Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN BURSAĆ, PROFESOR FILOZOFIJE I KOLUMNISTA IZ BANJA LUKE: U troznaku i borba protiv korone

Objavljeno prije

na

Ni ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo u BiH jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje

 

MONITOR: Pandemija virusa korona je i u Bosni i Hercegovini najaktuelnija tema. Zašto se povodom borbe protiv korone u BiH govori – jedna zemlja, tri borbe sa pandemijom?

BURSAĆ: Borba sa pandemijom mora biti jedna i jednistvena. E sad, u BIH se sve ispolitizuje, pa i borba protiv COVID-19. Od samog početka bilo je jasno da jednu politku ima zvanično Sarajevo, drugu entitet Republike Srpske, a treću kantoni u Federaciji sa većinskim hrvatskim življem. Pogledajte samo, postoje tri stožera, tri press centra za komunikaciju, tri primarna izvora informisanja, ali i tri dominantna zdravstvena centra, tri načina testiranja, tri… shvatili ste. Niti ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje. Koliko je to pametno, apsolutno nije, no pored virusa svakodnevno pratimo i borbu ego-tripova na relaciji Dodik –Izetbegović – Čović, koji doslovno zemlju sa pratećim stanovništvom tretriraju kao kmetije i svoje gruntovno vlasništvo, ništa više i ništa manje od toga. Pa tako čujete informaciju, nadrealnu i tragikomičnu, da „Dodik dijeli 1000 maraka” za zdravstvene radnike u RS-u. Ko je on kao član Predsjedništva da to radi? Nije niti premijer ovog entiteta, niti predsjednik, no svejedno… feudalna vremena zahtijevaju feudalce populiste. Nažalost.

MONITOR: Pojedini mediji su objavili da je na donošenju mjera i odluka o virusu korona BiH dokazala da je nesposobna da preživi i da će oboljeli umirati po hodnicima ako se ovako nastavi!

BURSAĆ: Prije svega, takve izjave su fatalističke i populističke. BiH će preživjeti, preživjela je i gore stvari. Ljudi, na svu sreću, ne umiru po hodnicima, nema BIH tzv. italijanski ili ne znam koji drugi scenario. Na treba mračiti toliko. Opet, fakat jeste da sistem pokazuje slabosti, koje ga prate decenijnama i koje nemaju veze sa korona virusom. Samo su sad sve te slabosti vidljivije. Daleko vidljivije. Nepotizam, stranačko zapošljavanje, uhljebi, nesposobnost, neuvezanost rukovodećeg kadra sa ljekarima i medicinskim osobljem „na terenu”… sve su to stvari koje postoje odvajkada i koje korona „lomi”. Opet, hoću da kažem, nije to nikakva specifičnost BIH. Region nam je kloniran u tome. Na koncu, hoću da vjerujem, a i vidi se i na terenu, da se situacija koliko-toliko normalizuje. Daleko je to od bilo kakve normale, ali nekako vjerujem u dobar ishod, šta god to danas značilo.

MONITOR: Iz Crvenog krsta u Sarajevu su apelovali da im se pomogne, jer su građani gladni. Predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Sarajevo Damir Mašić optužio je Vladu Kantona Sarajevo da nije preduzela nijednu mjeru kako bi ublažila posljedice korona vrusa… Zašto su vlasti dozvolile da do toga dođe?

BURSAĆ: Vlasti se, po pravilu, nisu bavile ekonomskim aspektima. Nikada se ne bave! Njima se ekonomija „dešava”. I vezana je najčešće za grantove, donacije i stranu pomoć. Niti su uvezani ljudi na terenu sa ekonomski još uvijek jakim firmama koje mogu pomoći, niti postoji bilo kakva koordinacija i ako postoji, to je na nivou ličnog entuzijazma i pregalaštva. Državna, mislim i na državnu, i na entitetsku i na kantolnalnu vlast, prepustili su građane lokalnim zajednicama i samima sebi. Ništa više i ništa manje od toga. Vlasti nisu stoga ništa dozvolile –  vlasti ne interesuje stanje običnog čovjeka, pa makar i da umire od gladi. Ponavljam, nije to ništa novo, samo je sada boldovanije i vidljivije.

MONITOR: Je li Evropska unija na BiH povodom pandemije položila ispit solidarnosti?

BURSAĆ: Mislim da je  sveukupno EU podbacila. Ali opet, koliko je i kako mogla, ova asocijacija je pomagala i pomogla i BIH. Da li je moglo brže i bolje i više – sigurno da jeste. S druge strane, EU ne reklamira na sva zvona svoje aktivnosti kako rade npr. Ruska Federacija ili Republika Turska.  I to je ključna razlika.

MONITOR: Iz  Sarajeva su stigle osude zbog pomoći koja iz nekih država stiže samo u Republiku Srpsku. O čemu se radi?

BURSAĆ: Iskren da budem, ne znam ko je iz Sarajeva osuđivao bilo kakav dolazak pomoći na bilo koji dio teritorije BIH.  Bilo je osuda naravno na način na koji se entitet prije svega preko Milorada Dodika predstavlja kao nekakva država. Taj doživljaj je pojačan i od strane donatora poput Ruske Federacije koji se namjerno prave nemušti tretirajući RS kao nekakvu samostalnu eksteritoriju. Ako je osuda to što neko koristi pandemiju da bi promovisao separatizam i otcijepljenje – na mjestu je.

MONITOR: Zlatko Dizdarević, bivši ambasador BiH, kazao je prije nekoliko dana da  Amerikanci spremaju ozbiljnu intervenciju u BiH, odnosno političku promjenu, i vjeruju da imaju zamjenu za Dodika, a ako Dodik padne, padaju i Čović i Izetbegović. Šta Vi na to kažete?

BURSAĆ: Uvažavam Zlatka, kao čovjeka, kao vrsnog ambasadora i kolegu kolumnistu, ali ja zaista ne raspolažem tim i takvim podacima. Mislim suprotno, neće biti nikakve intervencije u BIH. Ali, hajmo hipotetisati, jer nam je samo to ostalo – ko bi bio čovjek koji bi zamijenio Dodika? Ja takve ne vidim, jer sadašnja opozicija u RS-u je opcija sa goreg na lošije. To je skupina neartikulisanih neočetnika, koji još žešće od Dodika trube u populističke ultranacionalističke trube. Hoću vam reći, sjajna je priča koju govri Dizdarević, ali nema utemeljenja niti kapaciteta u relanosti. Nažalost.

MONITOR: Vi ste kao novinar bili izloženi velikom broju raznih prijetnji, ali i dalje u kolumnama kritikujete vlast i razne društvene anomalije. Šta sada u BiH zaslužuje najviše kritika?

BURSAĆ: Iskreno kritiku doživljavam kao stvar koja će biti korektiv. Nisam kritizer, da kritikujem kritike radi. Silne prijetnje smrću, protjerivanja iz Banjaluke, doživio sam isključivo zbog pisanja i svjedočenja istine, a to puno govri o toksifikovanosti jedne sredine, koja je prije 30 godina krenula opasnom stranputicom. No da konkretiztujem, mislim da imamo dva goruća problema u BIH:

BIH mora postati funkcionalna zemlja, a ona to nije, nažalost. Sa ovoliko disperzivne vlasti na nivou entiteta i kantona, sa nikakvim linkom između lokalne vlasti i države, jer svu moć „jedu” upravo eniteti i kantoni, teško će moja zemlja biti odistinski operativna demokratija.

I drugi, suočavanje sa prošlošću mora i treba biti temelj ili korak broj dva u normalizaciji funkcionsanja BIH, a neće ga biti dok se ne uvede Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida.

Kada ove dvije stvari apliciramo, tek onda ćemo moći najiskrenije prići rješavanju svih ostalih problema u zemlji, a njih je previse – od katasrofalne ekonomije, lošeg zdravstva i školstva do uhljeb parazita koji izjedaju zemlju.

 

Radončić kao profesor kibernetike  

 

MONITOR: U Sarajevu su zbog nedostatka zaštitne opreme patolozi odbili da rade obdukcije, pa je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić rekao da su dezerteri  i kukavice, kao i ljekari koji ne smiju prići oboljelima od koronavirusa. Na to je oštro reagovala  Ljekarska komora Kantona Sarajevo, a dr Hasan Tanović, član Upravnog odbora Opšte bolnice u Sarajevu, rekao je da se ne može Radončić postavljati kao profesor kibernetike i fizike i govoriti o medicini…

BURSAĆ: Tako je! I nije to samo slučaj sa gospodinom Radončićem. Mnogi mešetari i politički moćnici uzeli su za pravo da direktno komentarišu rad struke, ocjenjuju i presuđuju. To što Radončić ima veze sa medicinom koliko i moja novinarska malenkost najmanje je bitno, jer se on i ljudi poput njega obraćaju sa pozicije moći odvajkada, a njima je struka tek puki servis. Prije bih rekao da je problem u struci što jasno i glasno ne podigne glas i ne kaže – NE PETLJAJTE NAM SE U POSAO! Tu naviku ljudi od bijelih mantila moraju steći sad. Posljednje je vrijeme ili će ih svaki supsimeni političar omalovažavati kad stigne.

 

Dodikova seoska provokacija

MONITOR: Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je pitanje šta će biti sa BiH poslije pandemije i da ona mora da nađe novu političko-teritorijalnu organizaciju.

BURSAĆ: Klasični repertoar Milorada Dodika. Velim, on će iskoristiti sve, pa i ovu po svijet tešku situaciju da blati zemlju čiji je član Predsjedništva sa debelom platom. BIH neće morati tražiti nikakvu novu poltičku reorganizaciju zbog korona virusa. Prvo će morati pomoći upravo entitetu RS zbog ekonomske katastrofe, koju je korona samo pojačala. Nakon toga treba razgovarati moguće u preustroju moći, koja je suviše jaka na nivou entiteta i podizanju jake i prije svega operativne i funkcionalne vlasti na državnom nivou.

Dakle, sve što je normalno, i što treba korigovati, suprotno je od Dodikovih maštarija. I zato njegovu izjavu treba tumačiti kao i 90 odsto ostalih njegovih izjava – puka seoska provokacija. Ništa više.

 

Vulinova budalaština

 

MONITOR: Kako komentarišete izjavu Aleksandra Vulina, ministra odbrane Srbije, da je Vojska Srbije spremna da sačuva  Srbe gdje god da se oni nalaze i ako bilo ko pomisli da može da uznemiri Republiku Srpsku  „nemoj da se igra, mi smo tu”?

BURSAĆ: Budalaština! Kao i većina stvari koju izgovori ovaj opskurni čovjek. I on kao takav je najmanji problem. Veći problem je funkcija sa koje se on obraća urbi et orbi. To nam govori da se Srbija nikako nije odrekla pretenzija na dobar dio BIH, a bogme i Crne Gore. Vulin je neka vrsta probnog Vučićevog balona. Malo iščašenog, ali svakako u funkciji korisnog idiota. Ako Vulin kao prvi čovjek vojske izjavi ovo bez bilo kakvih međunarodnih sankcija, znači da se stvari i dalje mogu „pritiskati”. Do kad, više je volja ili htijenje prije svega EU i SAD-a, nego bilo koga drugog.

S ljudske strane, kad čujem Vulina, znam da je osnovno poslanje svakog intelektulaca na Balkanu borba protiv velikosrpskih projekata i paraprojekata, kao najvećeg zla koje je preskupo koštalo sve narode bivše Jugoslavije.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo