Povežite se sa nama

OKO NAS

NAŠI VATERPOLISTI TREĆI EVROPI: Podvig

Objavljeno prije

na

Od desete selekcije svijeta, “ajkule” su postale treća reprezentacija Evrope, srušivši pritom i neke negativne tradicije. I sve prognoze

 

U Budimpešu su ispraćeni tiho i skromno, takve su bile i njihove ambicije, a dočekani kao sportski heroji.

Crnogorski vaterpolisti su prvi put od 2016. godine donijeli medalju, nakon što su samo šest mjeseci ranije ostvarili najslabiji rezultat u istoriji, osvajanjem tek desetog mjesta na prvenstvu svijeta. Od desete selekcije svijeta, “ajkule” su postale treća reprezentacija Evrope, srušivši pritom i neke negativne tradicije, kao i sve prognoze.

Selekcija, koja je kao najvažniju utakmicu na šampionatu označila duel sa autsajderom Njemačkom u grupnoj fazi, do medalje je došla pobjedama nad aktuelnim svjetskim prvakom Italijom i Hrvatskom, koja je od šampionata Evrope 2016. donosila medalje sa svih velikih takmičenja (olimpijsko srebro, svjetsko zlato i bronza, te evropska bronza).

Poslije rezultatskog kraha na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji prošlog ljeta i eliminacije u osmini finala od Australije, Crna Gora prvi put od 2008. i zlata u Malagi nije bila u krugu kandidata za visok plasman.Cilj je bio plasman u četvrtfinale, koje donosi plasman na olimpijski kvalifikacioni turnir, medalju nije pominjao niko, niti se očekivala.

Atmosfera skromnih ambicija očito je prijala igračima koje je selektor Vladimir Gojković okupio, a zatim i izabrao da budu u timu. Sa nikad manjim pritiskom, znatno izmijenjena reprezentacija, sa čak četvoricom debitanata,  računala je da joj je  u ovom trenutku na vaterpolo sceni mjesto  iza najjačih.Možda je baš ta skromnost i nepretenzioznost,  koja često i nije bila odlika naših vaterpolista pred najveća takmičenja, bila i odlučujući faktor – umjesto da prijete objektivno boljima, Gojković i njegovi izabranici su samo ponavljali da je „atmosfera nikad bolja”, da je „impresivna energija koja se vidi od prvog dana priprema”, spremajući se mirno i daleko od očiju javnosti.

Da ovaj tim, ipak, ima potencijal da se nosi sa najboljima naslutilo se, međutim, vrlo rano, već u drugom kolu, kada je umalo napravio nevjerovatan preokret protiv Hrvatske, u meču u kome je nadoknadio pet golova minusa uoči posljedne četvrtine (5:10), a bez remija, možda i bez pobjede, ostao u uzbudljivom finišu.

Da je zadatak, koji je postavljen pred prvenstvo najozbiljnije, i bez potcjenjivanja rivala, shvaćen, pokazala je utakmica sa Njemačkom i ubjedljiva pobjeda (10:3), koja je otvorila vrata četvrtfinala i obezbijedila da se put ka Olimpijskim igrama nastavi.

Ipak, malo ko je očekivao da je da najveće pobjede tek dolaze.

U jednoj od najboljih utakmica reprezentacije u prethodnih 12 godina pala je Italija, domaćin Mađarska je bila samo za nijansu bolja u polufinalu. Meč za bronzu sa Hrvatskom ući će u anale crnogorskog vaterpola, pa i sporta uopšte, zbog načina na koji je ostvarena – čvrstim karakterom, tako nesvojstvenom osobinom selekcija i sportista sa ovih prostora, samopouzdanjem, ogromnim srcem i fanatičnom borbenošću.

“U takvoj situaciji nema taktike, jednostavno – momci su imali hemiju između sebe, oni su vjerovali da mogu. Ovo je njihova pobjeda”, objasnio je selektor Gojković, kako je došlo do preokreta u duelu sa Hrvatskom i trijumfa uprkos zaostatku od četiri gola na poluvremenu.

Bronza iz Budimpešte najmanje sija od svih pet odličja koje je na velikim takmičenjima osvojila selekcija Crne Gore, ali nijedna, još od Malage, nije donijela toliko radosti i emocija, ne samo zbog toga što se čekala četiri godine.

Prvi put od 2008. i evropskog zlata, crnogorski vaterpolisti su  pobijedili utakmicu koja je donosila medalju – gubili su, prethodno, dva evropska (2012. i 2016) i jedno svjetsko finale (2013), te tri meča za treće mjesto na Olimpijskim igrama.

Osjećaj trijumfa u posljednjoj utakmici, svjesnost da je donio nešto za šta se boriš i o čemu si sanjao – to su trenuci koji sportisti posebno pamte.

To je priznao i Aleksandar Ivović, simbol crnogorskog vaterpola i osvajač svih medalja na najvećoj sceni. “Ovo mi je možda i najdraža medalja”, kazao je Ivović, neposredno nakon meča sa Hrvatskom.

Veliki pobjednik je i selektor Gojković, pod čijim je vođstvom Crna Gora osvojila i prethodno odličje, evropsko srebro 2016. u Beogradu. Prije samo nekoliko mjeseci ponudio je ostavku, imao i jaku opoziciju u vaterpolo krugovima, preuzeo rizik da u Budimpeštu odvede četiri nova igrača, a da se odrekne nekih, “već viđenih” putnika na prvenstvu, poput Ukropine i Murišića.

Hodao je po ivici, svjestan da bi još jedno razočaranje vjerovatno zauvijek obilježilo njegovu karijeru. Zaboravilo bi se sve što je uradio kao igrač  ali i da je njegov trenerski talenat nesumnjivo vanserijski, što su više puta ponovila velika imena svjetskog vaterpola, poput Kampanje, Savića, Tucka…

Gojković je  dobio samo dva mjeseca mira. On i njegovi izabranici će krajem marta biti na još većem testu i turniru velikog uloga, na kome u igri nije medalja – već odlazak na Olimpijske igre. Sa kvalifikacionog turnira u Roterdamu plasman u Tokio obezbijediće tri selekcije, možda i četiri, ako predstavnik Afrike odustane od nastupa.Naizgled, Crna Gora ne bi trebalo da ima problema, jer su vizu obezbijedile Srbija, Italija, Španija i Mađarska, kao i SAD i Australija.

Ali, najveći rivali su Hrvatska, željna revanša, opasna Grčka, sve jača Rusija, a turnir je takav da prostora za grešku, na slab dan nema.

„Ajkule“ su u Budimpešti pokazale da mogu da igraju sa svima, da se bore do maksimuma, a četvrto učešće na Olimpijskim igrama bila bi potvrda da je vaterpolo najveći crnogorski sportski brend…

 

CRNA GORA SPORTSKI FENOMEN

 

Bronzanom medaljom vaterpolo reprezentacije, zaokružen je jedan od najboljih perioda crnogorskog sporta – od juna prošle do januara ove godine, čak šest nacionalnih selekcija učestvovalo je na najvećim takmičenjima, svjetskim ili evropskim prvenstvima.

Košarkašice su došle među 12 najboljih u Evropi, košarkaši upisali prvu pobjedu na debitantskom nastupu na Svjetskom prvenstvu, odbojkaši, takođe, debitovali na prvenstvu Starog kontinenta, ostvarivši jedan trijumf.

Muška rukometna reprezentacija je konačno upisala pobjedu u zavrnicama Evropskih prvenstava, na kojima je igrala peti put, dok su rukometašice ostvarile najbolji plasman na Svjetskim šampionatima i petim mjestom osigurale olimpijske kvalifikacije.

Podgorica će biti domaćin tog turnira, krajem marta, pa su šanse “lavica”, da u konkurenciji Norveške, Rumunije i Kazahstana, osvoje jedno od prva dva mjesta, veoma visoke.

Ženska rukometna reprezentacija je 2012. godine donijela donijela prvu i jedinu olimpijsku medalju za Crnu Goru, a nastupila je i na  Igrama u Riju 2016. godine.

Šest selekcija – 75 sportista na najvećoj sceni iz zemlju od 620 hiljada stanovnika, te oko 100 hiljada ljudi starosti između 20 i 35 godina.

Sport nije matematika, ali ove brojke pokazuju da je Crna Gora zaista sportski fenomen.

 

DESET MEDALJA “AJKULA”

 

Od 2007. godine kada je debitovala u Svjetskoj ligi, zaključno sa Evropskim prvenstvom u Budimpešti – crnogorska vaterpolo reprezentacija je osvojila 10 medalja.

Pet su stigle sa najvećih takmičenja.

U Malagi je 2008. pokorila Stari kontinent i ispisala istoriju pobjedom nad Srbijom u finalu. Junak je bio Nikola Vukčević koji je u produžecima matirao Denisa Šefika i donio trijumf od 6:5 timu Petra Porobića.
Godinu kasnije Crna Gora je osvojila i Svjetsku ligu kao domaćin u Podgorici – bila je tada i najbolji tim na planeti, makar se tako vjerovalo.

Ali, Podgorica je bila samo uvertira u razočaranje na Svjetskom prvenstvu u Rimu, gdje je naša selekcija bila deveta.
U junu 2010. crnogorski vaterpolisti su bili srebni u Svjetskoj ligi (poraz od Srbije u finalu u Nišu), a onda se na medalju čekalo sve do januara 2012. Osvojena je ponovo srebrna, i to na Evropskom prvenstvu, na kojem je debitovao novi selektor Ranko Perović. I tada je od „ajkula” bolja bila Srbija – 9:8.

Uspješno je bilo i ljeto 2013. koje je počelo bronzom u Svjetskoj ligi (u ruskom Čeljabinsku) za pravi uvod u Svjetsko prvenstvo u Barseloni. Crna Gora je u Kataloniji stigla do finala, u kojem je izgubila od Mađarske (8:7). I u 2014. godini „ajkule” su bile trećeplasirane u Svjetskoj ligi (Dubai).

Potom, debi selektora Vladimira Gojkovića i srebro na EP u Beogradu (2016), što je bilo i posljednje odličje sa najvećih takmičenja do Budimpešte 2020.

Medalja je, ipak, bilo u periodu od 2016. do 2020. Osvojene su u Svjetskoj ligi – titula u junu 2018. u Budimpešti – pa mjesec kasnije bronza na Mediteranskim igrama u Taragoni.

Aleksandar RADOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo