Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ALEKSANDAR ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Kritikuju nas i vlast i opozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Savjet za građansku kontrolu rada policije ne pristaje na manipulacije „događanje naroda” kada su u pitanju vjerske svetkovine, kao ni na „spontano događanje mladosti” kada je riječ o proslavi Dana nezavisnosti

 

MONITOR: Savjet je nakon proslave Dana nezavisnosti zatražio od direktora Uprave policije Veselina Veljovića da saopšti da li je tog dana bilo hapšenja, pošto  su se pojavili snimci na kojima se vide javna okupljanja, koja su u to vrijeme još zabranjena. Da li ste dobili odgovor?

ZEKOVIĆ: Nakon dvije požurnice, dobili smo podatak za koji osnovano sumnjamo da objektivno ne održava stanje sa terena. Obaviješteni smo da su policijski službenici podnijeli krivične prijave protiv tri lica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinila krivična djela protiv zdravlja ljudi. U pogledu rasvjetljavanja tuče u Nikšiću ocijenili smo da je policija postupala  brzo i efikasno kao i kod napada na pravoslavnog sveštenika u Baru.

MONITOR: Da li činjenica da nema hapšenja zbog javnog okupljanja tokom Dana nezavisnosti, dok se zbog istog  hapse  predstavnici Mitropolije, govori o selektivnoj primjeni zakona od strane policije? .

ZEKOVIĆ: Savjet za građansku kontrolu rada policije ne pristaje na manipulacije „događanje naroda” kada su u pitanju vjerske svetkovine, kao ni na „spontano događanje mladosti” kada je riječ o proslavi Dana nezavisnosti. Naša je odgovornost da podržimo policiju u neselektivnom postupanju ali i obaveza da je prozovemo ukoliko nije dosljedna u primjeni zakona. Ne možemo još uvijek reći konačnu ocjenu jer smo Upravi policije ukazali i na određene snimke, posebno na onaj sa mauzoleja na Lovćenu, povodom kojih nam još nije odgovoreno. Mogu konstatovati da se nijesmo štedjeli da proaktivnim i preventivnim djelovanjem spriječimo povredu prava, neselektivnu primjenu zakona ali i da podržimo i pomognemo profesionalni rad policijskih službenika kako bi se odbacile kvalifikacije da je crnogorska policija zapravo partijska policija.

MONITOR: Kakav je nalaz Savjeta o postupanju poliicije otkako je proglašena pandemija? Da li ste i koja sve prekoračenja konstatovali?

ZEKOVIĆ: U uslovima bitnog zadiranja u građanske slobode, usljed protivepidemijskih mjera, pristupili smo aktivnom praćenju poštovanja ljudskih prava pri postupanju policije. Naročita je pažnja posvećena tretmanu uhapšenih građana. Tokom intenzivnog postupanja, policija se generalno ponašala odgovorno i profesionalno. Ipak, registrovali smo slučaj prekoračenja ovlašćenja, prebijanje mladića u Pljevljima. Uočili smo i određene greške policije kao posljedicu neprofesionalnog postupanja zdravstveno-sanitarnih inspektora. Vjerujemo da će se o tome više govoriti, posebno od strane Ombudsmana. Vlada Crne Gore je, preko svoje Uprave za imovinu, potpuno zanemarila uslove za boravak osoba lišenih slobode. Zbog loših uslova i prenatrpanosti u pritvoru smo često i oštro reagovali, rekao bih opravdano i sa priličnim uspjehom. Jedini smo bez zadrške prozivali državno tužilaštvo zbog prekomjernog zadržavanja građana koji krše zdravstvene propise. Pokazano je nerazumijevanje prema stvarnim kapacitetima i uslovima policijskog pritvora. Zadražni građani su bili bez bitnijih primjedbi na postupanje osoblja u policijskom pritvoru što je značajan napredak u radu policije.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAFETA BIŠEVAC, KOLUMNISTKINJA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Vele, da nemamo Vučića pomrli bismo od korone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija korona virusa je u Srbiji više nego zloupotrijebljena. Aleksandar Vučić i njegova SNS se trude da sve politički iskoriste, pa su to uspjeli i sa pandemijom. Njihovi simpatizeri su ubijeđeni da bi se u Srbiji ponovio ,,italijanski scenario” da nije bilo Vučića. Čovjek ne zna da li da plače ili da se smije

 

MONITOR: Kako glasi najnoviji zvanični izvještaj o epidemiji korona virusa u Srbiji?

BIŠEVAC: U sredu, 27. maja je saopšteno da je u poslednja 24 sata preminula jedna osoba od KOVID-19, a registrovano još 48 novih slučajeva zaraze.  Na bolničkom lečenju su 622 pacijenta, od kojih 10 na respiratoru. Od početka epidemije, a prvi slučaj je zabeležen 6. marta,  testirano je skoro 230 hiljada, a registrovano 11.275 zaraženih. Umrlo je 240 ljudi, procenat smrtnosti je 2,13 odsto. Oporavilo se 6.277 obolelih.

MONITOR: Koje su mjere još na snazi?

BIŠEVAC: Najuočljivije je da putnici u gradskom prevozu u Beogradu uglavnom nose maske i rukavice, bar oni srednje i starije generacije. Mladi većinom ne poštuju nikakve mere. Na pijacama, u prodavnicama, tržnim centrima, kao i ostalim zatvorenim objektima takođe se mogu videti ljudi s maskama, ali sve su ređi. Preporučeno je nošenje zaštitne opreme i na radnim mestima. Na ulici se građani trude da drže rastojanje, ali sve je mnogo opuštenije.

MONITOR:Je li Srbija spremno dočekala epidemiju?

BIŠEVAC: Epidemiju nisu spremno dočekale ni mnogo veće, bogatije i razvijenije zemlje, pa kako bi onda Srbija? Ako je korona iznenadila Francusku,  Italiju i Španiju, šta od Srbije da očekujemo?  Ipak,  mislim da smo prošli bolje od mnogih. Zaostajemo za većim delom bivše Jugoslavije, Hrvatskom i Crnom Gorom, na primer, ali u poređenju sa ostatkom kontinenta nismo loši. Verujem da su za to zaslužni ljudi na terenu, zaposleni u bolnicama, lekari, medicinske sestre, tehničari, vozači, spremačice… Pandemija virusa KOVID-19 je pokazala da su bolje prošle zemlje koje su očuvale državni zdravstveni sistem nego one koje su sve privatizovale.  U Srbiji je, ipak, pored silnih problema i nedostatka para, opstao državni zdravstveni sistem.

MONITOR:  U februaru je na konferenciji za novinare rečeno da je korona virus najsmješnija epidemija …

BIŠEVAC: Svašta se moglo čuti na toj konferenciji za novinare. I da treba da idemo u šoping u Milano i da rakija leči koronu. Posle nekoliko dana, vlast je ,,okrenula ćurak” i na ulicama se pojavila vojska, koja je počela da čuva bolnice, domove za stare, migrantske centre, proglašeno je vanredno stanje, predsednik Vučić je govorio da će nam groblja biti mala… Od smeha i tvrdnji da Srbi imaju gene otporne na koronu, za nekoliko dana smo prešli 180 stepeni i ušli u fazu panike i histerije, imali smo karantin po tri dana.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA I BORACA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA BiH: Svojevrsni praznik antifašizma u Sarajevu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U BiH je donijet  opaki virus neofašizma i nacionalizma, koji već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli. Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa napaćene BiH

 

MONITOR: Povodom nedavne mise u Sarajevu ustašama stradalim  u Blajburgu članovi Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH, i drugi građani antifašisti, organizovali su  komemorativnu šetnju kako bi se odala pošta žrtvama ustaškog režima. Koje su najvažnije poruke sa tog  antifašističkog skupa?

SKENDERAGIĆ: Sarajevo nikada nije bilo na pogrešnoj strani istorije. Kroz istoriju je Sarajevo preživjelo mnoga razaranja, ubijanja koja su kod njegovih stanovnika izazvala prkos i inat da se odupru svim nevoljama.

Nije u redu da se usred jednog antifašističkog, slobodarskog Sarajeva, koje se još liječi od dva krvava rata, dosipa so na rane tako što se održava misa onima koji su počinili neke od najkrvavijih zločina u ovome gradu.

Poruka, koju je poslalo građansko, antifašističko Sarajevo, pozitivno je odjeknula u cijelom svijetu i regionu. Bio sam ponosan na svoje sugrađane koji su jednom tihom, dostojanstvenom, komemorativnom šetnjom odavali poštovanje žrtvama ustaškog režima u Sarajevu bez ijednog incidenta.

Bio je ovo jedan od najvećih vjerskih i etnički miješanih antifašističkih skupova u BiH posljednjih decenija. Bio je to svojevrsni praznik antifašizma  u Sarajevu. To je svima nama koji volimo svoj grad i svoju domovinu dalo neku nadu i podstrek da se vrijedi boriti za bolje sutra.

MONITOR: Jeste li zadovoljni odzivom građana, je li među njima bilo poznatih ličnosti iz kulture i politike?

SKENDERAGIĆ: Onako masovan odziv građana Sarajeva učinio je ukupni dojam još impresivnijim i veličanstvenijim. Bezbroj uglednih i poštovanih ljudi je defilovalo taj dan – umjetnika, redatelja, glumaca, medicinskih radnika, književnika, sportista, poznatih i dragih Sarajlija. Ono što me posebno obradovalo jeste veliki broj mladih. Na mene je naročito emotivan dojam ostavilo to što se tih dana, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, oglasio veliki broj potomaka nevino stradalih Sarajlija koji su pisali o svojim djedovima, bakama, stričevima i rođacima koje su ustaše surovo mučile i svirepo ubijale.

MONITOR: Misa, koja je održana pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, bilo je još jedno miješanje Hrvatske u unutrašnje stvari BiH. Zašto vam to rade susjedi?

SKENDERAGIĆ: Nama u BiH je donijet  jedan opaki virus neofašizma i nacionalizma. Taj opaki virus, evo već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli.

Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa ove napaćene BiH. Nikako da nas, ako već neće da nam pomognu,  bar ostave na miru da sami rješavamo svoje probleme i gradimo ljepšu budućnost. Znate kako se kod nas kaže: kad se u Beogradu i Zagrebu nakašlju, mi u BiH dobijemo upalu pluća.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo