HORIZONTI
NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni
Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.
Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.
Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je izazvavo reagovanja romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice. Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.
Tužilaštvo i država ne reaguju ni na sistematske govore mržnje i provokacije čelnika SPC-a. Vrelo ljeto i razne komemoracije u regionu (genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, etničko čišćenje Srba u tzv. Srpskoj Krajini i prepucavanje srpskih i hrvatskih lidera oko istorije) kao da doprinose i vrelini kod kuće. Dan nakon potpisivanja TU sa Vladom, na RTCG je gostovao Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović. Izgledalo je kao da će mitropolit da spusti loptu uz objašnjenja da SPC kroz Temeljni ugovor nije dobila ni više ni manje nego druge vjerske zajednice. Isto je Mitropolija istakla u posebnom saopštenju. Međutim, u drugom dijelu intervjua mitropolit je upitan o nedavno održanom parastosu u Grblju za četničkog vođu i osuđenog ratnog zločinca Dragoljuba Dražu Mihailovića i njegovog komandanta za Crnu Goru Pavla Đurišića. Mitropolit Joanikije se tada vratio na fabrička podešavanja kao apologeta četničkog pokreta. Vladika je istakao nepobitnu činjenicu da je general Mihailović rukovodio akcijom spašavanja i izvlačenja anglo-američkih pilota koji su bili oboreni nad Jugoslavijom i da je zbog toga odlikovan od tadašnjeg američkog predsjednika Harija Trumana. Samo spašavanje pilota u ranu jesen 1944. godine je bio potez koji je trebao četnicima donijeti političku korist u trenutku kada su ubrzano gubili naklonost zapadnih saveznika zbog saradnje sa fašističkim okupatorima sa kojima su se borili protiv Titovih partizana. Četnici su takođe otvoreno sarađivali i sa hrvatskim ustašama u borbi protiv partizana iako su ranije po osnivanju marionetske Hrvatske ustaše zvjerski ubile na desetine hiljada srpskih civila. Joanikije nije govorio niti riječ, niti ga je novinar RTCG-a htio pitati, o masovnim četničkim zločinima nad hrvatskim i muslimanskim civilima kao i nad Srbima i Crnogorcima antifašističke orijentacije. Četnička ideologija krvi i tla je jasno artikulirana kroz ekspozee Dražinog saradnika Stevana Moljevića i odluka tzv. Svetosavskog kongresa u selu Ba krajem januara 1944. godine, u kojima se poziva na stvaranje Velike Srbije i uništenje Crne Gore, Makedonije i čišćenje velikih djelova Hrvatske i cijele BiH od nesrpskih elemenata. O četničkoj ideologiji mitropolit Joanikije nije rekao ni riječ ali je zato izjavio da je „Draža Mihailović pravoslavni hrišćanin, on se nikada nije odrekao svoje vjere i ima pravo na parastos, ne vidim ništa sporno u tome“. Ostalo je i nedorečeno da li mitropolit gleda na vjeru kroz nečija djela, kako Jevanđelje uči i koje on navodno (ne)propovijeda, ili samo na verbalno ispovijedanje. Ako je ovo zadnje slučaj, onda su i Adolf Hitler, Hajnrih Himler i drugi iz toga doba takođe zaslužili parastose „jer se nikada nisu odrekli svoje vjere“ – verbalno. Za razliku od Srbije i Hrvatske, gdje mnogi crkveni velikodostojnici gledaju na Dražu Mihailovića i Antu Pavelića kao „mučenike“, u Njemačkoj i Austriji nikom ni ne pada na pamet da drži parastose Hitleru, Himleru i ostalim masovnim ubicama, a tamošnja crkva to ne bi ni u ludilu dozvolila.
Mitropolit je takođe izjavio da je njegova ranija izjava kako je Crnu Goru „donekle zahvatio ustašluk“ – „pogrešno protumačena“ i da je on navodno mislio tu na crnogorskog publicistu Savića Markovića Štedimliju koji je bio saradnik Anta Pavelića i čiju argumentaciju za rušenje kapele na Lovćenu je prihvatila komunistička vlast. Komunisti su Štedimliju osudili i poslali na dugogodišnju robiju a sva njegova djela su proskribovana tako da mitropolitovo sabiranje baba i žaba više ispada kao nevješt pokušaj izvlačenja iz blata ranijih izjava.
Da mitropolit Joanikije ne ispadne usamljeni četnički apologeta se potrudio i njegov kolega piskop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić nekoliko dana kasnije kada je u selu Gornje Zaostro kod Berana održao parastos „komandantima“ Đurišiću, Mihailoviću i drugima. Inače u tom selu je jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata bio štab Pavla Đurišića. Đurišić se u svojoj depeši generalu Draži Mihailoviću hvalisao 13. februara 1943. godine da su njegove jedinice „za vreme operacija pristupile potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti“ i da su ubile „do 8 hiljada žena, staraca i dece“ u Sandžaku. Na četničku žalost, „jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih odstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno”. Na parastosu je vladika Metodije istakao da su Đurišić i Mihailović „služili Bogu znajući da će dobiti nagradu“. Mnogi od okupljenih „vjernika“ su nosili četnička obilježja, zastave sa mrtvačkom lobanjom i kostima. Nakon što ih je Metodije pričestio, organizovana je pijanka u postavljenom šatoru gdje su se pjevale nacionalističke pjesma tipa „leleču Turci, kukaju bule“. Neki od prisutnih su nosili majice sa likom ruskog predsjednika Vladimira Putina čiji obožavalac je i mitropolit Joanikije iako javno tobože poziva na otklon od „komunizma, koji je, nažalost, pomračio mnogo, i misao i pamet i savjest Crne Gore“.
Joanikije se nakon početka ruske agresije na Ukrajinu „proslavio“ izjavama da je rat u Ukrajini „posljedica bezbožništva koje se tamo bilo ukorijenilo“ dok je isto tako eksluzivno otkrio da je „zlo bezbožništva, ateizma i komunizma došlo iz protestantske Evrope“. Mitropolit je istovremeno odćutao pravu golgotu kroz koju prolazi, za SPC sestrinska, Ruska pravoslavna crkva u Ukrajini (UPC-MP) čije hramove i vjernike vojska resovjetizirane Ruske Federacije nemilice ruši i ubija. Poglavar UPC-MP mitropolit Onufrije je ranije podržao litije i lično učestvovao u njima kao protest protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti kojim je predsjednik Milo Đukanović pokušao oteti crkvenu imovinu.
Mitropolit Joanikije nije jedini ljubitelj bogoboračkog ruskog boljševizma i diktatora Vladimira Putina. Samo dan prije potpisivanje Temeljnog ugovora u Podgorici, srbijanski patrijarh Porfirije Perić je poslao Episkopa pakračko- slavonskog Jovana Ćulibrka u Moskvu „sa blagoslovom“ da u centru Moskve, u Crkvi Svetog Proroka Ilije saslužuje u obilježavanju 92. godišnjice od stvaranja Vazdušno-desantnih snaga (VDV) Ruske Federacije. Jedinice VDV su do sada počinile brojne zločine u Ukrajini, pogotovo u oblastima sjeverno od Kijeva. Ruski patrijarh Kiril (u doba Sovjetskog Saveza doušnik i kasnije agent zloglasnog KGB-a) je podržao Putinovu „specijalnu vojnu operaciju“. Ćulibrk je, prije nego što ga je 1993. godine zamonašio pokojni mitropolit Amfilohije, bio pripadnik 63. padobranske brigade iz Niša.
Na kraju, ispada da jedino što može ponovo spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori je ljubav prema Putinu i Rusiji. Putin je bio glavni inostrani sponzor crnogorske nezavisnosti 2006. godine. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Sto dana, trista jada
-
Ravnopravnost bolova
-
POLITIKE PREVOĐENJA, RADA IVEKOVIĆ (V): Prevođenjem se nešto dobije a nešto gubi
-
NASTAVLJA SE ZAGAĐIVANJE ZETE: Velike količne otpadnih voda ponovo završile u rijeci
-
KOLAŠINSKI KATUNI I DIVLJA GRADNJA: Urbanistički haos bez nadzora
-
OPŠTINSKE MINI HIDROELETRANE U BERANAMA I ANDRIJEVICI: Može i bez tajkuna
HORIZONTI
SPC, 9. MAJ, OSTROG I REVIZIONIZAM: Rusifikacija pravoslavlja u Crnoj Gori

Objavljeno prije
2 danana
17 Maja, 2025
Evropski parlament izražava ozbiljna zabrinut zbog malignog miješanja zemalja van EU, destabilizacije i kampanja dezinformacija s ciljem da se utiče na političke procese i javno mnjenje u Crnoj Gori. Napominje se da se vjerske institucije mogu koristiti kao sredstvo uticaja te “osuđuje svako neopravdano miješanje Srpske pravoslavne crkve u tom pogledu”. Saopštenje je došlo nakon niza izjava i poteza visokih zvaničnika SPC-a u Crnoj Gori kojima su raspirivane podjele u ionako podijeljenom društvu
U utorak je Evropski parlament (EP) izdao saopštenje u kome se kaže da Odbor za vanjske poslove EP-a (AFET) poziva na zajedničke napore u Crnoj Gori za postizanje političke stabilnosti i nastavak reformi. Navodi se i da su evropski parlamentarci ozbiljno zabrinuti zbog malignog miješanja zemalja van EU, destabilizacije i kampanja dezinformacija s ciljem da se utiče na političke procese i javno mnjenje. U saopštenju se napominje i da se vjerske institucije mogu koristiti kao sredstvo uticaja te “osuđuje svako neopravdano miješanje Srpske pravoslavne crkve (SPC) u tom pogledu”. Saopštenje je došlo nakon niza nedavnih izjava i poteza visokih zvaničnika SPC-a u Crnoj Gori kojima su raspirivane podjele u ionako podijeljenom crnogorskom društvu.
Mitropolit Joanikije Mićović je iskoristio dane Uskrsa da počne revizionističku kampanju u korist veličanja fašističkog ratnog zločinca i koljača Pavla Đurišića kao junaka, mučenika i navodnog štićenika srpske nejači. Mitropolit Joanikije je 3. maja nastavio sa elegijom Đurišiću u selu Razboj kod Lijevče Polja u sjevernoj Bosni na mjestu gdje je Đurišić zarobljen u jednoj od posljednjih bitaka Drugog svjetskog rata. Na Dan pobjede protiv fašizma, koji Evropa slavi 8. maja a Srbija i Crna Gora i dalje 9. maja (po sovjetskom vremenu), objavljen je proglas i druge eparhije u Crnoj Gori – budimljansko nikšićke., U eparhijskom Manastiru Podmainsko u subotu 7. juna će se održati parastos i liturgija za upokojenje “borcima Prve i Druge durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog terora” koju će služiti episkop Metodije Ostojić. Na posteru koji je na X mreži objavio poslanik DPS-a Ivan Vuković vidi se u gornjem desnom uglu bradati četnik sa kokardom i mitraljezom, a u lijevom uglu crna zastava.
SPC je 12. maja proslavila i praznik Sv. Vasilija Ostroškog. Ujedno je taj dan i krsna slava Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića. Praznik je završen sa litijom u Nikšiću gdje je Joanikije poručio da je “Sv. Vasilije objedinjuje ne samo Hercegovinu i Crnu Goru već i sve srpske zemlje”. Međutim, činjenica je da ovaj svetac objedinjuje hrišćane mnogo šire i dalje od tzv. srpskih zemalja. I mitropolit i ogromna većina njemu odanih rado žmure na pismo Sv. Vasilija od 3. januara 1671. godine papi Klementu Desetom u kome ga naziva svojim gospodarem, svetim ocem i vrhovnim apostolom čijem se prijestolu on i njegovo sveštenstvo klanjaju.
Joanikije i Metodije prepravljaju domaću istoriju i napadaju katoličanstvo i domaći komunistički teror i jame. Njih dvojica, istovremeno, utiru put restauraciji komunističkih zločinaca i vrijednosti sovjetske Rusije. U štampi (izuzev Antene M) je nezapaženo prošla vijest da je mitropolit Joanikije 5. oktobra prošle godine u grbaljskom selu Kovačima (Opština Kotor) osveštao manastirski hram Svete Matrone Moskovske. Hram je izgrađem u ruskom crkveno – arhitektonskom stilu i posvećen je navodnoj svetiteljki Matroni Dimitrijevnoj Nikonovoj (1883-1952). Mitropolit je rekao da je Sveta Matrona nova svetiteljka i da je “bila gotovo potpuno nepoznata široj javnosti”. Međutim, za nju se čulo tokom tokom Drugog svjetskog rata “jer je već bila poznata pojedinima kao ona koja tješi…krijepi, i proviđa” budućnost, objasnio je Joanikije. Onda je vladika nastavio sa riječima da se “govori da je i Staljin dolazio kod nje da je pita hoće li Njemci zauzeti Moskvu, svima je davala utjehu i nadu…”.
Matronu će ruski patrijarh i višedecenijski agent KGB-a Aleksij II Ridiger proglasiiti 1997. mjesnom svetiteljkom eparhije Moskovske. Za opšterusku svetiteljku biće proglašena 2004. godine pod Vladimirom Putinom. U putinističkom narativu rehabilitacije komunističkih zločinaca i masovnih ubica, prije svega Josifa Visarionoviča Staljina, ubačen je narativ o navodnoj posjeti Matroni 1941. godine u jeku približavanja njemačke armije Moskvi. Ona je tobože odgovorila Staljinu da će „ruski narod pobijediti, pobjeda će biti vaša, od svih iz vlasti, jedini ti nećeš pobjeći iz Moskve”. Narativi o njenoj svetosti su nekoliko puta prepravljani u okviru manifestacija „crkvenog staljinizma” ili „pravoslavnoga staljinizma” u nastojanjima da se Staljin prikaže kao „pravoslavac” i kao „dobar” vladar. Urađene su i freske i ikone kako Matrona blagosilja Staljina i kako Staljin ugošćava crkvene lidere. Putinističke vlasti su snimile i dokumentarni film o Matroni.
Od dolaska Putina na vlast tiho je pogašena sva kritika Staljina i do sada su vlasti podigle 114 spomenika sovjetskom diktatoru i najkrvavijem progonitelju hrišćanske crkve još od doba rimskih imperatora. Do početka Drugog svjetskog rata Staljinove vlasti su zatvorile ili porušile preko 30 hiljada crkava i manastira, uhapsile preko 168 hiljada sveštenika i monaha od kojih je preko 103 hiljade ubijeno. Ubijeno je i 60 episkopa. Broj ubijenih vjerujućih laika se mjeri milionima. Staljin je obustavio aktivni progon hrišćana tek kad se Crvena armija našla na ivici katastrofe u jesen 1941. i kada se zaigralo na kartu odbrane domovine umjesto odbrane komunizma.
Jeromonah Jov Gumerov, koji je 1997. pripremao materijale za kanonizaciju Matrone, izjavio je da „ne postoji ništa što bi moglo da potvrdi Staljinovu posjetu njoj”. Šef Ekspertske grupe za čudesa Sinodalne bogoslovske komisije RPC-a Pavel Florenski je ukazivao na kontaminaciju narativa o Matroni raznim sujevjerjima i dogmatski sumnjivim pričama. Profesor Moskovske bogoslovske akademije Aleksij Osipov upozorio na “bogohulni savjet” Matrone kako je povraćanje nakon pričesti dobro jer se demoni tako izbacuju. Po njoj “oni prodiru u čovjeka sa vazduhom pri disanju, žive u krvi’.
Međutim, i pored upozorenja da ne postoje dokazi niti zadovoljava svetačke kriterije, Matrona je naredbom državne bezbjednosti proglašena za svetiteljku od strane crkvene hijararhije (koji su ujedno i agenti Federalne službe bezbjednosti – FSB, nasljednice KGB-a). Ovakvu svetačku istinu Staljinovih nasljednika prihvatili su i arhijereji SPC-a u Crnoj Gori i Srbiji. Vrh SPC-a je takođe podržao i rusku agresiju na Ukrajinu. U izjavama servilnosti Kremlju i KGB patrijarhu Kirilu, osim srbijanskog patrijarha Porfirija i episkopa bačkog Irineja, posebno se ističu crnogorski arhijereji. Metodije je u ljeto 2023. ne trepnuvši rekao da je ponovo staljinizirana “sveta Rusija nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta”.
U izjavama ljubavi “svetoj Rusiji” ova dvojica arhijereja nijesu usamljeni. Otpravnik poslova ambasade u Moskvi Aleksandar Obradović je 10. marta na međunarodnom forumu Balkanski dijalog 2025: Crna Gora i Rusija u Sankt Petrersburgu izjavio da dok “stoji u srcu svete Rusije…naša dva naroda vezuje nešto snažnije od trenutne politike, nešto trajnije od dokumenata i sporazuma – vezuje nas zajednička vjera, zajednički osjećaj pravednosti i časti”. Obradović se slovi kao kadar Milana Roćena, glavnog savjetnika bivšeg državnog lidera Mila Đukanovića. Đukanovićev projekat nezavisne (i mafijaške) Crne Gore je, na osnovu dosada objavljenih dokumenata i trasnkripata, direktno i indirektno pomagala Putinova vlast. O kakvoj se vjeri, pravednosti i časti radi pojasnio je Obradović 10. maja objavivši sliku spomenika Feliksa Džeržinskog ispred Ljubljanke (sjedišta zloglasne državne bezbjednosti) sa riječima “sve vas vidi sve vas vidi svemirska policija”. Kao da on s neba i dalje motri na Rusiju. Džeržinski je bio šef po zlu čuvene Čeke – preteče KGB-a. Džeržinski se smatra odgovornim za smrt oko četvrt miliona ljudi i do tada neviđenu brutalnost prema pravoslavnoj crkvi i svim protivnicima boljševizma. Njegov spomenik su srušili demonstranti u Moskvi nakon neuspjelog vojnog puča 1991. godine. Naredbom ruskog predsjednika Putina ovom masovnom ubici i krvoloku hrišćana je ponovo podignut spomenik 11. septembra 2023. godine.
Osim ćutanja na reboljševizaciju Putinove “svete Rusije”, Joanikije i Metodije su pojačali i narativ o tzv. Sv. Aleksandru Nevskom čije biste (inače dar ruskog veleposlanstva u Podgorici) su osveštane u decembru 2023. godine u Nikšiću i Andrijevici. Aleksandar Nevski je svetac i zaštitnik Kopnene vojske Ruske Federacije. Navodno je i prislava ili zavjetna slava plemena Vasojevića, narativ koji u zadnje vrijeme forsira SPC iako u Vasojevićima nikada nije postojala ni jedna crkva posvećena dotičnom. U besjedi mitropolita Joanikija 12. septembra 2024. godine u Lijevoj Rijeci je pojašnjeno zašto je odjednom Aleksandar Nevski važan za Crnu Goru. Nevski je, po Mićoviću, imao “hrabrost i mudrost i razum i spremnost… da povede svoj narod, da ga zaštiti i od zapadnih krstaša, koji su bili da pregaze Rusiju”. Metodije je napomenuo da je Nevski sa neba “zaštitio Vasojeviće od nadiranja katoličanstva iz Albanije”. Nevski je za života bio knez Novgorodski a ruske zemlje su već bile pregažene i u vlasti Mongola i Tarara čiji vazal je bio Aleksandar Nevski.
“Slični izazovi ponavljaju se i u naše vrijeme” zaključio je mitropolit SPC u Crnoj Gori.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

Objavljeno prije
3 sedmicena
25 Aprila, 2025
“Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” kazao je Porfirije prilikom sureta sa Vladimirom Putinom. Uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” a Porfirije potvrdio “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. U Crnoj Gori, nije bilo reakcija zvaničnika na patrijarhov tretman Crne Gore kao provizorijuma
Tokom višednevne posjeti Moskvi patrijarh SPC Porfirije se na uskršnji utorak sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U pratnji srbijanskog patrijarha bio je mitropolit bački Irinej dok je sa ruske strane bio patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril i mitropolit volokolamski (ujedno predsjednik Odjeljenja za spoljne crkvene odnose) Antonije. Saopštenje su dali i SPC i pres služba ruskog predsednika.
Zanimljivo, srbijanska delegacija nije primljena u jednoj od velelepnih dvorana Kremlja gdje se inače primaju gosti visokog ranga. Uvedena je u malenu (za kremaljske uslove) sobu čiju najveću površinu ispunjava veliki okrugli sto. Na jednoj strani je sjedio ruski autokrata vidno odvojen od četvorice jerarha iza kojih su stajali kamermani i tonci da ovjekovječe podaničko poklonjenje gostiju iz Srbije. Transkripti dijela razgovora objavljeni su na portalu Kremlja i njegove Moskovske patrijaršije.
Putin je čestitao srbijanskom patrijarhu praznik “svijetlog Vaskrsenja” ali bez “Hristos voskrese” i pohvalio posebni karakter rusko-srpskih odnosa. Napomenuo je: “Očekujemo, 9. maja predsjednika Srbije u Moskvi na svečanostima posvećenim Pobjedi u Velikom otadžbinskom ratu”. Tako Rusija zove dio Drugog svjetskog rata u kome je od saveznika nacističke Njemačke postala njihov protivnik jer je Hitler prekršio dogovor. Putin je stavio do znanja da prati situaciju na Balkanu koja “nije jednostavna” i da zna za Porfirijeve “napore u jačanju pozicije Srbije, uključujući i značaj Svesrpskog Sabora, koji ste održali”. Time je priznao Porfirija kao službenika srbijanske vlasti predvođene Aleksandrom Vučićem.
Patrijarh Porfirije je takođe čestitao Uskrs Putinu i zahvalio se na prijemu. “ Želeo bih da Vam se zahvalim za sve što činite na nivou vrednosti. Jer vrednosni temelj – bez vrednosti, bez ideologije – ne ideologije, kao što bi rekli, psihološki, već u suštini – nemoguće je živeti”, kazao je. Onda se u hvaljenju bratskih odnosa dva naroda pozvao na pokojnog patrijarha Irineja (Gavrilovića) u čijem citiranju mu je pomogao Irinej bački rekavši da “naša mala (srpska) lađa, ploveći po uzburkanom moru, uvek mora biti vezana za veliki ruski brod”. Onda je Porfirije citirao jerusalimskog patrijarha Teofila (kog koga je bio dvije sedmice ranije u gostima) i koji mu je navodno rekao: “Mi pravoslavni imamo jedan adut. ‘Pitao sam: koji’? ‘Vladimir Putin – rekao mi je”, prenio je Porfirije. I zaključio: . “Te reči govore sve”.
Onda je nastavio slavospjev ruskom diktatoru. “Zahvaljujem se za podršku i stav vezano za Kosovo i Republiku Srpsku, i naravno, Crnu Goru – tamo je naš narod, naša crkva. Molimo Vas da ostanete na tom stavu i učinite sve što je moguće” zavapio je srbijanski patrijarh prije nego je krenuo u novu odu ruskom vladaru. “Naš stav, što se tiče Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, mislim i osećam da zavisi i od stava Ruske Federacije na globalnom nivou” nastavio je Porfirije uz želju da “budemo blizu u tom ruskom okruženju”. Irinej je dodao ispravku da je “rusko okruženje” zapravo “ruski svet” na šta je Porfirije potvrdno rekao “da, u ruskom svetu, u pravoslavnom svetu”. Time je direktno potvrdio jednakost dva pojma i etnofiletistički stav srpske i ruske crkve koji je osuđen kao jeres na saboru u Carigradu 1872. godine.
Nakon ovog Porfirije se okrenuo protiv studenata u Srbiji rekavši da “i kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove?” na šta “prevodilac” Irinej uskače “obojena”. Porfirije slavodobitno ponavlja “obojena revolucija, Vi to znate” obraćajući se Putinu čija administracija je i napravila tu kovanicu i koja nema ni trunke milosti za one koji kritikuju državnu korupciju i kriminal. “Nadam se da ćemo to iskušenje pobediti… znamo i osećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu” nastavio je Porfirije umiljavanje. Završio je sa željom da Putinu “Bog da snage, mudrosti”. I uz uvjeravanje da su “naše molitve uvek sa Vama”.
Putin je uzvratio da se crkva “uopšte bavi identitetom”, kod njih je to RPC.” Patrijarh Kiril ulaže mnogo napora da bi ojačao naše tradicionalne vrednosti, naša duhovna načela” objasnio je Putin. Patrijarh Kiril je, na osnovu kratko otvorenih arhiva KGB-a po raspadu Sovjetskog Saveza, još kao mladi sveštenik postao doušnik i ubrzo i agent KGB-a (pod kodnim imenom Mihailov). Kasnije je kao mitropolit volokolamski i vanjski ministar RPC-a dobio od prethodne Jeljcinovske administracije izuzeće od akciza i carina na alkohol i cigarete kako bi se “pomoglo crkvi”. Kiril je rukovodio uvozom i prepredajom duvana i alkohola i kao mitropolit je samo u doba predsjednika Jeljcina, po nekim izvještajima tadašnje opozicione štampe, napravio obrt od preko 14 milijardi dolara. Poznat je po luksuznom životu i basnoslovnom bogatstvu (jahte, automobili, ljetnjikovci skupocjeni satovi) o čemu je kratko pisala i putinovska štampa 2012. godine kada se usudio prozvati Kremlj za netransparentnost u društvu.
Kiril je na sastanku kod Putina ponovio: “Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim – to je sve demonsko”. Na to je Porfirije odgovorio potvrdno.
Porfirijev sastanak sa Putinom je naišao na loše i osuđujuće komentare u dijelu opozicione štampe i nezavisnih medija u Srbiji. Čak je i jedan svetosavski teološki portal (teologija.net) Porfirijeve riječi u Kremlju nazvao “sramotom”. Neki oponirajući krugovi u SPC-u su neformalno optužili patrijarha da je SPC podredio Rusiji i njenim obavještajnim službama, u političkom i svakom drugom smislu, i da SPC više nije autokefalna crkva, sem formalno.
U Crnoj Gori, makar od zvaničnika do sada nije bilo reakcija na patrijarhovo, u sred Moskve, otvaranje “crnogorskog pitanja” u kome je Crna Gora suštinski kao država proglašena provizorijumom.
Iako crnogorski mitropolit Joanikije (koji se zvanično zove crnogorsko-primorski, kao da primorje nije u Crnoj Gori) nije bio u Moskvi, po njegovim izjavama tokom uskršnjih praznika se može vidjeti da nema nikakvog neslaganja između njega i SPC delegacije u Kremlju. On je iskoristio najradosniji hrišćanski praznik da opet pokrene teme podjela, posebno vraćanje kapele srbijanskog kralja Aleksandra Karađorđevića na vrh Lovćena pod vidom ispunjavanja Njegoševog amaneta.
Joanikije se osvrnuo i na “svakodnevno užasavajuće i apokaliptične ratne prizore na području Ukrajine i Palestine”. On je zatražio od Boga da blagoslovi “one koji su pomenuti dijalog započeli…da uspostave pravedni i trajni mir u Ukrajini i Palestini”. Međutim, za Joanikija, da bi se mir desio “treba odmah da prestane nasilje nad sveštenstvom, otimanje hramova, skrnavljenje svetinja i ugrožavanje vjerskih prava i sloboda koje sadašnja vlast u Ukrajini vrši nad kanonskom Ukrajinskom Pravoslavnom Crkvom (UPC)”. Kod Joanikija nema nijedne osude ruske agresije, koju je upravo ta ista UPC osudila bezbroj puta i pozvala na odbranu zemlje. Joanikije je nijem i na rušenje preko 400 pravoslavnih hramova od kojih većina pripada UPC-a. UPC je odvojila od Moskovske patrijaršije dok je jedan dio njenog sveštenstva stupio u otvorenu kolaboraciju sa ruskim agresorom zbog čega je Ukrajina pokrenula krivične istrage zbog špijunaže i saradnje s okupatorom. Ovako krivično procesuiranje javnih KGB-ovaca u mantiji za Joanikija predstavlja “sramotu za cio prosvećeni svijet i posebno za Evropu”.
Dok je Porfirije bio u Moskvi, crnogorski mitropolit se na uskšnji utorak našao na skupu u Doljanima bilizu Podgorice i u društvu šefa parlamenta Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora Nebojše Rodića. Iz Mitropolije su naveli da je tamo “obilježena i osamdesetogodišnjica proboja jasenovačkih logoraša” i da je Joanikije u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „nakon liturgije osveštao jasenovački krst”. Tzv. Jasenovački krst je „po blagoslovu episkopa pakračko-slavonskoga g. Jovana nedavno poklonjen doljanskome hramu”. Navodno su daske za krst dobijene „direktno iz Jasenovca od krovne konstrukcije nekadašnjeg logora – stratišta”. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju da ponovo veliča nacističkog ratnog zločinca i koljača Pavla Đurišića. Đurišić je navodno ubijen u Jasenovcu sa nekoliko komandanata nakon pokušaja da izigra dogovor s njegovim dotadašnjim saveznicima ustašama i nakon otkazivanja poslušnosti Draži Mihailoviću. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako” objasnio je Joanikije. “Zar nije i onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini” zapitao je mitropolit. “Zar i on nije iz Crne Gore i zar nije sa njim mnogo Crnogoraca postradalo u Jasenovcu” zaključio je Joanikije ne trepnuvši.
Da su Porfirije i Joanikije živjeli u Hristovo doba i da su morali birati između Hrista s jedne i patriotskih prvosveštenika Ane i Kajafe i rimske sile upravitelja Pontija Pilata s druge strane, imali bi lak izbor.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
HAPŠENJE AKTIVISTKINJE ZA ŽENSKA PRAVA: Nastavlja se crnogorska agonija Dine Smailove

Objavljeno prije
1 mjesecna
18 Aprila, 2025
Budvanska policija je po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju Dinu Smailovu. Ona je uhapšena zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan“. Prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda
U ponedjeljak je budvanska policija po naredbi Višeg suda u Podgorici uhapsila kazahstansku državljanku i svjetski priznatu aktivistkinju za prava žena i djece Dinu Smailovu. Uprava policije je saopštila da je hapšenje izvršeno zbog “molbe za ekstradiciju Republike Kazahstan radi vođenja krivičnog postupka protiv iste”. Kazahstan je 27. decembra 2023. godine raspisao međunarodnu potjernicu za Smailovom kojoj stavlja na teret nekoliko krivičnih djela.
Vlasti terete Smailovu da je počinila „izuzetno tešku prevaru velikog obima“ protiv šest lica. Naime, ona navodno nije prijavila dobrovoljne donacije ovih osoba u ukupnom iznosu od 23 hiljade tengi ili 44 eura. Anara Kusainova, kazahstanska advokatica Smailove je krajem oktobra 2023. poslala pritužbu tužilaštvu i sudu da donacija od ukupno 44 eura ne podliježe ni krivičnoj ni prekršajnoj odgovornosti shodno članu 3 krivičnog zakonika te zemlje. Sud ove totalitarne zemlje koja pripada moskovskoj orbiti se nije obazirao na prigovore i citiranje zakona pa je raspisana potjernica za njom.
Ono što je interesantno u ovom slučaju je ponašanje crnogorskog suda. Naime, prema dostupnim informacijama, kazahstanska potjernica nije prošla kontrolu Interpola tako da ne postoji tzv. Crvena potjernica koja bi opravdala odluku suda. Crnogorski sud je, izgleda, postupao samo po zamolnici autokratske vlasti Kazahstana i bez ikakve provjere činjenica naredio njeno privođenje – što svakako nije prvi put u praksi našeg pravosuđa.
Vrijedi se podsjetiti slučaja srbijanskog državljanina Veska Dakića 2016. godine. On je u Zeti uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Srbije zbog “teške prevare” isto kao i Smailova. Naime, Dakić nije platio telefonski račun mobilnog operatera VIPnet u iznosu od 16340 dinara ili oko 140 eura koji se čak nije ni vodio na njega. I pored ovakvog pravnog nonsensa, Dakić je proveo dva mjeseca u ekstradicionom pritvoru i onda je isporučen srbijanskoj policiji uprkos nepostojanju zakonskog osnova. Srećom po Smailovu, zahvaljujući njenoj svjetskoj slavi i intervenciji Ujedinjenih Nacija (UN), Human Rights Watch-a i zapadnih diplomatskih kanala alarmirana je crnogorska Vlada i Smailova nije doživjela sudbinu Dakića, makar za sada.. Specijalna izvjestiteljka za ljudska prava UN-a Meri Lolor je izrazila “zabrinutost zbog hapšenja in Crnoj Gori… i moguće ekstradicije zbog krivičnog gonjenja u Kazahstanu što može biti znak odmazde zbog njenog legitimnog rada na polju ljudskih prava”.
Nakon što je prenoćila u policijskom pritvoru ona je u utorak ujutro dovedena u podgorički Viši sud koji ju je nakon vijećanja pustio da se brani sa slobode. Radio Slobodna Evropa (RFE) je prenio da je sud naložio oduzimanje pasoša Smailovoj. Smailova i njen suprug Almat Mukamedžanov svakako nemaju pasoše niti mogu napustiti Crnu Goru jer čekaju da im Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) odgovori na zahtjev za međunarodnu zaštitu. Dok ne dobiju odgovor ne smiju napuštati teritoriju Crne Gore. Ministarstvo kojim rukovodi kadar Demokrata CG Danilo Šaranović ne žuri s odgovorom i do sada je probilo sve moguće rokove.
Supružnici su podnijeli zahtjev za azil 26. oktobra 2023. godine. Iz MUP-a im je 24. aprila 2024. stigla obavijest da ne mogu donijeti odluku o njihovom zahtjevu u zakonski predviđenom roku od šest mjeseci. Razlog za to je navodno „utvrđivanje složenog činjeničnog stanja, odnosno razjašnjenja složenih pravnih pitanja“. MUP je objasnio da im za to treba još 9 mjeseci – tj. da će odgovor dobiti “do 26. januara 2025. godine“. Otada je prošlo dva i po mjeseca. Specijalni izvjestitelji UN-a su do sada Vladi pisali nekoliko puta urgirajući je da izađe u susret supružnicima za čiju hrabrost i požrtvovanost su imali samo riječi hvale. U martu ove godine UN su objavile šturi i nezainteresirani odgovor vanjskog ministra Ervina Ibrahimovića u kom se on pozivao na tehničke procedure.
Prošle godine je ministru Šaranoviću pisao i Savjet za građansku kontrolu rada policije moleći urgenciju i da se riješi slučaj Smailove i njenog supruga. Ministar Šaranović je šturo i bez interesovanja odgovorio opet se pozivajući na “složeno činjenično stanje”.
U međuvremenu su supružnici počeli dobijati ozbiljne prijetnje po život i sigurnost od strane ruskog oligarha iz Kazahstana Sergeja Rižakova. Rižakov se u prijetećim video porukama Smailovoj pohvalio da ima dobre veze u Crnoj Gori i da će problem sa njom riješiti na svoj način hvaleći se kako je ratovao u Avganistanu. Uprava policije i MUP su, i pored urgencija UN-a, tek nakon treće prijave reagovale na ove prijetnje i obavijestile supružnike da će uključiti i Interpol u rješavanje problema. Rižakov je pobjegao iz Kazahstana u Italiju nakon što je njegova šestogodišnja unuka poginula od udara vozila koji se desio na njegovom imanju pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova supruga i nekoliko ljudi su optuženi za zataškavanje i lažno svjedočenje. Na kraju su svi oslobođeni. Dinina organizacija NeMolchiK (Ne ćutanju) je aktivno pratila slučaj i pozivala da policija utvrdi krivicu. Do sada niko nije odgovarao za ubistvo djevojčice – kako se u Kazahstanu zakonski tretira takav slučaj.
U četvrtak je crnogorskim vlastimo poslat i javni apel šest nevladinih organizacija koji je dostavila NVO 35mm. U njemu se traži da vlasti hitno dodijele Smailovoj azil. U apelu se navodi da “MUP nije adekvatno reagovao u ovom slučaju, ignorišući čak i dopis Ujedinjenih nacija (UN), na način što nijesu o tome obavijestili crnogorsko pravosuđe”. U saopštenju se ističe – i ministarstava pravde i vanjskih poslova se trebaju oglasiti da bi se “omugućila adekvatna zaštita jednom od najhrabrijih glasova u borbi protiv nasilja.
Smailova je započela svoju borbu 2016. godine kada je javno objavila na Facebook-u da je u mladosti doživjela grupno silovanje i da više neće trpjeti sveprisutno porodično i seksualno nasilje nad ženama i djecom u Kazahstanu. Zahvaljući njenom i suprugovom zalaganju mnogi slučajevi koji su ranije zavlačeni pod tepih su isplivali u javnost. Njihova NVO omogućila je da preko dvije hiljade žena i djece nađe utočište i dobije besplatnu pravnu i drugu zaštitu. Do sada je osuđeno 240 silovatelja ali i 10 policajaca zbog nemara i nepostupanja. Više od 200 državnih službenika je disciplinski odgovaralo. Bilo je za očekivati da će takva vrsta angažmana stvoriti i mnogo neprijatelja u establišmentu.
Nejasno je da li je crnogorski Viši sud u Podgorici djelovao neznaveno i nezainteresirano ili ga je neko ipak pokrenuo na akciju iz bivših proruskih struktura u vlasti Mila Đukanovića. Crnogorsko pravosuđe je i pored hapšenja nekoliko glavnih čelnih ljudi ostalo netaknuto i nereformisano. Međutim, i navodni kadar proevropskih Demokrata u MUP-u izgleda dijeli slična ideološka – proputinovska uvjerenja . To se može vidjeti po veoma malom broju odobrenih azila osobama koje su politički progonjene u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Neke je MUP odbio pozivajući se da ustavi Rusije i drugih autoritarnih bivših sovjetskih zemalja jamče građanska prava i slobode. U jednom rješenju tražilac azila je odbijen jer je pobjegao iz zemlje prije nego je doživio torturu u tamošnjim zatvorima.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


HAPŠENJE DUŠKA GOLUBOVIĆA: Tajne tajnog agenta

CRNA GORA BEZ SISTEMSKE STAMBENE POLITIKE: Po mjeri bogatih

VLAST PRED TEŠKIM IZBOROM: Pare ili aerodromi
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
Izdvojeno3 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
INTERVJU2 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
Izdvojeno2 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
DRUŠTVO3 sedmice
AFERA MANDIĆI: Zataškavanje
-
DRUŠTVO2 sedmice
DEPORTACIJE, ŠTRPCI, MURINO: JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ PORODICAMA ŽRTAVA: Korak na dugom putu suočavanja sa prošlošću
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Priča o nama
-
Izdvojeno2 sedmice
KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere