INTERVJU
VELIBOR MARKOVIĆ, ADVOKAT: Trebalo je uvesti vanredno stanje

Proglašenje vanrednog stanja je bilo nužno isključivo iz pravnih razloga, kako bi bilo moguće napraviti ,,pravni okvir“ za donošenje mjera. Formalnim proglašenjem vanrednog stanja podzakonski akti imali bi zakonsku snagu
MONITOR: Iako Ministarstvo pravde insistira da nijeste u pravu, vi i dalje tvrdite da su sva lišenja slobode, zadržavanja i određivanja pritvora i pokretanja krivičnih postupaka zbog kršenja naredbe Ministarstva zdravlja kojom se ograničava pravo kretanja, suprotna Ustavu, Krivičnom zakoniku i opštim načelima krivičnog prava. Da li to znači da će se otvoriti prostor za tužbe protiv države za naknadu štete ?
MARKOVIĆ: Odredba Člana 287 Krivičnog zakonika, kojom je propisano krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti, predstavlja tzv.,,normu blanketne dispozicije”, što znači da se ,,dopunjava“ normom nekog drugog, posebnog zakona. Naglašavam zakona, a ne podzakonskog akta, kao pravila krivičnog prava ,,nullum crimen, nulla poena sine lege“ – „nema krivičnog djela i kazne bez zakona“, sadržanom i u Ustavu Crne Gore, čijom je odredbom člana 33, st. 2, propisano da se krivična djela i krivične sankcije mogu propisivati samo zakonom. Dakle, kompletna norma, pa otuda i njen dio kojim se ona ,,popunjava“ moraju biti propisani zakonom, a ne naredbom kao podzakonskim aktom.
Ministarstvo pravde u odbrani od mojih pravnih kritika pokušava da predstavi da je blanketna norma popunjena zakonom, pozivajući se na Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, što je pogrešno, budući da taj zakon propisuje mogućnost određivanja mjere ograničavanja kretanja, ali ne navodi tačno vrijeme zabrane kao bitan element bića krivičnog djela, prepuštajući da se to uradi podzakonskim aktom, što je nedozvoljeno. Tako se, recimo, kod krivičnih djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja takođe radi o ,,blanketnim normama“ i one se dopunjavaju odredbama Zakona o bezbjednosti saobraćaja. Ili, recimo, kod krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz Člana 403 KZ, čija se blanketna norma popunjava odredbama Zakona o oružju. Prema tome, da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti sadrži odredbu kojom je određeno tačno vrijeme zabrane, onda s pravnog aspekta tu ne bilo ništa sporno, a pošto ne sadrži, već se to pitanje prepušta podzakonskim aktom, onda se radi o nezakonitom i neustavnom ponašanju.
Da li će kada sve ovo prođe, građani tražiti sudsku zaštitu i hoće li im ona biti pružena od strane crnogorskih sudova, to predstavlja neizvjesnu okolnost, pa se o tome ne bih izjašnjavao.
MONITOR: Zašto Ministarstvo pravde ne priznaje vaš stav? Da li se pravo baš tako široko može tumačiti?
MARKOVIĆ: Zbog neznanja, lične i profesionalne sujete i nedostatka odgovornosti. Poseban problem je u tome što se tamo ponašaju kao političari, a ne kao pravnici-profesionalci kojima bi pravo trebalo biti iznad politike, pa priznati sopstvenu grešku oni shvataju kao politički minus koji bi jednog dana mogao da proizvede političke konsekvence po stranku kojoj pripadaju. Oni jednostavno tako razmišljaju i njima je politički, odnosno partijski interes iznad interesa poštovanja prava, pa time i interesa građana. Nema govora o ,,širokom“ tumačenju prava, nego o kombinaciji neznanja, sujete i političke neodgovornosti, tim prije što se ovdje radi o jednostavnoj stvari, gdje važi ona Bogišićeva izreka sadržana u odredbi Člana 994 Opšteg imovinskog zakonika iz 1888. godine ,,što svak’ jednako razumije, tome tumača ne treba“.
Dodatno, s obzirom da su gospoda iz Ministarstva pravde imala pred sobom Pravno-tehnička pravila za izradu propisa, koja su sami donijeli, i prema kojima se zakonom ne može utvrditi ovlašćenje da se pitanja koja se uređuju zakonom mogu uređivati podzakonskim aktima i da vlada donosi podzakonske akte u skladu sa ustavnim ovlašćenjima koja treba restriktivno koristiti.
MONITOR: Čuli smo žalbe članova porodice uhapšeniih zbog nepoštovanja ovih mjera, ali i druge izvore, koji svjedoče da se nakon privođenja u prostorijama istražnih organa ne poštuju mjere socijalne distance. Kakva su vaša saznanja?
MARKOVIĆ: Da, imam saznanja da prilikom privođenja i smještanja lica osumnjičenih za krivično djelo iz Člana 287 KZ nijesu poštovane mjere koje se odnose na tzv. ,,socijalnu distancu“. Vidjećemo hoće li policija i tužilastvo biti principijelni u ovakvim slučajevima kršenja propisa i pokrenuti postupak protiv odgovornih lica, kao i da li će neko zbog toga snositi objektivnu odgovornost, mada sam uvjeren da neće.
MONITOR: Nakon informacije da su u CB Podgorica privođeni mitropolit Amfilohije Radović i drugi sveštenici, napisali ste na svom FB profilu da vam nije jasno da li su oni privedeni i uhapšeni, i da li su im uručeni pozivi za prikupljanje obavještenja u svojstvu građana. Pojasnili ste da je važno to znati da se ne bi širila dezinformacija i nezadovoljstvo među građanima. U čemu je razlika između tih radnji?
MARKOVIĆ: U pravu ste. Na osnovu objava u medijima se ne može zaključiti o kojim se radnjama policije radilo, a zakon između njih pravi jasnu distinkciju. Tako, dok se radnja pozivanja, obavezno pismenog, odnosi na prikupljanje obavještenja od građana koja mogu biti od značaja za postojanje krivičnog djela ili učinioca, dotle se radnja privođenja odnosi na lica koja se nijesu odazvala tom pozivu, a radnja hapšenja predstavlja lišenje slobode osumnjičenih o kojem je policija dužna da bez odlaganja obavijesti tužilaštvo i sačini službenu zabilješku. Razlikovanje ovih pojmova i radnji je nužno kako se među građanima ne bi plasirale dezinformacije o kršenju zakona od strane policije ako se ono ipak nije desilo i time stvarao nepotreban revolt, ali i da bi građani bili potpuno, objektivno i istinito obavještavani o svim pitanjima koja ih interesuju, posebno u situaciji kao što je ova, gdje postoje veće tenzije, a manja tolerancija.
MONITOR: Kako vidite činjenicu da se održavaju okupljanja ispred vjerskih objekata, uprkos mjerama koje se tiču sprečavanja širenja epidemije? Odnosno, ukoliko crkva krši propise, šta bi bila prava reakcija nadležnih?
MARKOVIĆ: Nikada nigdje i nijednom riječju nijesam rekao da su mjere sa aspekta zaštite zdravlja stanovništva nepotrebne. Naprotiv, prije svega kao medicinski laik, u procjene medicinskih stručnjaka imam puno povjerenje, dok je Ministarstvo zdravlja to koje je donijelo naredbu postupivši po predlozima struke. Dakle, moja kritika nije usmjerena na sadržinu i kvalitet mjera, nego način na koji su donešene, uz kršenje zakona i Ustava. Za legaliste kojima i ja pripadam, nije opravdanje neophodnost neke mjere, već da one bude u skladu sa propisima.
MONITOR: Zbog objavljivanja spiska oboljelih uhapšen je zaposleni u Domu zdravlja. Da li bi trebalo otkriti i procesuirati i one u Vladi koji su pustili spisak o ljudima koji su u izolaciji? Ili su to dvostruki standardi?
MARKOVIĆ: Prije svega, treba praviti razliku između spiskova lica koja se nalaze u izolaciji i onih koja su već zaražena. Tako, kada su u pitanju prvonavedeni spiskovi, oni se ne odnose na podatke koji su predmet zaštite u smislu Čl.7 Zakona o zaštiti podataka ličnosti, a to su oni koji se obrađuju automatski, u cjelosti ili djelimično i na drugi način, a sastavni su dio ili će postati dio zbirke ličnih podataka. Uz to, ovdje svakako treba imati u vidu i interese javnog zdravlja koji su iznad pojedinačnih, pa objavljivanje ovih spiskova jeste u tom interesu i ima preventivan karakter. Potpuno drugačija situacija je sa spiskovima zaraženih lica, budući da se radi o podacima o ličnosti u smislu navedenog zakona koji se i štite tim zakonom, dodatno iz razloga što objavljivanje ovih podataka i ne bi imalo ni bilo kakvu svrhu, s obzirom da se ta lica već nalaze u medicinskom tretmanu. Na osnovu medijskih napisa, ukoliko su tačni, u saznanju sam da je jedno lice procesuirano zbog postojanja osnova sumnje da je vršilo otkrivanje ovih podataka, pri čemu bi procesuiranje zbog ovog slučaja i nekog iz Vlade Crne Gore bilo jedino osnovano ukoliko bi se provedenim dokazima utvrdilo da je neko personalno iz tog organa omogućio okrivljenom pribavljanje tih spiskova. Jer, krivična odgovornost je subjektivna odgovornost, dok bi objektivna u smislu profesionalne i moralne, mogla i trebala da postoji, ali jedino ukoliko je do objavljivanja spiskova došlo kao posljedica neodgovornog odabira službenika kojima su učinjeni dostupnim ovi podaci.
MONITOR: Da li je trebalo proglasiti vanredno stanje kako bi mnoge od mjera bile pravno utemeljene?
MARKOVIĆ: Kao što sam u više navrata govorio, Ustav u članu 39 propisuje tri izuzetka ograničavanja slobode kretanja bez proglašavanja vanrednog stanja, a jedan od njih je upravo ovaj i odnosi se na sprečavanje širenja zaraznih bolesti. Međutim, proglašenje vanrednog stanja je bilo nužno isključivo iz pravnih razloga, kako bi bilo moguće napraviti ,,pravni okvir“ za donošenje mjera, a to je da bi i formalnim proglašenjem tog stanja (faktički ono postoji) podzakonski akti imali zakonsku snagu, umjesto što se njima, iako nemaju zakonsku snagu, vrši izmjena i dopuna zakona popunjavanjem blanketnih normi, što je nedozvoljeno.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično