Povežite se sa nama

INTERVJU

NADEŽDA GAĆE, DIREKTORKA I GLAVNA UREDNICA BEOGRADSKOG NEDJELJNIKA NOVI MAGAZIN: Korona virus nije Armagedon

Objavljeno prije

na

Odluka Vlade Srbije da ukine prisustvo novinara na konferencijama za štampu izazvala je različite komentare i osude, a mogu se svesti u jednu rečenicu: to predstavlja kontrolu informisanja građanki i građana Srbije

 

MONITOR: U Srbiji su posebno aktuelni epidemija korona virusa i mediji. Pošto ste Vi dugogodišnja novinarka, onda da ovaj razgovor počnemo pitanjem kako komentarišete odluku Vlade da se redovne konferencije za novinare o epidemiji održavaju bez novinara, nego se pitanja šalju mejlom?

GAĆE: Korona virus nije Armagedon, kako za medije u Srbiji tako i za medije u drugim državama. Odluka Vlade da ukine prisustvo novinara na konferencijama za štampu izazvala je u Srbiji različite komentare i osude, a mogu se svesti u jednu rečenicu: to predstavlja kontrolu informisanja građanki i građana Srbije. Imponuje brza reakcija svih relevantnih novinarskih udruženja u Srbiji – NUNS-a, UNS-a, NDV-a, Asocijacije štampanih medija, koji su odmah izašli sa zahtevom Vladi Srbije da se ova odluka izmeni. Jako je bitna komunikacija novinara i predstavnika kako vlasti tako i predstavnika medicinske struke u objašnjavanju svih vidnih problema sa korona virusom. Vlada bi morala razmišljati o drugačijem odnosu prema medijskim radnicima, jer oni prenose građanima informacije koje bi trebalo da doprinesu smanjenju strahova i frustracija. Možda se Vlada prilikom donošenja ove odluke vodila idejama da skrati konferencije, koje su ponekad bile predugačke, i da smanji rizik po sve učesnike, ali i spoznajama prisutnim na socijalnim mrežama gde ima mnogo netačnih informacija vezanih za korona virus, poneka je u domenu teorija zavera. Medijski radnici u profesionalnim medijskim kućama su jedno, a društvene mreže nešto sasvim drugo.

MONITOR: Ministar zdravlja Zlatibor Lončar kazao je da je ta mjera preduzeta zbog toga  što je virus korona ušao u neke redakcije, a epidemiolog Predrag Kon da je struka bila saglasna da se konferencije održavaju onlajn, ali bez ozbiljnijeg razmišljanja.

GAĆE: U subotu, 11. aprila, na konferenciji za štampu ministar zdravlja Zlatibor Lončar je upravo to rekao, kao što tačno citirate i doktora Kona. Medijska zajednica je veoma povezana i do mene nije stigla vest da je neko od novinara, snimatelja ili fotoreportera zaražen. Naravno, svaka redakcija, a posebno medijski radnik ako mu se to dogodilo, ima pravo da insistira na svojoj privatnosti i da ne želi da se o tome govori. Spadam u novinare koji jako drže do osvojenih ljudskih prava, a pravo na privatnost je ključna. Nismo svi isti, demokratija je, pre svega, različitost i pravo na drugačije. To moramo sačuvati.

Inače, smatram da nije dobar termin ovu vrstu konferencija nazivati konferencijama za štampu, ovo je pre drugačiji vid saopštavanja i davanja obaveštenja, pogotovo jer se radi o dnevnim izveštajima o dnevnom kretanju širenja virusa i posledicama toga, kao i preventivnim merama. Konferencije za štampu sa odlukama koje nisu iz domena zdravstvene struke, nego se tiču odluka Vlade vezano za pandemiju, bilo da se radi o ekonomskim ili restriktivnim merama se za sada održavaju.   

MONITOR: Da li slanje pitanja mejlom i informisanje građana bez prisustva novinara otvara mogućnost za zloupotrebe?

GAĆE: Veoma kratko, naravno da može. Premda su pojedine medijske kuće, koje se smatraju nezavisnim, bile iznenađene da su njihova pitanja pročitana među prvima. Nevolja sa medijskom javnošću u Srbiji je što se preko pitanja vezanih za korona virus odvija i politički rat između predstavnika opozicije i vlasti, iako i vlast i opzicija kažu da ovo nije trenutak za političko prepucavanje.

MONITOR: Zar nije  apsurdno da ljekari pišu odgovore na pitanja, a da se ti odgovori čitaju na konferenciji bez prisustva novinara?

GAĆE: Drugačije bih odgovorila na ovo pitanje. Zdravstveni radnici znaju svoj posao i nije dobro što se njihovo znanje i iskustvo koristilo za politička pitanja, kao na primer, da li su pojedine odluke Vlade ispravne ili nisu. Oni čine krizni štab za pandemiju i njihove procene za građane Srbije su od izuzetne važnosti. Period posle korone će pokazati da li su mere bile uspešne ili neuspešne, koje su ih pojedine zemlje preduzimale, pa i Srbija ili Crna Gora. Nama u medijima kao i nevladinom sektoru mora biti jasno da i sada za vreme korone, a pogotovo nakon korone, moramo postavljati pitanja koja spadaju u bazična demokratska pitanja. „Novi magazin“ će nastaviti da ima jasno pro-EU nepristrasno i provereno profesionalno informisanje i komentarisanje zbivanja.

MONITOR: Zašto je Beograd i dalje najveće žarište korone u Srbiji?

GAĆE: Odgovor je jednostavan: Beograd sa prigradskim opštinama ima preko 1,7 miliona stanovnika. U Beogradu je najveća koncentarcija stranih predstavništava koja imaju brojne socijalne kontakte. Mogućnost zaraze je uvećana, jer je Beograd i glavno saobraćajno čvorište sa najvećim aerodrom na Balkanu. Nevolja sa korona virusom je što je nevidljiv neprijatelj. Zabrinjava i podatak do kojeg su došli naučnici u svetu da gotovo 25 odsto građana svetske populacije mogu biti penosioci virusa, a da nemaju nikakve simptome.

MONITOR: Predsjednik i premijerka Srbije Aleksandar Vučić i Ana Brnabić optužuju građane da su krivi za širenje virusa, a Pokret „1 od 5 milona” da je kriv režim lažnih mesija, lažnih doktora i vojnih dezertera, koji su svojom nesposobnošću omogućili da se zaraze ljekari, medicinari, vojnici…

GAĆE: Već sam rekla da veliku nevolju predstavlja političko optuživanje vlasti i opozicije. Svako gleda samo iz svog ugla i pokušava da ostvari svoje interese. Ono što mene zabrinjava je činjenica da parlament Sbije, kao najviši oblik demokratije, apsolutno ne radi. To smatram pogrešnim i pogubnim za stanje demokratije u Srbiji.

 MONITOR: Je li tačno da Vučić lično zove pacijente oboljele od korone?

GAĆE: Aleksandar Vučić je to rekao gostujući u emisiji na TV Prva. Mislim da je to mogao ranije dok je bilo manje obolelih. Ne znam da li to radi sada s obzirom na veliki broj obolelih.

MONITOR: Vučić tvrdi da je Srbija među rijetkim državama u svijetu gdje ništa ne nedostaje, da su prodavnice pune…

GAĆE: To ne govori samo Aleksandar Vučić, to govore svi predstavnici vlasti. Prodavnice u Srbiji su prilično dobro snabdevene. Pretpostavljam da će tako biti i u budućem periodu. Lično priželjkujem smanjenje brojnih zabrana kretanja i nadam se da će se to dogoditi krajem aprila ili početkom maja.

MONITOR: On tvrdi da bolnice u Srbiji „izgledaju kao spejs šatl u odnosu na neke na Zapadu”.

GAĆE: Drugačije bih odgovorila i na ovo pitanje. Prednosti zdravstvenog sistema u Srbiji u odnosu na Francusku ili Italiju ili Španiju su u tome što su bile sačuvane bolnice iz perioda samoupravnog socijalizma. Javno zdravstvo je bilo sačuvano i funkcionisalo je kako-tako, a većina bolnica je pre korone bila renovirana. Sad su pojedini klinički centri pretvoreni u korona centre od Novog Sada preko Beograda do Niša. Kako to funkcioniše, može se izveštavati samo sa lica mesta, ali jeste činjenica da je posle decenija neulaganja u zdravstveni sistem, u poslednje vreme dobar broj bolnica kompletno ili delimično obnovljen.

MONITOR: Vučić je takođe izjavio: „Želimo da budemo među tri zemlje u Evropi po stopi rasta ove godine. Ranije sam hteo da budemo među pet, a sada među tri”.

GAĆE: Ekonomske mere iz domena fiskalne i monetarne politike doprinele su stabilizaciji srpske privrede. Srbija je uradila mnogo na privlačenju stranih investicija. Koliki će biti ekonomski udari na srpsku privredu niko ne može da izračuna ni u Srbiji, a ni u svetu. Predsednik države je govorio o stepenu zaduživanja Srbiije u svetu, a da se ne dovede BDP Srbije u problem. S obzirom na to da je Evropa odustala od traženja da ni jedna zemlja ne sme biti zadužena preko 60 odsto BDP-a, videćemo šta će Srbija uraditi. Predsednik Vučić voli da se takmiči. Treba gledati kako će se ponašati razvijene evropske zemlje i šta će one preduzimati za ekonomsku stabilizaciju i tako se ponašati. U ovom trenutku nekako je prevladalo spašavanje života nad ekonomijom.

MONITOR: Zašto zapadni mediji, prvi put otkako je na vlasti, o Vučiću govore kao o diktatoru koji zastrašuje građane?

GAĆE: Pretpostavljam da građane koji čitaju Monitor ne zanima samo šta radi predsednik Vučić već kakva je situacija u Srbiji. Pojedini zapadni lideri imali su primedbu na divljenja Aleksandra Vučića za kinesku i rusku pomoć srpskom narodu. To mu je zamereno i u Srbiji. S druge strane ima evropskih lidera koji hvale srpske mere i pružaju pomoć. Mi u „Novom magazinu“ radili smo analize kolika je evropska pomoć Srbiji, i stvarno nije mala. U javnim nastupima Aleksandar Vučić kaže da se ne dovodi u pitanje srpski put ka EU, ali ga mediji proevropske orijentacije u Srbiji prozivaju i traže jače argumente da se nije odustalo od evropskog puta. To ćemo i dalje raditi.

 

Mediji dezinformacijama straše građane

MONITOR: Objavljuju li mediji neprovjerene informacije o pandemiji?

GAĆE: Mnogo je netačnih informacija o virusu, a mnoga spadaju i u domen teorija zavere. Takvih tekstova ima i u Srbiji, a i u svetu. Iako su neverovatno prisutni na društvenim mrežama, njihov broj u medijima je znatno manji, ali ih ipak ima. Sve to doprinosi dezinformisanju građana i protiv toga treba odlučno biti i takve tekstove raskrinkavati, jer oni su osnov za frustraciju i strahove građana. Drugo je pitanje da li se preko pandemije pokušava u svetu napraviti nova geopolitička stategija. O tome se svakako mora pisati, pre svega između drugačijih uloga i odnosa moći između Rusije, Kine i Amerike. Ne treba potcenjivati ni ulogu Indije, Indonezije, Irana i drugih naizgled siromašnih, ali mnogoljudnih zemalja.

 

Vučić je u stalnoj kampanji

MONITOR: Da li predsjednik države i Srpske napredne stranke i vanredno stanje koriste za izbornu kampanju?

GAĆE: Bilo bi jako jednostavno da korona virus ima ime Aleksandar Vučić, Milo Đukanović, Angela Merkel… ali nema. Pratim zbivanja u zemljama EU i gotovo u svakoj raste popularnost vodećih lidera i to u vidnim procentima, koji su po prirodi stvari preuzimali na sebe da donesu mere i preuzmu odgovornost. Na primer, veoma je skočila popularnost kancelarki Nemačke, premijerima Danske, Austrije, Italije i da ne nabrajam dalje. Očigledno je da u ovakvim prilikama građani traže i vole ličnost koja im uliva poverenje i daje sigurnost. Ne znam da li su rađena nova istraživanja i da li je porasla ili pala popularnost predsednika Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić.

Srbiji predstoje parlamentarni izbori posle ukidanja vanrednog stanja. Kako će to izgledati i da li će opozicija učestvovati na izborima, videćemo. Opozicija bi morala da prati iskustva iz evropskih zemalja i na osnovu toga da donosi odluke. Inače, Aleksandar Vučić je od dolaska na vlast pa sve do danas u stalnoj kampanji. To je njegov karakter. Svi moramo biti svesni činjenice da period pre korone i period posle korone svakako neće biti isti, a tada će biti prilika da se kritikuju mere koje je donosio.

                                                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo