Povežite se sa nama

INTERVJU

NADEŽDA GAĆE, DIREKTORKA I GLAVNA UREDNICA BEOGRADSKOG NEDJELJNIKA NOVI MAGAZIN: Korona virus nije Armagedon

Objavljeno prije

na

Odluka Vlade Srbije da ukine prisustvo novinara na konferencijama za štampu izazvala je različite komentare i osude, a mogu se svesti u jednu rečenicu: to predstavlja kontrolu informisanja građanki i građana Srbije

 

MONITOR: U Srbiji su posebno aktuelni epidemija korona virusa i mediji. Pošto ste Vi dugogodišnja novinarka, onda da ovaj razgovor počnemo pitanjem kako komentarišete odluku Vlade da se redovne konferencije za novinare o epidemiji održavaju bez novinara, nego se pitanja šalju mejlom?

GAĆE: Korona virus nije Armagedon, kako za medije u Srbiji tako i za medije u drugim državama. Odluka Vlade da ukine prisustvo novinara na konferencijama za štampu izazvala je u Srbiji različite komentare i osude, a mogu se svesti u jednu rečenicu: to predstavlja kontrolu informisanja građanki i građana Srbije. Imponuje brza reakcija svih relevantnih novinarskih udruženja u Srbiji – NUNS-a, UNS-a, NDV-a, Asocijacije štampanih medija, koji su odmah izašli sa zahtevom Vladi Srbije da se ova odluka izmeni. Jako je bitna komunikacija novinara i predstavnika kako vlasti tako i predstavnika medicinske struke u objašnjavanju svih vidnih problema sa korona virusom. Vlada bi morala razmišljati o drugačijem odnosu prema medijskim radnicima, jer oni prenose građanima informacije koje bi trebalo da doprinesu smanjenju strahova i frustracija. Možda se Vlada prilikom donošenja ove odluke vodila idejama da skrati konferencije, koje su ponekad bile predugačke, i da smanji rizik po sve učesnike, ali i spoznajama prisutnim na socijalnim mrežama gde ima mnogo netačnih informacija vezanih za korona virus, poneka je u domenu teorija zavera. Medijski radnici u profesionalnim medijskim kućama su jedno, a društvene mreže nešto sasvim drugo.

MONITOR: Ministar zdravlja Zlatibor Lončar kazao je da je ta mjera preduzeta zbog toga  što je virus korona ušao u neke redakcije, a epidemiolog Predrag Kon da je struka bila saglasna da se konferencije održavaju onlajn, ali bez ozbiljnijeg razmišljanja.

GAĆE: U subotu, 11. aprila, na konferenciji za štampu ministar zdravlja Zlatibor Lončar je upravo to rekao, kao što tačno citirate i doktora Kona. Medijska zajednica je veoma povezana i do mene nije stigla vest da je neko od novinara, snimatelja ili fotoreportera zaražen. Naravno, svaka redakcija, a posebno medijski radnik ako mu se to dogodilo, ima pravo da insistira na svojoj privatnosti i da ne želi da se o tome govori. Spadam u novinare koji jako drže do osvojenih ljudskih prava, a pravo na privatnost je ključna. Nismo svi isti, demokratija je, pre svega, različitost i pravo na drugačije. To moramo sačuvati.

Inače, smatram da nije dobar termin ovu vrstu konferencija nazivati konferencijama za štampu, ovo je pre drugačiji vid saopštavanja i davanja obaveštenja, pogotovo jer se radi o dnevnim izveštajima o dnevnom kretanju širenja virusa i posledicama toga, kao i preventivnim merama. Konferencije za štampu sa odlukama koje nisu iz domena zdravstvene struke, nego se tiču odluka Vlade vezano za pandemiju, bilo da se radi o ekonomskim ili restriktivnim merama se za sada održavaju.   

MONITOR: Da li slanje pitanja mejlom i informisanje građana bez prisustva novinara otvara mogućnost za zloupotrebe?

GAĆE: Veoma kratko, naravno da može. Premda su pojedine medijske kuće, koje se smatraju nezavisnim, bile iznenađene da su njihova pitanja pročitana među prvima. Nevolja sa medijskom javnošću u Srbiji je što se preko pitanja vezanih za korona virus odvija i politički rat između predstavnika opozicije i vlasti, iako i vlast i opzicija kažu da ovo nije trenutak za političko prepucavanje.

MONITOR: Zar nije  apsurdno da ljekari pišu odgovore na pitanja, a da se ti odgovori čitaju na konferenciji bez prisustva novinara?

GAĆE: Drugačije bih odgovorila na ovo pitanje. Zdravstveni radnici znaju svoj posao i nije dobro što se njihovo znanje i iskustvo koristilo za politička pitanja, kao na primer, da li su pojedine odluke Vlade ispravne ili nisu. Oni čine krizni štab za pandemiju i njihove procene za građane Srbije su od izuzetne važnosti. Period posle korone će pokazati da li su mere bile uspešne ili neuspešne, koje su ih pojedine zemlje preduzimale, pa i Srbija ili Crna Gora. Nama u medijima kao i nevladinom sektoru mora biti jasno da i sada za vreme korone, a pogotovo nakon korone, moramo postavljati pitanja koja spadaju u bazična demokratska pitanja. „Novi magazin“ će nastaviti da ima jasno pro-EU nepristrasno i provereno profesionalno informisanje i komentarisanje zbivanja.

MONITOR: Zašto je Beograd i dalje najveće žarište korone u Srbiji?

GAĆE: Odgovor je jednostavan: Beograd sa prigradskim opštinama ima preko 1,7 miliona stanovnika. U Beogradu je najveća koncentarcija stranih predstavništava koja imaju brojne socijalne kontakte. Mogućnost zaraze je uvećana, jer je Beograd i glavno saobraćajno čvorište sa najvećim aerodrom na Balkanu. Nevolja sa korona virusom je što je nevidljiv neprijatelj. Zabrinjava i podatak do kojeg su došli naučnici u svetu da gotovo 25 odsto građana svetske populacije mogu biti penosioci virusa, a da nemaju nikakve simptome.

MONITOR: Predsjednik i premijerka Srbije Aleksandar Vučić i Ana Brnabić optužuju građane da su krivi za širenje virusa, a Pokret „1 od 5 milona” da je kriv režim lažnih mesija, lažnih doktora i vojnih dezertera, koji su svojom nesposobnošću omogućili da se zaraze ljekari, medicinari, vojnici…

GAĆE: Već sam rekla da veliku nevolju predstavlja političko optuživanje vlasti i opozicije. Svako gleda samo iz svog ugla i pokušava da ostvari svoje interese. Ono što mene zabrinjava je činjenica da parlament Sbije, kao najviši oblik demokratije, apsolutno ne radi. To smatram pogrešnim i pogubnim za stanje demokratije u Srbiji.

 MONITOR: Je li tačno da Vučić lično zove pacijente oboljele od korone?

GAĆE: Aleksandar Vučić je to rekao gostujući u emisiji na TV Prva. Mislim da je to mogao ranije dok je bilo manje obolelih. Ne znam da li to radi sada s obzirom na veliki broj obolelih.

MONITOR: Vučić tvrdi da je Srbija među rijetkim državama u svijetu gdje ništa ne nedostaje, da su prodavnice pune…

GAĆE: To ne govori samo Aleksandar Vučić, to govore svi predstavnici vlasti. Prodavnice u Srbiji su prilično dobro snabdevene. Pretpostavljam da će tako biti i u budućem periodu. Lično priželjkujem smanjenje brojnih zabrana kretanja i nadam se da će se to dogoditi krajem aprila ili početkom maja.

MONITOR: On tvrdi da bolnice u Srbiji „izgledaju kao spejs šatl u odnosu na neke na Zapadu”.

GAĆE: Drugačije bih odgovorila i na ovo pitanje. Prednosti zdravstvenog sistema u Srbiji u odnosu na Francusku ili Italiju ili Španiju su u tome što su bile sačuvane bolnice iz perioda samoupravnog socijalizma. Javno zdravstvo je bilo sačuvano i funkcionisalo je kako-tako, a većina bolnica je pre korone bila renovirana. Sad su pojedini klinički centri pretvoreni u korona centre od Novog Sada preko Beograda do Niša. Kako to funkcioniše, može se izveštavati samo sa lica mesta, ali jeste činjenica da je posle decenija neulaganja u zdravstveni sistem, u poslednje vreme dobar broj bolnica kompletno ili delimično obnovljen.

MONITOR: Vučić je takođe izjavio: „Želimo da budemo među tri zemlje u Evropi po stopi rasta ove godine. Ranije sam hteo da budemo među pet, a sada među tri”.

GAĆE: Ekonomske mere iz domena fiskalne i monetarne politike doprinele su stabilizaciji srpske privrede. Srbija je uradila mnogo na privlačenju stranih investicija. Koliki će biti ekonomski udari na srpsku privredu niko ne može da izračuna ni u Srbiji, a ni u svetu. Predsednik države je govorio o stepenu zaduživanja Srbiije u svetu, a da se ne dovede BDP Srbije u problem. S obzirom na to da je Evropa odustala od traženja da ni jedna zemlja ne sme biti zadužena preko 60 odsto BDP-a, videćemo šta će Srbija uraditi. Predsednik Vučić voli da se takmiči. Treba gledati kako će se ponašati razvijene evropske zemlje i šta će one preduzimati za ekonomsku stabilizaciju i tako se ponašati. U ovom trenutku nekako je prevladalo spašavanje života nad ekonomijom.

MONITOR: Zašto zapadni mediji, prvi put otkako je na vlasti, o Vučiću govore kao o diktatoru koji zastrašuje građane?

GAĆE: Pretpostavljam da građane koji čitaju Monitor ne zanima samo šta radi predsednik Vučić već kakva je situacija u Srbiji. Pojedini zapadni lideri imali su primedbu na divljenja Aleksandra Vučića za kinesku i rusku pomoć srpskom narodu. To mu je zamereno i u Srbiji. S druge strane ima evropskih lidera koji hvale srpske mere i pružaju pomoć. Mi u „Novom magazinu“ radili smo analize kolika je evropska pomoć Srbiji, i stvarno nije mala. U javnim nastupima Aleksandar Vučić kaže da se ne dovodi u pitanje srpski put ka EU, ali ga mediji proevropske orijentacije u Srbiji prozivaju i traže jače argumente da se nije odustalo od evropskog puta. To ćemo i dalje raditi.

 

Mediji dezinformacijama straše građane

MONITOR: Objavljuju li mediji neprovjerene informacije o pandemiji?

GAĆE: Mnogo je netačnih informacija o virusu, a mnoga spadaju i u domen teorija zavere. Takvih tekstova ima i u Srbiji, a i u svetu. Iako su neverovatno prisutni na društvenim mrežama, njihov broj u medijima je znatno manji, ali ih ipak ima. Sve to doprinosi dezinformisanju građana i protiv toga treba odlučno biti i takve tekstove raskrinkavati, jer oni su osnov za frustraciju i strahove građana. Drugo je pitanje da li se preko pandemije pokušava u svetu napraviti nova geopolitička stategija. O tome se svakako mora pisati, pre svega između drugačijih uloga i odnosa moći između Rusije, Kine i Amerike. Ne treba potcenjivati ni ulogu Indije, Indonezije, Irana i drugih naizgled siromašnih, ali mnogoljudnih zemalja.

 

Vučić je u stalnoj kampanji

MONITOR: Da li predsjednik države i Srpske napredne stranke i vanredno stanje koriste za izbornu kampanju?

GAĆE: Bilo bi jako jednostavno da korona virus ima ime Aleksandar Vučić, Milo Đukanović, Angela Merkel… ali nema. Pratim zbivanja u zemljama EU i gotovo u svakoj raste popularnost vodećih lidera i to u vidnim procentima, koji su po prirodi stvari preuzimali na sebe da donesu mere i preuzmu odgovornost. Na primer, veoma je skočila popularnost kancelarki Nemačke, premijerima Danske, Austrije, Italije i da ne nabrajam dalje. Očigledno je da u ovakvim prilikama građani traže i vole ličnost koja im uliva poverenje i daje sigurnost. Ne znam da li su rađena nova istraživanja i da li je porasla ili pala popularnost predsednika Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić.

Srbiji predstoje parlamentarni izbori posle ukidanja vanrednog stanja. Kako će to izgledati i da li će opozicija učestvovati na izborima, videćemo. Opozicija bi morala da prati iskustva iz evropskih zemalja i na osnovu toga da donosi odluke. Inače, Aleksandar Vučić je od dolaska na vlast pa sve do danas u stalnoj kampanji. To je njegov karakter. Svi moramo biti svesni činjenice da period pre korone i period posle korone svakako neće biti isti, a tada će biti prilika da se kritikuju mere koje je donosio.

                                                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo