Povežite se sa nama

INTERVJU

NADEŽDA GAĆE, DIREKTORKA I GLAVNA UREDNICA BEOGRADSKOG NEDJELJNIKA NOVI MAGAZIN: Korona virus nije Armagedon

Objavljeno prije

na

Odluka Vlade Srbije da ukine prisustvo novinara na konferencijama za štampu izazvala je različite komentare i osude, a mogu se svesti u jednu rečenicu: to predstavlja kontrolu informisanja građanki i građana Srbije

 

MONITOR: U Srbiji su posebno aktuelni epidemija korona virusa i mediji. Pošto ste Vi dugogodišnja novinarka, onda da ovaj razgovor počnemo pitanjem kako komentarišete odluku Vlade da se redovne konferencije za novinare o epidemiji održavaju bez novinara, nego se pitanja šalju mejlom?

GAĆE: Korona virus nije Armagedon, kako za medije u Srbiji tako i za medije u drugim državama. Odluka Vlade da ukine prisustvo novinara na konferencijama za štampu izazvala je u Srbiji različite komentare i osude, a mogu se svesti u jednu rečenicu: to predstavlja kontrolu informisanja građanki i građana Srbije. Imponuje brza reakcija svih relevantnih novinarskih udruženja u Srbiji – NUNS-a, UNS-a, NDV-a, Asocijacije štampanih medija, koji su odmah izašli sa zahtevom Vladi Srbije da se ova odluka izmeni. Jako je bitna komunikacija novinara i predstavnika kako vlasti tako i predstavnika medicinske struke u objašnjavanju svih vidnih problema sa korona virusom. Vlada bi morala razmišljati o drugačijem odnosu prema medijskim radnicima, jer oni prenose građanima informacije koje bi trebalo da doprinesu smanjenju strahova i frustracija. Možda se Vlada prilikom donošenja ove odluke vodila idejama da skrati konferencije, koje su ponekad bile predugačke, i da smanji rizik po sve učesnike, ali i spoznajama prisutnim na socijalnim mrežama gde ima mnogo netačnih informacija vezanih za korona virus, poneka je u domenu teorija zavera. Medijski radnici u profesionalnim medijskim kućama su jedno, a društvene mreže nešto sasvim drugo.

MONITOR: Ministar zdravlja Zlatibor Lončar kazao je da je ta mjera preduzeta zbog toga  što je virus korona ušao u neke redakcije, a epidemiolog Predrag Kon da je struka bila saglasna da se konferencije održavaju onlajn, ali bez ozbiljnijeg razmišljanja.

GAĆE: U subotu, 11. aprila, na konferenciji za štampu ministar zdravlja Zlatibor Lončar je upravo to rekao, kao što tačno citirate i doktora Kona. Medijska zajednica je veoma povezana i do mene nije stigla vest da je neko od novinara, snimatelja ili fotoreportera zaražen. Naravno, svaka redakcija, a posebno medijski radnik ako mu se to dogodilo, ima pravo da insistira na svojoj privatnosti i da ne želi da se o tome govori. Spadam u novinare koji jako drže do osvojenih ljudskih prava, a pravo na privatnost je ključna. Nismo svi isti, demokratija je, pre svega, različitost i pravo na drugačije. To moramo sačuvati.

Inače, smatram da nije dobar termin ovu vrstu konferencija nazivati konferencijama za štampu, ovo je pre drugačiji vid saopštavanja i davanja obaveštenja, pogotovo jer se radi o dnevnim izveštajima o dnevnom kretanju širenja virusa i posledicama toga, kao i preventivnim merama. Konferencije za štampu sa odlukama koje nisu iz domena zdravstvene struke, nego se tiču odluka Vlade vezano za pandemiju, bilo da se radi o ekonomskim ili restriktivnim merama se za sada održavaju.   

MONITOR: Da li slanje pitanja mejlom i informisanje građana bez prisustva novinara otvara mogućnost za zloupotrebe?

GAĆE: Veoma kratko, naravno da može. Premda su pojedine medijske kuće, koje se smatraju nezavisnim, bile iznenađene da su njihova pitanja pročitana među prvima. Nevolja sa medijskom javnošću u Srbiji je što se preko pitanja vezanih za korona virus odvija i politički rat između predstavnika opozicije i vlasti, iako i vlast i opzicija kažu da ovo nije trenutak za političko prepucavanje.

MONITOR: Zar nije  apsurdno da ljekari pišu odgovore na pitanja, a da se ti odgovori čitaju na konferenciji bez prisustva novinara?

GAĆE: Drugačije bih odgovorila na ovo pitanje. Zdravstveni radnici znaju svoj posao i nije dobro što se njihovo znanje i iskustvo koristilo za politička pitanja, kao na primer, da li su pojedine odluke Vlade ispravne ili nisu. Oni čine krizni štab za pandemiju i njihove procene za građane Srbije su od izuzetne važnosti. Period posle korone će pokazati da li su mere bile uspešne ili neuspešne, koje su ih pojedine zemlje preduzimale, pa i Srbija ili Crna Gora. Nama u medijima kao i nevladinom sektoru mora biti jasno da i sada za vreme korone, a pogotovo nakon korone, moramo postavljati pitanja koja spadaju u bazična demokratska pitanja. „Novi magazin“ će nastaviti da ima jasno pro-EU nepristrasno i provereno profesionalno informisanje i komentarisanje zbivanja.

MONITOR: Zašto je Beograd i dalje najveće žarište korone u Srbiji?

GAĆE: Odgovor je jednostavan: Beograd sa prigradskim opštinama ima preko 1,7 miliona stanovnika. U Beogradu je najveća koncentarcija stranih predstavništava koja imaju brojne socijalne kontakte. Mogućnost zaraze je uvećana, jer je Beograd i glavno saobraćajno čvorište sa najvećim aerodrom na Balkanu. Nevolja sa korona virusom je što je nevidljiv neprijatelj. Zabrinjava i podatak do kojeg su došli naučnici u svetu da gotovo 25 odsto građana svetske populacije mogu biti penosioci virusa, a da nemaju nikakve simptome.

MONITOR: Predsjednik i premijerka Srbije Aleksandar Vučić i Ana Brnabić optužuju građane da su krivi za širenje virusa, a Pokret „1 od 5 milona” da je kriv režim lažnih mesija, lažnih doktora i vojnih dezertera, koji su svojom nesposobnošću omogućili da se zaraze ljekari, medicinari, vojnici…

GAĆE: Već sam rekla da veliku nevolju predstavlja političko optuživanje vlasti i opozicije. Svako gleda samo iz svog ugla i pokušava da ostvari svoje interese. Ono što mene zabrinjava je činjenica da parlament Sbije, kao najviši oblik demokratije, apsolutno ne radi. To smatram pogrešnim i pogubnim za stanje demokratije u Srbiji.

 MONITOR: Je li tačno da Vučić lično zove pacijente oboljele od korone?

GAĆE: Aleksandar Vučić je to rekao gostujući u emisiji na TV Prva. Mislim da je to mogao ranije dok je bilo manje obolelih. Ne znam da li to radi sada s obzirom na veliki broj obolelih.

MONITOR: Vučić tvrdi da je Srbija među rijetkim državama u svijetu gdje ništa ne nedostaje, da su prodavnice pune…

GAĆE: To ne govori samo Aleksandar Vučić, to govore svi predstavnici vlasti. Prodavnice u Srbiji su prilično dobro snabdevene. Pretpostavljam da će tako biti i u budućem periodu. Lično priželjkujem smanjenje brojnih zabrana kretanja i nadam se da će se to dogoditi krajem aprila ili početkom maja.

MONITOR: On tvrdi da bolnice u Srbiji „izgledaju kao spejs šatl u odnosu na neke na Zapadu”.

GAĆE: Drugačije bih odgovorila i na ovo pitanje. Prednosti zdravstvenog sistema u Srbiji u odnosu na Francusku ili Italiju ili Španiju su u tome što su bile sačuvane bolnice iz perioda samoupravnog socijalizma. Javno zdravstvo je bilo sačuvano i funkcionisalo je kako-tako, a većina bolnica je pre korone bila renovirana. Sad su pojedini klinički centri pretvoreni u korona centre od Novog Sada preko Beograda do Niša. Kako to funkcioniše, može se izveštavati samo sa lica mesta, ali jeste činjenica da je posle decenija neulaganja u zdravstveni sistem, u poslednje vreme dobar broj bolnica kompletno ili delimično obnovljen.

MONITOR: Vučić je takođe izjavio: „Želimo da budemo među tri zemlje u Evropi po stopi rasta ove godine. Ranije sam hteo da budemo među pet, a sada među tri”.

GAĆE: Ekonomske mere iz domena fiskalne i monetarne politike doprinele su stabilizaciji srpske privrede. Srbija je uradila mnogo na privlačenju stranih investicija. Koliki će biti ekonomski udari na srpsku privredu niko ne može da izračuna ni u Srbiji, a ni u svetu. Predsednik države je govorio o stepenu zaduživanja Srbiije u svetu, a da se ne dovede BDP Srbije u problem. S obzirom na to da je Evropa odustala od traženja da ni jedna zemlja ne sme biti zadužena preko 60 odsto BDP-a, videćemo šta će Srbija uraditi. Predsednik Vučić voli da se takmiči. Treba gledati kako će se ponašati razvijene evropske zemlje i šta će one preduzimati za ekonomsku stabilizaciju i tako se ponašati. U ovom trenutku nekako je prevladalo spašavanje života nad ekonomijom.

MONITOR: Zašto zapadni mediji, prvi put otkako je na vlasti, o Vučiću govore kao o diktatoru koji zastrašuje građane?

GAĆE: Pretpostavljam da građane koji čitaju Monitor ne zanima samo šta radi predsednik Vučić već kakva je situacija u Srbiji. Pojedini zapadni lideri imali su primedbu na divljenja Aleksandra Vučića za kinesku i rusku pomoć srpskom narodu. To mu je zamereno i u Srbiji. S druge strane ima evropskih lidera koji hvale srpske mere i pružaju pomoć. Mi u „Novom magazinu“ radili smo analize kolika je evropska pomoć Srbiji, i stvarno nije mala. U javnim nastupima Aleksandar Vučić kaže da se ne dovodi u pitanje srpski put ka EU, ali ga mediji proevropske orijentacije u Srbiji prozivaju i traže jače argumente da se nije odustalo od evropskog puta. To ćemo i dalje raditi.

 

Mediji dezinformacijama straše građane

MONITOR: Objavljuju li mediji neprovjerene informacije o pandemiji?

GAĆE: Mnogo je netačnih informacija o virusu, a mnoga spadaju i u domen teorija zavere. Takvih tekstova ima i u Srbiji, a i u svetu. Iako su neverovatno prisutni na društvenim mrežama, njihov broj u medijima je znatno manji, ali ih ipak ima. Sve to doprinosi dezinformisanju građana i protiv toga treba odlučno biti i takve tekstove raskrinkavati, jer oni su osnov za frustraciju i strahove građana. Drugo je pitanje da li se preko pandemije pokušava u svetu napraviti nova geopolitička stategija. O tome se svakako mora pisati, pre svega između drugačijih uloga i odnosa moći između Rusije, Kine i Amerike. Ne treba potcenjivati ni ulogu Indije, Indonezije, Irana i drugih naizgled siromašnih, ali mnogoljudnih zemalja.

 

Vučić je u stalnoj kampanji

MONITOR: Da li predsjednik države i Srpske napredne stranke i vanredno stanje koriste za izbornu kampanju?

GAĆE: Bilo bi jako jednostavno da korona virus ima ime Aleksandar Vučić, Milo Đukanović, Angela Merkel… ali nema. Pratim zbivanja u zemljama EU i gotovo u svakoj raste popularnost vodećih lidera i to u vidnim procentima, koji su po prirodi stvari preuzimali na sebe da donesu mere i preuzmu odgovornost. Na primer, veoma je skočila popularnost kancelarki Nemačke, premijerima Danske, Austrije, Italije i da ne nabrajam dalje. Očigledno je da u ovakvim prilikama građani traže i vole ličnost koja im uliva poverenje i daje sigurnost. Ne znam da li su rađena nova istraživanja i da li je porasla ili pala popularnost predsednika Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić.

Srbiji predstoje parlamentarni izbori posle ukidanja vanrednog stanja. Kako će to izgledati i da li će opozicija učestvovati na izborima, videćemo. Opozicija bi morala da prati iskustva iz evropskih zemalja i na osnovu toga da donosi odluke. Inače, Aleksandar Vučić je od dolaska na vlast pa sve do danas u stalnoj kampanji. To je njegov karakter. Svi moramo biti svesni činjenice da period pre korone i period posle korone svakako neće biti isti, a tada će biti prilika da se kritikuju mere koje je donosio.

                                                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo