Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Ne smijemo dozvoliti da gušenje sloboda nadživi koronu

Objavljeno prije

na

Kada su u pitanju medijske slobode i uopšte sloboda govora u doba korone, bojim se da se uspostavlja praksa koja ima za cilj da i građane i novinare gurne u autocenzuru. Mjere koje se sprovode, naročito kada je u pitanju sloboda, manir su najmračnijih totaliratnih režima

 

MONITOR: Visoki funkcioneri DPS –a obilaze opštine, drže govore, ili dijele pomoć od sredstava građana koja su se slila u budžet NKT. Ocijenili ste da se očito radi o predizbornoj kampanji. Koliko je u ovoj situaciji uopšte moguće kontrolisati takve aktivnosti i zloupotrebe državnih fondova?

MILOVAC: Samo naivni su mogli očekivati da je sa epidemijom virusa korona došla i neka nova, transparetnija i odgovornija vlast koja neće koristiti smanjenu pažnju javnosti za najprizemniji politički marketing i da neće upravo najranjivije kategorije stanovništva ponovo koristiti za ostvarivanje takozvane institucionalne prednosti na terenu. Primjeri za to su brojni, počev od povećane aktivnosti funkcionera vladajuće partije u lokalnim zajednicama, pa sve do monopolizacije distribucije humanitarne pomoći onima kojima je u ovom trenutku najpotrebnija.

Kao što sam ranije rekao, nema sumnje da su političke partije već ušle u predizbornu kampanju i da se, nažalost, situacija opšte neizvjesnosti koristi na besprizoran način. Naravno ,,meko vanredno stanje”, mjere koje dobrim dijelom nemaju samo za cilj sprječavanje širenja epidemije, već i značajno ograničavanje slobode govora, predstavljaju idealno okruženje za svaki autoritarni režim, pa ni crnogorski nije izuzetak.

MONITOR: Kako vidite rad NKT, njihovo raspolaganje finansijama, da li je transparentno i može li se  imati pravi uvid?

MILOVAC: Mnogo se ovih dana priča o struci i o tome kako  „politika sada sluša struku, te kako je došlo njeno vrijeme“. Čak i površan pogled na sastav NKT-a, te rukovodioce operativnih štabova, dovoljan je da se vidi da se većinom radi o provjerenom političkom kadru koji već gotovo tri decenije bespogovorno sluša političke direktive, a nikako ono što struka ima da kaže. Većina odluka koju je ovo tijelo donijelo je obrazložena stavovima i preporukama ,,struke”, a da do sada nismo dobili makar kakvo detaljnije obrazloženje osim da se toga moramo strogo pridržavati i da smo sami krivi ukoliko se situacija sa epidemijom pogorša. Nažalost, uz mjere koje jesu bile neophodne kako bi se spriječilo dalje širenje zaraze, u paketu smo dobili i cio set mjera koje značajno ograničavaju osnovne ljudska prava i slobode. Kada je u pitanju raspolaganje finansijama, dovoljno je reći da je Zakon o javnim nabavkama u potpunosti suspendovan, te da se isplate dobavljačima vrše isključivo na osnovu odluka NKT-a. Zašto su neki dobavljači favorizovani u odnosu na druge su pitanja na koja još uvijek nema odgovora. Izvještaji o potrošnji koje objavljuje NKT pružaju samo ograničene informacije iz kojih se doduše može vidjeti da su određeni dobavljači privilegovani, te da se određene vrste roba isključivo kod njih kupuju. I dalje nisu dostupni zapisnici sa sjednica ovog tijela, odluke, a proces odlučivanja se odvija daleko od očiju javnosti.

MONITOR: Apelovali ste na Vladu da se odloži rad na Nacrtu Zakona o slobodnom pristupu informacijama u doba epidemije. Kakav je odgovor?

MILOVAC: MANS je u saradnji sa kolegama iz nevladinog sektora i medijske zajednice na vrijeme prepoznao namjeru Ministarstva javne uprave i Vlade Crne Gore da upravo situaciju sa epidemijom virusa korona iskoristi za nastavak rada na Zakonu o slobodom prisutupu informacijama (SPI). Smatrali smo da  u atmosferi straha i u doba globalne pandemije ne postoje ni elementarni uslovi za održavanje kvalitetne javne rasprave o tako važnom zakonu. Pritisak koji smo kreirali, zajedno sa našim partnerima iz relevantnih međunarodnih organizacija je dao rezultat, pa je rad na Zakonu o SPI odložen za vrijeme nakon epidemije. Naravno, to je tek prvi korak od mnoštva koji će Vlada Crne Gore morati da napravi ako želimo da imamo zakon koji služi da zaštiti javni interes, a ne bude paravan za ostvarenje partijskih i profitnih. U ovoj verziji predloga izmjena zakona se i dalje nalaze vrlo problematične odredbe kojima se dodatno, uz postojeća ograničenja, sužava prostor za uvid u ono što rade državni organi.

Podsjetiću vas da izmjene zakona predviđaju da političke partije budu oslobođene primjene ovog zakona, što bi upravo u izbornoj godini praktično onemogućilo bilo kakvu građansku kontrolu finansija političkih partija. Potpuno smo uvjereni da je do ovakvih predloga došlo upravo zbog činjenice da su civilni sektor i mediji na osnovu Zakona o SPI otkrivali brojne slučajeve unošenja takozvanih crnih fondova u predizborne kampanje. Ostale problematične odredbe se odnose na samu definiciju toga što je informacija koje državnim institucijama omogućavaju da uskrate pristup podacima čak i ako ih faktički posjeduju. Naravno, predlog izmjena ponovo ne donosi precizniju definiciju poslovne i poreske tajne koje su do sada jako često korišćene od strane državnih institucija kako bi sakrili podatke koji po svojoj prirodi moraju biti javni.

MONITOR: Kažete da se u ovom periodu pokušava dodatno suziti ionako uzak prostor za slobodan pristup informacijama?

MILOVAC: Kao što sam pomenuo, aktuelna situacija predstavlja veoma plodno tlo za zloupotrebe i ograničavanje osnovnih prava i sloboda. Jedno od njih svakako jeste pravo na pravovremenu i tačnu informaciju o tome šta rade oni koje plaćamo našim novcem. Jedan od najočiglednijih primjera za to su takozvane press konferencije NKT-a koje se organizuju bez prisustva novinara. Crna Gora je među rijetkim zemljama koja je odlučila da sa javnošću na taj način komunicira o važnim pitanjima vezanim za epidemiju virusa korona. U ovakvoj situaciji je više nego ikada važno da građani imaju sve informacije od javnog interesa i da do kraja razumiju pozadinu mjera koje donose državni organi.  Umjesto toga, pod izgovorom da novinare štite od zaraze, imamo praksu da se pitanja na konferencijama za novinare filtriraju, te da mnoga od njih ostaju bez odgovora. Nemam sumnju da je takva odluka donijeta da bi se ono što nam se prezentuje kao ,,struka” zaštitilo od nezgodnih pitanja.

MONITOR: Crna Gora je opet pala na listi medijskih sloboda. Da li je to  očekivano? 

MILOVAC: Svako ko iole prati dešavanja na medijskoj sceni u Crnoj Gori ne može biti iznenađen ocjenom da smo ponovo pali na listi medijskih sloboda. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se Crna Gora našla na začelju liste zemalja u regionu koji već decenijama slovi za problematičan kada su u pitanju medijske slobode. Smatram da je tome dominatno doprinio izostanak konkretnih rezultata u procesuiranju napadača i njihovih nalogodavaca na novinare i njihovu imovinu. Istrage čije rezultate smo svi imali priliku da vidimo se isključivo završavaju na identifikaciji pukih izvršilaca, dok stvarni nalogodavci i dalje izmiču pravdi. Takvi rezultati dodatno podgrijavaju sumnje da osim retoričke, nema i stvarne političke volje da se u Crnoj Gori stvore elementarni uslovi za rad novinara.

MONITOR: A, medijske slobode u doba korone?

MILOVAC:  Kada su u pitanju medijske slobode i u opšte sloboda govora u doba korone, bojim se da se uspostavlja praksa koja ima za cilj da i građane i novinare gurne u autocenzuru. Mjere koje se sprovode, naročito kada je u pitanju sloboda govora i izražavanja manir su najmračnijih totaliratnih režima. Ovo je posebno izraženo kada je u pitanju prostor koji državni organi malo ili nimalo mogu da kontrolišu, kao što su društvene mreže. Smatram da nikako ne smijemo dozvoliti da takva praksa nadživi trenutnu epidemiju i postane način na koji će se država obračunavati sa građanima samo zato što misle drugačije.

MONITOR: Koliko civilni sektor trpi zbog situacije sa pandemijom?  

MILOVAC: Sve ono što važi za onaj dio medijske zajednice koji radi u javnom interesu odnosi se i na nevladin sektor. Kada je u pitanju konkretno MANS, za nas svakako predstavlja izazov pristup informacijama kako bi mogli na adekvatan način da pratimo na koji način postupaju državni organi. Kao što sam ranije rekao, vrijeme epidemije je vrlo pogodno da određene kompanije i pojedinci steknu enorman profit mimo procedura, bez javnih tendera i daleko od budnog oka javnosti. Kada na svojoj strani u takvoj situaciji imate i državne organe kao partnere, najčešće trpi javni interes. Jedan od ključnih izazova u narednom periodu za nas će biti da sačuvamo pravo na slobodan pristup informacijama kao jedan od ključnih alata za borbu protiv korupcije i povećanje transparentnosti rada državnih institucija.

MONITOR: Kako ocjenjujete  mjere koje Vlada preduzima?

MILOVAC: Mjere koje je Vlada do sada obznanila povodom saniranja ekonomskih posljedica su samo nastavak ekonomske politike koja se u Crnoj Gori sprovodi decenijama. Čuveni moratorijum na kreditne obaveze građana je, prema analizama ekonomskih eksperata, nešto što neće građanima obezbijediti prijeko potrebnu pomoć, ali će sa druge strane banke zaštititi od gubitka zarade od kamata. Posebno je simptomatična odluka da ,,kapitalni projekti ne smiju stati”, te da i dalje nesmetano funkcionišu upravo oni sektori u kojima svega nekoliko kompanija imaju takozvani ,,meki monopol” poput građevinarstva, trgovine i nabavke medicinske opreme. Ne vidim kako u situaciji uzdrmanog globalnog i regionalnog tržišta Vlada Crne Gore može uraditi išta bolje nego što je to mogla u redovnim uslovima. Nakon završetka epidemije na naplatu će doći sve ono što smo uradili ili propustili da uradimo kao država kada je u pitanju podrška, prije svega maloj privredi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo