Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, PREDSJEDNK NAŠE STRANKE IZ SARAJEVA: BiH je i danas  nedovršena država

Objavljeno prije

na

Početkom devedesetih nacionalne partije su promijenile ustavnu prirodu države BiH i od onoga što je ona bila – država svih njenih građana, pretvorile je u konfederalnu diktaturu konstitutivnih naroda

 

MONITOR: Prije tri godine, u intervjuu Monitoru, rekli ste da  ozbiljni politički analitičari BiH svrstavaju u kategoriju neuspjelih država (failed state). Je li i danasBiH neuspjela država?

KOJOVIĆ: Naravno. To je stanje koje je neophodno kako bi SDA, HDZ, SNSD i slične stranke bili na vlasti. Razlog zbog kojeg je BiH, u smislu snage i autoriteta državnih institucija, u smislu depersonalizirane vladavine zakona, neuspjela država je isključivo političke prirode. SDA, HDZ, SNSD i slične partije ne žele konkurenciju. Njihov modus operandi je sljedeći:nema insititucija, nema zakona – samo vas mi, ako ste nam lojalni, možemo zaštiti. Slučajevi dokazanog političkog kriminala leže u tužilačkim ladicama i skupljaju prašinu, a čovjek zbog naramka posječenih drva za grijanje leži u zatvoru jer nije bio član “svoje” etničke partije, nije legitiman. Što su jače nacionalne partije to je država BiH slabija.

MONITOR: Je li Bosna i Hercegovina “bure baruta” kao što je nedavno izjavio francuski predsjednik Emanuel Makron?

KOJOVIĆ: Nepravedne su, netačne i opasne takve izjave o BiH.

Ta Makronova izjava o BiH, o NATO-u i odnos prema aspirantima za EU daleko više govori o njegovom putovanju s jednog na drugi, s lijevog na desni, kraj političkog spektra nego o bilo čemu.

Još jednom smo u slučaju Makrona, kada je francuska politika u pitanju, pomislili da sviće,a ustvari se radilo o zalasku sunca.

MONITOR: Vi ste na čelu stranke koja je uvjerena da je moguća moderna, demokratska država Bosna i Hercegovina. Kako ona može da postane takva?

KOJOVIĆ: Ona je jedino takva i moguća. Početkom devedesetih nacionalne partije su promijenile ustavnu prirodu države BiH iod onoga što je ona bila – država svih njenih građana, pretvorile je u konfederalnu diktaturu konstitutivnih naroda. Kako izgleda BiH iz vizije nacionalističkih partija imali smo priliku vidjeti u proteklih 30 godina. Rat, siromaštvo, beznađe, apatija.Građanin, Bosanac i Hercegovac, je svugdje i stalno, diskriminisan. Države i vladavine zakona nema, a nacionalne partije nekoga ko se prije svega osjeća kao građanin BiH ili jednostavnije Bosanac ili Hercegovac, doživljavaju kao najveću opasnost po svoju vladavinu.

BiH će ili postati moderna, evropska država ili će nacionalisti politički dovršiti ono što su tenkovima započeli devedesetih i potpuno je etnički podijeliti. To je politička borba koju vodi Naša stranka i koja se iz izbornog ciklusa u ciklus uduplava po broju glasova i već dugo nosi kvalifikaciju najbrže rastuće stranke u BiH. Ako bih odgovor na vaše pitanje potpuno pojednostavio on bi glasio ovako- oni sami neće nikad otići sa političke scene, moramo ih pobijediti na izborima. Građani ih moraju demokratski otjerati u historiju.

MONITOR: Zašto se zalažete za BiH koja bi imala jednog predsjednika sa simboličkim ovlašćenjima, da ima državni parlament sa garantovanom minimalnom etničkom zastupljenošću, da nema kantone …

KOJOVIĆ: Zato što imamo sistem sa tri predsjednika države, sa  parlamentarnim sistemom u kome oba doma imaju skoro identične nadležnosti, a jedan od njih, Dom naroda, ima pravo veta i na pitanja koja su potpuno etnički neutralna .Sadašnji sistem upravlja sa oko tri miliona stanovnika na nekih 50 hiljada kvadratnih kilometara preko 14 Vlada, preko 300 ministara, tri telekoma, tri elektroprijenosa. Pokazao se, u smislu stvaranja BDP-a i njegove pravedne raspodjele, kao katastrofalan za sve građane BiH osim za one koji vladaju tim sistemom. Potpuno je logično da najveći državni aparat per capita nije u stanju dvije godine popuniti prvi, najjednostavniji upitnik EU.

MONITOR:  Zalažete se i da se ukine dejtonski Ustav BiH.

KOJOVIĆ: Član 4. Dejtonskog sporazuma je Ustav BiH. Kao i svaki i naš Ustav u sebi sadrži odredbe koje propisuju način njegovih izmjena i dopuna. Dakle, kada dvijet rećine zastupnika zaključi da je suludo u zemlji od tri miliona stanovnika financirati 14 vlada ustav će se promijeniti. Ili kada građanima BiH postane neprihvatljivo da žive u državi koja ustavno diskriminiše ljude na osnovu etničke pripadnosti ili nepripadnosti. Tada će se Ustav BiH promijeniti.Kada to odluče i glasaju u skladu sa svojom odlukom sadašnji ustav se može promijeniti za mjesec dana.

MONITOR: Uskoro će u BiH biti održani lokalni izbori.Koliko će oni imati obilježje nacionalnog, a koliko građanskog?

KOJOVIĆ: Ne sumnjam da ćemo i na ovim vidjeti ono što smo gledali na prijašnjim izborima. Nacionalne stranke će negdje u maju,junu,krenuti sa dizanjem etničkih tenzija, Dodik će vjerovatno opet potegnut neki referendum o otcjepljenju, oni koji su dIjelili političku ljevicu će pozivati na njeno ujedinjenje, a mediji će agresivno promovirati one koji im najviše plate. Građani će biti uznemireni, prepadnuti ili zgađeni tim déjà vu-om I ostati kući na izborni dan.

Oni koji su direktno i egzistencijalno povezano sa strankama na vlasti će glasati, pojedini i više puta. Vjerujem da je to njihov plan. Odigrali su taj igrokaz nebrojeno puta i do sad im je donosio uspjeh.

Nije isto kao do sada ono što se desilo u Sarajevu gdje smo prvi put imali Vladu koja je u samo godinu uspjela pokazati građanima da može bolje, da može poštenoi da se život,kada imate vlast posvećenu zakonitosti, transparentnosti i interesima građanima, brzo mijenja na bolje. To je kod građana probudilo nešto što dugo nisu osjetili – nadu. Vjerujem da će ta probuđena nada postati najjača politička sila u oktobru, na lokalnim izborima.

MONITOR: Vlast u sarajevskom kantonu je, nakon godine vladavine koalicije, preuzima SDA. Šta će to značiti za Sarajevo?

KOJOVIĆ: Nova SDA Vlada u KS još nije izabrana, ali nema razloga vjerovati da će biti drugačija od prethodnih SDA vlada.

MONITOR: I dalje Milorad Dodik prijeti da će se osamostaliti Republika Srpska?

KOJOVIĆ: Neoprostivo je da se to toleriše. Posebnu odgovornost za nečinjenje u Dodikovim stalnim antiustavnim izjavama snosi međunarodna zajednica. U političkom smislu priča o otcjepljenju je laž, u ustavnom smislu takva mogućnost ne postoji, u civilizacijskom smislu to je…političko dno. Dodikova antibosanska retorika je uvredljiva za svakog normalnog čovjeka u BiH, ne samo po sadržaju nego i po formi. To je retorika i ponašanje koje ne bi bilo prihvatljivo ni u civiliziranijim realiti zabavnim emisijama a kamoli u sferi javnog političkog djelovanja. Moraš biti jako neobrazovan, nekultivisani bezobrazan da bi kao Dodik govorio o svojoj domovini.Ja sam po nacionalnosti bosanac i hercegovac, a po etničkoj pripadnosti Srbin.

Dijete sam, u etničkom smislu, miješanog braka, još mješovitije  porodice u kojoj se na to nit gledalo nit fermalo. Ja se primarno osjećam kao građanin BiH, kao Bosanac. Dodik kaže da tako nešto ne postoji.

MONITOR: Aktuelno je i stvaranje trećeg entiteta u BiH – Herceg Bosne. Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije, u nedavnom intervjuu zagrebačkom Večernjem, kazao je da u BiH postoje dva entiteta i da tu Hrvata nema i da misli da to nije dobro. Šta Vi na to kažete?

KOJOVIĆ: Iskreno, ustručavam se da počnem dekonstruisati tu Kučanovu tezu jer ne želim biti nepristojan. S druge strane, ljudi kojI ne poznaju Bosnu, koji ne poznaju kako smo živjeli, kako smo i dan danas izmiješani, kako živimo, upućeni historijom, jezikom, kulturom i osjećajem zajedničke sudbine jedni na druge i jedni smo s drugima i kad se volimo I kad se ne volimoI kroz teška I kroz lijepa vremena, ne mogu je ni razumjeti ni ponuditi rješenja. Što kaže jedan od naših najvećih, Sidran, ne može se čovjek boriti protiv sile koju ne vidi i ne čuje. BiH je zbog svoje etničke i vjerske strukture, alii historije, puno kompleksnija i samim tim sadržajnija, bogatija država od mentalnog modela koji Kučan intelektualno može savladati, razumjeti.

MONITOR:  Oslobođenje je prije nekoliko dana objavilo tekst naslovljen “Policijsko ubistvo Davida Dragičevića (na)plaćeno milion maraka”. Možete li objasniti o čemu se radi?

KOJOVIĆ: Nemam komentara.

MONITOR: Migranti su u Federaciji BiH postali potencijalni izvor problema.  Kako to riješiti?

KOJOVIĆ: Činjenica da mi jedan prevashodno humanitarni, globalni, problem, uprkos nedostatku činjenica koje bi to podržale, uglavnom tretiramo kao bezbjedonosni i međuetnički problem, činimise više govori o duhu vremena u kojem živimo nego o problemu o kojem razgovaramo.Desetine miliona ljudi su u pokretu. Bježe od rata, siromaštva ili sanjaju o boljoj budućnosti za sebe i svoju djecu. Koji je tačno njihov zločin? To što su, zahvaljujući globalizaciji i internetu, shvatili da njihova ili sudbina njihove djece ne mora nužno biti zauvijek određena mjestom rođenja? To što su shvatili da državne granice nisu zaustavile kolonijalne sile, naftne korporacije i preprodavce dijamanata da ulaze i horgaju po njihovim zemljama pa neće ni njih na putu za sigurnost i bolji život? Planeta Zemlja se u određenom prenesenom smislu smanjila, jer je ljudi sve više i više i broj rapidno raste i misliti da u par stotina kilometara možete imati super bogata i super siromašna društva koja će hermetički odvojenim držati tanke linije iscrtane na mapama je iluzorno. Možemo i trebamo  pokušati pravedno rasporediti odgovornost i obaveze za ovaj egzodus.

Kada govorimo o državi BiH onda to znači pravednija raspodjela tereta onoga što zovemo migrantska kriza. Trenutno, Bihać taj cijeli teret nosi na svojim plećima.  Kkad tome svjedočite direktno, a ja sam iz nekog razloga često u Krajini, onda tek shvatite veličinu problema ali se i uvjerite  iu izuzetnu humanost i tolerantnost naših ljudi, u ovom slučaju Krajišnika. Neprihvatljivo što su oni u svemu tome ostavljeni sami. Dodik kaže da je migranstka kriza problem Sarajeva i Bihaća, a ne Banjaluke. On je zabranio otvaranje migrantskih kampova u RS-u. Ne može čovjek ne pomisliti na zemlje koje su u Drugom Svjetskom ratu zabranile ulazak Jevrejima koji su bježali pred nacistima. Nije isto, ali sličnosti ima.

                                        Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo