Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Ne smijemo dozvoliti da gušenje sloboda nadživi koronu

Objavljeno prije

na

Kada su u pitanju medijske slobode i uopšte sloboda govora u doba korone, bojim se da se uspostavlja praksa koja ima za cilj da i građane i novinare gurne u autocenzuru. Mjere koje se sprovode, naročito kada je u pitanju sloboda, manir su najmračnijih totaliratnih režima

 

MONITOR: Visoki funkcioneri DPS –a obilaze opštine, drže govore, ili dijele pomoć od sredstava građana koja su se slila u budžet NKT. Ocijenili ste da se očito radi o predizbornoj kampanji. Koliko je u ovoj situaciji uopšte moguće kontrolisati takve aktivnosti i zloupotrebe državnih fondova?

MILOVAC: Samo naivni su mogli očekivati da je sa epidemijom virusa korona došla i neka nova, transparetnija i odgovornija vlast koja neće koristiti smanjenu pažnju javnosti za najprizemniji politički marketing i da neće upravo najranjivije kategorije stanovništva ponovo koristiti za ostvarivanje takozvane institucionalne prednosti na terenu. Primjeri za to su brojni, počev od povećane aktivnosti funkcionera vladajuće partije u lokalnim zajednicama, pa sve do monopolizacije distribucije humanitarne pomoći onima kojima je u ovom trenutku najpotrebnija.

Kao što sam ranije rekao, nema sumnje da su političke partije već ušle u predizbornu kampanju i da se, nažalost, situacija opšte neizvjesnosti koristi na besprizoran način. Naravno ,,meko vanredno stanje”, mjere koje dobrim dijelom nemaju samo za cilj sprječavanje širenja epidemije, već i značajno ograničavanje slobode govora, predstavljaju idealno okruženje za svaki autoritarni režim, pa ni crnogorski nije izuzetak.

MONITOR: Kako vidite rad NKT, njihovo raspolaganje finansijama, da li je transparentno i može li se  imati pravi uvid?

MILOVAC: Mnogo se ovih dana priča o struci i o tome kako  „politika sada sluša struku, te kako je došlo njeno vrijeme“. Čak i površan pogled na sastav NKT-a, te rukovodioce operativnih štabova, dovoljan je da se vidi da se većinom radi o provjerenom političkom kadru koji već gotovo tri decenije bespogovorno sluša političke direktive, a nikako ono što struka ima da kaže. Većina odluka koju je ovo tijelo donijelo je obrazložena stavovima i preporukama ,,struke”, a da do sada nismo dobili makar kakvo detaljnije obrazloženje osim da se toga moramo strogo pridržavati i da smo sami krivi ukoliko se situacija sa epidemijom pogorša. Nažalost, uz mjere koje jesu bile neophodne kako bi se spriječilo dalje širenje zaraze, u paketu smo dobili i cio set mjera koje značajno ograničavaju osnovne ljudska prava i slobode. Kada je u pitanju raspolaganje finansijama, dovoljno je reći da je Zakon o javnim nabavkama u potpunosti suspendovan, te da se isplate dobavljačima vrše isključivo na osnovu odluka NKT-a. Zašto su neki dobavljači favorizovani u odnosu na druge su pitanja na koja još uvijek nema odgovora. Izvještaji o potrošnji koje objavljuje NKT pružaju samo ograničene informacije iz kojih se doduše može vidjeti da su određeni dobavljači privilegovani, te da se određene vrste roba isključivo kod njih kupuju. I dalje nisu dostupni zapisnici sa sjednica ovog tijela, odluke, a proces odlučivanja se odvija daleko od očiju javnosti.

MONITOR: Apelovali ste na Vladu da se odloži rad na Nacrtu Zakona o slobodnom pristupu informacijama u doba epidemije. Kakav je odgovor?

MILOVAC: MANS je u saradnji sa kolegama iz nevladinog sektora i medijske zajednice na vrijeme prepoznao namjeru Ministarstva javne uprave i Vlade Crne Gore da upravo situaciju sa epidemijom virusa korona iskoristi za nastavak rada na Zakonu o slobodom prisutupu informacijama (SPI). Smatrali smo da  u atmosferi straha i u doba globalne pandemije ne postoje ni elementarni uslovi za održavanje kvalitetne javne rasprave o tako važnom zakonu. Pritisak koji smo kreirali, zajedno sa našim partnerima iz relevantnih međunarodnih organizacija je dao rezultat, pa je rad na Zakonu o SPI odložen za vrijeme nakon epidemije. Naravno, to je tek prvi korak od mnoštva koji će Vlada Crne Gore morati da napravi ako želimo da imamo zakon koji služi da zaštiti javni interes, a ne bude paravan za ostvarenje partijskih i profitnih. U ovoj verziji predloga izmjena zakona se i dalje nalaze vrlo problematične odredbe kojima se dodatno, uz postojeća ograničenja, sužava prostor za uvid u ono što rade državni organi.

Podsjetiću vas da izmjene zakona predviđaju da političke partije budu oslobođene primjene ovog zakona, što bi upravo u izbornoj godini praktično onemogućilo bilo kakvu građansku kontrolu finansija političkih partija. Potpuno smo uvjereni da je do ovakvih predloga došlo upravo zbog činjenice da su civilni sektor i mediji na osnovu Zakona o SPI otkrivali brojne slučajeve unošenja takozvanih crnih fondova u predizborne kampanje. Ostale problematične odredbe se odnose na samu definiciju toga što je informacija koje državnim institucijama omogućavaju da uskrate pristup podacima čak i ako ih faktički posjeduju. Naravno, predlog izmjena ponovo ne donosi precizniju definiciju poslovne i poreske tajne koje su do sada jako često korišćene od strane državnih institucija kako bi sakrili podatke koji po svojoj prirodi moraju biti javni.

MONITOR: Kažete da se u ovom periodu pokušava dodatno suziti ionako uzak prostor za slobodan pristup informacijama?

MILOVAC: Kao što sam pomenuo, aktuelna situacija predstavlja veoma plodno tlo za zloupotrebe i ograničavanje osnovnih prava i sloboda. Jedno od njih svakako jeste pravo na pravovremenu i tačnu informaciju o tome šta rade oni koje plaćamo našim novcem. Jedan od najočiglednijih primjera za to su takozvane press konferencije NKT-a koje se organizuju bez prisustva novinara. Crna Gora je među rijetkim zemljama koja je odlučila da sa javnošću na taj način komunicira o važnim pitanjima vezanim za epidemiju virusa korona. U ovakvoj situaciji je više nego ikada važno da građani imaju sve informacije od javnog interesa i da do kraja razumiju pozadinu mjera koje donose državni organi.  Umjesto toga, pod izgovorom da novinare štite od zaraze, imamo praksu da se pitanja na konferencijama za novinare filtriraju, te da mnoga od njih ostaju bez odgovora. Nemam sumnju da je takva odluka donijeta da bi se ono što nam se prezentuje kao ,,struka” zaštitilo od nezgodnih pitanja.

MONITOR: Crna Gora je opet pala na listi medijskih sloboda. Da li je to  očekivano? 

MILOVAC: Svako ko iole prati dešavanja na medijskoj sceni u Crnoj Gori ne može biti iznenađen ocjenom da smo ponovo pali na listi medijskih sloboda. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se Crna Gora našla na začelju liste zemalja u regionu koji već decenijama slovi za problematičan kada su u pitanju medijske slobode. Smatram da je tome dominatno doprinio izostanak konkretnih rezultata u procesuiranju napadača i njihovih nalogodavaca na novinare i njihovu imovinu. Istrage čije rezultate smo svi imali priliku da vidimo se isključivo završavaju na identifikaciji pukih izvršilaca, dok stvarni nalogodavci i dalje izmiču pravdi. Takvi rezultati dodatno podgrijavaju sumnje da osim retoričke, nema i stvarne političke volje da se u Crnoj Gori stvore elementarni uslovi za rad novinara.

MONITOR: A, medijske slobode u doba korone?

MILOVAC:  Kada su u pitanju medijske slobode i u opšte sloboda govora u doba korone, bojim se da se uspostavlja praksa koja ima za cilj da i građane i novinare gurne u autocenzuru. Mjere koje se sprovode, naročito kada je u pitanju sloboda govora i izražavanja manir su najmračnijih totaliratnih režima. Ovo je posebno izraženo kada je u pitanju prostor koji državni organi malo ili nimalo mogu da kontrolišu, kao što su društvene mreže. Smatram da nikako ne smijemo dozvoliti da takva praksa nadživi trenutnu epidemiju i postane način na koji će se država obračunavati sa građanima samo zato što misle drugačije.

MONITOR: Koliko civilni sektor trpi zbog situacije sa pandemijom?  

MILOVAC: Sve ono što važi za onaj dio medijske zajednice koji radi u javnom interesu odnosi se i na nevladin sektor. Kada je u pitanju konkretno MANS, za nas svakako predstavlja izazov pristup informacijama kako bi mogli na adekvatan način da pratimo na koji način postupaju državni organi. Kao što sam ranije rekao, vrijeme epidemije je vrlo pogodno da određene kompanije i pojedinci steknu enorman profit mimo procedura, bez javnih tendera i daleko od budnog oka javnosti. Kada na svojoj strani u takvoj situaciji imate i državne organe kao partnere, najčešće trpi javni interes. Jedan od ključnih izazova u narednom periodu za nas će biti da sačuvamo pravo na slobodan pristup informacijama kao jedan od ključnih alata za borbu protiv korupcije i povećanje transparentnosti rada državnih institucija.

MONITOR: Kako ocjenjujete  mjere koje Vlada preduzima?

MILOVAC: Mjere koje je Vlada do sada obznanila povodom saniranja ekonomskih posljedica su samo nastavak ekonomske politike koja se u Crnoj Gori sprovodi decenijama. Čuveni moratorijum na kreditne obaveze građana je, prema analizama ekonomskih eksperata, nešto što neće građanima obezbijediti prijeko potrebnu pomoć, ali će sa druge strane banke zaštititi od gubitka zarade od kamata. Posebno je simptomatična odluka da ,,kapitalni projekti ne smiju stati”, te da i dalje nesmetano funkcionišu upravo oni sektori u kojima svega nekoliko kompanija imaju takozvani ,,meki monopol” poput građevinarstva, trgovine i nabavke medicinske opreme. Ne vidim kako u situaciji uzdrmanog globalnog i regionalnog tržišta Vlada Crne Gore može uraditi išta bolje nego što je to mogla u redovnim uslovima. Nakon završetka epidemije na naplatu će doći sve ono što smo uradili ili propustili da uradimo kao država kada je u pitanju podrška, prije svega maloj privredi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga  „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo  jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja.  Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi  u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi

 

MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja.  Kako to komentarišete?

PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu  statističko- tehničko pitanje problematizuje?

Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis,  bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje.  Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu  toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima  i  čime raspolažemo.

Pritom,  jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se  popisom  utvrdi kako su nekI  bliski vlastima  stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.

Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me  plaši,  za  prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.

MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?

PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi  ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.

Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti”  stavila u zaštitu  Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa  što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno  dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu  očuvanja Đukanovićeve i moći  bogatstva.

Svako  ko i je ukazivao na to  nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude  približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih

 

MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako  ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?

KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.

MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je  pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na  izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?

KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILAN PAPPE,  JEDAN OD NAJPOZNATIJIH  EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u  priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama  nakon 1948

 

U  Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista  Ilan Pappe jedan od najpoznatijih  eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za  susret i  kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je  jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan  i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa  naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.

Pappé od 1990.  godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji.  Zbog opozicionih stavova  morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za   one vlade Evrope i Zapada  koje nastavljaju zagovarati, može se reći,  lažnu verziju  rata protiv Palestine.

Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju  preživjeli,  mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.

Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About IsraelDeset mitova o Izraelu.

Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i  koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i  hrabrošcu. Pappe demonstrira  iz kog ugla  treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.

Pappe je boravio  u Torinu  na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo  ekonomsku  kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu)  te  univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više  od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.

Izdvajamo par redova iz  samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.

“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret  koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada  predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke  matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”

LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D-  Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske –  Plan B  iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i  Plan Yehoshua iz 1948)  ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako  ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku  rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?

PAPPE: Godinu 1948.  palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama  nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije,  ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih  u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.

Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod:  Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo