Povežite se sa nama

INTERVJU

VELIBOR MARKOVIĆ, ADVOKAT: Trebalo je uvesti vanredno stanje

Objavljeno prije

na

Proglašenje vanrednog stanja je bilo nužno isključivo iz pravnih razloga, kako bi bilo moguće napraviti ,,pravni okvir“ za donošenje mjera. Formalnim proglašenjem vanrednog stanja podzakonski akti imali bi zakonsku snagu

 

MONITOR: Iako Ministarstvo pravde insistira da nijeste u pravu, vi i dalje tvrdite da su sva lišenja slobode, zadržavanja i određivanja pritvora i pokretanja krivičnih postupaka zbog kršenja naredbe Ministarstva zdravlja kojom se ograničava pravo kretanja, suprotna Ustavu, Krivičnom zakoniku  i opštim načelima krivičnog prava. Da li to znači da će se otvoriti prostor za tužbe protiv države za naknadu štete ?

MARKOVIĆ: Odredba Člana 287 Krivičnog zakonika, kojom je propisano krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti, predstavlja tzv.,,normu blanketne dispozicije”,  što znači da se ,,dopunjava“ normom nekog drugog, posebnog zakona. Naglašavam zakona, a ne podzakonskog akta, kao pravila krivičnog prava ,,nullum crimen, nulla poena sine lege“ – „nema krivičnog djela i kazne bez zakona“, sadržanom i u Ustavu Crne Gore, čijom je odredbom člana 33, st. 2, propisano da se krivična djela i krivične sankcije mogu propisivati samo zakonom. Dakle, kompletna norma, pa otuda i njen dio kojim se ona ,,popunjava“ moraju biti propisani zakonom, a ne naredbom kao podzakonskim aktom.

Ministarstvo pravde u odbrani od mojih pravnih kritika pokušava da predstavi da je blanketna norma popunjena zakonom, pozivajući se na Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, što je pogrešno, budući da taj zakon propisuje mogućnost određivanja mjere ograničavanja kretanja, ali ne navodi tačno vrijeme zabrane kao bitan element bića krivičnog djela, prepuštajući da se to uradi podzakonskim aktom, što je nedozvoljeno. Tako se, recimo, kod krivičnih djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja takođe radi o ,,blanketnim normama“ i one se dopunjavaju odredbama Zakona o bezbjednosti saobraćaja. Ili, recimo, kod krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz Člana 403 KZ, čija se blanketna norma popunjava odredbama Zakona o oružju. Prema tome, da Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti sadrži odredbu kojom je određeno tačno vrijeme zabrane, onda s pravnog aspekta tu ne bilo ništa sporno, a pošto ne sadrži, već se to pitanje prepušta podzakonskim aktom, onda se radi o nezakonitom i neustavnom ponašanju.

Da li će kada sve ovo prođe, građani tražiti sudsku zaštitu i hoće li im ona biti pružena od strane crnogorskih sudova, to predstavlja neizvjesnu okolnost, pa se o tome ne bih izjašnjavao.

MONITOR: Zašto Ministarstvo pravde ne priznaje vaš stav? Da li se  pravo baš tako široko može tumačiti? 

MARKOVIĆ: Zbog neznanja, lične i profesionalne sujete i nedostatka odgovornosti. Poseban problem je u tome što se tamo ponašaju kao političari, a ne kao pravnici-profesionalci kojima bi pravo trebalo biti iznad politike, pa priznati sopstvenu grešku oni shvataju kao politički minus koji bi jednog dana mogao da proizvede političke konsekvence po stranku kojoj pripadaju. Oni jednostavno tako razmišljaju i njima je politički, odnosno partijski interes iznad interesa poštovanja prava, pa time i interesa građana. Nema govora o ,,širokom“ tumačenju prava, nego o kombinaciji neznanja, sujete i političke neodgovornosti, tim prije što se ovdje radi o jednostavnoj stvari, gdje važi ona Bogišićeva izreka sadržana u odredbi Člana 994 Opšteg imovinskog zakonika iz 1888. godine ,,što svak’ jednako razumije, tome tumača ne treba“.

Dodatno, s obzirom da su gospoda iz Ministarstva pravde imala pred sobom Pravno-tehnička pravila za izradu propisa, koja su sami donijeli, i prema kojima se zakonom ne može utvrditi ovlašćenje da se pitanja koja se uređuju zakonom mogu uređivati podzakonskim aktima i da vlada donosi podzakonske akte u skladu sa ustavnim ovlašćenjima koja treba restriktivno koristiti.

MONITOR: Čuli smo žalbe članova porodice uhapšeniih zbog nepoštovanja ovih mjera, ali i druge izvore, koji svjedoče da se nakon privođenja u prostorijama istražnih organa ne poštuju mjere socijalne distance. Kakva su vaša saznanja?   

MARKOVIĆ: Da, imam saznanja da prilikom privođenja i smještanja lica osumnjičenih za krivično djelo iz Člana 287 KZ nijesu poštovane mjere koje se odnose na tzv. ,,socijalnu distancu“. Vidjećemo hoće li policija i tužilastvo biti principijelni u ovakvim slučajevima kršenja propisa i pokrenuti postupak protiv odgovornih lica, kao i da li će neko zbog toga snositi objektivnu odgovornost, mada sam uvjeren da neće.

MONITOR: Nakon informacije da su u CB Podgorica privođeni mitropolit Amfilohije Radović i drugi sveštenici, napisali ste na svom FB profilu da vam nije jasno da li su oni privedeni i uhapšeni, i da li su im uručeni pozivi za prikupljanje obavještenja u svojstvu građana.  Pojasnili  ste da je važno to znati da se ne bi širila dezinformacija i nezadovoljstvo među građanima. U čemu je razlika između tih radnji?

MARKOVIĆ: U pravu ste. Na osnovu objava u medijima se ne može zaključiti o kojim se radnjama policije radilo, a zakon između njih pravi jasnu distinkciju. Tako, dok se radnja pozivanja, obavezno pismenog, odnosi na prikupljanje obavještenja od građana koja mogu biti od značaja za postojanje krivičnog djela ili učinioca, dotle se radnja privođenja odnosi na lica koja se nijesu odazvala tom pozivu, a radnja hapšenja predstavlja lišenje slobode osumnjičenih o kojem je policija dužna da bez odlaganja obavijesti tužilaštvo i sačini službenu zabilješku. Razlikovanje ovih pojmova i radnji je nužno kako se među građanima ne bi plasirale dezinformacije o kršenju zakona od strane policije ako se ono ipak nije desilo i time stvarao nepotreban revolt, ali i da bi građani bili potpuno, objektivno i istinito obavještavani o svim pitanjima koja ih interesuju, posebno u situaciji kao što je ova, gdje postoje veće tenzije, a manja tolerancija.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se održavaju okupljanja ispred vjerskih objekata, uprkos mjerama koje se tiču sprečavanja širenja epidemije? Odnosno, ukoliko crkva krši propise, šta bi bila prava reakcija nadležnih?

MARKOVIĆ:  Nikada nigdje i nijednom riječju nijesam rekao da su mjere sa aspekta zaštite zdravlja stanovništva nepotrebne. Naprotiv, prije svega kao medicinski laik, u procjene medicinskih stručnjaka imam puno povjerenje, dok je Ministarstvo zdravlja to koje je donijelo naredbu postupivši po predlozima struke. Dakle, moja kritika nije usmjerena na sadržinu i kvalitet mjera, nego način na koji su donešene, uz kršenje zakona i Ustava. Za legaliste kojima i ja pripadam, nije opravdanje neophodnost neke mjere, već da one bude u skladu sa propisima.

MONITOR:  Zbog objavljivanja spiska oboljelih uhapšen je zaposleni u Domu zdravlja. Da li bi trebalo otkriti i procesuirati i one u Vladi koji su pustili spisak o ljudima koji su u izolaciji? Ili su to dvostruki standardi?

MARKOVIĆ:  Prije svega, treba praviti razliku između spiskova  lica koja se nalaze u izolaciji i onih koja su već zaražena. Tako, kada su u pitanju prvonavedeni spiskovi, oni se ne odnose na podatke koji su predmet zaštite u smislu Čl.7 Zakona o zaštiti podataka ličnosti, a to su oni koji se obrađuju automatski, u cjelosti ili djelimično i na drugi način, a sastavni su dio ili će postati dio zbirke ličnih podataka. Uz to, ovdje svakako treba imati u vidu i interese javnog zdravlja koji su iznad pojedinačnih, pa objavljivanje ovih spiskova jeste u tom interesu i ima preventivan karakter. Potpuno drugačija situacija je sa spiskovima zaraženih lica, budući da se radi o podacima o ličnosti u smislu navedenog zakona koji se i štite tim zakonom, dodatno iz razloga što objavljivanje ovih podataka i ne bi imalo ni bilo kakvu svrhu, s obzirom da se ta lica već nalaze u medicinskom tretmanu. Na osnovu medijskih napisa, ukoliko su tačni, u saznanju sam da je jedno lice procesuirano zbog postojanja osnova sumnje da je vršilo otkrivanje ovih podataka, pri čemu bi procesuiranje zbog ovog slučaja i nekog iz Vlade Crne Gore bilo jedino osnovano ukoliko bi se provedenim dokazima utvrdilo da je neko personalno iz tog organa omogućio okrivljenom pribavljanje tih spiskova. Jer, krivična odgovornost je subjektivna odgovornost, dok bi objektivna u smislu profesionalne i moralne, mogla i trebala da postoji, ali jedino ukoliko je do objavljivanja spiskova došlo kao posljedica neodgovornog odabira službenika kojima su učinjeni dostupnim ovi podaci.

MONITOR:  Da li je trebalo proglasiti vanredno stanje kako bi mnoge od mjera bile pravno utemeljene?

MARKOVIĆ: Kao što sam u više navrata govorio, Ustav u članu 39 propisuje tri izuzetka ograničavanja slobode kretanja bez proglašavanja vanrednog stanja, a jedan od njih je upravo ovaj i odnosi se na sprečavanje širenja zaraznih bolesti. Međutim, proglašenje vanrednog stanja je bilo nužno isključivo iz pravnih razloga, kako bi bilo moguće napraviti ,,pravni okvir“ za donošenje mjera, a to je da bi i formalnim proglašenjem tog stanja (faktički ono postoji) podzakonski akti imali zakonsku snagu, umjesto što se njima, iako nemaju zakonsku snagu, vrši izmjena i dopuna zakona popunjavanjem blanketnih normi, što je nedozvoljeno.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo