Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBOMIR RADOJIČIĆ, VIŠI NAUČNI SARADNIK INSTITUTA “DR SIMO MILOŠEVIĆ”U  IGALU: Ni E od ekološke države

Objavljeno prije

na

Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora

 

MONITOR: Vi se godinama bavite životnom sredinom. Koliko je Crna Gora ekološka država?

RADOJIČIĆ: Vaše pitanje podsjetilo me na moj članak,koji je i danas aktuelan,objavljen  u “Pobjedi” 1991.godine pod naslovom: “Ideja dobra,ali …”. U njemu sam sepovodom proglašenja Crne Gore za “prvu ekološku državu na svijetu” osvrnuo na brojne ekološke probleme u Crnoj Gori: prečišćavanje otpadnih voda, zaštita izvorišta i vodotokova, dispoziciju smeća, zagađenje vazduha, zaštita poljoprivrednog zemljišta i šumskog fonda, nekontrolisani urbanizam… U članku sam zaključio da se Crna Gora ishitreno proglašava za “prvu ekološku državu na svijetu” bez ispunjenja minimuma preduslova za to. Osnovni preduslov da bi takva ideja bila realizovana podrazumijeva saniranje postojećeg stanja, sagledavanje svih propusta i zaustavljanje uništavanja, trovanja i propadanja našeg zaista impresivnog prirodnog bogatstva. Konstatovao sam da će nam naslijeđeni veliki industrijski kompleksi  -Aluminijski kombinat, Željezara, Termoelektrana, koji su loše locirani, stvarati probleme sljedećim generacijama. Na kraju članka je predloženo da Skupština Crne Gore riješi najosetljiviji dio ove plemenite ideje i pitanje svih pitanja-finansiranje.

MONITOR: Davno ste upozoravali i na toda Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka: Željezaru, jalovište Gradac kod Pljevalja, i deponije Termoelektrane, grita u Bijeloj i crvenog mulja kod Kombinata aluminijuma.

RADOJIČIĆ: Svi ti problemi od prije tri decenije ostali su neriješeni do danas. Izuzetak je početak sanacije deponije grita u brodogradilištu Bijela. Dugogodišnje prisustvo otvorene deponije grita ostaje do daljeg da pogubno utiče na morsku sredinu. I dalje će lakše otrovne frakcije antifaulig, kao i ostalih boja, koje se nalaze na česticama grita, da raznosi vjetar, ispiraju kiše i da tako dospijevaju u more.

MONITOR: Zašto se tako odnosimo prema životnoj sredini?

RADOJIČIĆ:Do sada smo ekološke probleme najčešće pokušavali rješavati nizom apela, proglasa i zakona koje niko nije poštovao. Čitav period smo se ponašali “neekološki” u porodici, školi, preduzeću i gradu. Radili smo ekološki loše lokalno, a uništavali globalno na nivou Crne Gore. Crna Gora je danas pretvorena u jedno dosta ekološki ugroženo područje i tendencija ugrožavanja životne sredine se nastavlja.

MONITOR: Godinama traje betonizacijacrnogorske obale čime se bespovratno uništava prirodno bogatstvo…

RADOJIČIĆ:Urbanistički problem je izrazit na Crnogorskom primorju. Poprimio je takve razmjere da je prešao u stihiju.Izgrađen je ogroman broj bespravno podignutih objekata. Uništene su najatraktivnije lokacije za sva vremena. Svuda je narušen prirodni sklad i ljepota regiona na koju smo sa pravom ponosni. Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem, ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora.

MONITOR: Zašto i pored višedecenijskih pokušaja Igalo nije proglašeno za lječilišno mjesto?

RADOJIČIĆ: Tačno je da postoji višedecenijska želja da se Igalo proglasi liječilišnim mjestom,ali uprkos nastojanjima stručnjaka i rukovodstva Instituta “Dr Simo Milošević” u tome se nije uspjelo.Proglašenje Igala liječilišnim mjestom dalo bi Igalu poseban imidž. To bi podrazumijevalo izgradnju samo privlačnih objekata uklopljenih u parkovske površine, gdje bi svi djelovi mjesta gdje borave gosti na liječenju i rehabilitaciji predastavljali zonu mira u odnosu na ostale djelove obale.Ta ideja traje od izrade “Plana razvoja regije Južni Jadran”, koji je finansirala OUN. Na tom projektu prije više od četiri decenije radili su eminentni stručnjaci Francuske i  Italije, kao i urbanistički zavodi Hrvatske i Crne Gore, pa je unjegovom sklopu, zbog atraktivnosti ovog područja posebno izrađen i Detaljni plan Igala. Utadašnjem izvještaju OUN istaknuto je da je od izuzetnog značaja unapređenje zdravstvenog turizma na području Igala, kao i postojanje Instituta “Dr Simo Milošević”, čiji razvoj doprinosi bržem unapređenju čitavog regiona Boke Kotorske, koje će postati područje u koje se “putuje radi zdravlja “.Dobronamjerne sugestije eminentnih evropskih stručnjaka i želje Instituta  nažalost nijesu ispoštovane i čini se da sve su manje šanse da Igalo opstane kaoelitno liječilišno mjesto. Kad konačno uništimo prirodne ljekovite faktore Igala, akvatorijum Topljanskog zaliva, zdravstveni turizam, kao i turizam uopšte, a na putu smo da to učinimo,kome će koristiti novi apartmani-stanovi, turistički kapaciteti, nove benzinske pumpe, a naročito nova autobuska stanica?  Prostorno planiranje u Igalu nije uspjelo da uspostavi ravnotežu između urbanizacije, saobraćaja, komunikacija i zdravstvenog turizma. Zato prethodne decenije možemo nazvati periodom degradacije životne sredine u Igalu. I nekadašnji elitni prostor ispod vile “Galeb” predstavlja najveće ruglo u hercegnovskoj opštini, sa neuglednim ugostiteljskim objektima, u čijoj se pozadini nalaze cirkusi smješteni u dva parka, a kroz svu tu skalameriju treba da prođu i pacijenti iz skandinavskih zemalja da bi stigli do plaže.

MONITOR: Akvatorij Bokokotorskog zaliva posljednjih godina je odlagališter aznog otpada, u čemu prednjače kompanije Azmont i Carine.

RADOJIČIĆ:Takva nasipanja su postala masovna pojava u Bokokotorskom zalivu bilo da se radi o izgradnji marina ili betonskih plaža. Bilo bi vrlo interesantno kada bi neko precizno izračunao za koliko smo, posljednjih decenija, smanjili akvatorijum zaliva i da napravi projekciju njegovog budućeg izgleda ako se ovaj trend nastavi. Izgradnja ili nasipanje zemlje može se štetno odraziti na čitav Bokokotorski zaliv.Nasuti materijal ostaje za sva vremena, smanjujući morski akvatorijum, uništavajući morski ekosistem i mijenjajući obalnu vizuru.

MONITOR: Prije tri decenije doktorirali ste na Medicinskom fakultetu u Beogradu iz oblasti balneologije, odnosno na prirodnim i ljekovitim faktorima Crnogorskog primorja. Da li je tačno da nikada nisu utvrđene rezerve ljekovitog blata u podmorju Igala?

RADOJIČIĆ:Igaljski zdravstveni kapital u vidu ljekovitog blata (peloida), kao i mineralne vode, čistog mora i privlačnog pejzaža, najvredniji su dio Crnogorskog primorja i tu vrijednost niko nikad nije doveo u pitanje. Tačno je da, iako se koristi više od šest decenija, nikada nijesu utvrđene njegove rezerve u podmorju Igala. Ni Prostornim planom Crne Gore, kao ni prostornim planom Opštine HercegNovi do 2020. godine, iako je zaštita ljekovitog blata istaknuta kao prioritet, nijesu evidentirana nalazišta ljekovitog peloida, niti utvrđene granice i  zalihe nalazišta ljekovitog peloida. Da sve bude  čudnije od 1983.do 2013.godine započeta su, pa zatim prekinuta tri projekta ispitivanja igaljskog peloida u kojima sam bio učesnik. Na pomolu je četvrti projekat koji je odobrilo Ministarstvo za nauku Crne Gore i nadam se da će on biti realizovan.

MONITOR: Upućeni tvrde da  stanovnici koji imaju kuće na ušću Sutorine septičke jame prazne u rijeku…

RADOJIČIĆ:Veliki dio septičkih jama naselja Njivice, Žvinje, Njivički put, Stara banja, Gomila, Drenovik, Sušćepan, Ratiševina, Mojdež, kao  naselja duž rijeke Sutorine, prazni se direktno urijeku Sutorinu, odnosno njene pritoke Presjeku i Trtor, kao i potoke oko pomenutih naselja.Svi oni odnose u Topljanski zaliv velike količine neobrađenih fekalnih voda  i čvrstog otpada.

MONITOR: U Bokokotorskom zalivu postoje četiri marine. Šta to znači kad je riječ o zaštiti prirodnih ljekovitih faktora?

RADOJIČIĆ: Za sada na potezu od nekoliko kilometara imamo tri velike aktivne marine u Tivtu, Kumboru , Meljinama i gradsku luku u Herceg-Novom. Prostornim planom posebne namjene za Morsko dobroplanirana je marina u Zelenici, na rtu Kobila i u Njivicama. U Planu se opravdanje za izgradnju ovolikog broja marina vidi u dolasku stranih nautičara iz Hrvatske, gdje je već ogromna zagušenost plovilima i zbog toga oni uvode restriktivne mjere, a kod nas se to ovim planom cijeni kao izuzetna povoljnost. Ako pobijedi koncepcija izgradnje ovolikog broja “parkirališta na moru”, definitivno ćemo uništiti naš lijepi zaliv i donijeti nesreću svima koji tu žive.Imaćemo ploveća apartmanska naselja, jersvako plovilo je adekvatno apartmanu sa tri ležaja.

 

Orjen kao smetlište

MONITOR: Planinari upozoravaju da se  otpad istovara i pored planinarskih staza prema vrhovima Orjena?

RADOJIČIĆ: Incidenti istovara građevinskog materijala postaju sve češći na planinarskim stazama Orjena, naročito onih koje se nalaze u blizini saobraćajnica. Naši građani smatraju da je ovo najefikasniji i najeftiniji način da se oslobode građevinskog otpada. Želim da javnost upoznam sa još jednim paradoksom. Ovih dana na IV Međunarodnoj konferenciji Parkova Dinarida “Ljudi i zaštićena područja”, Park prirode Orjen je i zvanično postao član Mreže Parkova Dinarida, koju čine 92 zaštićena područja iz našeg okruženja. Ta vijest je za svaku pohvalu, ali na obroncima Orjena trenutno se nalazi  pet aktivnih kamenoloma. Glavno hercegnovsko smetlište-deponija nalazi se na orjenskoj lokaciji Tisove grede, čija je upotrebna vrijednost produžena do 2022. godine. Smetlište se nalazi na 1100 m nadmorske visine, zauzima  20.000 metara kvadratnih površine i ima višedecenijski privremeni status. Na tom smetlištu nijesu primijenjene nikakve tehničke mjere zaštite životne sredine. Otpad se nekontrolisano istresa niz stijene. Herceg-Novi planira da novu sanitarnu deponiju gradi na Orjenu na lokaciji Duboki do, na 1100 m nadmorske visine, čije će funkcionisanje biti problematično s obzirom na to da se nalazi na velikoj visini i području sa velikim sniježnim i kišnim padavinama, tako da će veliki problem praviti procjedne vode deponije i njihovo prečišćavanje.

 

HiIjadu trista dvije septičke jame

MONITOR: Je li tačno da je postrojenjem za preradu otpadne vode u Meljinama, nazvanim  “projekat vijeka”, nije obuhvaćeo najznačajnije područje Topljanskog zaliva?

RADOJIČIĆ: Tačno je. Ovo najvrijednije područje Topljanskog zaliva nije obuhvaćeno tim kanalizacionim sistemom. Njivice, Njivički put, Žvinje, Drenovik i Sutorina, koji se nalaze na obodu ovog plitkog akvatorijuma, ostavljeni su bez kanalizacije. Čak i hoteli u Njivicama koriste septičke jame kojih na ovom prostoru ima 1. 302. Postavlja se pitanje ko nas je usrećio ovakvim “planiranjem” ostavljajući najznačajniji dio hercegnovske opštine bez prečišćavanja otpadnih voda. Kompletan kanalizacioni sistem od Bijele do Igala rađen je traljavo i od startu njegovog funkcionisanja dolazi do ekoloških incidenata koji se manifestuju u izlivanju otpadne vode iz cjevoda kao i o prodiranju morske i atmosferske vode u cjevovod.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo