Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBOMIR RADOJIČIĆ, VIŠI NAUČNI SARADNIK INSTITUTA “DR SIMO MILOŠEVIĆ”U  IGALU: Ni E od ekološke države

Objavljeno prije

na

Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora

 

MONITOR: Vi se godinama bavite životnom sredinom. Koliko je Crna Gora ekološka država?

RADOJIČIĆ: Vaše pitanje podsjetilo me na moj članak,koji je i danas aktuelan,objavljen  u “Pobjedi” 1991.godine pod naslovom: “Ideja dobra,ali …”. U njemu sam sepovodom proglašenja Crne Gore za “prvu ekološku državu na svijetu” osvrnuo na brojne ekološke probleme u Crnoj Gori: prečišćavanje otpadnih voda, zaštita izvorišta i vodotokova, dispoziciju smeća, zagađenje vazduha, zaštita poljoprivrednog zemljišta i šumskog fonda, nekontrolisani urbanizam… U članku sam zaključio da se Crna Gora ishitreno proglašava za “prvu ekološku državu na svijetu” bez ispunjenja minimuma preduslova za to. Osnovni preduslov da bi takva ideja bila realizovana podrazumijeva saniranje postojećeg stanja, sagledavanje svih propusta i zaustavljanje uništavanja, trovanja i propadanja našeg zaista impresivnog prirodnog bogatstva. Konstatovao sam da će nam naslijeđeni veliki industrijski kompleksi  -Aluminijski kombinat, Željezara, Termoelektrana, koji su loše locirani, stvarati probleme sljedećim generacijama. Na kraju članka je predloženo da Skupština Crne Gore riješi najosetljiviji dio ove plemenite ideje i pitanje svih pitanja-finansiranje.

MONITOR: Davno ste upozoravali i na toda Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka: Željezaru, jalovište Gradac kod Pljevalja, i deponije Termoelektrane, grita u Bijeloj i crvenog mulja kod Kombinata aluminijuma.

RADOJIČIĆ: Svi ti problemi od prije tri decenije ostali su neriješeni do danas. Izuzetak je početak sanacije deponije grita u brodogradilištu Bijela. Dugogodišnje prisustvo otvorene deponije grita ostaje do daljeg da pogubno utiče na morsku sredinu. I dalje će lakše otrovne frakcije antifaulig, kao i ostalih boja, koje se nalaze na česticama grita, da raznosi vjetar, ispiraju kiše i da tako dospijevaju u more.

MONITOR: Zašto se tako odnosimo prema životnoj sredini?

RADOJIČIĆ:Do sada smo ekološke probleme najčešće pokušavali rješavati nizom apela, proglasa i zakona koje niko nije poštovao. Čitav period smo se ponašali “neekološki” u porodici, školi, preduzeću i gradu. Radili smo ekološki loše lokalno, a uništavali globalno na nivou Crne Gore. Crna Gora je danas pretvorena u jedno dosta ekološki ugroženo područje i tendencija ugrožavanja životne sredine se nastavlja.

MONITOR: Godinama traje betonizacijacrnogorske obale čime se bespovratno uništava prirodno bogatstvo…

RADOJIČIĆ:Urbanistički problem je izrazit na Crnogorskom primorju. Poprimio je takve razmjere da je prešao u stihiju.Izgrađen je ogroman broj bespravno podignutih objekata. Uništene su najatraktivnije lokacije za sva vremena. Svuda je narušen prirodni sklad i ljepota regiona na koju smo sa pravom ponosni. Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem, ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora.

MONITOR: Zašto i pored višedecenijskih pokušaja Igalo nije proglašeno za lječilišno mjesto?

RADOJIČIĆ: Tačno je da postoji višedecenijska želja da se Igalo proglasi liječilišnim mjestom,ali uprkos nastojanjima stručnjaka i rukovodstva Instituta “Dr Simo Milošević” u tome se nije uspjelo.Proglašenje Igala liječilišnim mjestom dalo bi Igalu poseban imidž. To bi podrazumijevalo izgradnju samo privlačnih objekata uklopljenih u parkovske površine, gdje bi svi djelovi mjesta gdje borave gosti na liječenju i rehabilitaciji predastavljali zonu mira u odnosu na ostale djelove obale.Ta ideja traje od izrade “Plana razvoja regije Južni Jadran”, koji je finansirala OUN. Na tom projektu prije više od četiri decenije radili su eminentni stručnjaci Francuske i  Italije, kao i urbanistički zavodi Hrvatske i Crne Gore, pa je unjegovom sklopu, zbog atraktivnosti ovog područja posebno izrađen i Detaljni plan Igala. Utadašnjem izvještaju OUN istaknuto je da je od izuzetnog značaja unapređenje zdravstvenog turizma na području Igala, kao i postojanje Instituta “Dr Simo Milošević”, čiji razvoj doprinosi bržem unapređenju čitavog regiona Boke Kotorske, koje će postati područje u koje se “putuje radi zdravlja “.Dobronamjerne sugestije eminentnih evropskih stručnjaka i želje Instituta  nažalost nijesu ispoštovane i čini se da sve su manje šanse da Igalo opstane kaoelitno liječilišno mjesto. Kad konačno uništimo prirodne ljekovite faktore Igala, akvatorijum Topljanskog zaliva, zdravstveni turizam, kao i turizam uopšte, a na putu smo da to učinimo,kome će koristiti novi apartmani-stanovi, turistički kapaciteti, nove benzinske pumpe, a naročito nova autobuska stanica?  Prostorno planiranje u Igalu nije uspjelo da uspostavi ravnotežu između urbanizacije, saobraćaja, komunikacija i zdravstvenog turizma. Zato prethodne decenije možemo nazvati periodom degradacije životne sredine u Igalu. I nekadašnji elitni prostor ispod vile “Galeb” predstavlja najveće ruglo u hercegnovskoj opštini, sa neuglednim ugostiteljskim objektima, u čijoj se pozadini nalaze cirkusi smješteni u dva parka, a kroz svu tu skalameriju treba da prođu i pacijenti iz skandinavskih zemalja da bi stigli do plaže.

MONITOR: Akvatorij Bokokotorskog zaliva posljednjih godina je odlagališter aznog otpada, u čemu prednjače kompanije Azmont i Carine.

RADOJIČIĆ:Takva nasipanja su postala masovna pojava u Bokokotorskom zalivu bilo da se radi o izgradnji marina ili betonskih plaža. Bilo bi vrlo interesantno kada bi neko precizno izračunao za koliko smo, posljednjih decenija, smanjili akvatorijum zaliva i da napravi projekciju njegovog budućeg izgleda ako se ovaj trend nastavi. Izgradnja ili nasipanje zemlje može se štetno odraziti na čitav Bokokotorski zaliv.Nasuti materijal ostaje za sva vremena, smanjujući morski akvatorijum, uništavajući morski ekosistem i mijenjajući obalnu vizuru.

MONITOR: Prije tri decenije doktorirali ste na Medicinskom fakultetu u Beogradu iz oblasti balneologije, odnosno na prirodnim i ljekovitim faktorima Crnogorskog primorja. Da li je tačno da nikada nisu utvrđene rezerve ljekovitog blata u podmorju Igala?

RADOJIČIĆ:Igaljski zdravstveni kapital u vidu ljekovitog blata (peloida), kao i mineralne vode, čistog mora i privlačnog pejzaža, najvredniji su dio Crnogorskog primorja i tu vrijednost niko nikad nije doveo u pitanje. Tačno je da, iako se koristi više od šest decenija, nikada nijesu utvrđene njegove rezerve u podmorju Igala. Ni Prostornim planom Crne Gore, kao ni prostornim planom Opštine HercegNovi do 2020. godine, iako je zaštita ljekovitog blata istaknuta kao prioritet, nijesu evidentirana nalazišta ljekovitog peloida, niti utvrđene granice i  zalihe nalazišta ljekovitog peloida. Da sve bude  čudnije od 1983.do 2013.godine započeta su, pa zatim prekinuta tri projekta ispitivanja igaljskog peloida u kojima sam bio učesnik. Na pomolu je četvrti projekat koji je odobrilo Ministarstvo za nauku Crne Gore i nadam se da će on biti realizovan.

MONITOR: Upućeni tvrde da  stanovnici koji imaju kuće na ušću Sutorine septičke jame prazne u rijeku…

RADOJIČIĆ:Veliki dio septičkih jama naselja Njivice, Žvinje, Njivički put, Stara banja, Gomila, Drenovik, Sušćepan, Ratiševina, Mojdež, kao  naselja duž rijeke Sutorine, prazni se direktno urijeku Sutorinu, odnosno njene pritoke Presjeku i Trtor, kao i potoke oko pomenutih naselja.Svi oni odnose u Topljanski zaliv velike količine neobrađenih fekalnih voda  i čvrstog otpada.

MONITOR: U Bokokotorskom zalivu postoje četiri marine. Šta to znači kad je riječ o zaštiti prirodnih ljekovitih faktora?

RADOJIČIĆ: Za sada na potezu od nekoliko kilometara imamo tri velike aktivne marine u Tivtu, Kumboru , Meljinama i gradsku luku u Herceg-Novom. Prostornim planom posebne namjene za Morsko dobroplanirana je marina u Zelenici, na rtu Kobila i u Njivicama. U Planu se opravdanje za izgradnju ovolikog broja marina vidi u dolasku stranih nautičara iz Hrvatske, gdje je već ogromna zagušenost plovilima i zbog toga oni uvode restriktivne mjere, a kod nas se to ovim planom cijeni kao izuzetna povoljnost. Ako pobijedi koncepcija izgradnje ovolikog broja “parkirališta na moru”, definitivno ćemo uništiti naš lijepi zaliv i donijeti nesreću svima koji tu žive.Imaćemo ploveća apartmanska naselja, jersvako plovilo je adekvatno apartmanu sa tri ležaja.

 

Orjen kao smetlište

MONITOR: Planinari upozoravaju da se  otpad istovara i pored planinarskih staza prema vrhovima Orjena?

RADOJIČIĆ: Incidenti istovara građevinskog materijala postaju sve češći na planinarskim stazama Orjena, naročito onih koje se nalaze u blizini saobraćajnica. Naši građani smatraju da je ovo najefikasniji i najeftiniji način da se oslobode građevinskog otpada. Želim da javnost upoznam sa još jednim paradoksom. Ovih dana na IV Međunarodnoj konferenciji Parkova Dinarida “Ljudi i zaštićena područja”, Park prirode Orjen je i zvanično postao član Mreže Parkova Dinarida, koju čine 92 zaštićena područja iz našeg okruženja. Ta vijest je za svaku pohvalu, ali na obroncima Orjena trenutno se nalazi  pet aktivnih kamenoloma. Glavno hercegnovsko smetlište-deponija nalazi se na orjenskoj lokaciji Tisove grede, čija je upotrebna vrijednost produžena do 2022. godine. Smetlište se nalazi na 1100 m nadmorske visine, zauzima  20.000 metara kvadratnih površine i ima višedecenijski privremeni status. Na tom smetlištu nijesu primijenjene nikakve tehničke mjere zaštite životne sredine. Otpad se nekontrolisano istresa niz stijene. Herceg-Novi planira da novu sanitarnu deponiju gradi na Orjenu na lokaciji Duboki do, na 1100 m nadmorske visine, čije će funkcionisanje biti problematično s obzirom na to da se nalazi na velikoj visini i području sa velikim sniježnim i kišnim padavinama, tako da će veliki problem praviti procjedne vode deponije i njihovo prečišćavanje.

 

HiIjadu trista dvije septičke jame

MONITOR: Je li tačno da je postrojenjem za preradu otpadne vode u Meljinama, nazvanim  “projekat vijeka”, nije obuhvaćeo najznačajnije područje Topljanskog zaliva?

RADOJIČIĆ: Tačno je. Ovo najvrijednije područje Topljanskog zaliva nije obuhvaćeno tim kanalizacionim sistemom. Njivice, Njivički put, Žvinje, Drenovik i Sutorina, koji se nalaze na obodu ovog plitkog akvatorijuma, ostavljeni su bez kanalizacije. Čak i hoteli u Njivicama koriste septičke jame kojih na ovom prostoru ima 1. 302. Postavlja se pitanje ko nas je usrećio ovakvim “planiranjem” ostavljajući najznačajniji dio hercegnovske opštine bez prečišćavanja otpadnih voda. Kompletan kanalizacioni sistem od Bijele do Igala rađen je traljavo i od startu njegovog funkcionisanja dolazi do ekoloških incidenata koji se manifestuju u izlivanju otpadne vode iz cjevoda kao i o prodiranju morske i atmosferske vode u cjevovod.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha

 

MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?

OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.

MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?

OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom  okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMO REDŽEMATOVIĆ, PREVODILAC, GLAVNI IMAM ZA PODGORICU I NIKŠIĆ: Mahmud Derviš – poezija otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Derviševu poeziju suštinski može čitati samo onaj ko voli čitanje, pa onda voli čitanje poezije, a uz to voli i Palestinu. U suštini, onaj ko ima, i u sebi gaji, slobodarski duh, a protiv je bjelosvjetskih tirana i tiranija. Zbog svog otmeno hedonistilčkog stila života, teško da je on ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. A, ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio kao najrođenijeg

 

MONITOR: Protekle sedmice u Podgorici je održana promocija sabranih djela najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša. Preveli ste sabrana djela u četiri toma. Kako ste došli na tu ideju da prevedete baš ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Ključ za ulazak u galaksiju Mahmuda Derviša bila je njegova kratka pjesma o cijeni rata. Ta pjesma je smirivala u sebi čitavu golgotu palestinskog naroda i države. Ona je glavni motiv mog bavljenja poezijom otpora o kojoj sam ranije imao tek skromno znanje. Evo te pjesme.

Rat će se okončati, lideri će se rukovati.

 Ostat će ta starica da čeka svoga sina šehida, i ta djevojka da čeka svoga voljenog muža i ona djeca da čekaju svoga oca junaka;

 ja ne znam ko izdade vatan ali vidjeh ko mu plati cijenu

MONITOR: Na promiciji prevoda je rečeno: „Mahmud Derviš je svjetskoj javnosti poznat po poeziji otpora, ali on piše i o izgubljenom djetinjstvu, neproživljenoj mladosti, identitetu, gubitku jezika…“ Njegova poezija nije posvećena samo Palestincima i Arapima, već je to poezija svih nas. Kako biste opisali ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Derviševa poetika ne govori samo o palestinskom iskustvu nepravde kosmičkih razmjera, već obuhvata univerzalnu borbu za slobodu svih ugnjetavanih i obespravljenih naroda. On svojim pjesmama pozdravlja i opisuje borbu za slobodu Španaca, Kurda, Egipćana i drugih naroda koji vape za slobodom i mirom, a njegovi pjesnički uzori su Dereck Walcott, Yanis Ritsos, Pablo Neruda… Često u svojim pjesmama pravi paralelu između Endelusa i Palestine, kao i autohtonih stanovnika Amerike nad kojim je izvršen genocid i Arapa. Njegova borba i nada u pobjedu izvire iz brojnih pjesama i stihova. On vjeruje i pjeva da će krv polomiti mač i   da Palestinac živi pola života, ali i da je ta pola bolja od smrti. Iako će kasnije u nekom intervjuu kazati da je splasnula njegova nada u bolje sjutra, Derviš u jednom distihu kaže da kad god napiše dvadeset redaka pjesme, primijeti da se opsada povukla za dvadeset metara.

Mahmud Derviš često u pjesmama govori novozavjetnim narativom i iskazuje miroljubivost i nadu u humanost ljudi. Njegov pjesnički genij je u sebi sažimao visprenog govornika i vizionara. Bio je čovjek širokih shvatanja, nije robovao stereotipima, bio je altruista, volio je ljude. Svojoj voljenoj djevojci Riti, Jevrejki koju su ubili cionisti, posvetio je divne pjesme. Bio je otmeni hedonista, vjerovatno naživljavajući život koji nije uspio živjeti u normalnim okolnostima. Zbog svog stila života,  teško da je ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. Još u dalekoj Crnoj Gori. A ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio ga kao najrođenijeg. Sanjao sam Mahmuda, dok sam prevodio. Nekad sam se znao nasmijati, nekada zasuziti. (Volimo život kad god možemo do njega doprijeti. Gdje god se smjestimo uzgajamo brzorastuće biljke, gdje god se nastanimo, požnjemo ubijenog čovjeka (…). Ruža manje).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

MONITOR: Nakon izbora troje sudija Ustavnog suda, stvorli su se uslovi za konačno proglašenje rezultata izbora i tranziciju vlasti u Podgorici. Očekujete li da će se to i desiti?

PERIĆ: Izgleda da se ne žuri sa tim da se izbori u Podgorici zaokruže i čeka se rasplet trke za predsjedničke izbore. Već čujemo najave koalicionih partnera, od kojih zavisi formiranje te vlasti, da sada nakon kandidature gospodina Milatovića za predsjednika države treba razmotriti ko bi bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, predstava u najavi. Model preslikan sa državnog nivoa.

Mlad politički subjekt je dobio podršku od različitih faktora na javnoj sceni koja je bila lišena gotovo ikakve kritičke note. Nama se u kontinuitetu ponavljaju identične situacije – nova partija koja pobere simpatije, uzlet, glorifikovanje, potom ide u stagnaciju i pad. Kada bi se njegovala kritička misao ne samo u odnosu na bivšu vlast, već i odnosu na sadašnju ali i nove aktere – to bi svima pomoglo da se taj obrazac nastanka i razvoja novih subjekata ne dešava. Ako se to ne promijeni – nastavićemo sa istim uzletima i padovima.

Priče o mesijanskim atributima predsjednika stranaka su nezrele i na kraju koštaju mnogo. Da li smo zaboravili da smo imali „jezde“ i „dafine“ koji su nekada predstavljani spasiocima naših finansija i privrede? I tada kao i sada, ako samo posumnjate u nepogrešivost ekonomskog modela koji se promoviše, proglašavani ste neprijateljem „svijetle budućnosti”.

Nama su potrebni političari koji će biti dosadni, koji će raditi svoj posao, koji će nam polagati račune a ne pričati bajke o sebi, koji neće pripovijedati o etici i emociji, već nuditi i sprovoditi program.

MONITOR: Kako vidite tendenciju države da preuzima prethodno privatizovanja preduzeća i najavu osnivanja novih državnih preduzeća?

PERIĆ: Sve je podređeno partijskoj promociji i želji da se bude što duže na vlasti. Nedvosmislena potvrda tome su nasmijana ili zamišljena lica direktora državnih kompanija, zavisi od prilike. Riječ je o ljudima koje su partije postavile na čelna mjesta, a onda se oni promovišu na partijskim stranicama na društvenim mrežama kako fantastično upravljaju našim preduzećima. Nude se podaci koje ne možete provjeriti i na kraju taj oglas plati opet građanin – doduše posredno, jer prvo novac iz državnog budžeta ide stranci, a onda stranka plaća Facebook-u ili kome već.

Kada je to bazična postavka, onda je pretenciozno očekivati strategiju privrednog razvoja i akcione planove koje iz nje proističu. Sve je tu od prilike do prilike, od kamere do kamere. Tako ni dobre ideje ne mogu imati ni izbliza efektuaciju koju bi mogle ostvariti.

Nema ništa sporno u tome što je upravljanje trajektnom linijom Kamenari – Lepetani prešlo u državne ruke. Smatram tu inicijativu vrlo dobrom. Međutim, sve se odigralo nepripremljeno i traljavo. A mogla se upravo tu pokazati efikasnost i spremnost. Da se nekoliko mjeseci spremala ta odluka, i da država pokaže i snagu i efikasnost.

Onda imamo kupovinu imovine Željezare od strane EPCG, a da javnost osim opšte priče nije imala dostupan biznis plan i kalkulaciju da li je bilo jefitnije promijeniti sistmetizaciju EPCG i priključiti te radnike ovoj kompaniji – ako je cilj bio socijalna briga – što isto može biti u redu. Umjesto toga čuli smo najave, ali bez jasnih rokova i indikatora kada i šta će konkretno biti postignuto. Direktori javnih preduzeća kao da ne razumiju da oni upravljaju našim resursom i da su dužni da građanima objasne šta rade. Slična situacija je i sa Lukom. Ponavljam, u načelu to mogu biti i dobre ideje, ali one moraju imati jasne računice. Potom imamo najavu moguće privatizacije turističkog kompleksa na primorju. Ista stvar – nemamo konkretne cifre i javno dostupne podatke šta se želi time postići.

Takav opšti pristup nije iznenađujući od ljudi koji nemaju iskustva u privredi.   Čudi kada on dolazi od onih koji imaju nekog predznanja u realnom biznisu i koji znaju koliko je teško otvoriti jedno održivo radno mjesto, a ne pričati bajke o sveopštem blagostanju i rekordima.

Slikanje premijera, ministara svih naših vlada su možda najskuplje plaćene fotografije koje ćemo ikada imati. Vrijeme je da fokus usmjerimo ka građaninu, a da od političara umjesto samohvale dobijemo bilans učinjenog i to uporedimo sa obećanjima. Tako bi valjalo da gradimo odgovornost u praksi.

 

Nismo čuli snažnu integrativnu ideju

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju, koja se, čini se, prilično zaoštrava pred početak izbora?

PERIĆ: Sasvim je očekivano da kampanja kako ide prema svom finišu dobija na intenzitetu. Poenta je što ona nije porodila novu demokratsku vrijednost. Nismo čuli snažnu integrativnu ideju, jasnu viziju kako pokrenuti opštedruštveni dijalog, kako zaokružiti zajednicu koja je na ivici cijepanja – to je ono što bi predsjednik mogao da radi. Umjesto toga smo od većine kandidata slušali da će oni raditi ono što je zapravo posao premijera – povesti zemlju u prosperitet. No, kada izbezumite javnost neprestanim političkim spektaklom – drugačije nije bilo ni realno očekivati.

 

Igra oko izbora nove vlade vrijeđa inteligenciju

MONITOR: Politička kriza čeka rasplet. Vlada koju bi okupio Miodrag Lekić nema potrebnu većinu. Govori se i o rekonstrukciji tehničke, ali vremena je sve manje, pošto bi, kako je najavljeno, Milo Đukanović ove sedmice mogao raspustiti parlament. Kako to sve vidite?

PERIĆ: Igra oko izbora nove vlade i izmjene Zakon o predsjedniku do te mjere potcjenjuje inteligenciju građana da to postaje uvredljivo. Donešen je Zakon o predsjedniku, odnosno njegove izmjene i dopune, koji daje mogućnost da se izabere premijer bez da mu predsjednik povjeri mandat. Taj Zakon je veoma upitan sa stanovišta ustavnosti – ali ostavimo to da Ustavni sud utvrdi.

Dakle, donešen je Zakon koji omogućava izbor mandatara bez da ga predloži predsjednik, ali razrađuje i opciju da predsjednik može raspustiti Skupštinu. Nemam nikakve dileme da se u ovaj proces ušlo s namjerom da se dogovoreni mandatar ne izabere za premijera iako se kao o tome usaglasio 41 poslanik. Onda smo gledali medijsko prenemaganje, mentalno maltretiranje nacije pregovorima za koje je bilo jasno da su predstava. Šta god da je u pozadini, saldo je takav da je Đukanović dobio još jedan poklon – nova većina mu je dala novim zakonom mogućnost da on određuje kada će biti izbori.

Vratimo se sada i aspektu ustavnosti, jer je zakonom uređeno ono što propisuje Ustav. Dileme oko toga je već mogao da razriješi Ustavni sud. To bi bilo blagotvorno i pokazalo bi se da taj sud dobija na proaktivnosti. Međutim, to se nije desilo.

 

Dok sudije ne pokažu da su iznad partija, mi smo besudna zemlja

MONITOR: Imamo li sada zaista odblokiran Ustavni sud?

PERIĆ: Hajde da jednom pomjerimo perspektivu očekivanja. Tražimo da nam Ustavni sud pokaže nezavisnost, a ne da se nadamo da će to biti tako. Sve što je prethodilo izboru sudija ukazuje da se radi o partijskom dogovoru.

Neka sudije pokažu da su iznad toga. Do tada, mi smo suštinski besudna zemlja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo