Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

MONITOR: Porast nacionalnih tenzija i identitetskih pitanja vratio nas je nazad, u atmosferu devedesetih.  Koliko je to opasno po društvo koje se sa duhovima i mrakovima devedesetih guši tri decenije?

KOVAČEVIĆ: Ne slažem se sa ljudima koji kažu da smo vraćeni u devedesete , pamtim dobro devedesete . Pamtim uzburkanost , mitinge, govore političara , poruke vjerskih vođa, strah , glasnost , zastrašivanja, ubjeđivanja , medijsku propagandu , pronalaženje kostiju predaka  i zaklinjanje u kosti … Ovo je drugačije i teže. Možda je došlo vrijeme da se “rat  vrati kući” sa oružjem (možda zaslužujem kaznu za uznemiravanje javnosti , to je modereno ovih dana u CG).  U stvari , rat nije ni prestajao  svih ovih godina, vođen je samo  drugim sredstvima . Obučeno i iskusno rukovodstvo  brižljivo  je čuvalo “plamen ” nacionalnih podjela  sa ratišta u okruženju kao dobitnu kartu na svim izborima.  Nije  bilo diskontinuiteta ,  nije bilo lustracije, nije došlo do suočavanja  sa zločinima  ni sudski a kamoli društveno –politički i moralno.  Moć  je koncentrisana u rukama jednog čovjeka sa najorganizovanijom partijom , podršku su davali oportunisti i konformistii  izrasli iz  antiratnih  partija, pa kada je prifalilo i iz nacionalnih. Značajno je koristila i mantra o ulasku u EU, pa  se prilično benevolentno  gledalo na djelovanje SPC,  saučesnike iz ratova devedesetih,  uz podršku širenja i drugih vjerskih uticaja kod ljudi.

Pod okriljem  sekularne države institucije  su podržavale i podsticale vjerska ubjeđenja i prilježno su uklonjeni  iz javnosti  oni koji kritički promišljaju, nezavisno djeluju .Rezultat je vidljiv na ulicama, ljudi koji nikad nisu izašli na ulicu da brane dobrobit svoje porodice i kvalitet života izašli su da brane svetinje . Nije nerazumljivo. Kad prestane politika  (dijalog) ili su popovi ili topovi ili zajedno.  Dobro bi bilo da je ovo što se dešava samo pritisak na političare da promijene zekon. Ako dođe do sukoba neće biti zbog   mrakova  devedesetih  već zbog  pažljivo i detaljno  isplaniranog sukoba u kojemu će traume  iz prošlosti i nerazriješena identitetska pitanja biti “zavjesa” u borbi za vlast, dominaciju i očuvanje  imovine onih koji su svih ovih godina izbjegavali  zakon o nelegalno stečenoj imovini. Poslednje pohare usvojenim budžetom zamaskirne su “ugroženošću” države.

MONITOR: U proljeće prošle godine, hiljade građana tražili su bolji život i smjenu korumirane i kriminalne vlasti. Danas na ulicama hiljade građana protestuje zbog Zakona o vjerskoj zajednici. Vidite li razliku i šta ona znači?

Razlika je velika . Ono su bili građanski protesti , ovo su litije sa religioznim diskursom  i političkim ciljem (izmjenom zakona).   Uzrok  je bio  teška ekonomska i socijalna  situacije većine ljudi  a povod je bio vidljivi  dokaz o kriminalu i korupciji vodeće partije ,nezakonitog ponašanja najviših državnih činovnika . Zahtijevana je  odgovornost i promjena politika.   Veliki broj građana na prošlogodišnjim protestima  je bio iskorak  građanske svijesti ( ne prvi ali spontan) i velika opasnost po režim .Brzo je ugušen, jakom antipropagandom,  nedoraslom opozicijom i neiskustvom slobode .  Na litijama se ne iskazuje snaga  pojedinca  već snaga grupe  (kolektivne svijesti)  poslušnost i povjerenja u vođu. Sa nezavisnim građanima se teško manipuliše sa zavisnima lagano.

MONITOR:  Desničarenje je na djelu  šta je s ljevcom, i akva je sudbina građanske Crne Gore?  

KOVAČEVIĆ: Ne bih gledala bipolarno, svaka bipolarnost sadrži dogmatičnost . Rekla bih  – ni lijevo , ni desno nego svojim putem . Istini za volju , voljela bih više ljevičarenja. Ono što je već jasno na globalnom planu da nas je  kapitalizam u liku neoliberalizma, neokolonijalizma i neofašizma  doveo do granice održivosti i I da su neminovne promjene.  U Crnoj Gori u opštoj mentalnoj i moralnoj konfuziji  partije “dugog trajanja” su bez ideje ,  prema potrebi tj. interesima, čas lijevo čas desno, čas nacionalno, čas ravnopravno, čas vjerujući, čas ateisti , govor demokratski-vladanje autoritarno prema prilici i sagovorniku.  Kod većine, hjerarhija  i zavisnost . Sa takvom zavisničkom( autoritarnom) sviješću ne može se stići daleko. Možda sam rekla da neće doći  misleći  na to da ja to neću doživjeti ,u svijetu su vidljiva gibanja i inicijative, kod nas , gledajući sadanju situaciju daleko smo čak i od ljevice.

MONITOR: Kazali ste nedavno da se plašite  naoružanih ljudi, klerikalizma i nacionalizma, a u realnosti Crne Gore najviše –  bahatih, pohlepnih i manipulativnih političara. Zašto?

KOVAČEVIĆ: To mi je iskustvo sa političarima već pola vijeka, niko me nije iznenadio, vrlo su dosledni  kada se dočepaju vlasti , najčešće milošću svog šefa  a ne na izborima i na konkursima  a onda za   očuvanje svojih privilegija upotrijebe  sve što im je u dometu   (policiju, vojsku, crkvu, nacionalizam) protiv onih  koji sui m omogućili da budu birani. Ta vrsta neodgovornosti  političkog i profesionalnog nemorala  dovela  nas  je do toga  da većina  realnost  gleda očima  jednog čovjeka  a i svijet nas  gleda samo kroz lik i djelo tog čovjeka. Da dodam ,proizvodnju i kupovinu  oružja i militarizaciju svijesti (stvaranje neprijatelja)  vidim kao najveću svjetsku opasnost.

  MONITOR: Ocijenili ste i da nam ostaje da se nadamo da će ovaj sukob DPS I SPC završiti kompromisom,  da i SPC-u ne treba građanski rat. A DPS-u?

KOVAČEVIĆ: Mislim da nikom ne treba rat .  Mislim da su u igri veliki ulozi ( ne samo zakon)  za obije strane ( SPC i  režim). Mislim da nemamo adekvatne  informacije, propagandni rat je aktivan , ne znam što se “iza brda valja”.  U odgovoru na pitanje kome najviše treba sukob u Crnoj Gori  leži odgovor ali nemamo konsenzus oko toga pa nemamo ni adekvatne odgovore. Koncentrisana  moć  u rukama jednog čovjeka, koji može da  suspenduje sve  institucije i procedure ne sluti na dobro,postoji velika vjerovatnoća da će lakše  posegnuti  za silom nego za dijalogom .  Jednostavnije je i efikasnije , naročito ako su ljudski životi postali samo broj ili statistika.Naročito kada sa političkog terena ( vlastite odgovornosti) možete da prebacite loptu  na neki drugi  nacionalistički ili vjerski teren u čemu zdušno pomaže propaganda iz Srbije.  DPS već godinama nema većinsko povjerenje,  iskoristili su sve boje u svoju korist. Ostala je samo crna.

MONITOR: Vjerujete li da će doći do kompromisa?

KOVAČEVIĆ: Ne znam . Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država .   Vjerovala sam da je moguće u ovako bogatoj zemlji sa ovako malo stanovništva “preskočiti vijek” ali je nedostajao “začin C” – politička volja( uvijek sam se suprostavljala onima koji su izazove u promjenama pripisivali mentalitetu)  onih koji su u ratnom vihoru došli na vlast I koji je se ne žele odreči . Njima je lakše ponoviti prošlost , znaju da cijenu plaćaju siromašni i nedužni  …  Dok ovo pišem  “grupa građana” na Cetinju je  organizovala protest odbrane Cetinja. U  diskursu je zakoračila ka tumačenju namjera – dobronamjerni su dobro došli a zlonamjerni nisu ? Baš pred mogućim dogovorima predsjednika vlade i mitropolita Amfilohija ! Predsjednik države koji je bio prepustio zakon vladi je za trenutak ušao u prostor dogovaranja a onda se ponovo povuko, još nije pravo vrijeme za njegov nastup iako je direktno prozvan od crkvenog poglavara kao “poglavar “ Crne Gore. .. Na ulicama su danas građani  koji tumače namjere  SPC I namjere Srbije, oni  ne reaguju na zakon .  Danas smo bliže sukobu nego juče gledajući ikonografiju I govor.

MONITOR:  Jeste li izbrisali iz misli Balaševićevu pjesmu Putuj Evropo koja vam je pala na pamet krajem godine

KOVAČEVIĆ: Ostajem sa njom,  sve manje zainteresovana, tužnija. Bliža “Dnu dna” čekam da se naljutim. Nije utješno što ni Evropa ne zna tačno kojim putem putuje. Može se desiti da  ona slijedi naše iskustvo  u svojim tumaranjima.

MONITOR: A putuje li  Crna Gora, odlazi li  od sebe same?  

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da ne putuje, privlačna je i bogata . Voljela bih da se mi koji tu živimo suočimo  sa sobom  sa  potcijenjenošću  i samopotcjenjivanjem što   proizilazi iz  godina  sirotinje, nasilja , patnje , bratoubilaštva, gubitaka i bola. Zauzdati “slavnu “ prošlost  i izbjeći zaklinjanje u “čast i poštenje”bio bi važan korak.   Vjerujem da je to moguće  jer  vjerujem u dobro u ljudima i ljuta sam što tom dobru ovaj sistem nije dao šansu.  Svaka kriza ima potencijal  napretka, ne dozvoljava da zadržite stanje u kojem jeste , izlasci iz nje su ili zaglavljenost, vraćanje u prošlost   ili nesigurnost drugačije budućnosti .  Imam  pravo da se nadam.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo