Povežite se sa nama

SVIJET

KORONA VIRUS: Kako zaustaviti širenje infekcije  i straha 

Objavljeno prije

na

Država je reagovala brzo i bez mnogo rasprava: Vuhan, metropola od 11 miliona stanovnika, fizički je izolovan. Nema letova, vozova, trajekata, zatvoren je i autoput. Okolni gradovi su zapečaćeni na sličan način. Više od 56 miliona osoba u skoro 20 kineskih gradova, uključujući Vuhan, ne mogu putovati

 

U Kini početak Lunarne nove godine, godine pacova  obilježava nesigurnost i strah zbog širenja misterioznog oboljenja pluća.

Od posljedica novog korona virusa u Kini su, prema izvješajima od srijede, preminule najmanje 132 osobe, a oboljelo je približno 6.000 ljudi. To je više nego u vrijeme epidemije virusa SARS 2001. i 2002. godine. Stručnjaci procjenjuju da bi širenje virusa vrhunac moglo imati za desetak dana, a da će epidemija trajati nekoliko mjeseci.

Najviše žrtava i pacijenata je iz Vuhana, glavnog grada provincije Hubei, u kojoj je prvi slučaj oboljenja do sada nepoznatim virusom zabilježen 8. decembra prošle godine.  Virus se u meduvremenu pojavio u gotovo svim djelovima ove ogromne zemlje. I u Pekingu je zabilježen jedan smrtni slučaj a oboljelo je više od 120 ljudi. Lako je zamisliti kakvo plodno tlo bi korona virus imao u metropoli koja broji 21 milion stanovnika.

Država je reagovala brzo i bez mnogo rasprava. Vuhan, metropola od 11 miliona stanovnika, fizički je izolovan. Nema letova, vozova, trajekata, zatvoren je i autoput. Okolni gradovi su zapečaćeni na sličan način. Više od 56 miliona osoba u skoro 20 kineskih gradova, ukljucujuci Vuhan, ne mogu putovati. Mnoge novogodišnje svečanosti su ukinute, a neradni dani produženi. Odložen je početak novog polugodišta i semestra za škole i fakultete bez najavljenog datuma nastavka. Željeznice  su  privremeno ukinule stotine linija u zemlji. Sve ulice se čiste sredstvima za dezinfekciju, policija je na stanicama i u bolnicama. Diznilend u Šangaju ne radi do daljeg, turističke agencije ne smiju da nude grupna putovanja.

Hiljade ljekara i medicinskih radnika poslato je u Vuhan. U gradu niču dvije bolnice sa preko 2.600 kreveta koje bi trebalo da budu sagrađene do 3. odnosno 5. februara kako bi u njih bili smješteni pacijenti oboljeli od korona virusa. Novinarima se ne dozvoljava da ulaze u bolnice.

Peking je obećao hitnu pomoć od oko 140 miliona eura kako bi se ograničilo širenje virusa. Za potrebe medicinskog sektora do sada je odvojeno preko 1,6 milijardi dolara.

U najmanje 15 zemalja u svijetu je do sada potvrđeno više od 70 slučajeva oboljelih od korona virusa. Do sada, nije zabilježen nijedan slučaj sa smrtnim ishodom van Kine.

SAD i Japan su počeli sa evakuacijom stotina osoba iz Vuhana. SAD i Južna Koreja su upozorile svoje gradane da ne putuju u Kinu, dok je Velika Britanija protiv svih takvih  putovanja osim nužnih.

To su poručile i pojedine multinacionalne kompanije svojim zaposlenicima. Neke aviokompanije otkazuju letove za Kinu jer je potražnja naglo opala. Druge, među njima je i Lufthansa, su to učinile iz predostrožnosti.

Predsjednik Kine, generalni sekretar Komunističke partije Kine (KPK) i predsjedavajući Centralne vojne komisije Si Ðinping je u srijedu naložio Naodnooslobodilačkoj armiji „da doprinese pobjedi u ovoj bitki.” Istakao je: „Život i zdravlje ljudi su prvi prioriteti, a najvažniji zadaci su prevencija i kontrola virusa. Lično sam naredio ulaganje napora, vjerujem da ćemo prevazići bolest jačajući naše samopuzdanje, pomažući jedni drugima, kontrolišući i vodeći računa o prevenciji i pridržavajući se pravila“.

Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adanom Gebrejesus kazao je u Pekingu poslije susreta sa predsjednikom Sijem da Kina  objavljuje informacije, blagovremeno identifikuje patogene i proaktivno dijeli relevantne sekvence gena virusa sa SZO. „Vjerujem da će mjere koje Kina preduzima držati bolest pod kontrolom, a vremenom se i riješiti bolesti“, kazao je.

Kineske vlasti pokazuju da ne žele da ponove greške iz prošlosti. Tokom epidemije virusa SARS u Hongkongu  prikrivane su razmjere opasnosti. Zato vlasti ovog puta  čine sve kako bi izbjegle optužbe. Ministarstvo spoljnih poslova tvrdi da je najbrže moguće informisalo javnost i SZO. U udarnim večernjim vijestima se izvještava o krizi, a nove informacije objavljuju se svakodnevno.

Komisija za politiku i pravo dominantne KPK, preko najrasprostranjenije nacionalne društvene mreže Veibo, je zahtijevala od svojih preko 90 miliona članova što je moguće više transparentnosti. Onaj ko bude prikrivao infekciju ili bude stavljao ugled političara iznad narodnih interesa, „u istoriju će ući kao grešnik“. Samo konsekventnim objavljivanjem informacija može da se smanji opasnost od širenja zaraze, konstatuje se u saopštenju iz KPK. Prema zapadnim medijima, ovo  saopštenje je izbrisano sa društvene mreže samo nekoliko sati kasnije.

Ljudi uvijek traže orijentire. Neizvjesnost rađa strah. Zato zvanični mediji šire umirujuće vijesti sa porukom da vlast drži sve pod kontrolom. Mnogi korisnici usijanih društvenih mreža  su zabrinuti. Vlada nesigurnost. Da li su zapravo dovoljno informisani o epidemiji virusa? „Nadam se da su vladine informacije aktuelne i istinite“, napisao je jedan korisnik mreže Veibo. Kuljaju glasine, ređaju se tvrdnje i demantiji. No, internet-zajednica je jedinstvena u pitanju: kako smo došli dovde?

Prvi poznati slučaj bolesti prijavljen je još 8. decembra u Vuhanu. No, gradski Zavod za zdravlje informisao je javnost o tada nepoznatoj zarazi tek 30. decembra. To su 22 izgubljena dana tokom kojih je virus možda mogao biti uništen na izvoru. Gradonačelnik Vuhana je rekao da je oko pet miliona ljudi napustilo grad prije praznika i uvođenja karantina.

Zdravstvene vlasti u Vuhanu znale su da prvi slučajevi dolaze sa pijace na kojoj se prodaju riba, plodovi mora i divljač, da virus vjerovatno potiče iz mesa. Ogromna pijaca površine sedam fudbalskih terena, sa hiljadu trgovaca, zatvorena je tek 1. januara.

Pijaca se nalazi na oko 200 metara od glavne željezničke stanice koja je prošle godine oko praznika za samo šest sedmica zabilježila 5,5 miliona putnika. Bilo je jasno da će virus otići na razne strane.

Postoji sumnja da su lokalni funkcioneri pokušali da zataškaju broj inficiranih kako ne bi uznemirili pretpostavljene i naštetili svojim političkim karijerama. To narušava povjerenje u vlast koja tvrdi da uvođenjem sistema takozvanog „socijalnog kredita” uspostavlja principe iskrenosti i morala u socijalizmu.

Jedno od objašnjenja zašto se takvi virusi najviše šire iz Kine jeste da veliki broj ljudi žive relativno blizu životinja. Korona virus je vjerovatno životinjskog porijekla, a sumnja se da bi to mogle da budu zmije. SARS –  virus koji je potekao iz Kine – došao je od slijepih miševa i cibetke, sisara koji fizički liči na mačke.

Džung Nanšan, poznati kineski stručnjak za respiratorne bolesti naveo je da do sada nije razvijen nijedan lijek koji bi specifično ciljao virus. „Ali naučnici i medicinski radnici istražuju više načina. Pošto je veliko poboljšanje postignuto i u sistemu životne podrške, očekujemo da će stopa smrtnosti nastaviti da pada“, rekao je dr Džung.

Doktor Džung je poručio: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dijve ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode.”

 

Nije opasnije od gripa

Korona virus izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju i ne postoji poseban lijek ili vakcina. No, naučnici u svijetu smatraju da nema razloga za paniku.

„Zdravstveni radnici treba da budu u pripravnosti. Vlade treba da im osiguraju sredstva. Pravovremeno i tačno informisanje javnosti je ključ. A svi ostali – slobodno dišite”, poručio je epidemolog Brandon Braun sa Univerziteta Kalifornije u SAD, koji je proučavao mnoge smrtonosne epidemije.

Od pojave epidemije naučnici su o virusu saznali važne pojedinosti. Radi se o korona virusu, rođaku patogena koji izaziva SARS i bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS), bolesti koje su izazvale stotine smrti u svijetu. Ostali korona virusi ne uzrokuju ništa teže od prehlade.

Osim ljudi, korona virusima mogu biti zaražene krave, svinje, mačke, kokoške, kamile, šišmiši i druge životinje. Većina prvih žrtava nove epidemije, posjetioci velike „žive pijace” u Vuhanu, sugerišu da je virus sa neke druge vrste „skočio” na čovjeka.

Kada su stručnjaci ispitali organizmov genetski kod, pronašli su sekvencu do tada nauci potpuno nepoznatu. To znači da ljudi nisu mogli razviti  imunitet prema korona virusu koji je nazvan n-CoV2019.

Zdravstveni radnici očekuju da će se širenje sa čovjeka na čovjeka u kratkoročnom razdoblju nastaviti. To znači da će se pojavljivati novi slučajevi širom Azije, u SAD, moguće i u Evropi.

Većinu smrtnih slučajeva čine ljudi stariji od 50 godina, prethodno bolesni, sa već postojećim repsiratornim problemima ili oslabljenog imunološkog sistema. Čini se da mladim i zdravim ljudima uzrokuje samo blage simptome. „Za sada nemamo dokaza da je ovo opasnije od gripa” kazao je Majkl Mina, epidemolog sa Harvarda.

 

Ekonomske posljedice

Korona virus ima i svoje ekonomske posljedice. Širenje opasnog virusa iz jugoistočne Kine uplašilo je globalna tržišta i ugrozilo izglede za ekonomski rast. Kineske berze bilježe najveći pad u posljednjih pola godine. Gubitke su imale i druge berze u svijetu.

Radživ Bizvas, ekonomski strucnjak sa Instituta za istraživanje tržišta IHS Markit, smatra da je potencijalni rizik korona virusa mnogo veći nego 2002. zato što je kinesko stanovništvo postalo mobilnije. To se primjećuje i u porastu turističkih posjeta inostranstvu. Ekspert ukazuje i na ovogodišnje Ljetnje olimpijske igre u Tokiju, za koje bi izbijanje virusa moglo da se razvije u ozbiljnu prijetnju.

O ekonomskim posljedicama određeni uvid mogu dati prethodne pandemije. Od španske groznice 1918. Bilo je zaraženo 500 miliona ljudi u svijetu, a 50 miliona je umrlo. Svjetska banka je 2006. godine procijenila da bi u slučaju ozbiljne pandemije od koje bi umrlo 71 miliona ljudi, svjetski ukupan domaći proizvod (BDP) bio smanjen za oko pet odsto.

U epidemiji SARS širom svijeta je, prema nekim procjenama, zaraženo 8.100 ljudi, dok su 774 osobe umrle, što je stopa smrtnosti od 9,4 odsto. Procjenjuje se da je SARS smanjio BDP Kine za 1,1 odsto, a Hong Konga za 2,6 odsto, dok su ekonomske posljedice u svijetu bile male.

Ekonomske posljedice korona virusa iz Vuhana bi, ocjenjuju stručnjaci, trebalo da budu manje s obzirom na dosadašnju stopu smrtnosti od oko tri odsto, ali i na agresivne mjere Kine na suzbijanju širenja virusa. Van Kine, zemlje s malim brojem zaraženih bi trebalo da osjete male posljedice po ekonomiju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAIP ERDOGAN – ZAŠTO AJA SOFIJA I ZAŠTO SADA: Fitilj za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak kao na efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom. U strahu od gubitka povjerenja građana, Erdogan je procijenio da bazi trebaju novi stimulansi

 

Txt Kada je prije nekoliko godina u obraćanju skupu pristalica neko upitao Taipa Erdogana kad će od Aja Sofije da napravi džamiju, on je odgovorio: „Zar stvarno misliš da sam toliko glup”. U petak, 10. jula Erdogan je ispunio želju anonimnom glasu iz mase.

Što stoji iza ovog poteza za koji je Erdogan znao da će ga hrišćanski Istok i Zapadu doživljeti kao provokaciju?

Potencijalnih razloga ima prilično, ali je izvjesno da ova odluka nije donesena slučajno. Slagali se ili ne sa Erdoganovom politikom, mora se priznati da je on vješt politički operator, koji pritiska određene tipke da bi ostvario željene rezultate. Bilo da se radi o raspirivanju strasti masa na domaćem terenu, ili o manevrisanju u oblasti međunarodnih savezništava.

Odluku o otvaranju vrata Aja Sofije za molitve vjernika je donio Državni savjet, najviši upravni sud u drzavi. On je proglasio nelegalnom Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske, iz 30-ih godina prošlog vijeka, o njenom pretvaranju u muzej. Tačnije, kazali su da je njegov potpis krivotvoren.

Erdoganovi kritičari odluku shvataju kao jedan od mnogih dokaza Erdoganovog uzurpiranja nekada nezavisnih državnih institucija, uključujući i sudstvo, koje je postigao promjenama zakona sa ciljem koncentracije moći u rukama predsjednika.

Predsjednik Erdogan je lično potpisao sudsku odluku i samo sat vremena poslije, saopštio  javnosti: „Donesena je odluka da se Aja Sofija otvori za molitve i da pređe u nadležnost Uprave za Vjerske poslove.”

Ova 1.500 godina stara građevina, sveta i hrišćanima i muslimanima, je jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika. Smatra se najsjajnijom arhitektonskom kreacijom Vizantijskog doba. Odluka definitivno nije Tursku učinila miljenicom među mnogim važnim akterima svjetske politike, čije je zahtjeve za delikatnijim pristupom Erdogan ignorisao.

Reakcije na pretvaranje Aja Sofije u džamiju su, očekivano, burne. Pravoslavne hrišćanske vjerske zajednice su nazivale odluku „opasnošću po hrišćansku civilizaciju”. Pravoslavni Patrijarh sa sjedištem u Istanbulu je rekao da će ona izazvati razdor između Zapada i Istoka. Papa se oglasio iz Vatikana, blagim, ali ubojitim stilom, izjavom da je rastužen, upućujući indirektnu kritiku Erdoganovom režimu, kada je napomenuo da saosjeća sa stanovnicima Istanbula.

Erdoganovoj političkoj igri dodat je značajan detalj analizom teksta izjave za različite auditorijume. Dok engleska verzija govori o zajedničkoj svjetskoj zaostavštini i o tome da ce vrata Aja Sofije biti otvorena ljudima svih vjera, ona na Arapskom kaze da je ‘oživljavanje Aja Sofije korak prema oslobođenju al-Aksa džamije’, koja se nalazi u okupiranom Jerusalimu i jedno od najsvetijih mjesta Islama.

UNESCO, koji je Aja Sofiju uvrstio u svoju listu svjetske baštine, je izrazio žaljenje zbog nedostatka dijaloga i pozvao Turske vlasti da ga otpočnu.

Po kometarima dražava se može vidjeti njihov odnos prema Erdoganovoj Truskoj. Oni odražavaju i činjenicu da je, što god da misle pojedinačne zemlje, Turska kao članica NATO-a, gotovo nedodirljiva. Bez njenih vojnih baza i aerodroma mnogobrojni pohodi NATO-a bi bili nemogući.

Glasna podrška je stigla iz zemalja na čijem su čelu islamisti. Oni ovaj potez vide kao rijetki trijumf u vjekovnom ratu „civilizacija”, koji, po njihovom mišljenju, savremeni krstaši i hrišćanski Zapad vode protiv islamskog svijeta.

Grčka je nazvala odluku provokacijom civilizovanom svijetu. EU je izrazila „žaljenje”. Njena slabašna reakcija je izraz zebnje da bi agresivnija pozicija mogla da isprovocira Tursku da otvori granice i preplavi EU sa više od tri miliona izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja kojima je Turska obezbijedila smještaj, a koji bi radije bili u Evropi.

SAD su „razočarane”, ali ne previše. Erdogan ih je na vrijeme upozorio da je Turska suverena zemlja. Izjava Stejt dipartmenta više zvuči kao pohvala da Turska planira da omogući široki pristup u Aja Sofiju, nego demarš. Tramp i Erdogan imaju specijalno prijateljske odnose koji preživljavaju i veće izazove od Aja Sofije, kao što je Erdoganova bliska saradnju sa Rusijom i čak Iranom  oko diplomatskih inicijativa u Siriji, Libiji…

Erdogan je sklon iznenadnim i dramatičnim potezima, koji su postali amblem njegovog vladanja i način demonstriranja moći. Jedan od tih poteza je i Erdoganova nedavna odluka da donese zakon o vraćanju smrtne kazne, koji je izazivao burne reakcije opozicije i civilnog sektora. Erdogan je, srećom, iznenada odustao od nauma. To odsustajanje je vjerovatno jedan od indikatora o novoj neizvjesnijoj političkoj klimi. Znak da Erdoganovoj bazi trebaju drugačiji stimulusi.

Istaživanja javnog mnjenja ne ostavljanju ni najmanje sumnje o padu Erdoganove poluparnosti koja je u velikoj mjeri bila utemeljena na tome što je stabilizovao ekonomiju. S njenim rastom od 4,5 posto, pretvorio je Tursku u zavidnu ekonomsku silu.

Kovid je djelovao paralizujuće i na Tursku ekonomiju čiji je rast u posljednje vrijeme i inače uspren, uz egzodus stranog kapitala. Inflacija od 20 posto, slaba lira i nezaposlenost od 15 posto, nijesu plodno tlo za optimizam o ishodu ambicioznih populističkih aspiracija i ostvarenje nacionalističkih grandioznih snova.

Na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u junu 2018. godine  Erdogan je ponovo izabran za predsjednika, ali je njegova Partija pravde i razvitka (AKP) morala da uđe u koaliciju da bi imala kontrolu nad parlamentom.

Izbori su održani tokom vanrednog stanja koje je Erdogan uveo poslije pokušaja državnog udara u ljeto 2016. Karakterisala ih je atmsofera progona opozicije, medija i predstavnika Kurdske majine. Masovno su hapšeni svi koje je režim doveo u vezu sa državnim udarom, često bez ikakvih dokaza.

Godinu poslije neuspjelog državnog udara, 2017. održan je referendum koji je veliki broj ovlašćenja parlamenta prebacio na predsjednika. Dao mu je kontrolu nad institucijama kao što je sudstvo, bez presedana u modernim demokratijama, a bez dovoljno kontrolnih mehanizama koji bi spriječili eventualne zloupotrebe.

Referendum je prošao, za dlaku. Pobjeda sa samo 51 posto je bila jasna indikacija da postoji znatan segment stanovništva u Turskoj, i među pristalicama Erdoganove političke opcije, koji ima ozbiljne rezerve prema njegovoj viziji društva. Koja ne samo guši vec i kažnjava pluralizam i vladavinu prava.

Tokom dvogodišnjeg vanrednog stanja stotine hiljada državnih službenika, novinara i akademika su izbačeni sa poslova. Destine hiljada su završili po zatvorima. Ova praksa je nastavljena i po ukidanju vanrednog stanja usvajanjem zakona protiv terorizma. Izvještaji UN-a, Hjuman Rajts Voč-a, Evrpskog suda za ljudska prava i sličnih institucija su puni primjera šokantnih kršenja ljudskih i političkih prava, uključujući i torturu.

Erdoganova politika čvrste ruke u kombinaciji sa ekonomskom stagnacijom izrodila je mobilizacijom opozicionih snaga iz centra i sa lijeva, ali i iz kruga Erdoganovih političkih istomišljenika.

Erdogan više nije figura bez konkurencije na Turskoj političkoj sceni. Njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu je osnovao novu političku partiju, a isto je uradio i bivši bliski saradnik Ali Babadzan. Obje partije su u otvorenom rivalstu za Erdoganovim AKP-om  i ukazuju na važnost poštovanja demoktarije, ljudsihih prava i vladavine zakona.

Opoziciona Narodna republikanska partija je prošle godine uzdrmala imidž o Erdoganovoj nepobjedivosti osvojanjem tri najveća Turska grada – Istanbula, prijestonice Ankare i Izmira. Gubitak Istanbula je bio posebno emotivan za Edrgana koji mu je bio gradonačelnik ’90-ih.

Turska koja vrjednuje demokratiju, ljudska prava i sekularizam je reagovala na Erdoganov presing, mobilizacijom za očuvanje političkog pluralizma i sekularizma. Ovo uključuje, pogotovu u gradovima, i ljevičarske partije koje su političko obrazovanje stekle u borbi za demokratiju i jednakost protiv brojnih vojnih pučeva i po njihovim zatvorima.

Erdoganova pozicija na vlasti trenutno nije ugrožena, ali ovaj uporni i vlastoljubljivi političar ne leži na lovorikama. On shvata da trenutna erozija podrške može u određenoj ekonomskoj klimi da eskalira i dobije poguban kumulativni efekat po njega. Stvari ne prepušta slućaju i odlučan je da od krize napravi novu odskočnu dasku.

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak jer ga je procijenio kao  efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom.

 

Aja Sofija dragulj svjetske bastine

  • Vizantijski Imperator Justinijan je 537. godine naše ere izgradio velelepnu katedralu Aja Sofiju u luci Zlatni rog na ulazu u Bosfor.
  • Ova još uvijek najveća crkva na svijetu je 1453. g. pala u ruke Otomana, kada je Sultan Mehmed II, Osvajač, pokorio Konstantinopolj, današnji Istanbul.
  • Mehmed II je svoj trijumf obelježio molitvom u Aja Sofiji, koja je pretvorena u džamiju. Vremenom su Otomani Aja Sofiji dodali minarete, a hrišćanske ikone i raskošni mozaici su prekriveni tradicionalnim islamskim kaligrafskim dekoracijama.
  • Poslije gotovo pet vjekova postojanja kao muslimaskog svetilišta u srcu Otomaske imperije, Aja Sofija je 1934. g. pretvorena u muzej od strane Kemala Ataturka, oca moderne svjetovne Turske.
  • Aja Sofije je uvrštena na UNESCO listu spomenika svjetske baštine. Njena ljepota, a pogotovo njena ogromna centralna kupola, koja je arhitektonsko čudo svoga vremena, privlače milione posjetilaca iz svih krajeva svijeta.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

Reportaza sa berbe maslina 2019. na Zapadnoj obali u Palestini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radmila  Stojanović Daniell, je novinar Monitora i volonterka sa Međunarodnom ženskom mirovnom organizacijom (International Women’s Peace Service – IWPS) na Zapadnoj obali u Palestini, više od decenije.

Svoja iskustva sa berbe masina na Zapadnoj obali prošle, 2019. godine prezentovala je u formi ilustrovane reportaže, koju možete vidjeti ovdje:

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAT RIJEČIMA IZMEĐU SAD I KINE: Bez kočnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja

 

Najnoviji polarni talas na svjetskoj političkoj sceni krenuo je iz Amerike prema Kini zahvaljujući američkoj odlučnosti da ostane jedina svjetska ekonomska i vojna sila. Bez ozbiljnih rivala.

Predsjednički izbori, koji će se održati za manje od 100 dana, bili su neposredni uzrok. Predsjednik Donald Tramp je procijenio da može izazvati kolektivnu amneziju oko katastrofalnog rukovođenja KOVID 19 situacijom, okititi se aurom lidera koga treba ponovo izabrati, ako prvo kreira pa onda porazi opasnog neprijatelja.

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao i u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja. Tramp svoju „polarnu” diplomatiju predstavlja kao utakmicu na život i smrt od koje zavisi budućnost svijeta, kao borbu između slobodnog zapada i totalitarnog istoka, čiji je ishod prihvatanje snaga demokratije ili potpadanje pod jednopartijski teror i neslobodu.

Tramp je samo donekle sam „izabrao” Kinu za metu. Kina je počela da biva ekonomski trn u oku SAD-u i prije Trampa. A i prije dolaska na vlast 2013. godine sadašnjeg Predsjednika Kine Si Đinping-a, kome se pripisuje zasluga za do sada neviđeni ekonomski napredak jedne zemlje.

Kina je ekonomija sa enormnim bruto domaćim proizvodom, još od daleke 1978. Vitalnost njene ekonomije vidi se i po tome što je uprkos žestokom udaru epidemije virusa KOVID19 početkom godine, ekonomski rast već u drugom kvartalu dostigao 3,2 posto! Amerika danas ima 40 miliona nezaposlenih,  pendemiju koja ne jenjava. Većina ostalih razvijenih zemlja Zapada se suočavaju sa ekonomskim potresima neviđenih razmjera, koji prijete da  promijene način života i prirodu ovih društava. Ovo potvrđuje MMF, koji predskazuje da je ozbiljna recesija pred svima, ali da će zešće pogoditi SAD nego Kinu.

Ekonomija je Kinu učinila „prirodnim” rivalom Amerike, čija ekonomija sve teže uspijeva da održi kompetitivnost na globalnom tržištu u utakmici sa zahuktalom Kinom i Indijom.

Radmila STOJANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo