Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, PREDSJEDNK NAŠE STRANKE IZ SARAJEVA: BiH je i danas  nedovršena država

Objavljeno prije

na

Početkom devedesetih nacionalne partije su promijenile ustavnu prirodu države BiH i od onoga što je ona bila – država svih njenih građana, pretvorile je u konfederalnu diktaturu konstitutivnih naroda

 

MONITOR: Prije tri godine, u intervjuu Monitoru, rekli ste da  ozbiljni politički analitičari BiH svrstavaju u kategoriju neuspjelih država (failed state). Je li i danasBiH neuspjela država?

KOJOVIĆ: Naravno. To je stanje koje je neophodno kako bi SDA, HDZ, SNSD i slične stranke bili na vlasti. Razlog zbog kojeg je BiH, u smislu snage i autoriteta državnih institucija, u smislu depersonalizirane vladavine zakona, neuspjela država je isključivo političke prirode. SDA, HDZ, SNSD i slične partije ne žele konkurenciju. Njihov modus operandi je sljedeći:nema insititucija, nema zakona – samo vas mi, ako ste nam lojalni, možemo zaštiti. Slučajevi dokazanog političkog kriminala leže u tužilačkim ladicama i skupljaju prašinu, a čovjek zbog naramka posječenih drva za grijanje leži u zatvoru jer nije bio član “svoje” etničke partije, nije legitiman. Što su jače nacionalne partije to je država BiH slabija.

MONITOR: Je li Bosna i Hercegovina “bure baruta” kao što je nedavno izjavio francuski predsjednik Emanuel Makron?

KOJOVIĆ: Nepravedne su, netačne i opasne takve izjave o BiH.

Ta Makronova izjava o BiH, o NATO-u i odnos prema aspirantima za EU daleko više govori o njegovom putovanju s jednog na drugi, s lijevog na desni, kraj političkog spektra nego o bilo čemu.

Još jednom smo u slučaju Makrona, kada je francuska politika u pitanju, pomislili da sviće,a ustvari se radilo o zalasku sunca.

MONITOR: Vi ste na čelu stranke koja je uvjerena da je moguća moderna, demokratska država Bosna i Hercegovina. Kako ona može da postane takva?

KOJOVIĆ: Ona je jedino takva i moguća. Početkom devedesetih nacionalne partije su promijenile ustavnu prirodu države BiH iod onoga što je ona bila – država svih njenih građana, pretvorile je u konfederalnu diktaturu konstitutivnih naroda. Kako izgleda BiH iz vizije nacionalističkih partija imali smo priliku vidjeti u proteklih 30 godina. Rat, siromaštvo, beznađe, apatija.Građanin, Bosanac i Hercegovac, je svugdje i stalno, diskriminisan. Države i vladavine zakona nema, a nacionalne partije nekoga ko se prije svega osjeća kao građanin BiH ili jednostavnije Bosanac ili Hercegovac, doživljavaju kao najveću opasnost po svoju vladavinu.

BiH će ili postati moderna, evropska država ili će nacionalisti politički dovršiti ono što su tenkovima započeli devedesetih i potpuno je etnički podijeliti. To je politička borba koju vodi Naša stranka i koja se iz izbornog ciklusa u ciklus uduplava po broju glasova i već dugo nosi kvalifikaciju najbrže rastuće stranke u BiH. Ako bih odgovor na vaše pitanje potpuno pojednostavio on bi glasio ovako- oni sami neće nikad otići sa političke scene, moramo ih pobijediti na izborima. Građani ih moraju demokratski otjerati u historiju.

MONITOR: Zašto se zalažete za BiH koja bi imala jednog predsjednika sa simboličkim ovlašćenjima, da ima državni parlament sa garantovanom minimalnom etničkom zastupljenošću, da nema kantone …

KOJOVIĆ: Zato što imamo sistem sa tri predsjednika države, sa  parlamentarnim sistemom u kome oba doma imaju skoro identične nadležnosti, a jedan od njih, Dom naroda, ima pravo veta i na pitanja koja su potpuno etnički neutralna .Sadašnji sistem upravlja sa oko tri miliona stanovnika na nekih 50 hiljada kvadratnih kilometara preko 14 Vlada, preko 300 ministara, tri telekoma, tri elektroprijenosa. Pokazao se, u smislu stvaranja BDP-a i njegove pravedne raspodjele, kao katastrofalan za sve građane BiH osim za one koji vladaju tim sistemom. Potpuno je logično da najveći državni aparat per capita nije u stanju dvije godine popuniti prvi, najjednostavniji upitnik EU.

MONITOR:  Zalažete se i da se ukine dejtonski Ustav BiH.

KOJOVIĆ: Član 4. Dejtonskog sporazuma je Ustav BiH. Kao i svaki i naš Ustav u sebi sadrži odredbe koje propisuju način njegovih izmjena i dopuna. Dakle, kada dvijet rećine zastupnika zaključi da je suludo u zemlji od tri miliona stanovnika financirati 14 vlada ustav će se promijeniti. Ili kada građanima BiH postane neprihvatljivo da žive u državi koja ustavno diskriminiše ljude na osnovu etničke pripadnosti ili nepripadnosti. Tada će se Ustav BiH promijeniti.Kada to odluče i glasaju u skladu sa svojom odlukom sadašnji ustav se može promijeniti za mjesec dana.

MONITOR: Uskoro će u BiH biti održani lokalni izbori.Koliko će oni imati obilježje nacionalnog, a koliko građanskog?

KOJOVIĆ: Ne sumnjam da ćemo i na ovim vidjeti ono što smo gledali na prijašnjim izborima. Nacionalne stranke će negdje u maju,junu,krenuti sa dizanjem etničkih tenzija, Dodik će vjerovatno opet potegnut neki referendum o otcjepljenju, oni koji su dIjelili političku ljevicu će pozivati na njeno ujedinjenje, a mediji će agresivno promovirati one koji im najviše plate. Građani će biti uznemireni, prepadnuti ili zgađeni tim déjà vu-om I ostati kući na izborni dan.

Oni koji su direktno i egzistencijalno povezano sa strankama na vlasti će glasati, pojedini i više puta. Vjerujem da je to njihov plan. Odigrali su taj igrokaz nebrojeno puta i do sad im je donosio uspjeh.

Nije isto kao do sada ono što se desilo u Sarajevu gdje smo prvi put imali Vladu koja je u samo godinu uspjela pokazati građanima da može bolje, da može poštenoi da se život,kada imate vlast posvećenu zakonitosti, transparentnosti i interesima građanima, brzo mijenja na bolje. To je kod građana probudilo nešto što dugo nisu osjetili – nadu. Vjerujem da će ta probuđena nada postati najjača politička sila u oktobru, na lokalnim izborima.

MONITOR: Vlast u sarajevskom kantonu je, nakon godine vladavine koalicije, preuzima SDA. Šta će to značiti za Sarajevo?

KOJOVIĆ: Nova SDA Vlada u KS još nije izabrana, ali nema razloga vjerovati da će biti drugačija od prethodnih SDA vlada.

MONITOR: I dalje Milorad Dodik prijeti da će se osamostaliti Republika Srpska?

KOJOVIĆ: Neoprostivo je da se to toleriše. Posebnu odgovornost za nečinjenje u Dodikovim stalnim antiustavnim izjavama snosi međunarodna zajednica. U političkom smislu priča o otcjepljenju je laž, u ustavnom smislu takva mogućnost ne postoji, u civilizacijskom smislu to je…političko dno. Dodikova antibosanska retorika je uvredljiva za svakog normalnog čovjeka u BiH, ne samo po sadržaju nego i po formi. To je retorika i ponašanje koje ne bi bilo prihvatljivo ni u civiliziranijim realiti zabavnim emisijama a kamoli u sferi javnog političkog djelovanja. Moraš biti jako neobrazovan, nekultivisani bezobrazan da bi kao Dodik govorio o svojoj domovini.Ja sam po nacionalnosti bosanac i hercegovac, a po etničkoj pripadnosti Srbin.

Dijete sam, u etničkom smislu, miješanog braka, još mješovitije  porodice u kojoj se na to nit gledalo nit fermalo. Ja se primarno osjećam kao građanin BiH, kao Bosanac. Dodik kaže da tako nešto ne postoji.

MONITOR: Aktuelno je i stvaranje trećeg entiteta u BiH – Herceg Bosne. Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije, u nedavnom intervjuu zagrebačkom Večernjem, kazao je da u BiH postoje dva entiteta i da tu Hrvata nema i da misli da to nije dobro. Šta Vi na to kažete?

KOJOVIĆ: Iskreno, ustručavam se da počnem dekonstruisati tu Kučanovu tezu jer ne želim biti nepristojan. S druge strane, ljudi kojI ne poznaju Bosnu, koji ne poznaju kako smo živjeli, kako smo i dan danas izmiješani, kako živimo, upućeni historijom, jezikom, kulturom i osjećajem zajedničke sudbine jedni na druge i jedni smo s drugima i kad se volimo I kad se ne volimoI kroz teška I kroz lijepa vremena, ne mogu je ni razumjeti ni ponuditi rješenja. Što kaže jedan od naših najvećih, Sidran, ne može se čovjek boriti protiv sile koju ne vidi i ne čuje. BiH je zbog svoje etničke i vjerske strukture, alii historije, puno kompleksnija i samim tim sadržajnija, bogatija država od mentalnog modela koji Kučan intelektualno može savladati, razumjeti.

MONITOR:  Oslobođenje je prije nekoliko dana objavilo tekst naslovljen “Policijsko ubistvo Davida Dragičevića (na)plaćeno milion maraka”. Možete li objasniti o čemu se radi?

KOJOVIĆ: Nemam komentara.

MONITOR: Migranti su u Federaciji BiH postali potencijalni izvor problema.  Kako to riješiti?

KOJOVIĆ: Činjenica da mi jedan prevashodno humanitarni, globalni, problem, uprkos nedostatku činjenica koje bi to podržale, uglavnom tretiramo kao bezbjedonosni i međuetnički problem, činimise više govori o duhu vremena u kojem živimo nego o problemu o kojem razgovaramo.Desetine miliona ljudi su u pokretu. Bježe od rata, siromaštva ili sanjaju o boljoj budućnosti za sebe i svoju djecu. Koji je tačno njihov zločin? To što su, zahvaljujući globalizaciji i internetu, shvatili da njihova ili sudbina njihove djece ne mora nužno biti zauvijek određena mjestom rođenja? To što su shvatili da državne granice nisu zaustavile kolonijalne sile, naftne korporacije i preprodavce dijamanata da ulaze i horgaju po njihovim zemljama pa neće ni njih na putu za sigurnost i bolji život? Planeta Zemlja se u određenom prenesenom smislu smanjila, jer je ljudi sve više i više i broj rapidno raste i misliti da u par stotina kilometara možete imati super bogata i super siromašna društva koja će hermetički odvojenim držati tanke linije iscrtane na mapama je iluzorno. Možemo i trebamo  pokušati pravedno rasporediti odgovornost i obaveze za ovaj egzodus.

Kada govorimo o državi BiH onda to znači pravednija raspodjela tereta onoga što zovemo migrantska kriza. Trenutno, Bihać taj cijeli teret nosi na svojim plećima.  Kkad tome svjedočite direktno, a ja sam iz nekog razloga često u Krajini, onda tek shvatite veličinu problema ali se i uvjerite  iu izuzetnu humanost i tolerantnost naših ljudi, u ovom slučaju Krajišnika. Neprihvatljivo što su oni u svemu tome ostavljeni sami. Dodik kaže da je migranstka kriza problem Sarajeva i Bihaća, a ne Banjaluke. On je zabranio otvaranje migrantskih kampova u RS-u. Ne može čovjek ne pomisliti na zemlje koje su u Drugom Svjetskom ratu zabranile ulazak Jevrejima koji su bježali pred nacistima. Nije isto, ali sličnosti ima.

                                        Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo