Hercegovini najaktuelnija tema. Zašto se povodom borbe protiv korone u BiH govori – jedna zemlja, tri borbe sa pandemijom?
BURSAĆ: Borba sa pandemijom mora biti jedna i jednistvena. E sad, u BIH se sve ispolitizuje, pa i borba protiv COVID-19. Od samog početka bilo je jasno da jednu politku ima zvanično Sarajevo, drugu entitet Republike Srpske, a treću kantoni u Federaciji sa većinskim hrvatskim življem. Pogledajte samo, postoje tri stožera, tri press centra za komunikaciju, tri primarna izvora informisanja, ali i tri dominantna zdravstvena centra, tri načina testiranja, tri… shvatili ste. Niti ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje. Koliko je to pametno, apsolutno nije, no pored virusa svakodnevno pratimo i borbu ego-tripova na relaciji Dodik –Izetbegović – Čović, koji doslovno zemlju sa pratećim stanovništvom tretriraju kao kmetije i svoje gruntovno vlasništvo, ništa više i ništa manje od toga. Pa tako čujete informaciju, nadrealnu i tragikomičnu, da „Dodik dijeli 1000 maraka” za zdravstvene radnike u RS-u. Ko je on kao član Predsjedništva da to radi? Nije niti premijer ovog entiteta, niti predsjednik, no svejedno… feudalna vremena zahtijevaju feudalce populiste. Nažalost.
MONITOR: Pojedini mediji su objavili da je na donošenju mjera i odluka o virusu korona BiH dokazala da je nesposobna da preživi i da će oboljeli umirati po hodnicima ako se ovako nastavi!
BURSAĆ: Prije svega, takve izjave su fatalističke i populističke. BiH će preživjeti, preživjela je i gore stvari. Ljudi, na svu sreću, ne umiru po hodnicima, nema BIH tzv. italijanski ili ne znam koji drugi scenario. Na treba mračiti toliko. Opet, fakat jeste da sistem pokazuje slabosti, koje ga prate decenijnama i koje nemaju veze sa korona virusom. Samo su sad sve te slabosti vidljivije. Daleko vidljivije. Nepotizam, stranačko zapošljavanje, uhljebi, nesposobnost, neuvezanost rukovodećeg kadra sa ljekarima i medicinskim osobljem „na terenu”… sve su to stvari koje postoje odvajkada i koje korona „lomi”. Opet, hoću da kažem, nije to nikakva specifičnost BIH. Region nam je kloniran u tome. Na koncu, hoću da vjerujem, a i vidi se i na terenu, da se situacija koliko-toliko normalizuje. Daleko je to od bilo kakve normale, ali nekako vjerujem u dobar ishod, šta god to danas značilo.
MONITOR: Iz Crvenog krsta u Sarajevu su apelovali da im se pomogne, jer su građani gladni. Predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Sarajevo Damir Mašić optužio je Vladu Kantona Sarajevo da nije preduzela nijednu mjeru kako bi ublažila posljedice korona vrusa… Zašto su vlasti dozvolile da do toga dođe?
BURSAĆ: Vlasti se, po pravilu, nisu bavile ekonomskim aspektima. Nikada se ne bave! Njima se ekonomija „dešava”. I vezana je najčešće za grantove, donacije i stranu pomoć. Niti su uvezani ljudi na terenu sa ekonomski još uvijek jakim firmama koje mogu pomoći, niti postoji bilo kakva koordinacija i ako postoji, to je na nivou ličnog entuzijazma i pregalaštva. Državna, mislim i na državnu, i na entitetsku i na kantolnalnu vlast, prepustili su građane lokalnim zajednicama i samima sebi. Ništa više i ništa manje od toga. Vlasti nisu stoga ništa dozvolile – vlasti ne interesuje stanje običnog čovjeka, pa makar i da umire od gladi. Ponavljam, nije to ništa novo, samo je sada boldovanije i vidljivije.
MONITOR: Je li Evropska unija na BiH povodom pandemije položila ispit solidarnosti?
BURSAĆ: Mislim da je sveukupno EU podbacila. Ali opet, koliko je i kako mogla, ova asocijacija je pomagala i pomogla i BIH. Da li je moglo brže i bolje i više – sigurno da jeste. S druge strane, EU ne reklamira na sva zvona svoje aktivnosti kako rade npr. Ruska Federacija ili Republika Turska. I to je ključna razlika.
MONITOR: Iz Sarajeva su stigle osude zbog pomoći koja iz nekih država stiže samo u Republiku Srpsku. O čemu se radi?
BURSAĆ: Iskren da budem, ne znam ko je iz Sarajeva osuđivao bilo kakav dolazak pomoći na bilo koji dio teritorije BIH. Bilo je osuda naravno na način na koji se entitet prije svega preko Milorada Dodika predstavlja kao nekakva država. Taj doživljaj je pojačan i od strane donatora poput Ruske Federacije koji se namjerno prave nemušti tretirajući RS kao nekakvu samostalnu eksteritoriju. Ako je osuda to što neko koristi pandemiju da bi promovisao separatizam i otcijepljenje – na mjestu je.
MONITOR: Zlatko Dizdarević, bivši ambasador BiH, kazao je prije nekoliko dana da Amerikanci spremaju ozbiljnu intervenciju u BiH, odnosno političku promjenu, i vjeruju da imaju zamjenu za Dodika, a ako Dodik padne, padaju i Čović i Izetbegović. Šta Vi na to kažete?
BURSAĆ: Uvažavam Zlatka, kao čovjeka, kao vrsnog ambasadora i kolegu kolumnistu, ali ja zaista ne raspolažem tim i takvim podacima. Mislim suprotno, neće biti nikakve intervencije u BIH. Ali, hajmo hipotetisati, jer nam je samo to ostalo – ko bi bio čovjek koji bi zamijenio Dodika? Ja takve ne vidim, jer sadašnja opozicija u RS-u je opcija sa goreg na lošije. To je skupina neartikulisanih neočetnika, koji još žešće od Dodika trube u populističke ultranacionalističke trube. Hoću vam reći, sjajna je priča koju govri Dizdarević, ali nema utemeljenja niti kapaciteta u relanosti. Nažalost.
MONITOR: Vi ste kao novinar bili izloženi velikom broju raznih prijetnji, ali i dalje u kolumnama kritikujete vlast i razne društvene anomalije. Šta sada u BiH zaslužuje najviše kritika?
BURSAĆ: Iskreno kritiku doživljavam kao stvar koja će biti korektiv. Nisam kritizer, da kritikujem kritike radi. Silne prijetnje smrću, protjerivanja iz Banjaluke, doživio sam isključivo zbog pisanja i svjedočenja istine, a to puno govri o toksifikovanosti jedne sredine, koja je prije 30 godina krenula opasnom stranputicom. No da konkretiztujem, mislim da imamo dva goruća problema u BIH:
BIH mora postati funkcionalna zemlja, a ona to nije, nažalost. Sa ovoliko disperzivne vlasti na nivou entiteta i kantona, sa nikakvim linkom između lokalne vlasti i države, jer svu moć „jedu” upravo eniteti i kantoni, teško će moja zemlja biti odistinski operativna demokratija.
I drugi, suočavanje sa prošlošću mora i treba biti temelj ili korak broj dva u normalizaciji funkcionsanja BIH, a neće ga biti dok se ne uvede Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida.
Kada ove dvije stvari apliciramo, tek onda ćemo moći najiskrenije prići rješavanju svih ostalih problema u zemlji, a njih je previse – od katasrofalne ekonomije, lošeg zdravstva i školstva do uhljeb parazita koji izjedaju zemlju.
Radončić kao profesor kibernetike
MONITOR: U Sarajevu su zbog nedostatka zaštitne opreme patolozi odbili da rade obdukcije, pa je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić rekao da su dezerteri i kukavice, kao i ljekari koji ne smiju prići oboljelima od koronavirusa. Na to je oštro reagovala Ljekarska komora Kantona Sarajevo, a dr Hasan Tanović, član Upravnog odbora Opšte bolnice u Sarajevu, rekao je da se ne može Radončić postavljati kao profesor kibernetike i fizike i govoriti o medicini…
BURSAĆ: Tako je! I nije to samo slučaj sa gospodinom Radončićem. Mnogi mešetari i politički moćnici uzeli su za pravo da direktno komentarišu rad struke, ocjenjuju i presuđuju. To što Radončić ima veze sa medicinom koliko i moja novinarska malenkost najmanje je bitno, jer se on i ljudi poput njega obraćaju sa pozicije moći odvajkada, a njima je struka tek puki servis. Prije bih rekao da je problem u struci što jasno i glasno ne podigne glas i ne kaže – NE PETLJAJTE NAM SE U POSAO! Tu naviku ljudi od bijelih mantila moraju steći sad. Posljednje je vrijeme ili će ih svaki supsimeni političar omalovažavati kad stigne.
Dodikova seoska provokacija
MONITOR: Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je pitanje šta će biti sa BiH poslije pandemije i da ona mora da nađe novu političko-teritorijalnu organizaciju.
BURSAĆ: Klasični repertoar Milorada Dodika. Velim, on će iskoristiti sve, pa i ovu po svijet tešku situaciju da blati zemlju čiji je član Predsjedništva sa debelom platom. BIH neće morati tražiti nikakvu novu poltičku reorganizaciju zbog korona virusa. Prvo će morati pomoći upravo entitetu RS zbog ekonomske katastrofe, koju je korona samo pojačala. Nakon toga treba razgovarati moguće u preustroju moći, koja je suviše jaka na nivou entiteta i podizanju jake i prije svega operativne i funkcionalne vlasti na državnom nivou.
Dakle, sve što je normalno, i što treba korigovati, suprotno je od Dodikovih maštarija. I zato njegovu izjavu treba tumačiti kao i 90 odsto ostalih njegovih izjava – puka seoska provokacija. Ništa više.
Vulinova budalaština
MONITOR: Kako komentarišete izjavu Aleksandra Vulina, ministra odbrane Srbije, da je Vojska Srbije spremna da sačuva Srbe gdje god da se oni nalaze i ako bilo ko pomisli da može da uznemiri Republiku Srpsku „nemoj da se igra, mi smo tu”?
BURSAĆ: Budalaština! Kao i većina stvari koju izgovori ovaj opskurni čovjek. I on kao takav je najmanji problem. Veći problem je funkcija sa koje se on obraća urbi et orbi. To nam govori da se Srbija nikako nije odrekla pretenzija na dobar dio BIH, a bogme i Crne Gore. Vulin je neka vrsta probnog Vučićevog balona. Malo iščašenog, ali svakako u funkciji korisnog idiota. Ako Vulin kao prvi čovjek vojske izjavi ovo bez bilo kakvih međunarodnih sankcija, znači da se stvari i dalje mogu „pritiskati”. Do kad, više je volja ili htijenje prije svega EU i SAD-a, nego bilo koga drugog.
S ljudske strane, kad čujem Vulina, znam da je osnovno poslanje svakog intelektulaca na Balkanu borba protiv velikosrpskih projekata i paraprojekata, kao najvećeg zla koje je preskupo koštalo sve narode bivše Jugoslavije.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično