Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN BURSAĆ, PROFESOR FILOZOFIJE I KOLUMNISTA IZ BANJA LUKE: U troznaku i borba protiv korone

Objavljeno prije

na

Ni ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo u BiH jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje

 

MONITOR: Pandemija virusa korona je i u Bosni i Hercegovini najaktuelnija tema. Zašto se povodom borbe protiv korone u BiH govori – jedna zemlja, tri borbe sa pandemijom?

BURSAĆ: Borba sa pandemijom mora biti jedna i jednistvena. E sad, u BIH se sve ispolitizuje, pa i borba protiv COVID-19. Od samog početka bilo je jasno da jednu politku ima zvanično Sarajevo, drugu entitet Republike Srpske, a treću kantoni u Federaciji sa većinskim hrvatskim življem. Pogledajte samo, postoje tri stožera, tri press centra za komunikaciju, tri primarna izvora informisanja, ali i tri dominantna zdravstvena centra, tri načina testiranja, tri… shvatili ste. Niti ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje. Koliko je to pametno, apsolutno nije, no pored virusa svakodnevno pratimo i borbu ego-tripova na relaciji Dodik –Izetbegović – Čović, koji doslovno zemlju sa pratećim stanovništvom tretriraju kao kmetije i svoje gruntovno vlasništvo, ništa više i ništa manje od toga. Pa tako čujete informaciju, nadrealnu i tragikomičnu, da „Dodik dijeli 1000 maraka” za zdravstvene radnike u RS-u. Ko je on kao član Predsjedništva da to radi? Nije niti premijer ovog entiteta, niti predsjednik, no svejedno… feudalna vremena zahtijevaju feudalce populiste. Nažalost.

MONITOR: Pojedini mediji su objavili da je na donošenju mjera i odluka o virusu korona BiH dokazala da je nesposobna da preživi i da će oboljeli umirati po hodnicima ako se ovako nastavi!

BURSAĆ: Prije svega, takve izjave su fatalističke i populističke. BiH će preživjeti, preživjela je i gore stvari. Ljudi, na svu sreću, ne umiru po hodnicima, nema BIH tzv. italijanski ili ne znam koji drugi scenario. Na treba mračiti toliko. Opet, fakat jeste da sistem pokazuje slabosti, koje ga prate decenijnama i koje nemaju veze sa korona virusom. Samo su sad sve te slabosti vidljivije. Daleko vidljivije. Nepotizam, stranačko zapošljavanje, uhljebi, nesposobnost, neuvezanost rukovodećeg kadra sa ljekarima i medicinskim osobljem „na terenu”… sve su to stvari koje postoje odvajkada i koje korona „lomi”. Opet, hoću da kažem, nije to nikakva specifičnost BIH. Region nam je kloniran u tome. Na koncu, hoću da vjerujem, a i vidi se i na terenu, da se situacija koliko-toliko normalizuje. Daleko je to od bilo kakve normale, ali nekako vjerujem u dobar ishod, šta god to danas značilo.

MONITOR: Iz Crvenog krsta u Sarajevu su apelovali da im se pomogne, jer su građani gladni. Predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Sarajevo Damir Mašić optužio je Vladu Kantona Sarajevo da nije preduzela nijednu mjeru kako bi ublažila posljedice korona vrusa… Zašto su vlasti dozvolile da do toga dođe?

BURSAĆ: Vlasti se, po pravilu, nisu bavile ekonomskim aspektima. Nikada se ne bave! Njima se ekonomija „dešava”. I vezana je najčešće za grantove, donacije i stranu pomoć. Niti su uvezani ljudi na terenu sa ekonomski još uvijek jakim firmama koje mogu pomoći, niti postoji bilo kakva koordinacija i ako postoji, to je na nivou ličnog entuzijazma i pregalaštva. Državna, mislim i na državnu, i na entitetsku i na kantolnalnu vlast, prepustili su građane lokalnim zajednicama i samima sebi. Ništa više i ništa manje od toga. Vlasti nisu stoga ništa dozvolile –  vlasti ne interesuje stanje običnog čovjeka, pa makar i da umire od gladi. Ponavljam, nije to ništa novo, samo je sada boldovanije i vidljivije.

MONITOR: Je li Evropska unija na BiH povodom pandemije položila ispit solidarnosti?

BURSAĆ: Mislim da je  sveukupno EU podbacila. Ali opet, koliko je i kako mogla, ova asocijacija je pomagala i pomogla i BIH. Da li je moglo brže i bolje i više – sigurno da jeste. S druge strane, EU ne reklamira na sva zvona svoje aktivnosti kako rade npr. Ruska Federacija ili Republika Turska.  I to je ključna razlika.

MONITOR: Iz  Sarajeva su stigle osude zbog pomoći koja iz nekih država stiže samo u Republiku Srpsku. O čemu se radi?

BURSAĆ: Iskren da budem, ne znam ko je iz Sarajeva osuđivao bilo kakav dolazak pomoći na bilo koji dio teritorije BIH.  Bilo je osuda naravno na način na koji se entitet prije svega preko Milorada Dodika predstavlja kao nekakva država. Taj doživljaj je pojačan i od strane donatora poput Ruske Federacije koji se namjerno prave nemušti tretirajući RS kao nekakvu samostalnu eksteritoriju. Ako je osuda to što neko koristi pandemiju da bi promovisao separatizam i otcijepljenje – na mjestu je.

MONITOR: Zlatko Dizdarević, bivši ambasador BiH, kazao je prije nekoliko dana da  Amerikanci spremaju ozbiljnu intervenciju u BiH, odnosno političku promjenu, i vjeruju da imaju zamjenu za Dodika, a ako Dodik padne, padaju i Čović i Izetbegović. Šta Vi na to kažete?

BURSAĆ: Uvažavam Zlatka, kao čovjeka, kao vrsnog ambasadora i kolegu kolumnistu, ali ja zaista ne raspolažem tim i takvim podacima. Mislim suprotno, neće biti nikakve intervencije u BIH. Ali, hajmo hipotetisati, jer nam je samo to ostalo – ko bi bio čovjek koji bi zamijenio Dodika? Ja takve ne vidim, jer sadašnja opozicija u RS-u je opcija sa goreg na lošije. To je skupina neartikulisanih neočetnika, koji još žešće od Dodika trube u populističke ultranacionalističke trube. Hoću vam reći, sjajna je priča koju govri Dizdarević, ali nema utemeljenja niti kapaciteta u relanosti. Nažalost.

MONITOR: Vi ste kao novinar bili izloženi velikom broju raznih prijetnji, ali i dalje u kolumnama kritikujete vlast i razne društvene anomalije. Šta sada u BiH zaslužuje najviše kritika?

BURSAĆ: Iskreno kritiku doživljavam kao stvar koja će biti korektiv. Nisam kritizer, da kritikujem kritike radi. Silne prijetnje smrću, protjerivanja iz Banjaluke, doživio sam isključivo zbog pisanja i svjedočenja istine, a to puno govri o toksifikovanosti jedne sredine, koja je prije 30 godina krenula opasnom stranputicom. No da konkretiztujem, mislim da imamo dva goruća problema u BIH:

BIH mora postati funkcionalna zemlja, a ona to nije, nažalost. Sa ovoliko disperzivne vlasti na nivou entiteta i kantona, sa nikakvim linkom između lokalne vlasti i države, jer svu moć „jedu” upravo eniteti i kantoni, teško će moja zemlja biti odistinski operativna demokratija.

I drugi, suočavanje sa prošlošću mora i treba biti temelj ili korak broj dva u normalizaciji funkcionsanja BIH, a neće ga biti dok se ne uvede Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida.

Kada ove dvije stvari apliciramo, tek onda ćemo moći najiskrenije prići rješavanju svih ostalih problema u zemlji, a njih je previse – od katasrofalne ekonomije, lošeg zdravstva i školstva do uhljeb parazita koji izjedaju zemlju.

 

Radončić kao profesor kibernetike  

 

MONITOR: U Sarajevu su zbog nedostatka zaštitne opreme patolozi odbili da rade obdukcije, pa je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić rekao da su dezerteri  i kukavice, kao i ljekari koji ne smiju prići oboljelima od koronavirusa. Na to je oštro reagovala  Ljekarska komora Kantona Sarajevo, a dr Hasan Tanović, član Upravnog odbora Opšte bolnice u Sarajevu, rekao je da se ne može Radončić postavljati kao profesor kibernetike i fizike i govoriti o medicini…

BURSAĆ: Tako je! I nije to samo slučaj sa gospodinom Radončićem. Mnogi mešetari i politički moćnici uzeli su za pravo da direktno komentarišu rad struke, ocjenjuju i presuđuju. To što Radončić ima veze sa medicinom koliko i moja novinarska malenkost najmanje je bitno, jer se on i ljudi poput njega obraćaju sa pozicije moći odvajkada, a njima je struka tek puki servis. Prije bih rekao da je problem u struci što jasno i glasno ne podigne glas i ne kaže – NE PETLJAJTE NAM SE U POSAO! Tu naviku ljudi od bijelih mantila moraju steći sad. Posljednje je vrijeme ili će ih svaki supsimeni političar omalovažavati kad stigne.

 

Dodikova seoska provokacija

MONITOR: Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je pitanje šta će biti sa BiH poslije pandemije i da ona mora da nađe novu političko-teritorijalnu organizaciju.

BURSAĆ: Klasični repertoar Milorada Dodika. Velim, on će iskoristiti sve, pa i ovu po svijet tešku situaciju da blati zemlju čiji je član Predsjedništva sa debelom platom. BIH neće morati tražiti nikakvu novu poltičku reorganizaciju zbog korona virusa. Prvo će morati pomoći upravo entitetu RS zbog ekonomske katastrofe, koju je korona samo pojačala. Nakon toga treba razgovarati moguće u preustroju moći, koja je suviše jaka na nivou entiteta i podizanju jake i prije svega operativne i funkcionalne vlasti na državnom nivou.

Dakle, sve što je normalno, i što treba korigovati, suprotno je od Dodikovih maštarija. I zato njegovu izjavu treba tumačiti kao i 90 odsto ostalih njegovih izjava – puka seoska provokacija. Ništa više.

 

Vulinova budalaština

 

MONITOR: Kako komentarišete izjavu Aleksandra Vulina, ministra odbrane Srbije, da je Vojska Srbije spremna da sačuva  Srbe gdje god da se oni nalaze i ako bilo ko pomisli da može da uznemiri Republiku Srpsku  „nemoj da se igra, mi smo tu”?

BURSAĆ: Budalaština! Kao i većina stvari koju izgovori ovaj opskurni čovjek. I on kao takav je najmanji problem. Veći problem je funkcija sa koje se on obraća urbi et orbi. To nam govori da se Srbija nikako nije odrekla pretenzija na dobar dio BIH, a bogme i Crne Gore. Vulin je neka vrsta probnog Vučićevog balona. Malo iščašenog, ali svakako u funkciji korisnog idiota. Ako Vulin kao prvi čovjek vojske izjavi ovo bez bilo kakvih međunarodnih sankcija, znači da se stvari i dalje mogu „pritiskati”. Do kad, više je volja ili htijenje prije svega EU i SAD-a, nego bilo koga drugog.

S ljudske strane, kad čujem Vulina, znam da je osnovno poslanje svakog intelektulaca na Balkanu borba protiv velikosrpskih projekata i paraprojekata, kao najvećeg zla koje je preskupo koštalo sve narode bivše Jugoslavije.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo