Povežite se sa nama

INTERVJU

VELIBOR MARKOVIĆ, ADVOKAT: Trebalo je uvesti vanredno stanje

Objavljeno prije

na

Proglašenje vanrednog stanja je bilo nužno isključivo iz pravnih razloga, kako bi bilo moguće napraviti ,,pravni okvir“ za donošenje mjera. Formalnim proglašenjem vanrednog stanja podzakonski akti imali bi zakonsku snagu

 

MONITOR: Iako Ministarstvo pravde insistira da nijeste u pravu, vi i dalje tvrdite da su sva lišenja slobode, zadržavanja i određivanja pritvora i pokretanja krivičnih postupaka zbog kršenja naredbe Ministarstva zdravlja kojom se ograničava pravo kretanja, suprotna Ustavu, Krivičnom zakoniku  i opštim načelima krivičnog prava. Da li to znači da će se otvoriti prostor za tužbe protiv države za naknadu štete ?

MARKOVIĆ: Odredba Člana 287 Krivičnog zakonika, kojom je propisano krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti, predstavlja tzv.,,normu blanketne dispozicije”,  što znači da se ,,dopunjava“ normom nekog drugog, posebnog zakona. Naglašavam zakona, a ne podzakonskog akta, kao pravila krivičnog prava ,,nullum crimen, nulla poena sine lege“ – „nema krivičnog djela i kazne bez zakona“, sadržanom i u Ustavu Crne Gore, čijom je odredbom člana 33, st. 2, propisano da se krivična djela i krivične sankcije mogu propisivati samo zakonom. Dakle, kompletna norma, pa otuda i njen dio kojim se ona ,,popunjava“ moraju biti propisani zakonom, a ne naredbom kao podzakonskim aktom.

Ministarstvo pravde u odbrani od mojih pravnih kritika pokušava da predstavi da je blanketna norma popunjena zakonom, pozivajući se na Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, što je pogrešno, budući da taj zakon propisuje mogućnost određivanja mjere ograničavanja kretanja, ali ne navodi tačno vrijeme zabrane kao bitan element bića krivičnog djela, prepuštajući da se to uradi podzakonskim aktom, što je nedozvoljeno. Tako se, recimo, kod krivičnih djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja takođe radi o ,,blanketnim normama“ i one se dopunjavaju odredbama Zakona o bezbjednosti saobraćaja. Ili, recimo, kod krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz Člana 403 KZ, čija se blanketna norma popunjava odredbama Zakona o oružju. Prema tome, da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti sadrži odredbu kojom je određeno tačno vrijeme zabrane, onda s pravnog aspekta tu ne bilo ništa sporno, a pošto ne sadrži, već se to pitanje prepušta podzakonskim aktom, onda se radi o nezakonitom i neustavnom ponašanju.

Da li će kada sve ovo prođe, građani tražiti sudsku zaštitu i hoće li im ona biti pružena od strane crnogorskih sudova, to predstavlja neizvjesnu okolnost, pa se o tome ne bih izjašnjavao.

MONITOR: Zašto Ministarstvo pravde ne priznaje vaš stav? Da li se  pravo baš tako široko može tumačiti? 

MARKOVIĆ: Zbog neznanja, lične i profesionalne sujete i nedostatka odgovornosti. Poseban problem je u tome što se tamo ponašaju kao političari, a ne kao pravnici-profesionalci kojima bi pravo trebalo biti iznad politike, pa priznati sopstvenu grešku oni shvataju kao politički minus koji bi jednog dana mogao da proizvede političke konsekvence po stranku kojoj pripadaju. Oni jednostavno tako razmišljaju i njima je politički, odnosno partijski interes iznad interesa poštovanja prava, pa time i interesa građana. Nema govora o ,,širokom“ tumačenju prava, nego o kombinaciji neznanja, sujete i političke neodgovornosti, tim prije što se ovdje radi o jednostavnoj stvari, gdje važi ona Bogišićeva izreka sadržana u odredbi Člana 994 Opšteg imovinskog zakonika iz 1888. godine ,,što svak’ jednako razumije, tome tumača ne treba“.

Dodatno, s obzirom da su gospoda iz Ministarstva pravde imala pred sobom Pravno-tehnička pravila za izradu propisa, koja su sami donijeli, i prema kojima se zakonom ne može utvrditi ovlašćenje da se pitanja koja se uređuju zakonom mogu uređivati podzakonskim aktima i da vlada donosi podzakonske akte u skladu sa ustavnim ovlašćenjima koja treba restriktivno koristiti.

MONITOR: Čuli smo žalbe članova porodice uhapšeniih zbog nepoštovanja ovih mjera, ali i druge izvore, koji svjedoče da se nakon privođenja u prostorijama istražnih organa ne poštuju mjere socijalne distance. Kakva su vaša saznanja?   

MARKOVIĆ: Da, imam saznanja da prilikom privođenja i smještanja lica osumnjičenih za krivično djelo iz Člana 287 KZ nijesu poštovane mjere koje se odnose na tzv. ,,socijalnu distancu“. Vidjećemo hoće li policija i tužilastvo biti principijelni u ovakvim slučajevima kršenja propisa i pokrenuti postupak protiv odgovornih lica, kao i da li će neko zbog toga snositi objektivnu odgovornost, mada sam uvjeren da neće.

MONITOR: Nakon informacije da su u CB Podgorica privođeni mitropolit Amfilohije Radović i drugi sveštenici, napisali ste na svom FB profilu da vam nije jasno da li su oni privedeni i uhapšeni, i da li su im uručeni pozivi za prikupljanje obavještenja u svojstvu građana.  Pojasnili  ste da je važno to znati da se ne bi širila dezinformacija i nezadovoljstvo među građanima. U čemu je razlika između tih radnji?

MARKOVIĆ: U pravu ste. Na osnovu objava u medijima se ne može zaključiti o kojim se radnjama policije radilo, a zakon između njih pravi jasnu distinkciju. Tako, dok se radnja pozivanja, obavezno pismenog, odnosi na prikupljanje obavještenja od građana koja mogu biti od značaja za postojanje krivičnog djela ili učinioca, dotle se radnja privođenja odnosi na lica koja se nijesu odazvala tom pozivu, a radnja hapšenja predstavlja lišenje slobode osumnjičenih o kojem je policija dužna da bez odlaganja obavijesti tužilaštvo i sačini službenu zabilješku. Razlikovanje ovih pojmova i radnji je nužno kako se među građanima ne bi plasirale dezinformacije o kršenju zakona od strane policije ako se ono ipak nije desilo i time stvarao nepotreban revolt, ali i da bi građani bili potpuno, objektivno i istinito obavještavani o svim pitanjima koja ih interesuju, posebno u situaciji kao što je ova, gdje postoje veće tenzije, a manja tolerancija.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se održavaju okupljanja ispred vjerskih objekata, uprkos mjerama koje se tiču sprečavanja širenja epidemije? Odnosno, ukoliko crkva krši propise, šta bi bila prava reakcija nadležnih?

MARKOVIĆ:  Nikada nigdje i nijednom riječju nijesam rekao da su mjere sa aspekta zaštite zdravlja stanovništva nepotrebne. Naprotiv, prije svega kao medicinski laik, u procjene medicinskih stručnjaka imam puno povjerenje, dok je Ministarstvo zdravlja to koje je donijelo naredbu postupivši po predlozima struke. Dakle, moja kritika nije usmjerena na sadržinu i kvalitet mjera, nego način na koji su donešene, uz kršenje zakona i Ustava. Za legaliste kojima i ja pripadam, nije opravdanje neophodnost neke mjere, već da one bude u skladu sa propisima.

MONITOR:  Zbog objavljivanja spiska oboljelih uhapšen je zaposleni u Domu zdravlja. Da li bi trebalo otkriti i procesuirati i one u Vladi koji su pustili spisak o ljudima koji su u izolaciji? Ili su to dvostruki standardi?

MARKOVIĆ:  Prije svega, treba praviti razliku između spiskova  lica koja se nalaze u izolaciji i onih koja su već zaražena. Tako, kada su u pitanju prvonavedeni spiskovi, oni se ne odnose na podatke koji su predmet zaštite u smislu Čl.7 Zakona o zaštiti podataka ličnosti, a to su oni koji se obrađuju automatski, u cjelosti ili djelimično i na drugi način, a sastavni su dio ili će postati dio zbirke ličnih podataka. Uz to, ovdje svakako treba imati u vidu i interese javnog zdravlja koji su iznad pojedinačnih, pa objavljivanje ovih spiskova jeste u tom interesu i ima preventivan karakter. Potpuno drugačija situacija je sa spiskovima zaraženih lica, budući da se radi o podacima o ličnosti u smislu navedenog zakona koji se i štite tim zakonom, dodatno iz razloga što objavljivanje ovih podataka i ne bi imalo ni bilo kakvu svrhu, s obzirom da se ta lica već nalaze u medicinskom tretmanu. Na osnovu medijskih napisa, ukoliko su tačni, u saznanju sam da je jedno lice procesuirano zbog postojanja osnova sumnje da je vršilo otkrivanje ovih podataka, pri čemu bi procesuiranje zbog ovog slučaja i nekog iz Vlade Crne Gore bilo jedino osnovano ukoliko bi se provedenim dokazima utvrdilo da je neko personalno iz tog organa omogućio okrivljenom pribavljanje tih spiskova. Jer, krivična odgovornost je subjektivna odgovornost, dok bi objektivna u smislu profesionalne i moralne, mogla i trebala da postoji, ali jedino ukoliko je do objavljivanja spiskova došlo kao posljedica neodgovornog odabira službenika kojima su učinjeni dostupnim ovi podaci.

MONITOR:  Da li je trebalo proglasiti vanredno stanje kako bi mnoge od mjera bile pravno utemeljene?

MARKOVIĆ: Kao što sam u više navrata govorio, Ustav u članu 39 propisuje tri izuzetka ograničavanja slobode kretanja bez proglašavanja vanrednog stanja, a jedan od njih je upravo ovaj i odnosi se na sprečavanje širenja zaraznih bolesti. Međutim, proglašenje vanrednog stanja je bilo nužno isključivo iz pravnih razloga, kako bi bilo moguće napraviti ,,pravni okvir“ za donošenje mjera, a to je da bi i formalnim proglašenjem tog stanja (faktički ono postoji) podzakonski akti imali zakonsku snagu, umjesto što se njima, iako nemaju zakonsku snagu, vrši izmjena i dopuna zakona popunjavanjem blanketnih normi, što je nedozvoljeno.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo