Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBOMIR RADOJIČIĆ, VIŠI NAUČNI SARADNIK INSTITUTA “DR SIMO MILOŠEVIĆ”U  IGALU: Ni E od ekološke države

Objavljeno prije

na

Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora

 

MONITOR: Vi se godinama bavite životnom sredinom. Koliko je Crna Gora ekološka država?

RADOJIČIĆ: Vaše pitanje podsjetilo me na moj članak,koji je i danas aktuelan,objavljen  u “Pobjedi” 1991.godine pod naslovom: “Ideja dobra,ali …”. U njemu sam sepovodom proglašenja Crne Gore za “prvu ekološku državu na svijetu” osvrnuo na brojne ekološke probleme u Crnoj Gori: prečišćavanje otpadnih voda, zaštita izvorišta i vodotokova, dispoziciju smeća, zagađenje vazduha, zaštita poljoprivrednog zemljišta i šumskog fonda, nekontrolisani urbanizam… U članku sam zaključio da se Crna Gora ishitreno proglašava za “prvu ekološku državu na svijetu” bez ispunjenja minimuma preduslova za to. Osnovni preduslov da bi takva ideja bila realizovana podrazumijeva saniranje postojećeg stanja, sagledavanje svih propusta i zaustavljanje uništavanja, trovanja i propadanja našeg zaista impresivnog prirodnog bogatstva. Konstatovao sam da će nam naslijeđeni veliki industrijski kompleksi  -Aluminijski kombinat, Željezara, Termoelektrana, koji su loše locirani, stvarati probleme sljedećim generacijama. Na kraju članka je predloženo da Skupština Crne Gore riješi najosetljiviji dio ove plemenite ideje i pitanje svih pitanja-finansiranje.

MONITOR: Davno ste upozoravali i na toda Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka: Željezaru, jalovište Gradac kod Pljevalja, i deponije Termoelektrane, grita u Bijeloj i crvenog mulja kod Kombinata aluminijuma.

RADOJIČIĆ: Svi ti problemi od prije tri decenije ostali su neriješeni do danas. Izuzetak je početak sanacije deponije grita u brodogradilištu Bijela. Dugogodišnje prisustvo otvorene deponije grita ostaje do daljeg da pogubno utiče na morsku sredinu. I dalje će lakše otrovne frakcije antifaulig, kao i ostalih boja, koje se nalaze na česticama grita, da raznosi vjetar, ispiraju kiše i da tako dospijevaju u more.

MONITOR: Zašto se tako odnosimo prema životnoj sredini?

RADOJIČIĆ:Do sada smo ekološke probleme najčešće pokušavali rješavati nizom apela, proglasa i zakona koje niko nije poštovao. Čitav period smo se ponašali “neekološki” u porodici, školi, preduzeću i gradu. Radili smo ekološki loše lokalno, a uništavali globalno na nivou Crne Gore. Crna Gora je danas pretvorena u jedno dosta ekološki ugroženo područje i tendencija ugrožavanja životne sredine se nastavlja.

MONITOR: Godinama traje betonizacijacrnogorske obale čime se bespovratno uništava prirodno bogatstvo…

RADOJIČIĆ:Urbanistički problem je izrazit na Crnogorskom primorju. Poprimio je takve razmjere da je prešao u stihiju.Izgrađen je ogroman broj bespravno podignutih objekata. Uništene su najatraktivnije lokacije za sva vremena. Svuda je narušen prirodni sklad i ljepota regiona na koju smo sa pravom ponosni. Ponašamo se kao da je život na ovom našem dijelu planete počeo i završava sa nama. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem, ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora.

MONITOR: Zašto i pored višedecenijskih pokušaja Igalo nije proglašeno za lječilišno mjesto?

RADOJIČIĆ: Tačno je da postoji višedecenijska želja da se Igalo proglasi liječilišnim mjestom,ali uprkos nastojanjima stručnjaka i rukovodstva Instituta “Dr Simo Milošević” u tome se nije uspjelo.Proglašenje Igala liječilišnim mjestom dalo bi Igalu poseban imidž. To bi podrazumijevalo izgradnju samo privlačnih objekata uklopljenih u parkovske površine, gdje bi svi djelovi mjesta gdje borave gosti na liječenju i rehabilitaciji predastavljali zonu mira u odnosu na ostale djelove obale.Ta ideja traje od izrade “Plana razvoja regije Južni Jadran”, koji je finansirala OUN. Na tom projektu prije više od četiri decenije radili su eminentni stručnjaci Francuske i  Italije, kao i urbanistički zavodi Hrvatske i Crne Gore, pa je unjegovom sklopu, zbog atraktivnosti ovog područja posebno izrađen i Detaljni plan Igala. Utadašnjem izvještaju OUN istaknuto je da je od izuzetnog značaja unapređenje zdravstvenog turizma na području Igala, kao i postojanje Instituta “Dr Simo Milošević”, čiji razvoj doprinosi bržem unapređenju čitavog regiona Boke Kotorske, koje će postati područje u koje se “putuje radi zdravlja “.Dobronamjerne sugestije eminentnih evropskih stručnjaka i želje Instituta  nažalost nijesu ispoštovane i čini se da sve su manje šanse da Igalo opstane kaoelitno liječilišno mjesto. Kad konačno uništimo prirodne ljekovite faktore Igala, akvatorijum Topljanskog zaliva, zdravstveni turizam, kao i turizam uopšte, a na putu smo da to učinimo,kome će koristiti novi apartmani-stanovi, turistički kapaciteti, nove benzinske pumpe, a naročito nova autobuska stanica?  Prostorno planiranje u Igalu nije uspjelo da uspostavi ravnotežu između urbanizacije, saobraćaja, komunikacija i zdravstvenog turizma. Zato prethodne decenije možemo nazvati periodom degradacije životne sredine u Igalu. I nekadašnji elitni prostor ispod vile “Galeb” predstavlja najveće ruglo u hercegnovskoj opštini, sa neuglednim ugostiteljskim objektima, u čijoj se pozadini nalaze cirkusi smješteni u dva parka, a kroz svu tu skalameriju treba da prođu i pacijenti iz skandinavskih zemalja da bi stigli do plaže.

MONITOR: Akvatorij Bokokotorskog zaliva posljednjih godina je odlagališter aznog otpada, u čemu prednjače kompanije Azmont i Carine.

RADOJIČIĆ:Takva nasipanja su postala masovna pojava u Bokokotorskom zalivu bilo da se radi o izgradnji marina ili betonskih plaža. Bilo bi vrlo interesantno kada bi neko precizno izračunao za koliko smo, posljednjih decenija, smanjili akvatorijum zaliva i da napravi projekciju njegovog budućeg izgleda ako se ovaj trend nastavi. Izgradnja ili nasipanje zemlje može se štetno odraziti na čitav Bokokotorski zaliv.Nasuti materijal ostaje za sva vremena, smanjujući morski akvatorijum, uništavajući morski ekosistem i mijenjajući obalnu vizuru.

MONITOR: Prije tri decenije doktorirali ste na Medicinskom fakultetu u Beogradu iz oblasti balneologije, odnosno na prirodnim i ljekovitim faktorima Crnogorskog primorja. Da li je tačno da nikada nisu utvrđene rezerve ljekovitog blata u podmorju Igala?

RADOJIČIĆ:Igaljski zdravstveni kapital u vidu ljekovitog blata (peloida), kao i mineralne vode, čistog mora i privlačnog pejzaža, najvredniji su dio Crnogorskog primorja i tu vrijednost niko nikad nije doveo u pitanje. Tačno je da, iako se koristi više od šest decenija, nikada nijesu utvrđene njegove rezerve u podmorju Igala. Ni Prostornim planom Crne Gore, kao ni prostornim planom Opštine HercegNovi do 2020. godine, iako je zaštita ljekovitog blata istaknuta kao prioritet, nijesu evidentirana nalazišta ljekovitog peloida, niti utvrđene granice i  zalihe nalazišta ljekovitog peloida. Da sve bude  čudnije od 1983.do 2013.godine započeta su, pa zatim prekinuta tri projekta ispitivanja igaljskog peloida u kojima sam bio učesnik. Na pomolu je četvrti projekat koji je odobrilo Ministarstvo za nauku Crne Gore i nadam se da će on biti realizovan.

MONITOR: Upućeni tvrde da  stanovnici koji imaju kuće na ušću Sutorine septičke jame prazne u rijeku…

RADOJIČIĆ:Veliki dio septičkih jama naselja Njivice, Žvinje, Njivički put, Stara banja, Gomila, Drenovik, Sušćepan, Ratiševina, Mojdež, kao  naselja duž rijeke Sutorine, prazni se direktno urijeku Sutorinu, odnosno njene pritoke Presjeku i Trtor, kao i potoke oko pomenutih naselja.Svi oni odnose u Topljanski zaliv velike količine neobrađenih fekalnih voda  i čvrstog otpada.

MONITOR: U Bokokotorskom zalivu postoje četiri marine. Šta to znači kad je riječ o zaštiti prirodnih ljekovitih faktora?

RADOJIČIĆ: Za sada na potezu od nekoliko kilometara imamo tri velike aktivne marine u Tivtu, Kumboru , Meljinama i gradsku luku u Herceg-Novom. Prostornim planom posebne namjene za Morsko dobroplanirana je marina u Zelenici, na rtu Kobila i u Njivicama. U Planu se opravdanje za izgradnju ovolikog broja marina vidi u dolasku stranih nautičara iz Hrvatske, gdje je već ogromna zagušenost plovilima i zbog toga oni uvode restriktivne mjere, a kod nas se to ovim planom cijeni kao izuzetna povoljnost. Ako pobijedi koncepcija izgradnje ovolikog broja “parkirališta na moru”, definitivno ćemo uništiti naš lijepi zaliv i donijeti nesreću svima koji tu žive.Imaćemo ploveća apartmanska naselja, jersvako plovilo je adekvatno apartmanu sa tri ležaja.

 

Orjen kao smetlište

MONITOR: Planinari upozoravaju da se  otpad istovara i pored planinarskih staza prema vrhovima Orjena?

RADOJIČIĆ: Incidenti istovara građevinskog materijala postaju sve češći na planinarskim stazama Orjena, naročito onih koje se nalaze u blizini saobraćajnica. Naši građani smatraju da je ovo najefikasniji i najeftiniji način da se oslobode građevinskog otpada. Želim da javnost upoznam sa još jednim paradoksom. Ovih dana na IV Međunarodnoj konferenciji Parkova Dinarida “Ljudi i zaštićena područja”, Park prirode Orjen je i zvanično postao član Mreže Parkova Dinarida, koju čine 92 zaštićena područja iz našeg okruženja. Ta vijest je za svaku pohvalu, ali na obroncima Orjena trenutno se nalazi  pet aktivnih kamenoloma. Glavno hercegnovsko smetlište-deponija nalazi se na orjenskoj lokaciji Tisove grede, čija je upotrebna vrijednost produžena do 2022. godine. Smetlište se nalazi na 1100 m nadmorske visine, zauzima  20.000 metara kvadratnih površine i ima višedecenijski privremeni status. Na tom smetlištu nijesu primijenjene nikakve tehničke mjere zaštite životne sredine. Otpad se nekontrolisano istresa niz stijene. Herceg-Novi planira da novu sanitarnu deponiju gradi na Orjenu na lokaciji Duboki do, na 1100 m nadmorske visine, čije će funkcionisanje biti problematično s obzirom na to da se nalazi na velikoj visini i području sa velikim sniježnim i kišnim padavinama, tako da će veliki problem praviti procjedne vode deponije i njihovo prečišćavanje.

 

HiIjadu trista dvije septičke jame

MONITOR: Je li tačno da je postrojenjem za preradu otpadne vode u Meljinama, nazvanim  “projekat vijeka”, nije obuhvaćeo najznačajnije područje Topljanskog zaliva?

RADOJIČIĆ: Tačno je. Ovo najvrijednije područje Topljanskog zaliva nije obuhvaćeno tim kanalizacionim sistemom. Njivice, Njivički put, Žvinje, Drenovik i Sutorina, koji se nalaze na obodu ovog plitkog akvatorijuma, ostavljeni su bez kanalizacije. Čak i hoteli u Njivicama koriste septičke jame kojih na ovom prostoru ima 1. 302. Postavlja se pitanje ko nas je usrećio ovakvim “planiranjem” ostavljajući najznačajniji dio hercegnovske opštine bez prečišćavanja otpadnih voda. Kompletan kanalizacioni sistem od Bijele do Igala rađen je traljavo i od startu njegovog funkcionisanja dolazi do ekoloških incidenata koji se manifestuju u izlivanju otpadne vode iz cjevoda kao i o prodiranju morske i atmosferske vode u cjevovod.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo