Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Ne smijemo dozvoliti da gušenje sloboda nadživi koronu

Objavljeno prije

na

Kada su u pitanju medijske slobode i uopšte sloboda govora u doba korone, bojim se da se uspostavlja praksa koja ima za cilj da i građane i novinare gurne u autocenzuru. Mjere koje se sprovode, naročito kada je u pitanju sloboda, manir su najmračnijih totaliratnih režima

 

MONITOR: Visoki funkcioneri DPS –a obilaze opštine, drže govore, ili dijele pomoć od sredstava građana koja su se slila u budžet NKT. Ocijenili ste da se očito radi o predizbornoj kampanji. Koliko je u ovoj situaciji uopšte moguće kontrolisati takve aktivnosti i zloupotrebe državnih fondova?

MILOVAC: Samo naivni su mogli očekivati da je sa epidemijom virusa korona došla i neka nova, transparetnija i odgovornija vlast koja neće koristiti smanjenu pažnju javnosti za najprizemniji politički marketing i da neće upravo najranjivije kategorije stanovništva ponovo koristiti za ostvarivanje takozvane institucionalne prednosti na terenu. Primjeri za to su brojni, počev od povećane aktivnosti funkcionera vladajuće partije u lokalnim zajednicama, pa sve do monopolizacije distribucije humanitarne pomoći onima kojima je u ovom trenutku najpotrebnija.

Kao što sam ranije rekao, nema sumnje da su političke partije već ušle u predizbornu kampanju i da se, nažalost, situacija opšte neizvjesnosti koristi na besprizoran način. Naravno ,,meko vanredno stanje”, mjere koje dobrim dijelom nemaju samo za cilj sprječavanje širenja epidemije, već i značajno ograničavanje slobode govora, predstavljaju idealno okruženje za svaki autoritarni režim, pa ni crnogorski nije izuzetak.

MONITOR: Kako vidite rad NKT, njihovo raspolaganje finansijama, da li je transparentno i može li se  imati pravi uvid?

MILOVAC: Mnogo se ovih dana priča o struci i o tome kako  „politika sada sluša struku, te kako je došlo njeno vrijeme“. Čak i površan pogled na sastav NKT-a, te rukovodioce operativnih štabova, dovoljan je da se vidi da se većinom radi o provjerenom političkom kadru koji već gotovo tri decenije bespogovorno sluša političke direktive, a nikako ono što struka ima da kaže. Većina odluka koju je ovo tijelo donijelo je obrazložena stavovima i preporukama ,,struke”, a da do sada nismo dobili makar kakvo detaljnije obrazloženje osim da se toga moramo strogo pridržavati i da smo sami krivi ukoliko se situacija sa epidemijom pogorša. Nažalost, uz mjere koje jesu bile neophodne kako bi se spriječilo dalje širenje zaraze, u paketu smo dobili i cio set mjera koje značajno ograničavaju osnovne ljudska prava i slobode. Kada je u pitanju raspolaganje finansijama, dovoljno je reći da je Zakon o javnim nabavkama u potpunosti suspendovan, te da se isplate dobavljačima vrše isključivo na osnovu odluka NKT-a. Zašto su neki dobavljači favorizovani u odnosu na druge su pitanja na koja još uvijek nema odgovora. Izvještaji o potrošnji koje objavljuje NKT pružaju samo ograničene informacije iz kojih se doduše može vidjeti da su određeni dobavljači privilegovani, te da se određene vrste roba isključivo kod njih kupuju. I dalje nisu dostupni zapisnici sa sjednica ovog tijela, odluke, a proces odlučivanja se odvija daleko od očiju javnosti.

MONITOR: Apelovali ste na Vladu da se odloži rad na Nacrtu Zakona o slobodnom pristupu informacijama u doba epidemije. Kakav je odgovor?

MILOVAC: MANS je u saradnji sa kolegama iz nevladinog sektora i medijske zajednice na vrijeme prepoznao namjeru Ministarstva javne uprave i Vlade Crne Gore da upravo situaciju sa epidemijom virusa korona iskoristi za nastavak rada na Zakonu o slobodom prisutupu informacijama (SPI). Smatrali smo da  u atmosferi straha i u doba globalne pandemije ne postoje ni elementarni uslovi za održavanje kvalitetne javne rasprave o tako važnom zakonu. Pritisak koji smo kreirali, zajedno sa našim partnerima iz relevantnih međunarodnih organizacija je dao rezultat, pa je rad na Zakonu o SPI odložen za vrijeme nakon epidemije. Naravno, to je tek prvi korak od mnoštva koji će Vlada Crne Gore morati da napravi ako želimo da imamo zakon koji služi da zaštiti javni interes, a ne bude paravan za ostvarenje partijskih i profitnih. U ovoj verziji predloga izmjena zakona se i dalje nalaze vrlo problematične odredbe kojima se dodatno, uz postojeća ograničenja, sužava prostor za uvid u ono što rade državni organi.

Podsjetiću vas da izmjene zakona predviđaju da političke partije budu oslobođene primjene ovog zakona, što bi upravo u izbornoj godini praktično onemogućilo bilo kakvu građansku kontrolu finansija političkih partija. Potpuno smo uvjereni da je do ovakvih predloga došlo upravo zbog činjenice da su civilni sektor i mediji na osnovu Zakona o SPI otkrivali brojne slučajeve unošenja takozvanih crnih fondova u predizborne kampanje. Ostale problematične odredbe se odnose na samu definiciju toga što je informacija koje državnim institucijama omogućavaju da uskrate pristup podacima čak i ako ih faktički posjeduju. Naravno, predlog izmjena ponovo ne donosi precizniju definiciju poslovne i poreske tajne koje su do sada jako često korišćene od strane državnih institucija kako bi sakrili podatke koji po svojoj prirodi moraju biti javni.

MONITOR: Kažete da se u ovom periodu pokušava dodatno suziti ionako uzak prostor za slobodan pristup informacijama?

MILOVAC: Kao što sam pomenuo, aktuelna situacija predstavlja veoma plodno tlo za zloupotrebe i ograničavanje osnovnih prava i sloboda. Jedno od njih svakako jeste pravo na pravovremenu i tačnu informaciju o tome šta rade oni koje plaćamo našim novcem. Jedan od najočiglednijih primjera za to su takozvane press konferencije NKT-a koje se organizuju bez prisustva novinara. Crna Gora je među rijetkim zemljama koja je odlučila da sa javnošću na taj način komunicira o važnim pitanjima vezanim za epidemiju virusa korona. U ovakvoj situaciji je više nego ikada važno da građani imaju sve informacije od javnog interesa i da do kraja razumiju pozadinu mjera koje donose državni organi.  Umjesto toga, pod izgovorom da novinare štite od zaraze, imamo praksu da se pitanja na konferencijama za novinare filtriraju, te da mnoga od njih ostaju bez odgovora. Nemam sumnju da je takva odluka donijeta da bi se ono što nam se prezentuje kao ,,struka” zaštitilo od nezgodnih pitanja.

MONITOR: Crna Gora je opet pala na listi medijskih sloboda. Da li je to  očekivano? 

MILOVAC: Svako ko iole prati dešavanja na medijskoj sceni u Crnoj Gori ne može biti iznenađen ocjenom da smo ponovo pali na listi medijskih sloboda. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se Crna Gora našla na začelju liste zemalja u regionu koji već decenijama slovi za problematičan kada su u pitanju medijske slobode. Smatram da je tome dominatno doprinio izostanak konkretnih rezultata u procesuiranju napadača i njihovih nalogodavaca na novinare i njihovu imovinu. Istrage čije rezultate smo svi imali priliku da vidimo se isključivo završavaju na identifikaciji pukih izvršilaca, dok stvarni nalogodavci i dalje izmiču pravdi. Takvi rezultati dodatno podgrijavaju sumnje da osim retoričke, nema i stvarne političke volje da se u Crnoj Gori stvore elementarni uslovi za rad novinara.

MONITOR: A, medijske slobode u doba korone?

MILOVAC:  Kada su u pitanju medijske slobode i u opšte sloboda govora u doba korone, bojim se da se uspostavlja praksa koja ima za cilj da i građane i novinare gurne u autocenzuru. Mjere koje se sprovode, naročito kada je u pitanju sloboda govora i izražavanja manir su najmračnijih totaliratnih režima. Ovo je posebno izraženo kada je u pitanju prostor koji državni organi malo ili nimalo mogu da kontrolišu, kao što su društvene mreže. Smatram da nikako ne smijemo dozvoliti da takva praksa nadživi trenutnu epidemiju i postane način na koji će se država obračunavati sa građanima samo zato što misle drugačije.

MONITOR: Koliko civilni sektor trpi zbog situacije sa pandemijom?  

MILOVAC: Sve ono što važi za onaj dio medijske zajednice koji radi u javnom interesu odnosi se i na nevladin sektor. Kada je u pitanju konkretno MANS, za nas svakako predstavlja izazov pristup informacijama kako bi mogli na adekvatan način da pratimo na koji način postupaju državni organi. Kao što sam ranije rekao, vrijeme epidemije je vrlo pogodno da određene kompanije i pojedinci steknu enorman profit mimo procedura, bez javnih tendera i daleko od budnog oka javnosti. Kada na svojoj strani u takvoj situaciji imate i državne organe kao partnere, najčešće trpi javni interes. Jedan od ključnih izazova u narednom periodu za nas će biti da sačuvamo pravo na slobodan pristup informacijama kao jedan od ključnih alata za borbu protiv korupcije i povećanje transparentnosti rada državnih institucija.

MONITOR: Kako ocjenjujete  mjere koje Vlada preduzima?

MILOVAC: Mjere koje je Vlada do sada obznanila povodom saniranja ekonomskih posljedica su samo nastavak ekonomske politike koja se u Crnoj Gori sprovodi decenijama. Čuveni moratorijum na kreditne obaveze građana je, prema analizama ekonomskih eksperata, nešto što neće građanima obezbijediti prijeko potrebnu pomoć, ali će sa druge strane banke zaštititi od gubitka zarade od kamata. Posebno je simptomatična odluka da ,,kapitalni projekti ne smiju stati”, te da i dalje nesmetano funkcionišu upravo oni sektori u kojima svega nekoliko kompanija imaju takozvani ,,meki monopol” poput građevinarstva, trgovine i nabavke medicinske opreme. Ne vidim kako u situaciji uzdrmanog globalnog i regionalnog tržišta Vlada Crne Gore može uraditi išta bolje nego što je to mogla u redovnim uslovima. Nakon završetka epidemije na naplatu će doći sve ono što smo uradili ili propustili da uradimo kao država kada je u pitanju podrška, prije svega maloj privredi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo