Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

MONITOR: Porast nacionalnih tenzija i identitetskih pitanja vratio nas je nazad, u atmosferu devedesetih.  Koliko je to opasno po društvo koje se sa duhovima i mrakovima devedesetih guši tri decenije?

KOVAČEVIĆ: Ne slažem se sa ljudima koji kažu da smo vraćeni u devedesete , pamtim dobro devedesete . Pamtim uzburkanost , mitinge, govore političara , poruke vjerskih vođa, strah , glasnost , zastrašivanja, ubjeđivanja , medijsku propagandu , pronalaženje kostiju predaka  i zaklinjanje u kosti … Ovo je drugačije i teže. Možda je došlo vrijeme da se “rat  vrati kući” sa oružjem (možda zaslužujem kaznu za uznemiravanje javnosti , to je modereno ovih dana u CG).  U stvari , rat nije ni prestajao  svih ovih godina, vođen je samo  drugim sredstvima . Obučeno i iskusno rukovodstvo  brižljivo  je čuvalo “plamen ” nacionalnih podjela  sa ratišta u okruženju kao dobitnu kartu na svim izborima.  Nije  bilo diskontinuiteta ,  nije bilo lustracije, nije došlo do suočavanja  sa zločinima  ni sudski a kamoli društveno –politički i moralno.  Moć  je koncentrisana u rukama jednog čovjeka sa najorganizovanijom partijom , podršku su davali oportunisti i konformistii  izrasli iz  antiratnih  partija, pa kada je prifalilo i iz nacionalnih. Značajno je koristila i mantra o ulasku u EU, pa  se prilično benevolentno  gledalo na djelovanje SPC,  saučesnike iz ratova devedesetih,  uz podršku širenja i drugih vjerskih uticaja kod ljudi.

Pod okriljem  sekularne države institucije  su podržavale i podsticale vjerska ubjeđenja i prilježno su uklonjeni  iz javnosti  oni koji kritički promišljaju, nezavisno djeluju .Rezultat je vidljiv na ulicama, ljudi koji nikad nisu izašli na ulicu da brane dobrobit svoje porodice i kvalitet života izašli su da brane svetinje . Nije nerazumljivo. Kad prestane politika  (dijalog) ili su popovi ili topovi ili zajedno.  Dobro bi bilo da je ovo što se dešava samo pritisak na političare da promijene zekon. Ako dođe do sukoba neće biti zbog   mrakova  devedesetih  već zbog  pažljivo i detaljno  isplaniranog sukoba u kojemu će traume  iz prošlosti i nerazriješena identitetska pitanja biti “zavjesa” u borbi za vlast, dominaciju i očuvanje  imovine onih koji su svih ovih godina izbjegavali  zakon o nelegalno stečenoj imovini. Poslednje pohare usvojenim budžetom zamaskirne su “ugroženošću” države.

MONITOR: U proljeće prošle godine, hiljade građana tražili su bolji život i smjenu korumirane i kriminalne vlasti. Danas na ulicama hiljade građana protestuje zbog Zakona o vjerskoj zajednici. Vidite li razliku i šta ona znači?

Razlika je velika . Ono su bili građanski protesti , ovo su litije sa religioznim diskursom  i političkim ciljem (izmjenom zakona).   Uzrok  je bio  teška ekonomska i socijalna  situacije većine ljudi  a povod je bio vidljivi  dokaz o kriminalu i korupciji vodeće partije ,nezakonitog ponašanja najviših državnih činovnika . Zahtijevana je  odgovornost i promjena politika.   Veliki broj građana na prošlogodišnjim protestima  je bio iskorak  građanske svijesti ( ne prvi ali spontan) i velika opasnost po režim .Brzo je ugušen, jakom antipropagandom,  nedoraslom opozicijom i neiskustvom slobode .  Na litijama se ne iskazuje snaga  pojedinca  već snaga grupe  (kolektivne svijesti)  poslušnost i povjerenja u vođu. Sa nezavisnim građanima se teško manipuliše sa zavisnima lagano.

MONITOR:  Desničarenje je na djelu  šta je s ljevcom, i akva je sudbina građanske Crne Gore?  

KOVAČEVIĆ: Ne bih gledala bipolarno, svaka bipolarnost sadrži dogmatičnost . Rekla bih  – ni lijevo , ni desno nego svojim putem . Istini za volju , voljela bih više ljevičarenja. Ono što je već jasno na globalnom planu da nas je  kapitalizam u liku neoliberalizma, neokolonijalizma i neofašizma  doveo do granice održivosti i I da su neminovne promjene.  U Crnoj Gori u opštoj mentalnoj i moralnoj konfuziji  partije “dugog trajanja” su bez ideje ,  prema potrebi tj. interesima, čas lijevo čas desno, čas nacionalno, čas ravnopravno, čas vjerujući, čas ateisti , govor demokratski-vladanje autoritarno prema prilici i sagovorniku.  Kod većine, hjerarhija  i zavisnost . Sa takvom zavisničkom( autoritarnom) sviješću ne može se stići daleko. Možda sam rekla da neće doći  misleći  na to da ja to neću doživjeti ,u svijetu su vidljiva gibanja i inicijative, kod nas , gledajući sadanju situaciju daleko smo čak i od ljevice.

MONITOR: Kazali ste nedavno da se plašite  naoružanih ljudi, klerikalizma i nacionalizma, a u realnosti Crne Gore najviše –  bahatih, pohlepnih i manipulativnih političara. Zašto?

KOVAČEVIĆ: To mi je iskustvo sa političarima već pola vijeka, niko me nije iznenadio, vrlo su dosledni  kada se dočepaju vlasti , najčešće milošću svog šefa  a ne na izborima i na konkursima  a onda za   očuvanje svojih privilegija upotrijebe  sve što im je u dometu   (policiju, vojsku, crkvu, nacionalizam) protiv onih  koji sui m omogućili da budu birani. Ta vrsta neodgovornosti  političkog i profesionalnog nemorala  dovela  nas  je do toga  da većina  realnost  gleda očima  jednog čovjeka  a i svijet nas  gleda samo kroz lik i djelo tog čovjeka. Da dodam ,proizvodnju i kupovinu  oružja i militarizaciju svijesti (stvaranje neprijatelja)  vidim kao najveću svjetsku opasnost.

  MONITOR: Ocijenili ste i da nam ostaje da se nadamo da će ovaj sukob DPS I SPC završiti kompromisom,  da i SPC-u ne treba građanski rat. A DPS-u?

KOVAČEVIĆ: Mislim da nikom ne treba rat .  Mislim da su u igri veliki ulozi ( ne samo zakon)  za obije strane ( SPC i  režim). Mislim da nemamo adekvatne  informacije, propagandni rat je aktivan , ne znam što se “iza brda valja”.  U odgovoru na pitanje kome najviše treba sukob u Crnoj Gori  leži odgovor ali nemamo konsenzus oko toga pa nemamo ni adekvatne odgovore. Koncentrisana  moć  u rukama jednog čovjeka, koji može da  suspenduje sve  institucije i procedure ne sluti na dobro,postoji velika vjerovatnoća da će lakše  posegnuti  za silom nego za dijalogom .  Jednostavnije je i efikasnije , naročito ako su ljudski životi postali samo broj ili statistika.Naročito kada sa političkog terena ( vlastite odgovornosti) možete da prebacite loptu  na neki drugi  nacionalistički ili vjerski teren u čemu zdušno pomaže propaganda iz Srbije.  DPS već godinama nema većinsko povjerenje,  iskoristili su sve boje u svoju korist. Ostala je samo crna.

MONITOR: Vjerujete li da će doći do kompromisa?

KOVAČEVIĆ: Ne znam . Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država .   Vjerovala sam da je moguće u ovako bogatoj zemlji sa ovako malo stanovništva “preskočiti vijek” ali je nedostajao “začin C” – politička volja( uvijek sam se suprostavljala onima koji su izazove u promjenama pripisivali mentalitetu)  onih koji su u ratnom vihoru došli na vlast I koji je se ne žele odreči . Njima je lakše ponoviti prošlost , znaju da cijenu plaćaju siromašni i nedužni  …  Dok ovo pišem  “grupa građana” na Cetinju je  organizovala protest odbrane Cetinja. U  diskursu je zakoračila ka tumačenju namjera – dobronamjerni su dobro došli a zlonamjerni nisu ? Baš pred mogućim dogovorima predsjednika vlade i mitropolita Amfilohija ! Predsjednik države koji je bio prepustio zakon vladi je za trenutak ušao u prostor dogovaranja a onda se ponovo povuko, još nije pravo vrijeme za njegov nastup iako je direktno prozvan od crkvenog poglavara kao “poglavar “ Crne Gore. .. Na ulicama su danas građani  koji tumače namjere  SPC I namjere Srbije, oni  ne reaguju na zakon .  Danas smo bliže sukobu nego juče gledajući ikonografiju I govor.

MONITOR:  Jeste li izbrisali iz misli Balaševićevu pjesmu Putuj Evropo koja vam je pala na pamet krajem godine

KOVAČEVIĆ: Ostajem sa njom,  sve manje zainteresovana, tužnija. Bliža “Dnu dna” čekam da se naljutim. Nije utješno što ni Evropa ne zna tačno kojim putem putuje. Može se desiti da  ona slijedi naše iskustvo  u svojim tumaranjima.

MONITOR: A putuje li  Crna Gora, odlazi li  od sebe same?  

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da ne putuje, privlačna je i bogata . Voljela bih da se mi koji tu živimo suočimo  sa sobom  sa  potcijenjenošću  i samopotcjenjivanjem što   proizilazi iz  godina  sirotinje, nasilja , patnje , bratoubilaštva, gubitaka i bola. Zauzdati “slavnu “ prošlost  i izbjeći zaklinjanje u “čast i poštenje”bio bi važan korak.   Vjerujem da je to moguće  jer  vjerujem u dobro u ljudima i ljuta sam što tom dobru ovaj sistem nije dao šansu.  Svaka kriza ima potencijal  napretka, ne dozvoljava da zadržite stanje u kojem jeste , izlasci iz nje su ili zaglavljenost, vraćanje u prošlost   ili nesigurnost drugačije budućnosti .  Imam  pravo da se nadam.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo