Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG KOJOVIĆ, PREDSJEDNK NAŠE STRANKE IZ SARAJEVA: BiH je i danas  nedovršena država

Objavljeno prije

na

Početkom devedesetih nacionalne partije su promijenile ustavnu prirodu države BiH i od onoga što je ona bila – država svih njenih građana, pretvorile je u konfederalnu diktaturu konstitutivnih naroda

 

MONITOR: Prije tri godine, u intervjuu Monitoru, rekli ste da  ozbiljni politički analitičari BiH svrstavaju u kategoriju neuspjelih država (failed state). Je li i danasBiH neuspjela država?

KOJOVIĆ: Naravno. To je stanje koje je neophodno kako bi SDA, HDZ, SNSD i slične stranke bili na vlasti. Razlog zbog kojeg je BiH, u smislu snage i autoriteta državnih institucija, u smislu depersonalizirane vladavine zakona, neuspjela država je isključivo političke prirode. SDA, HDZ, SNSD i slične partije ne žele konkurenciju. Njihov modus operandi je sljedeći:nema insititucija, nema zakona – samo vas mi, ako ste nam lojalni, možemo zaštiti. Slučajevi dokazanog političkog kriminala leže u tužilačkim ladicama i skupljaju prašinu, a čovjek zbog naramka posječenih drva za grijanje leži u zatvoru jer nije bio član “svoje” etničke partije, nije legitiman. Što su jače nacionalne partije to je država BiH slabija.

MONITOR: Je li Bosna i Hercegovina “bure baruta” kao što je nedavno izjavio francuski predsjednik Emanuel Makron?

KOJOVIĆ: Nepravedne su, netačne i opasne takve izjave o BiH.

Ta Makronova izjava o BiH, o NATO-u i odnos prema aspirantima za EU daleko više govori o njegovom putovanju s jednog na drugi, s lijevog na desni, kraj političkog spektra nego o bilo čemu.

Još jednom smo u slučaju Makrona, kada je francuska politika u pitanju, pomislili da sviće,a ustvari se radilo o zalasku sunca.

MONITOR: Vi ste na čelu stranke koja je uvjerena da je moguća moderna, demokratska država Bosna i Hercegovina. Kako ona može da postane takva?

KOJOVIĆ: Ona je jedino takva i moguća. Početkom devedesetih nacionalne partije su promijenile ustavnu prirodu države BiH iod onoga što je ona bila – država svih njenih građana, pretvorile je u konfederalnu diktaturu konstitutivnih naroda. Kako izgleda BiH iz vizije nacionalističkih partija imali smo priliku vidjeti u proteklih 30 godina. Rat, siromaštvo, beznađe, apatija.Građanin, Bosanac i Hercegovac, je svugdje i stalno, diskriminisan. Države i vladavine zakona nema, a nacionalne partije nekoga ko se prije svega osjeća kao građanin BiH ili jednostavnije Bosanac ili Hercegovac, doživljavaju kao najveću opasnost po svoju vladavinu.

BiH će ili postati moderna, evropska država ili će nacionalisti politički dovršiti ono što su tenkovima započeli devedesetih i potpuno je etnički podijeliti. To je politička borba koju vodi Naša stranka i koja se iz izbornog ciklusa u ciklus uduplava po broju glasova i već dugo nosi kvalifikaciju najbrže rastuće stranke u BiH. Ako bih odgovor na vaše pitanje potpuno pojednostavio on bi glasio ovako- oni sami neće nikad otići sa političke scene, moramo ih pobijediti na izborima. Građani ih moraju demokratski otjerati u historiju.

MONITOR: Zašto se zalažete za BiH koja bi imala jednog predsjednika sa simboličkim ovlašćenjima, da ima državni parlament sa garantovanom minimalnom etničkom zastupljenošću, da nema kantone …

KOJOVIĆ: Zato što imamo sistem sa tri predsjednika države, sa  parlamentarnim sistemom u kome oba doma imaju skoro identične nadležnosti, a jedan od njih, Dom naroda, ima pravo veta i na pitanja koja su potpuno etnički neutralna .Sadašnji sistem upravlja sa oko tri miliona stanovnika na nekih 50 hiljada kvadratnih kilometara preko 14 Vlada, preko 300 ministara, tri telekoma, tri elektroprijenosa. Pokazao se, u smislu stvaranja BDP-a i njegove pravedne raspodjele, kao katastrofalan za sve građane BiH osim za one koji vladaju tim sistemom. Potpuno je logično da najveći državni aparat per capita nije u stanju dvije godine popuniti prvi, najjednostavniji upitnik EU.

MONITOR:  Zalažete se i da se ukine dejtonski Ustav BiH.

KOJOVIĆ: Član 4. Dejtonskog sporazuma je Ustav BiH. Kao i svaki i naš Ustav u sebi sadrži odredbe koje propisuju način njegovih izmjena i dopuna. Dakle, kada dvijet rećine zastupnika zaključi da je suludo u zemlji od tri miliona stanovnika financirati 14 vlada ustav će se promijeniti. Ili kada građanima BiH postane neprihvatljivo da žive u državi koja ustavno diskriminiše ljude na osnovu etničke pripadnosti ili nepripadnosti. Tada će se Ustav BiH promijeniti.Kada to odluče i glasaju u skladu sa svojom odlukom sadašnji ustav se može promijeniti za mjesec dana.

MONITOR: Uskoro će u BiH biti održani lokalni izbori.Koliko će oni imati obilježje nacionalnog, a koliko građanskog?

KOJOVIĆ: Ne sumnjam da ćemo i na ovim vidjeti ono što smo gledali na prijašnjim izborima. Nacionalne stranke će negdje u maju,junu,krenuti sa dizanjem etničkih tenzija, Dodik će vjerovatno opet potegnut neki referendum o otcjepljenju, oni koji su dIjelili političku ljevicu će pozivati na njeno ujedinjenje, a mediji će agresivno promovirati one koji im najviše plate. Građani će biti uznemireni, prepadnuti ili zgađeni tim déjà vu-om I ostati kući na izborni dan.

Oni koji su direktno i egzistencijalno povezano sa strankama na vlasti će glasati, pojedini i više puta. Vjerujem da je to njihov plan. Odigrali su taj igrokaz nebrojeno puta i do sad im je donosio uspjeh.

Nije isto kao do sada ono što se desilo u Sarajevu gdje smo prvi put imali Vladu koja je u samo godinu uspjela pokazati građanima da može bolje, da može poštenoi da se život,kada imate vlast posvećenu zakonitosti, transparentnosti i interesima građanima, brzo mijenja na bolje. To je kod građana probudilo nešto što dugo nisu osjetili – nadu. Vjerujem da će ta probuđena nada postati najjača politička sila u oktobru, na lokalnim izborima.

MONITOR: Vlast u sarajevskom kantonu je, nakon godine vladavine koalicije, preuzima SDA. Šta će to značiti za Sarajevo?

KOJOVIĆ: Nova SDA Vlada u KS još nije izabrana, ali nema razloga vjerovati da će biti drugačija od prethodnih SDA vlada.

MONITOR: I dalje Milorad Dodik prijeti da će se osamostaliti Republika Srpska?

KOJOVIĆ: Neoprostivo je da se to toleriše. Posebnu odgovornost za nečinjenje u Dodikovim stalnim antiustavnim izjavama snosi međunarodna zajednica. U političkom smislu priča o otcjepljenju je laž, u ustavnom smislu takva mogućnost ne postoji, u civilizacijskom smislu to je…političko dno. Dodikova antibosanska retorika je uvredljiva za svakog normalnog čovjeka u BiH, ne samo po sadržaju nego i po formi. To je retorika i ponašanje koje ne bi bilo prihvatljivo ni u civiliziranijim realiti zabavnim emisijama a kamoli u sferi javnog političkog djelovanja. Moraš biti jako neobrazovan, nekultivisani bezobrazan da bi kao Dodik govorio o svojoj domovini.Ja sam po nacionalnosti bosanac i hercegovac, a po etničkoj pripadnosti Srbin.

Dijete sam, u etničkom smislu, miješanog braka, još mješovitije  porodice u kojoj se na to nit gledalo nit fermalo. Ja se primarno osjećam kao građanin BiH, kao Bosanac. Dodik kaže da tako nešto ne postoji.

MONITOR: Aktuelno je i stvaranje trećeg entiteta u BiH – Herceg Bosne. Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije, u nedavnom intervjuu zagrebačkom Večernjem, kazao je da u BiH postoje dva entiteta i da tu Hrvata nema i da misli da to nije dobro. Šta Vi na to kažete?

KOJOVIĆ: Iskreno, ustručavam se da počnem dekonstruisati tu Kučanovu tezu jer ne želim biti nepristojan. S druge strane, ljudi kojI ne poznaju Bosnu, koji ne poznaju kako smo živjeli, kako smo i dan danas izmiješani, kako živimo, upućeni historijom, jezikom, kulturom i osjećajem zajedničke sudbine jedni na druge i jedni smo s drugima i kad se volimo I kad se ne volimoI kroz teška I kroz lijepa vremena, ne mogu je ni razumjeti ni ponuditi rješenja. Što kaže jedan od naših najvećih, Sidran, ne može se čovjek boriti protiv sile koju ne vidi i ne čuje. BiH je zbog svoje etničke i vjerske strukture, alii historije, puno kompleksnija i samim tim sadržajnija, bogatija država od mentalnog modela koji Kučan intelektualno može savladati, razumjeti.

MONITOR:  Oslobođenje je prije nekoliko dana objavilo tekst naslovljen “Policijsko ubistvo Davida Dragičevića (na)plaćeno milion maraka”. Možete li objasniti o čemu se radi?

KOJOVIĆ: Nemam komentara.

MONITOR: Migranti su u Federaciji BiH postali potencijalni izvor problema.  Kako to riješiti?

KOJOVIĆ: Činjenica da mi jedan prevashodno humanitarni, globalni, problem, uprkos nedostatku činjenica koje bi to podržale, uglavnom tretiramo kao bezbjedonosni i međuetnički problem, činimise više govori o duhu vremena u kojem živimo nego o problemu o kojem razgovaramo.Desetine miliona ljudi su u pokretu. Bježe od rata, siromaštva ili sanjaju o boljoj budućnosti za sebe i svoju djecu. Koji je tačno njihov zločin? To što su, zahvaljujući globalizaciji i internetu, shvatili da njihova ili sudbina njihove djece ne mora nužno biti zauvijek određena mjestom rođenja? To što su shvatili da državne granice nisu zaustavile kolonijalne sile, naftne korporacije i preprodavce dijamanata da ulaze i horgaju po njihovim zemljama pa neće ni njih na putu za sigurnost i bolji život? Planeta Zemlja se u određenom prenesenom smislu smanjila, jer je ljudi sve više i više i broj rapidno raste i misliti da u par stotina kilometara možete imati super bogata i super siromašna društva koja će hermetički odvojenim držati tanke linije iscrtane na mapama je iluzorno. Možemo i trebamo  pokušati pravedno rasporediti odgovornost i obaveze za ovaj egzodus.

Kada govorimo o državi BiH onda to znači pravednija raspodjela tereta onoga što zovemo migrantska kriza. Trenutno, Bihać taj cijeli teret nosi na svojim plećima.  Kkad tome svjedočite direktno, a ja sam iz nekog razloga često u Krajini, onda tek shvatite veličinu problema ali se i uvjerite  iu izuzetnu humanost i tolerantnost naših ljudi, u ovom slučaju Krajišnika. Neprihvatljivo što su oni u svemu tome ostavljeni sami. Dodik kaže da je migranstka kriza problem Sarajeva i Bihaća, a ne Banjaluke. On je zabranio otvaranje migrantskih kampova u RS-u. Ne može čovjek ne pomisliti na zemlje koje su u Drugom Svjetskom ratu zabranile ulazak Jevrejima koji su bježali pred nacistima. Nije isto, ali sličnosti ima.

                                        Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VESNA ŠĆEPANOVIĆ, NOVINARKA KOJA ŽIVI U TORINU: Italija u kandžama virusa i ekonomskog kraha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iščekuju se brojke zaraženih koje rastu svakodnevno, nedostaju mjesta  na intenzivnoj njezi, sve podjeća na ratne izvještaje. Sjever Italije, najrazvijeniji dio zemlje na koljenima je pred korona virusom

 

Novinarka Vesna Šćepanović govori za Monitor o italijanskim iskustvima borbe sa korona virusom i životu u Torinu.

MONITOR:Kako izgleda život kada je cijela država u karantinu ?

ŠĆEPANOVIĆ: Osluškujemo  tišinu koja nas okružuje u nedostatku gradske vreve i  uobičajenog  urbanog žamora. Ulice i trgovi, muzeji, crkve, škole, biblioteke, butici, barovi, sve pusto i zatvoreno. Otvorene su pošte, banke,prehrambene prodavnice, pijace. Avioni parkirani na pistama. Slučajni  prolaznici  sa kućnim ljibimcima, odsutnog pogleda,  da udahnu malo zraka  ili u nabavci hrane. Muk remeti povremeni zvuk tramvaja na tračnicama, učestale sirene hitne pomoći, rijetki znaci života i aktivnosti u gradu sa skoro milion stanovnika. Na tren čujem glasove, neophodna i obavezna distanca,sve je surealno  kao u filmu Sedmi pečat. Život i rad većine stanovništva odvija  se onlajn. Torino, Aleksandrija, Milano, Bergamo, Breša, Bolonja, 70 odsto umjetničkog blaga svijeta,u svom novom ruhu koji,  kako  kažu,  podsjeća  na  vrijeme  nakon Drugog svjetskog rata. Svi su u panici, iščekuju se brojke zaraženih koje rastu svakodnevno, nedostaju mjesta na intenzivnoj njezi, sve podjeća na ratne izvještaje. Sjever Italije, najrazvijeniji dio zemlje na koljenima je pred korona virusom. Samo danas (srijeda) 475  umrlih od posljedica virusa. Približavamo se cifri od  30.000 zarazenih, a po svim prognozama brojevi će rasti do kraja nedjelje. Preminuli, kojih je oko 3.000 za sada su samo  apstraktne  cifre, brojke bez imena i prezimena. Mediji o mnogim detaljima još uvijek ćute. Osjeća se napetost i dramatična neizvjesnost. Nakon prvih dana  kolektivne i individualne dezorijentisanosti, panike, nevjerice,medijskog sijanja straha, dezinformacija, političkih grešaka, građanstvo se na neki način privikava  na stanje vanrednih mjera i pokušava da organizuje život u  novoj situaciji, sa nadom  da će sve relativno brzo proći.  Korona virus uzima svoj danak od najstarijeg dijela stanovništva  po kojem je Italija prva u svijetu.

Pojedini novinari,  intelektualci,aktivisti smatraju vanredne mjere atakom na demokratska prava građana. Đorđo Agamben, jedan  od najpoznatijih italijanskih filozofa u jednom od dnevnih listova  govori o rastu  tendencije korišćenja vanrednih mjera  kao paradigme savremene moći i  vladanja. Podjseća da ,,iznenadne  epidemije mogu ponuditi idealan izgovor za  neograničeno održavanje vanrednog stanja”  u  zatvorenom krugu limitiranih  sloboda koje je Vlada izglasala  u ime javne sigurnosti.

MONITOR: Ima li nestašice hrane, dezinfekcionih sredstava, ljekova?

ŠĆEPANOVIĆ:Nedostaju prije svega maske i aprati za disanje,kreveti na intenzivnoj njezi,neophodni zaštitni i medicinski materijal zauposlene ljekare i osoblje koji su konstantno na prvim linijama fronta. Oko  700 ljekara i medicinskih sestara u ovom momentu se vode kao osobe zaražene virusom. Italija pokušava osposobiti sopstvene fabrike za proizvodnju 90 miliona maski koje su neophodne za mjesec dana epidemije. Ovih dana je stupila na snagu i odluka o upošljavanju 10.000 budućih  ljekara  koji su tek završili medicinski fakultet.Neophodno je podsjetiti da je u posljednje dvije decenije  zdravstveni sistem Italije koji je  važio za jedan od najboljih u svijetu, pretrpio pravo obrušavanje. Znatno je smanjen broj bolnica,kreveta, ambulanti hitne pomoći, javni novac je otišao u privatne zdravstvene fondove. Stručni kadar, zbog ekonomske krize i nezaposlenosti, malih plata,  neulaganja u istraživački rad, napustio je Italiju i odselilo se u  zemlje Evrope koje su nudile bolje uslove za rad.

Usljed paničnog i spektakularnog načina informisanja, dolazilo je do povremenog  nedostatka namirnica, praznih rafova, ali generalno je garantovan transport i snabdijevanje  prehrambenim proizvodima.

MONITOR: Često se navodi da institucije i građani na početku pojave korona virusa nijesu ozbiljno shvatili situaciju, te da nisu sprovedene
adekvatne preventivne mjere. Koliko je to tačno?

ŠĆEPANOVIĆ:Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije upozoravali su da je pandemija bila samo  pitanje vremena. Italija, kao i ostatak svijeta, gledala je  na situaciju u Kini i Koreji  kao na nešto što se događa negdje drugdje, sve  dok nismo registrovali prve zaražene. Niko nije pomišljao da bi bilo logično pripremiti se za epidemiju.  U Italiji živi i radi veliki broj Kineza. Lombardija ima značajnu saradnju, ekonomsku i kulturnu, sa Kinom. Bilo je za očekivati širenje epidemije.Jedan broj virologa tvrdi da je virus postojao u Italiji od decembra.

Da, bilo je građana koji su kršili preporuke, jer su mnogi savjeti prvih nedjelja bili alarmantni i nedovoljno precizni. Bilo je političkih problema oko uslagašavanja stavova regija i nacionalnih institucija. Uvedene su  i  mjere kojima  će građani biti kažnjeni novčano i krivično ukoliko ne poštuju norme ograničenog kretanja. Posljednjim dekretom Vlade Đuzepea Kontea zabranjeno je okupljanje, zatvoreni su gradski parkovi.

MONITOR:Koliko su, sem oboljelih od virusa, bolnice otvorene za ostale kojimaje neophodna medicinska pomoć?

ŠĆEPANOVIĆ:Mnoge bolnice  su otpustile veći broj  pacijenata, kreirale su se strukture samo za zaražene od virusa, ili odjeljenja za bolesne od epidemije.  Najveći broj hiruških intervencija je odložen. Odabrani porodični ljekari komuniciraju sa pacijentima uglavnom onlajn ili telefonom.  U ovom momentu dat je primat  oboljelima od virusa.  Što se tiče analiza brisa,  testovi i sada nedostaju, što je dramatično posebno za medicinsko osoblje. Svi se pribojavaju zdravstvenog kolapsa  posebno u Bergamu, gdje  trenutno  nema  slobodnih kreveta.

MONITOR: Kako je  kampanjaa ostajem kući, uticale  na mnoge građane  bez krova nad glavom?

ŠĆEPANOVIĆ:Kontaktirala sam  socijalne asistente koji rade sa beskućnicima, osobama bez  stalne adrese, siromašnom populacijom. U Italiji zivi oko 50.000 nezbrinutih  osoba.  Mnogi uposleni su pogođeni drastičnom  restrikcijom sloboda. Prijavljuju  nedostatak zaštitnih maski, odjeće i hrane. U gradskim spavaonama  broj osoba je uvijek znatno veći od broja kreveta. Problem je kako ih zbrinuti,  a da ne dođe do prenošenje virusa. Obično spavaju po trgovima ili oko željezničkih stanica.  Kako navode psiholozi nije samo problem epidemija, mnogi problemi su sistemskog karaktera. Desile su se i višednevne pobune u desetak italijanskih zatvora koje su izazvale opšta konfuzija, senzacionalističke informacije i neorganizovanost, ishitrene političke odluke. Iz Fođe je više zatvorenika pobjeglo i za nekima se još  traga. U toku pobune umrlo je  14 zatvorenika od pretjeranog konzumiranja metadona. Javnost iščekuje informacije o tragičnim događajima. Kazneni instituti su bili inače  pretrpani i očekivali su se nemiri (60.000 zatvorenika).

U vrijeme epidemije problemi  su eksplodirali. Najslabiji i najsiromašniji dio građanstva  je u najtežoj situaciji, pravo na liječenje nije zagarantovano svima na isti način.

MONITOR: Italijanska Vlada uvela je niz ekonomskih mjera, čitamo i da su neke velike italijanske kompanije dale značajne donacije zdravstvu.

ŠĆEPANOVIĆ:Epidemija i skoro totalna blokada, industrije,kulture, turizma, je za kratko vrijeme kreirala tragične ekonomske gubitke. Italija je inače posljednju deceniju bila permanentno u ekonomskoj i političkoj  krizi, sa  dugovima, hroničnom nezaposlenošću, imigracijom. Predsjednik vlade Konte donio je mjere Lijek Italija kojima će se pružiti prva pomoć od 25 milijardi eura  za sektore koji su  u dramatičnoj situaciji. Ka  javnom zdravstvu i civilnoj zaštiti biće usmjereno tri i po milijarde eura, dok će 10 milijardi eura otići na pomoć  fabrikama, firmama, privatnom sektoru…Prva tranša pomoći, kako Konte navodi, nije dovoljna da pokrije gubitke koje je vanredna situacija kreirala. Za april najavljene su nove mjere. Kako je širenje virusa zahvatilo maha i postaje svjetski i internacionalni problem bilo bi za očekivati zajedničku politiku makar  za 27 članica EU. Ne ostavlja ravnodušnim činjenica da je do ovog trenutka jedino Kina pružila Italiji konkretnu pomoć.  U  dramatičnoj situaciji su se našli radnici,  gubeći posao ili  rizikujući zarazu na radnom mjestu. Proglašenje vanrednog stanja u SAD i Evropi unijeće nove probleme na tržiste rada, nove nejednakosti, klasne  podjele, discriminacije prema najslabijima u društvu.

MONITOR: Koliko je izražena solidarnost?

ŠĆEPANOVIĆ: Mobilizovanje  kulturnih radnika, umjetnika, volontera, civilne zaštite je svjetla tačka i hrabar primjer tokom epidemije koja traje od 1. marta.Posebno kada se radi o žrtvovanju medicinskog osoblja u prepunim  bolnicama. Interesantno je  kako su se organizovale škole, didaktika sa distance. Prosvjetni radnici su osmislili rad  za sve uzraste na plaformama  škole,  biblioteka je dostupna onlajn, filmski  festivali projektuju gratis, uvedene su virtuelne posjete muzejima, izložbama. Najmlađima se čitaju priče preko telefona. Mnoge organizacije i mladi volonteri su se organizirali za pomoć  starijim osobama, nabavku hrane i ostalih potreba. Najsiromašnijem građanstvu su garantovani obroci od strane volontera, gradskih i religioznih organizacija. Umnožavaju se primjeri  solidarnosti i oni ohrabruju građanstvo.

MONITOR: Ima li predviđanja kada bi virus u Italiji mogao da mine?

ŠĆEPANOVIĆ:Kako navode zvanične institucije, epidemija  će trajati duže nego što su upućivale prve prognoze. Jug i ostrva  su  na početku procesa. Biće kompleksno jer je na jugu zdravstveni sistem u katastrofalnoj situaciji.

Kada se okonča bilans pandemije vrijedilo bi zamisliti se prije svega  nad sistemom razvoja koji vlada kontinentom i planetom. Beskompromisno narušavanje ambijenta, eksploatacija primarnih resursa za interese malog broja ljudi, neoliberalizam bez pravila, politika otimanja od strane banki i finansija, permanentna ratna žarista doveli su do kompletnog  narušavanja suživota  različitih vrsta  i  populacija na  planeti.

Važne informacije ostaju van domet. Mediji gube interesovanje za  sudbinu  izbjeglih iz Sirije, konflikt na granici Grčke i Turske .U  Evropu se upravo iskrcalo 30.000 američkih vojnika. Virusi, pandemije, a prije svega nove vojne i finansijske strategije svijeta ne ostavljaju previše prostora za kreiranje mira, suživota i budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Ne postoje uslovi za parlamentarne izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja parlamentarnih izbora je jedina logična mjera

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da bi odlaganje parlamentarnih izbora bilo racionalno rješenje, jer država, kako ste rekli, zbog trenutne situacije nije za njih spremna. Zbog čega to mislite?

ABAZOVIĆ: To sam izjavio prije novonastale situacije sa korona virusom, pošto je sada očigledno da će do toga zaista  i doći. U Crnoj Gori ne postoje uslovi za održavaje slobodnih i fer izbora. Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja izbora je jedina logična mjera.  Ukoliko bi to bio plod opšteg konsenzusa ne vidim nikakav problem da tako nešto izvedemo i u praksi. U Makedoniji smo imali sličan slučaj, tehnička vlada u toj zemlji nije postigla zacrtane ciljeve i izbori su se odložili na šest mjeseci. Sve se može kad se hoće! A kad se neće, jasno je da je po srijedi još jedna prevara u nagovještaju.

MONITOR: Mislite li da će izbora ipak biti?

ABAZOVIĆ: Nije pitanja da li će izbora biti, nego kakve izbore imamo? Dakle, ne isključujem mogućnost da DPS sa svojim satelitima organizuje izbore, da mu u tome pomognu i neke nazovimo ih opozicione stranke, koje suštinski to nisu. Pitanje je šta bi bila svrha toga. Da naše društvo ostane podjeljeno i čeka novu priliku da se narod opet nađe na ulici, da pola države ne prizna takvu vlast, da imamo povratak na jednopartisjki sistem… Zaista ne mogu da prihvatim da bilo ko dobronamjeran tako nešto priželjkuje. Naprosto, to nije ni demokratsko ni evropsko riješenje. Zato je odgovornost na svima da pokažemao da možemo prevazilaziti problem i kreirati dogovor. Treba nam konsenzus oko izbora i uslova u kojima niko neće moći da krade. To je riješenje, sve ostalo je simuliranje demokratije.

MONITOR: Na primjeru Tivta, vidjeli smo da nije problem samo u vlasti, već i u opoziciji. Neke partije prekršile su Sporazum i ipak odlučile da izađu na te lokalne partije, dok su druge saopštile da ih bojkotuju, ali su njihovi lokalni funkiconeri predali liste. Imamo i potpuno novu građansku listu Narod pobjeđuje, koja je preko noći formirana. Kako to sve komentarišete?

ABAZOVIĆ: Ništa novo za političke prilike u Crnoj Gori. Nedostatak sinhronizacije i političke vizije već je dugo  hroničan problem crnogorske opozicije. Nakon što smo 2016. krenuli svi zajedno u bojkot, trebali smo se svi principjelno pridržavati toga. Delegitimisanje koje bi uslijedilo, naročito nakon afere “Koverta” bilo bi zaista blagotvorno. Međutim, kao i mnogo puta do sada neko popusti pred režimom i odradi posao za njih. Tako je kasnije bilo i u Tuzima, sada u Tivtu… pritom ovdje mislim samo na parlamentane partije, a ne na grupe građana. Razumijem ljude na lokalu koji žele da se suprotstave pljački resursa građana Tivta, ali vjerujem da su i sami svjesni da za slobodno izjašnjavanje nema uslova. Ideja URA koja je predstavljena i kroz Briselski plan, ali i kroz platformu dijaloga sa premijerom, koji treba da uslijede, sadrži odredbu generalnih izbora, odnosno svih lokalnih izbora u jednom danu. To znači da moramo postići dogovor da sve lokalne izbore održimo u istom terminu i sa novim zakonodavstvom. To je riješenje i za Tivat i za Nikšić, ali i za sve ostale gradove, naravno i za one u kojima opozicija trenutno čini većinu. Zato moramo biti strpljivi, mudri i držati se principa. U surptonom, možda će neko ostavriti kratkoročnu korist, ali definitivno će na kraju to značiti dugoročnu štetu.

MONITOR: Čak i mnoge opozicione partije koje su se odlučile na bojkot, gotovo da ne pominju Sporazum o budućnosti kao nešto o čemu razmišljaju kad donose odluku o tome hoće li izaći na izbore ili ne. Kako to?

ABAZOVIĆ: U zemlji u kojoj se nikada u istoriji nije mjenjala vlast nije lako biti opozicija! Zato ovakve pojave ne iznenađuju. Trodecenijska nesmjenivost vlasti je stvorila velike problem i unutar same opozicije. Dosta je tu sujeta, zle krvi, a poneko je u ovih trideset godina “prešao” i na drugu stranu. Kada je riječ o URA-i tu nema dileme, prvi smo saopštili odluku o bojkotu i od svoga potpisa i date riječi ne odustajemo. To naravno, ne znači da ne treba biti konstruktivan i nuditi konkretna riješenja za izlazak iz krize. Tako nešto je spremno, ali su novonastle okolnosti vezane za globalnu pandemiju promjenile planove i sve političke aktivnosti gurnule u drugi plan.

MONITOR: Pregovori Vlade i MCP oko Zakona o vjeroispovjesti nijesu ni blizu rješenja. S druge strane MCP još nije podnijela inicijativu ocjenu zakonitosti i ustavnosti tog dokumenta koji je produbio krizu u zemlji. Stičete li utisak da kriza mnogima odgovara?

ABAZOVIĆ: Ostajem pri svom stavu kojeg sam saopštio odmah po usvajanju Zakona da ovo jedino odgovora uzrurpatorima vlasti (režimu) i određenim nacionalističkim krugovima unutra opozicije. Jedino kome ne odgovora jeste većinskoj građanskoj Crnoj Gori. Usvajanja zakona na takav način, ne uvažavajući osnovne principe Ustava Crne Gore, može pogodovati samo ljudima koje ne žele po svaku cjenu da zaštite svoj kriminlano stečeni kapital, ili onima koji su bili na poltičkom izdisaju, pa se ratno-huškačkom retorikom žele rehabilitovati. Мi podržavomo uređenje oblasti religijskih sloboda, ali ovo n ije način. Tri mjeseca zemlja je zarobljena i vraćena u devedesete, a ko zna koliko će ta tema još biti aktuelna. Vlada Crne Gore kao predlagač Zakona, pokazala je ogromnu neodgovonost prema građanima, kao i jasnu namjeru da joj državni ciljevi nisu prioritet već isključivo pokušaj spašavanja Đukanovića. Sada su navodno pokrenuli priču na ekspertskom nivou, umjesto da su to radili mjesecima ili godinama  prije nego što predlog dostave poslanicima. I ako zaostršavanje odgovora Đukanoviću koji tridest godina vodi politiku podjela, vejrujem da mu će mu se ovakve aktivnosti obiti o glavu. Kako kaže ona narodna: “Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.”

MONITOR: Kako vidite sve ono što se desilo nakon usvajanja tog Zakona?

ABAZOVIĆ: Reakcija građana je bila iznenađujuća, kao i njihova nesalomiljiva volja izražena da iskažu nezadovoljstvo. Ovo je već drugi put u godinu dana da imamo velike, masovne proteste, što bi na neki način trebalo da bude signal da građani imaju sve manje tolerancije prema samovolji vlasti. Sa druge strane Vlada je dovedena u mat poziciju. Ne smiju povući Zakon, a znaju da su napravili grešku.

MONITOR. Evropske integracije i reforme  kao da su pale u drugi plan. Iz Brisela je konstatovano da smo na tom putu usporili. Šta bi to moglo da znači za crnogorske građane?

ABAZOVIĆ: U Crnoj Gori je aktivirana klauzula o balansu, bez obzira što to zvanično nije potvrđeno. Pregovori su stali, nemamo nikakav napredak već duže vrijeme, a reforme su na dugom čekanju. Sa druge strane ne vjerujem ni da Vlada baš razmišlja o tome kako da pokrene reforme, već uporno traži izgovore adresirajući problem na neke druge adrese, pričama o ugroženosti i napadima na suverenitet. Suštinski, režim u Crnoj Gori je u svojoj biti anti-evropski, stoga mora biti smjenjen. Samo nova vlast i novi ljudi mogu unjeti neophodnu živost u inegracionu ideju. Crna Gora treba nove političare koji žive evrospke vrijednosti, vjeruju u njih, te i ih samim tim primjenjuju bez kalkulacija i pritisaka.

MONITOR: Mogu li ubrzavanju reformi pomoći razgovori premijera Duška Markovića sa društvenim akterima?

ABAZOVIĆ: Razgovori sa URA su odloženi zbog novonastele situacije u zemlji. Međutim, ako se ikada održi sastanak URA je spremila konkretne mjere za izlazak iz politčke krize o kojima smo spremni da vodimo dijlog. Radi se o dokumentu koji je na liniji dogovora sa međunarodnim partnerima i kome je bilo riječi prilikom zadnje posjete evropskih poslanika Crnoj Gori. Ako premijer bude imao sluha za to, može zaista sebe staviti u dorbu poziciju, ako bude suprotno, biće jasno da se ne radi o nikakvom dijalogu već o prodavanju političke magle, kupovini vremena i prekrivenom pričom o navodnoj brizi za evropske integracije. U svakom slučaju URA nema problem da sve što ima kaže svima u oči, to smo i do sada praktikovali, ali i da ponudi svoja konstruktivna riješenja. To je naša profesinalna i moralna dužnost prema građanima.

MONITOR: Kakvi su daljnji planovi URA, imali ste aktivnosti na međunarodom planu ali I neke najave oko okupkjanja zdravih snaga u društvu?

ABAZOVIĆ: URA intenzivno radi na priključenju porodici Zelenih partija Evrope, najbrže rastuće političke snage u Njemačkoj, ali i četvrtom snagom u Evropskom parlamentu. Vjerujem da smo do sada postigli nejverovatan progres na šta sam posebno ponosan, tako da tokom ljetnjih mjeseci očekujemo da se sve kruniše i da se konačno neko iz opozicije I formalno predstavi pravom evropskom alternativom.

Sa druge strane i na unutrašnjem planu radimo mnogo i to jednom vrlo ozbiljnom projektu, o kojem trenutno ne mogu reći ništa više. Plan je bio da tokom aprila otkrijemo jedno novo lice građanske Crne Gore, međutim sadašnja situacija oko korona virusa, malo je promjenila zacrtane datume. Sve što mogu reći da pripremamo vrlo ozbiljnu alternativu i siguran sam da će građani biti zaista izuzetno zadovoljni iznenađenjem koje slijedi. Za Crnu Goru ima nade!

 

Pozitivno sam iznenađen mjerama Vlade vezano za koronu

MONITOR: Kako komentarišite novonastalu situaciju u Crnoj Gori vezano za globalnu pandemiju i jeste li zadovoljni mjerama koje je Vlada Crne Gore preduzela? Vlada je usvojila i neke mjere koje je URA predložila.

ABAZOVIĆ: URA je toliko puta kritikovala Vladinu zdravstvenu politiku, za koju i dalje smatramo da je izuzetno loša. Jedina smo stranka koja je izdradila i program “Zdravstvo za sve” sa brojnim mjerama koje treba preduzeti i cilju poboljšanja našeg zdravstvenog sistema. Međutim, ova situacija koja nas je zadesila zahtjeva novi vid odgovornosti. Moramo po strani ostaviti sve razlike i sve staviti u službi zdravlja građana. Mogu reći da sam pozitivno iznenađen mjerama koje su predložili, a koje se tiču karantina i posebnog režima rada stanovništva. Takvu odluku smatram potpuno opravdanom. Da, usvojili su i neke predloge URE, kao što je onaj da marketi prva dva sata omoguće kupovinu samo penzionerima i ranjivim grupama, kako bi lakše dolazili do namjernica. S obzirom da će ova sitaucija potrajati, jasno je da će biti velikih negativnih efekata na privredu, pa smo se odlučili da i tu predložimo set mjera. Situacija je toliko ozbiljna da moramo zajednički i udruženim snagama iznalaziti najbolja riješenja. Želim da čestitam našim ljekarima i medicinskom osoblju koji ulažu nadčovječanske napore da saniraju posljedice pandemije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TVRTKO JAKOVINA, PROFESOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Hrvatska u omči od milion problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je reći šta je u Hrvatskoj takvo da ne bismo morali popravljati. Možda Covid-19 nešto ubrza, izvanredne okolnosti iz ljudi izvlače najbolje, mada i najgore

 

MONITOR: Hrvatska je dobila novog predsjednika. Je li se u njoj što u međuvremenu promijenilo nabolje?

JAKOVINA: Bolje je što od promjene na Pantovčaku nema (skoro) nijedne izjave, poteza ili imenovanja, koji bi zemlju osramotili, izvrgnuli ruglu, izazvali podjele, bili netočni, besmisleni, smiješni, vrijeđali ili lagali. Sve to smo imali u proteklih pet godina s gospođom koja je prestala biti predsjednica. Kao povjesničar na političare, diplomate ili novinare, sve koji rade javni posao i ostavljaju trag koji će sutra netko poput mene ili možda i ja sam čitati, nastojati razumjeti, objasniti, naprosto sam tako često zgrožen niskom razinom i besmislenim diskursom onih koje svi plaćamo da bi društvo vodili i da bi zemlja i svijet bili bolji. Kada imate takve političare i diplomate, a u Hrvatskoj ih je mnoštvo – no takvih je sve više na najvažnijim mjestima i drugdje u svijetu – onda se čitav niz djelatnosti, od znanosti o prošlosti, politologije, sociologije  obesmišljavaju, gube važnost, prestaju biti relevantni i budućim generacijama. Kao netko tko se bavi vremenom kada su političari i diplomati imali ozbiljnu ulogu i ozbiljne prijedloge, drago mi je da, kada već takvih političara u malim državama nema, da se barem ne sramotimo.

Zadovoljan sam malim pomacima. Ionako ćemo povijest, očito, dijeliti na vrijeme prije i poslije pandemije Covida-9. Vidjet ćemo kakvi ćemo biti nakon toga. Nadati se je da će svijest o zajedničkoj sudbini, zajedničkoj budućnosti, društvenoj osjetljivosti, solidarnosti, ulaganju u javno zdravstvo, biti snažnije izraženo, no što smo to imali do sada. Andrija Štampar treba ponovo postati naš heroj. Možda bi to bio više i do sada, da nije, eto, bio “komunjara”, mason i Titov zagovornik.

MONITOR: Koji su najaktuleniji problemi sa kojima se Hrvatska  suočava?

JAKOVINA: Milijuni su problema i teško mi je reći što je u Hrvatskoj uopće takvo da ne bismo morali popravljati. Hrvatska nije postala zemlja vladavine prava, povjerenje u sudove ne postoji. Hrvatska nije nikada bila, a danas je još manje, zemlja meritokracije, Hrvatska nije zemlja uređene uprave, ima loš ustroj općina, gradova i županija. Hrvatska nema uređeni školski sustav, Hrvatska nema pruge, Hrvatska ima najmanje niskobudžetnih zračnih kompanija koje lete za glavni grad neke EU države. Hrvatska zaostaje najviše u EU, stigli su nas svi, osim, zasad Bugarske. Hrvatska ima problem sa prošlosti, Hrvatska je porušila svoje spomenike partizanima, ignorirala najbolje umjetnike, ima neriješene granične probleme s baš svim susjedima… trebam li dalje nabrajati? Sve je to omča oko vrata i ne može se rješavati bez konsenzusa, a u zemlji u kojoj je daleko, daleko važnije imati člansku iskaznicu HDZ-a ili biti branitelj, nego biti sposoban, to neće biti lako. Ne govorim ništa što je nepoznato. Moji studenti to na seminarima konstatiraju kao nešto samorazumljivo. Ne mislim da je tu Hrvatska izuzetak, ali su uvijek pitanja postotci. Nekada se znalo zaposliti dva sposobna i tri podobna, ali danas toga više nema. Frustrira kada znate da je to očito, kada čak i pretendenti na čelna mjesta u HDZ-u, kao bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, govore da se ljudi zapošljavaju po stranačkim preferencijama. Svima je jasno da je to tako, no stanje se ne popravlja. Hajmo se nadati: možda Covid-19 nešto ubrza, izvanredne okolnosti iz ljudi izvlače najbolje, mada i najgore. Možda će Milanović kao predsjednik i nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u pobjednik Plenković moći pronaći nešto zajedničko da se počnemo izvlačiti. Nije dosta biti unutar EU i NATO-a; tomu treba dati sadržaj, a sadržaj je država koja radi.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu francuskog predsjednika Emanuela Makrona da je BiH tempirana bomba?

JAKOVINA: Bosna i Hercegovina jest veliki problem, ali ne od prošle godine ili ove godine, već proteklih nekoliko destljeća. Ne može tako dugo postojati posve disfunkcionalna država, ne može se očekivati da će mladi ostati u takvoj državi, da će bilo tko željeti tamo biti, posjećivati je, očekivati da će se nešto dobro tamo dogoditi. To se mora promijeniti, mora se pomoći BiH na način koji će je učiniti funkcionalnom, a u isto vrijeme treba upozoriti one koji su u zemlji vodeće elite, da je više njihova odgovornost što im država ne funkcionira. Odgovornost je i na biračima. Samo glupi mogu vjerovati da će oni koji već 25 godina vladaju, početi vladati na novi način, pa to vrijedi i za birače. Šteta je što je prošlo tako puno vremena, što se Europa promijenila nagore, što je regija nestabilna, što je kriza – zbog Covid-19 virusa – izvjesna, što su nacionalizmi još jači. Francuski predsjednik možda je mogao u svojoj izjavi biti konstruktivniji, nešto predložiti, Francuzi i Nijemci jedini bi to u EU danas mogli. Nestabilna BiH, destabilizirati će Hrvatsku i Srbiju, a onda i šire područje.

MONITOR: Je li glavni problem BiH to što Srbija i Hrvatska ne prihvataju njenu cjelovitost nego Hrvatska nastoji da stvori entitet Herceg Bosnu, a Srbija da pripoji RS?

JAKOVINA: Iskreno, nisam siguran da bih mogao jasno definirati što je cilj Hrvatske u BiH, pa čak ni hrvatskoj desnici. Trauma propale politike Franje Tuđmana u BiH ostavila je duboke tragove na sve u Hrvatskoj. Čak i oni u koje se vjerovalo u BiH, kao Stipu Mesića, nije se tamo petljao, mada je možda mogao na konstruktivan način. Nikakva Herceg-Bosna nije moguća, nije moguća niti podjela BiH na tri entiteta, nije realna revizija Daytona u ovim okolnostima. Suradnja HDZ-a BiH i Milorada Dodika nikada neće biti razumljiva unutar Hrvatske, to nikada neće razumjeti ni prihvatiti ne samo prognani Hrvati iz Bosanske posavine, već ni drugi, koji znaju da Hrvati u BiH žive uglavnom samo u Federaciji s Bošnjacima, a nitko u Republici Srpskoj. Kakva je to politika da 25 godina pokušavate nešto rasplesti, ne uspijevate, stanje je sve gore, a vi nastojite s onim tko nije dopustio povrat Hrvata tražiti zajednički jezik? Izborni zakon može biti problematičan, ali ne možete u jednom izbornom ciklusu participirati, a onda se u novom ljutiti, jer su Bošnjaci izabrali nekog drugog Hrvata na hrvatsko mjesto. S vremenom sve će biti teže. Kvaliteta kadrova bit će sve gora, pesimizam sve širi i endemski.

MONITOR: Pojedini analitičari tvrde da je Evropska unija pred raspadom. Kakvu joj Vi budućnost predviđate?

JAKOVINA: Ne mislim da je EU došla do kraja. Mislim da će nas i ova globlana kriza s virusom učiniti povezanijima. Kako se boriti protiv pandemije ako nemate javno zdravstvo i suradnju među državama? Kako bismo svaki za sebe došli do cjepiva ili, barem mi u zemljama devastiranih proizvodnji, preživjeli bez suradnje? Kako bismo se sami za sebe borili protiv zagađenja ili podizanja razine mora? Kako bismo sačuvali mir, konačno, ako izolacija i nacionalizmi i desničarenje naraste? Tko će, na kraju, osigurati da se autoritarni režimi ne prošire, da model ruskog poslovanja i politike i odnosa prema manjinama ne zavlada, ukoliko nećemo držati do nekih vrijednosti. Evropa je zajednica vrijednosti.

MONITOR: U novije vrijeme sve je aktuelniji uticaj Rusije preko Srbije, ali i preko Hrvatske, na naš region…

JAKOVINA: Rusija ne igra konstruktivnu ulogu u Europi. SAD je … ne znam što bih rekao, odustala od vodeće uloge. Kako je Yuval Harari rekao, ne možete biti vođa i govoriti “America First”. Europske države nemaju kapacitete za liderstvo, a nepostojanje lidera na svjetskoj razini već dugo je problem našeg doba. Predsjednik Putin koristi ono što je jedina ruska prednost, a to je sila, jedino u vojsci i vojnoj snazi su atraktivni, moćni, nadmoćni. Ja sam beskrajno kritičan prema svijetu i političkim elitama, ali mislim da nas više slobode, zdravog razuma, znanosti, racionalnosti i suradnje može voditi naprijed. Je li toga više u Rusiji, Srbiji ili pak, EU, svakom je jasno i razvidno.

 

Nacionalističke ideje vode u sukob

 

MONITOR: U Evropi jača desnica, a i u našem regionu. Čemu to vodi?

JAKOVINA: Hrvatski bi desničari, samo da su mogli, da svijet nije povezan kako jest, da u ratu nisu stradali i Židovi, da nije došao papa Franjo, učinili sve da rehabilitira baš sve od NDH što može. Podsjećam da je bivši ministar u vladi ovog premijera, umjerenog i europskog Plenkovića, držao Pavelićevu sliku u vikendici koju je iznajmljivao, da je drugi hodočastio na grob Pavelića u Madridu, da potpredsjednik HDZ-a i ministar branitelja Medved pokapa ustaše uz vojne počasti i financira društva koja posve relativiziraju zločin u Jasenovcu… žao mi je to navoditi, sramim se zbog toga, ali to je sve gotovo postao main-stream. Na desnici ima još puno gorih političara, kakvi su ušli u nacionalni politički život s Plenkovićevim prethodnikom Karamarkom i tamo se zadržali. To je politička linija slična Orbanu ili od neki dan, Janši u Sloveniji, Kaczinskom u Poljskoj. Da je slučajno ona prva vlada Mosta i HDZ-a 2015. opstala, bila bi to katastrofa za zemlju i regiju. Ovako, umjesto da bude primjer i uzor, umjesto da povuče vrijednosti zapadne Europe, Hrvatska to nije, više se može uspoređivati sa sličnim pojavama u susjednim zemljama. Rehabilitacija četništva i kupka nacionalizma opasna je u Srbiji ne samo za Srbiju već za sve susjede. Uz slične nacionalističke ideje u ostalim zemljama – za koje samo naivni mogu misliti da neće doći u koliziju sa sličnim idejama malih nacija – vodi u sukob, kakav smo već imali prije 70 godina. U takvom sukobu pobjedu će donijeti veliki, a to nije nijedan od nekadašnjih jugoslavenskih naroda.

 

Crna Gora i SPC

 

MONITOR: Odnosi između Crne Gore i Srbije su vrlo zategnuti zbog takozvanih litija koje organizuje Srpska pravoslavna crkva, uz  logistiku zvaničnog Beograda. Kako Vi gledate na te događaje?     

JAKOVINA: Osobno, mislim da je jedini prigovor odluci crnogorskih vlasti i parlamenta što odluku nisu donijeli ranije, puno ranije. Ne može postojati usporedna vlast u jednoj državi, kao što ne bi trebala postojati niti politička oporba koja je izravno protiv samog postojanja države. Riječ je gotovo o specifičnosti Crne Gore. S jedne strane ona je loša za vlast i demokraciju, ali je s druge pomoć vlasti da se zadrži. Naravno da će se sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori na kraju pronaći modus vivendi, način da se nastavi funkcionirati, ali ne tako da politički djelujete kao opozicija, bez izbora i političke odgovornosti. Već dugo zagovaram da bi se problem zasićenosti EU proširenja trebao prekinuti upravo guranjem Crne Gore brže prema Europi. Zemlja je dovoljno malena, nitko u EU ne bi osjetio bilo kakav poremećaj, ali za Crnu Goru, regiju, pa i EU, značilo bi to puno, pokazalo da je ideja živa, pomoglo bi svima.

                                                   Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo