Povežite se sa nama

SVIJET

PUTIN I  MOĆ: Ustav po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Vladimiru Putinu 2024 , ističe drugi  predsjednički mandat. Posle toga, prema Ustavu, Putin više ne bi mogao da se kandiduje. U srijedu 15. januara,  Putin je predložio Federalnoj skupštini korenitu reformu Ustava, riješio „problem 2024“, a zadržao moć

 

 

Pre dve decenije Rusi su imali neobičan doček Nove godine – predsednik Boris Jeljcin je objavio da se povlači i iznenadio javnost izborom aslednika. Na funkciju dolazi u inostranstvu malo poznati Vladimir Putin, bivši šef tajne službe FSB i do tada premijer tek četiri meseca.

„U novogodišnjoj noći se ostvaruju snovi”, rekao je Putin u prvom govoru. Zamenio je Jeljcina čije je zdravlja bilo narušeno, najpre samo do izbora u martu 2000. Uslijedila su dva četvorogodišnja mandata, pa premijerovanje između 2008. I 2012. Potom još dva šestogodišnja predsednička mandata.

Zato u Rusiji kažu da imaju „problem 2024“ – tada Vladimiru Putinu ističe drugi mandat. Posle toga, prema Ustavu, Putin više ne bi mogao da se kandiduje. Otuda je u sredu 15. januara Putin predložio Federalnoj skupštini korenitu reformu Ustava, rešio „problem 2024“, a zadržao moć.

Prema Putinovom planu, ubuduće bi Državna Duma, donji dom parlamenta, trebalo da ima više moći te da bira, takođe, osnaženog premijera i vladu. Sada je izbor vlade još u rukama predsednika. Cinici primećuju kako očito Putin veruje da će Duma uvek odlučivati kako on želi. Pa ipak, Rusija ne bi trebalo da postane parlamentarna republika, eksplicitno je kazao predsednik.  On je  izjavio da je za Rusiju, sa njenom ogromnom teritorijom, ultikonfesionalnošću, velikim brojem  naroda potrebna snažna predsednička vlast.

Putin je pred oba doma parlamenta govorio o mogućnosti ukidanja pravila koje ne dozvoljava da se u predsedničkoj fotelji sedi „više od dva mandata zaredom“. Predložio je da ubuduće predsednički kandidati moraju iza sebe imati najmanje 25 godina života u Rusiji i ne smeju imati državljanstvo nijedne druge zemlje. „Čovek treba da shvati da vezuje život sa Rusijom, sa našim narodom — bez ikakvih nijansi i pretpostavki“, rekao je Putin. To bi trebalo da eliminiše opozicione političare iz egzila poput milionera Mihaila Hodorkovskog koji je proveo više od decenije u zatvoru osuđen za utaju poreza, proneveru i pranje novca.

I ljudi na drugim funkcijama “strateški važnim za suverenitet zemlje“ (predsednik i članovi Vlade, poslanici, senatori, sudije, šefovi regiona) po Putinu ne bi trebalo da imaju strano državljanstvo ili dozvolu za boravak u drugoj državi. Prema Putinovom viđenju, Zapad ne bi mogao da ih ucenjuje. To, kao i Putinova namera da novim Ustavom postavi ruske zakone iznad međunarodnog prava, po nekim analitičarima, ukazuje na nastavak konfrontacija sa Zapadom.

„Rusija može biti i ostati Rusija samo kao suverena država… Suverenitet našeg naroda trebalo bi da bude bezuslovan,” istakao je on. A to treba da garantuju najavljene izmjene  Ustava Rusije.

Dmitrij Medvedev je posle Putinovog govora odmah podneo ostavku vlade koju je predvodio. Putin ga je podjednako brzo imenovao za svog  zamenika u Savetu bezbednosti, savetodavnom telu predsednika Rusije. Medvedev ostaje na čelu vladajuće stranke Jedinstvena Rusija koja dominira Dumom.

Za novog premijera je brzopotezno izabran Mihail Mišustin koji je poslednjih 10 godina bio na čelu Federalne poreske službe, mesto na koje ga je imenovao tadašnji predsednik Medvedev. Mišustin je mašinski inženjer, doktor ekonomije i dugogodišnji vladin zvaničnik, a takođe se bavio i biznisom.

Van granica Rusije o Mišustinu malo zna, ali mediji navode da je Putinov čovek iz senke, osoba „čvrste ruke“. Zapadni mediji su pisali da je Mišustin, zahvaljujući poznavanju najsavremenijih tehnoloških dostignuća, uveo najnovije sisteme i znatno unapredio naplatu poreza u zemlji.

Mišustin je obećao kardinalne izmene u Vladi Rusije. U vladi ostaju ministri resora koji su u nadležnosti predsednika, odbrane Sergei Šojgu i spoljnih poslova Sergej Lavrov. Značajnim se smatra što je u vladi i dalje Anton Siluanov, ministar finansija od 2011, zagovornik privatizacije državnih preduzeća.

Eksperti kažu da  Mišustin nema političke ambicije, ali ima konkretne  zadatke  na čijoj će realizaciji raditi. Među zadacima koji su Mišustinu i novoj Vladi povereni,  stručnjaci izdvajaju razmatranje i usvajanje izmena na Ustav Rusije, koje je Putin predložio.  Ove izmene Ustava ukazuju na „privremeni“ karakter nove vlade.

Putin je predložio ustavne promene, ubrzo pošto se navršilo 20 godina od njegove vladavine. Još kao premijer je  1999. napisao: „Prerano je da sahranite Rusiju kao veliku silu.” Obećao je da će vratiti zemlju na veliku scenu. Zapadni mediji su povodom jubileja ocenili da je na neki način cilj ostvaren jer je Rusija tu uprkos zapadnim sankcijama i izbacivanju iz Grupe 8. Sirija, Ukrajina, iranski atomski program – bez Moskve se o takvim pitanjima više ne može razgovarati.

Nema dileme, Rusija je danas „jača” nego 2000. Ruska vojska, za razliku od ondašnje, predstavlja modernu oružanu silu.  Reforma vojske trajala je godinama i, prema procenama, koštala 315 milijardi dolara. Država deluje stabilnije nego u doba dva čečenska rata (1994-1996. i 1999-2009). Tada su se mnogi, uključujući i Putina, plašili raspada države.

No, Putinova vladavina je značila gubitak demokratije. Ne postoji smena vlasti ni na lokalnom ni na federalnom nivou niti institucije koje bi kontrolisale vlast. Stručnjaci ocenjuju da su sve iole značajne političke i društvene institucije izgubile subjektivitet i postale alatke u rukama izvršne vlasti. Nikakve nezavisne grane vlasti u Rusiji više ne postoje, uključujući i sudsku, dok je ustav izgubio  značaj.

Možda je najnepovoljnija situacija po Putinova dostignuća u  privredi. Kad je preuzeo kormilo,  bilo je sveže sećanje na državni bankrot iz avgusta 1998.  U autorskom tekstu, Putin je pre dolaska na vlast obećao „podizanje životnog standarda stanovništva” i „dinamičan privredni rast”.

Računao je da zemlja može dostići tadašnji BDP po glavi Portugalije, ukoliko 15 godina ekonomija raste po stopi od osam odsto godišnje. Mogu, rekao je tada Putin, biti sustignute, takođe,  Velika Britanija ili Francuska, ukoliko stalni rast bude 10 odsto.

Upućeni misle da među mitove spada priča kako se ruska privreda urušila tek posle aneksije Krima i zavođenja zapadnih sankcija. Činjenica je da je rast ugušen još 2013 godine , a stručnjaci razloge vide u modelu ekonomije. Putin je mnogo puta obećao da će se Rusija, od zemlje koja samo izvozi sirovine, razviti u državu koja pravi i visokotehnološke proizvode. Danas Rusija i dalje zavisi od energenata, čak i više nego 2000. Čitav budžet zavisi od stabilnosti cena na svetskom tržištu energenata.

Procenjuje da će desetomilionska Portugalija imati u 2020. nominalan ukupan domaći proizvod (BDP) 201.036 milijarde dolara, a prosečan dohodak po stanovniku od 19.324 dolara. Noiminalni BDP Rusije sa nepunih 140 miliona stanovnika je za ovu godinu procenjen 1,66 biliona i tek 11.305 dolara, šezdeseti  na svetu.

Putina, kad je došao na vlast dočekalo je I veoma teško demografsko stanje – stanovništvo se smanjivalo za skoro milion ljudi godišnje. Putin je to označio „opasnošću za samo postojanje Rusije”. Dugo se ti negativni brojevi nisu mogli preokrenuti. No sa rastom standarda počeo je da raste i broj novorođenčadi. Znatno je porastao i očekivani životni vek: sa 65,5 godina na 73,6 godina, prema podacima ruskog Ministarstva zdravlja.

No od 2016. se broj stanovnika ponovo smanjuje i to sve brže. U prvih devet meseci 2019. godine je broj umrlih bio za četvrt miliona veći od broja rođenih. To je, prema statističkom zavodu Rusije, najlošija vrednost u poslednjih 11 godina.

Prema podacima iz Državne dume amandmani na Ustav uključuju pored ostalog, garanciju da minimalna zarada ne sme da bude niža od granice siromaštva, kao i redovno indeksiranje penzija. Posebnu pažnju je Putin je u obraćanju Federalnoj skupštini 15. posvetio demografiji.

Putin bi posle 2024, mogao da postane premijer, kao što je već učinio između 2008. i 2012. Ili da postane šef Državnog saveta kojem će Ustavom dati više ovlašćenja. To telo je sada više simboličnog karaktera, a okuplja predsednika, guvernere i niz drugih funkcionera.

Putinu ne pada na pamet da moć preda nekom drugom, rasprostranjeno je mišljenje u Rusiji a naročito među analitičarima na Zapadu. Iako 2024. godina deluje daleko, Putin nema mnogo vremena. Sledeće godine su u Rusiji parlamentarni izbori i Putin do tada želi da ima gotovu reformu. Još  je čvrsto u sedlu i ima dobre izglede da još mnogo godina kormilari sudbinom Rusije.

U vremenu nakon Putina, Rusiju pre svega očekuje borba za vlast. Na koji način će oko stotinu porodica – koje su u krugu moći oko Putina – pronaći rešenje i izabrati ličnost koja će ga zameniti, to ne znamo. Biće teško zamisliti ličnost koja će Putinu pružiti potpunu zaštitu i imunitet. Vlast bi mogla da postane nesigurnija, a regionalizmi znatno snažnije izraženi, što bi moglo da dovede u pitanje teritorijalnu celovitost Ruske Federacije, poretpostavljaju neki zapadni analitičari.

 

Ukrajina sve dalja

 

Nemački istoričar Martin Aust smatra da Rusija od 1991. godine nije imperija. “Izgubila je mnoge teritorije koje su ranije bile deo carske Rusije i Sovjetskog Saveza. Zato sealazi u postimperijalnoj situaciji. Rusija ima imperijalno nasleđe, ali ona nije imperija”.

Aust smatra da se Putin 2014. godine preračunao kada nije računao sa  oštrom i odlučnom reakcijom Zapada na aneksiju Krima i ekspanziju u istočnoj Ukrajini.  “Ukrajina se sada od Rusije ograđuje jače nego ikada. Putin je zapravo doveo do situacije od koje se u ruskim vladajućim krugovima uvek strahovalo.  On je definitvno izgubio Ukrajinu.”

Dalje kritičko pitanje za Putina u pogledu Krima se, po Austu, tiče državnog budžeta: koliko je koštala izgradnja infrastrukture koja je bila potrebna kako bi se Krim vezao za Rusiju, koliko koštaju socijalni izdaci za ljude na Krimu i koliko su visoki troškovi angažmana koji Rusija ne priznaje, a koji se može prepoznati u tajnom ratu na istoku Ukrajine.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

SVIJET

POČETAK TRAMPOVE PREDSJEDNIČKE KAMPANJE: Najismijavaniji US predsjednik –uzdrman, ali ne i poražen 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donald Tramp je ocijenio da je za njegov politički život nedostatak ličnog kontakta sa ideološkom bazom opasniji od pandemije. Planiran je trijumfalni povratak. Pojavljivanje uživo poslije više od sto dana apstinencije je trebalo da potvrdi da je vatra podrške ,,trampizmu” iz 2016. još živa i da ,,veliki komunikator” nije izgubio moć da je  razbukti i ostane na vlasti još četiri godine. Nije djelovalo ubjedljivo

 

Prije nekoliko dana, Tramp je, ignorišući zabranu velikih skupova, počeo kampanju za novembarske predsjedničke izbore.

Ocijenio je da je za njegov politički život nedostatak ličnog kontakta sa ideološkom bazom opasniji od pandemije.

Planiran je trijumfalni povratak. Pojavljivanje uživo poslije više od sto dana apstinencije je trebalo da potvrdi da je vatra podrške trampizmu iz 2016. još živa i da ,,veliki komunikator” nije izgubio moć da je dovoljno razbukti i ostane na vlasti još četiri godine.

Mjeseci pendemije su ograničili mnoge na rad sa distance.Tramp koji voli socijalne mreže, a reklo bi se po Twitter postovima, rijetko spava, nije prestajao da Amerikance i svijet zasipa svojim teorijama o porijeklu Kovida-19, da predlaže tretmane poput onoga o dezifekcionom sredstvu, oralno ili intravenozno i da tvrdo obećava da će ekonomija raditi punom parom za ,,koju nedjelju”, pod njegovom dirigentskom palicom.

Tramp je, najblaže moguće rečeno, do te mjere neortodoksan predsjednik da ga je lako ocjenjivati satirično. Pri tom zaboraviti da je tu gdje je, na čelu jedine svetske imperije, jer je pogodio nerv 63 miliona američkih glasača,  oko pola svih koji su 2016. izašli na birališta.

Komentatori širom svijeta  odbacuju Trampove izjave i poteze ili ih tretitaju sa količinom prezira koji nije iskusio nijedan lider Zapadnog svijeta, pa se stiče utisak da nas Tramp ne može ponovo iznenaditi pobjedom na US izborima.  Dublje je pitanje kakav to sistem izrađa toliki broj ljudi koji se hrane nebulozama i hoće svijet dominacije, nejednakosti, konfrontacije i rasizma?

Slican politički trend očit je i u drugim bogatim zemljama, kao sto je Britanija, zastupnicama  neoliberalnog ekonomsko-političkog modela, trenutno bez ozbiljne konkurencije u svijetu.

Glavni pokretač ovog sistema je rast, a nusprodukti su mu nejednakosti i podjele u kojima mnogi ispadaju iz igre, a ekonomske i druge perspektive su im nikakve. Za njihovu marginalizaciju i ,,nevidljivos” su odgovorni i obrazovni sistemi i mediji, često i neoliberalne korporacije sa ulogom da sistem odbrane od suštinskih promjena i glasova “odozdo”.

Oni postaju nezadovoljna, zaboravljena masa i upijač za desničarske populističke narative, rasizma, podjela, ratova i konspirativnih teorija. To su ljudi koje Tamp zove tiha većina i koji su ga dovela na vlast jer je, navodno, Tramp jedan od njih i njihov glas na US političkoj sceni.

I Trampu i tihoj većini trebaju neprijatelji ili preciznije rečeno ,,žrtve”. Neko ko je kriv za sve njihove nevolje, a koga je relativno lako pretvoriti u objekat mržnje. Trenutno takvih ima na pretek.

Kovid-19 se predstavlja kao virus koji je Kina proizvela da uništi američku ekonomsku, političku i vojnu moć. Tramp epidemiju shvata kao propagandu, a ne kao bolest. Po Trampu Kovid-19 koriste i unutrašnji politički protivnici da bi ga skinuli sa vlasti putem sprječavanja mobilizacije njegove baze, ,,tihe vecine”.

Socijalni potresi koji su buknuli zvog hladnokrvnog ubistva Džordža Flojda od strane policije, mobilisali su pokret Zivoti crnaca su bitni (Black Lives Matter – BLM) i ubrzo se raširili na djelove US društva koji traže socijalnu pravdu i suštinske promjene.

Za Trampa je ovo subverzivni teroristički pokret koji ima za cilj da izbriše sve sto je Ameriku učinilo ,,velikom”, a što on usko vezuje za održavanje istorijski ukorijenjene dominacije bijelih Amerikanaca.

Nije čudo što je izbor i datuma i lokacije za početak predizborne kampanje pao na mjesec jun i na grad Tulsu, u Arizoni.

U junu je prije 99 godina u Tulsi počinjen jedan od najezivijih masakara nad crnom populacijom u američkoj istoriji. Te 1921. godine, bande bijelih rasista su spalile bogati  dio  Tulse, koji je bio poznat kao Crni Vol strit i ubile preko 300 ljudi.

Tada su američki crnci čuli od svojih bijelih gospodara da je predsjednik Linkoln ukinuo ropstvo.

Oba događaja Amerikanci afričkog porijekla i antirasističke organizacije, čuvaju od zaborava manifestacijama svake godine.

Trampov izbor za prvi predizborni skup, čija će publika, znalo se, biti dominantno ,,tiha većina”  sačinjena  od bijelih supremacista  bio jasna poruka, da njemu  nije ni na kraj pameti liječenje istorijskih rana i savremenih podjela. Umjesto toga, stao je na stanu kriminalne prošlosti u nadi da će mobilisati senzacionalni broj istomišljenika.

Svi elementi za eksplozivni početak kampanje su bili tu: mjesto, vrijeme, masovni skupovi posvećeni komemoraciji masakra i kraja robovanja.Trampov tabor je bio siguran da i oni konja za trku imaju.

Menadžer negove kampanje je javljao da je više od million ljudi rezervisalo ulaznice u zatvorenu sportsku halu, pa je na brzinu  opremljen dodatni prostor izvan sale, gdje je višak posjetilaca trebalo da prati govor svoga lidera.

Trampova baza nije odigrala ulogu koju je Tramp namijenio. Menadžer kampanje je u nemilosti. Samo 6.200 ljudi je prisustvovalo skupu!

Analitičari jedne orijentacije su Trampa nazvali Imperator bez podanika.   Tvrde da je ovo još jedan primjer njegovog neshvatanja raspoloženja nacije, a  ima i menadžera za kampanju koji nije znao za pravilo da treba obećati manje, a ostvariti više.

Trampov tabor optužuje medije da su zastrašili njihove pristalice koronom i kontraprotestima BLM pokreta. Čak, bez dokaza, tvrde da je  BLM demonstranti blokirli ulaz Trampovim pristalicama.

Oni koji su došli bogato su počašćeni uobičajenim repertoarom uvredljivih i jeftinih gafova. Tramp je pričao čitava dva sata pred polutraznom salom, u svom trejd mark stilu insinuacija, rasističkih uvreda, neosnovanih tvrdnji i obećanja zasnovanih na pustim zeljama.

Kovid-19 nazvao je ‘kung fu grip’, a na zahtjeve BLM da se prestane sa finansiranjem rasističke policije u nekim gradovima, zapitao je prisutne što bi da nema policije radila žena kojoj je muž na putu, a oko kuće joj se mota neki hombre. U duhu tvrdnje sa prošlih izbora, da svi Mekcikanci siluju žene.

Njegova interpretacija broja oboljelih i umrlih u US kao posljedice pretjeranog testitanja i da ga treba usporiti, je izazvala posebno ogorčenje. Upoređena je sa priznanjem ubistva.

Sljedeća Trampova ,,stanica” je Arizona gdje, obilazi još jednu zapaljivu  tvorevinu koja cilja u ,,meku” metu – zid koji bi trebalo da spriječi miješanje Amerikanaca i Meksikanaca.

Za sada Trampova kampanja definitivno ne liči na erupciju podrške. ,,Izdisaj” bi bio primjereniji opis.  Objektivno, njegove  stvari ne izgledaju ružičasto.  On će ih lako negirati, jer fakti ne figuriraju u njegovom univerzumu.

Sigurno je da će s pravom biti optuživan za širenje epidemije i žrtvovanje života na oltar svojih političkih ambicija. U Oklahomi je u posljednjih nekoliko dana zabilježen skok slučajeva inficiranih koronom za 91 posto, uključujući i šestoro iz Trampovog tima, koji je organizovao Tulsa skup!

Uz uobičajene ,,neprijatelje” kao što su mediji, manjine  Tramp je uspio da otuđi i vrhove vojske koji rijetko dovode u pitanje odluke predjednika. Kada je zaprijetio BLM demonstrantima trupama i aviacijom, čelnici vojske nijesu ćutali.

O političkoj glavi mu rade i mnogobrojni iz užeg okruženja. Ne traju dugo na pozicijama i odlaze kivni i spremni da unovče svoje opasno insajdersko znanje o Trampu i njegovoj vladavini.

Najnoviji je primjer ultra desničar Džon Botlton koji je Trampu bio savjetnik za nacionalnu bezbjesnost duže od godinu. On  promoviše knjigu i kaže da je Tramp nedorastao svome poslu, da zanemaruje nacionalne interese,  dodajući ,,pikanterije” tipa da Tramp misli da ga sjeverno-korejski lider jako voli.

Kumulativni efekat mogao bi biti alijenacija birača koja rezultira u trenutnoj prednosti od 12 posto Demokrate Bajdena. Analitičari tvrde da je priličan broj obrazovanih birača, žena i onih koji ne pordžavaju nijednu partiju, okrenuo leđa Trampu.

Trampova politička budućnost visi o tananoj niti ekonomskog oporavka. Kao i u mnogim drugim zemljama, ekonomija je paralizovana. Ogroman broj ljudi je bez posla, a biće još očajniji krajem jula, kada će mnogima prestati socijalna pomoć. Nezaposlenost podsjeća na 1930. i  vrijeme Velike depresije.

Trampu je ovo potpuno jasno. Iz tog razloga od početka pendemije on insistira na pokretanju ekonomije  predstavljajući koronu kao oružje ekonomskog rata, a ne opasnu bolest koja je do sada odnijela 120 hilada američkih života.

Tramp brine, šta će biti s njim, u to nema simnje. Poslije četiri godine na vlasti teže će za probleme okrivljivati Meksikance, Kineze ili medije. To ne znači da neće pokušati. Već je poslao Twit da će izbori u novembru biti namješteni iz inostranstva, nazivajući ih ,,skandalom sadašnjice”.

To što se Tramp ljuti, optužuje i, kako kažu Englezi, baca igrčcke iz kolica, je u njegovom stilu. Za brigu je to što povrijeđeni i ismijavani Tramp može uraditi nešto drastično, otpočeti ratno krvoproliće što bi od njega napravilo ratnog lidera i ujedinilo Ameriku pred zajedničkim neprijateljem. Jedan bivši bliski saradnik je izjavio da su izbori 2020. posljednja šansa da se Amerika spasi od Trampa.

Za sada je realističnije mišljenje da je Tramp uzdrman, ali ne i poražen.

Radmila STOJANOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PANDEMIJA KORONE U PRODUŽECIMA: Bura nakon zatišja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trebalo je više od dva mjeseca da broj zabilježenih slučajeva korona virusa dostigne prvih 100.000. U protekle dvije nedjelje više od 100.000 bilježeno je gotovo svakog dana. Skoro 75 odsto  najnovijih slučajeva dolazi iz deset zemalja, uglavnom iz obje Amerike i Južne Azije

 

Djelovi Pekinga su zatvoreni. Mediji prenose vijesti o „ratnom stanju“ u gradu sa 20 miliona stanovnika. Ove nedjelje su tamo ponovo registrovane zaraze posle 50 mirnih dana. Nakon otkrića novih slučajeva COVIDA-19 koji se vezuju za tržnicu Sinfadi na jugozapadu Pekinga, vlasti su izvijestile o ukupno 137 slučajeva zaraze, uključujući 31 otkriven u srijedu 17. juna.

Bojazan od drugog talasa korone stiže u momentu kada se svijet još bori sa ogromnim brojem aktivnih slučajeva iz prethodnog ciklusa. Ukupan broj slučajeva zaraze virusom u svijetu je ove nedjelje prešao cifru od osam miliona sa preko 439 hiljada preminulih, zabilježila je Svjetska zdravstvena organizacija.

Na čelu nepopularne liste je SAD sa preko dva miliona potvrđenih slučajeva.  Brazil koji se bliži brojci od 900.000 slučajeva. Rusija sa nešto više od pola miliona se nalazi ispred Indije, Velike Britanije, Španije, Italije. U prvih deset nalaze se još Peru, Iran, Njemačka, Čile i Turska.

Pekinške vlasti opisale su stanje u gradu kao ,,izuzetno ozbiljno’’. U kineskom glavnom gradu u ponedjeljak naveče postavljene su kontrolne tačke u stambenim naseljima. Pijaca na kojoj su detektovani tragovi virusa zatvorena je. Prema navodima na sajtu ove pijace, tu se svakog dana proda više od 1.500 tona morske hrane, 18.000 tona povrća i 20.000 tona voća. Na sastanku Državnog savjeta, zamjenik premijera Sun Čunlan je kazao da je rizik od širenja nove epidemije „veoma visok” imajući u vidu posjećenost pijace i kretanje populacije. Okolne kuće su stavljene u karantin.

Nova epizoda borbe protiv virusa je pokazala njegovu nepredvidivost i poteškoće njegovog držanja pod kontrolom.

Generalni direktor svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adanom Gebrejesus u obraćanju medijima 15. juna je podsjetio da je trebalo više od dva mjeseca da broj zabilježenih slučajeva korona virusa dostigne prvih 100.000, a da je u protekle dvije nedjelje više od 100.000 bilježeno gotovo svakog dana. ,,Skoro 75 osto najnovijih slučajeva dolazi iz deset zemalja, uglavnom iz obje Amerike i Južne Azije. Pored toga vidimo porast broja oboljelih u Africi, Istočnoj Evropi, Centralnoj Aziji i na Bliskom istoku”, rekao je Gebrejesus.

Novi klasteri korona virusa su očekivani, naročito u velikim gradovima nakon popuštanja mjera. Profesor Ben Kouling epidemiolog i biostatičar sa Univerziteta u Hong Kongu očekuje još pojava sličnih ovoj iz Pekinga. Na ovakve scenarije navode i dešavanja tokom maja u Južnoj Koreji i Australiji kada su ove zemlje zabilježile nove slučajeve zaraženih korona virusom u noćnom klubu u Seulu i fabrici mesa u Melburnu. Naravno, pojačan rizik za izbijanje nove epidemije je u mnogoljudnijim i ekonomski razvijenijim zemljama, potvrđuje profesor Kouling.

Dok je u SAD-u usljed ubistva još jednog afroamerikanca od strane policije, širenje korone palo u drugi plan, u Rusiji je epidemija glavna vijest. Više od pola miliona registrovanih slučajeva bacilo je sijenku na „lagani“ prvi talas.  Oko sedam hiljada smrtnih slučajeva u Rusiji, brojka je u koju svi sumnjaju, no to Putinu nije smetalo da je stavi pored 115.000 slučajeva preminulih i više od dva miliona zaraženih u SAD-u. „Ne mogu da zamislim nekog u ruskoj vladi ili regionima kako govori da neće uraditi ono što su vlada ili predsjednik rekli. Čini mi se da je problem (u SAD-u) što je grupa, u ovom slučaju partijskih interesa, stavljena ispred interesa društva kao cjeline. Iznad interesa ljudi“, rekao je Vladimir Putin u prošlonedjeljnom obraćanju. Putinova vlada ublažava restrikcije usljed smanjenja broja zaraženih. Taktika ruskih vlasti je nama u regionu dobro poznata. Preko državnih medija se radi na kreiranju što bolje opšte slike, naglašava se važnost pojedinca, biznismena, kolektivne borbe protiv pandemije. Kada sve to predsjednik uporedi sa najcrnjim scenariom koji svijet vidi ovih dana – onim u SAD-u, njihovom vječitom takmacu, svaki djelić slagalice je na svom mjestu.

„Ruska televizija predviđa uspjeh za ruski tim koji radi na vakcini, a u testiranju stanovništva na korona virus Rusiji se pripisuje ‘apsolutno vođstvo’ u svijetu. Iako efikasna vakcina još nije napravljena, a Rusija sa 8,1 milion urađenih testova zauzima tek drugo mjesto poslije SAD-a sa 13 miliona analiza (Covidtracking.com), mnogi gledaoci neće provjeravati informacije, pa vlastima nije teško da kod dijela javnosti stvore utisak da je situacija u Rusiji mnogo bolja nego što jeste“, zapaža dopisnica Slobodne Evrope Julija Petrovskaja.

Ipak, prvenstveno putem društvenih mreža, stiže i drugačija slika. Priče pacijenata, nedostatak opreme, prvenstveno maski, napumpavanje rezultata, svjedočenja ljekara, prekovremeni neplaćeni rad, netransparentnost podataka… samo su neki od detalja koji ruže savršenu sliku državne televizije.

U međuvremenu petorica urednika u listu Vedemosti, jednom od najuglednijih poslovnih medija u Rusiji, podnijeli su nedavno ostavke u znak protesta zbog imenovanja glavnog i odgovornog urednika za kojeg tvrde da je cenzurisao članke koji nijesu pogodovali Kremlju.

Infekcija se širi Latinskom Amerikom. Osim vodećeg Brazila, povećan je broj preminulih u Čileu gdje su za 24 sata preminula 234 pacijenta. To je dovelo do političke krize. Traži se ostavka ministra zdravlja Jaime Manalicha. Avganistanu nedostaje kapaciteta za testiranje – manjak laboratorija i prenatrpanost  pacijentima za koje se sumnja da su zaraženi čini stvari veoma teškim. Izrael je nakon par nedjelja pauze opet zabilježio slučajeve zaraze. Nakon što je skoro 500 učenika i nastavnika oboljelo od korone, zatvoreno je 177 edukativnih institucija u zemlji.  Pakistan je bio pošteđen prvih mjeseci pandemije. Iz njihove vlade su upozorili da bi broj zaraženih mogao da se udvostruči do kraja juna dostižući vrhunac krajem narednog mjeseca. Njihova računica je da bi tada moglo biti zaraženo 1,2 miliona stanovnika Pakistana.

Glavni iranski epidemiolog u Ministarstvu zdravlja Mohammad-Mehdi Gouia, objasnio je zbog čega je došlo do porasta broja slučajeva u njegovoj zemlji. ,,Glavni razlog porasta je što smo započeli identifikaciju zaraženih koji ili nemaju ili imaju samo blage simptome”, rekao je on. Trenutno se radi jedan test na svakih 79 ljudi, dok se prije dva mjeseca test radio na svakih 380, prenosi BBC.

Evropljani i pored visokih brojki zaraženih polako otvaraju granice i popuštaju restriktivne mjere. Sve se to dešava u nedjeljama koje služe i kao priprema za ljetnju turističku sezonu. U Francuskoj nekoliko dana zaredom broj novih slučajeva je ispod 30, a Španija se sprema da dočeka turiste. Grčki premijer Kirijakos Micotakis je otputovao na Santorini tokom vikenda i otvorio ljetnju sezonu uz obećanje da su sigurnost i zdravlje prioritet broj jedan.

Balkanska šarena mapa epidemije, mjera zaštite, borbe sa starim i pojave novih slučajeva odaje utisak da su zemlje regiona rasute po različitim stranama planete. Dobar dio regiona ovih dana veću pažnju posvećuje turistima i izbornim trkama, pa je nedavno sveprisutna epidemija COVID-19 pala u drugi plan. Na nekim portalima tabove sa važnim informacijama COVID – 19 po aktuelnosti prestigli su oni sa natpisom IZBORI 20.

Crna Gora koja je nedavno proglašena zemljom bez korone od sredine juna bori se sa novim slučajevima od kojih su neki importovani iz BiH.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH od srijede 17. juna u protekla 24h dnevni broj zaraženih u cijeloj BiH popeo na 56. ,,Mi smo još uvijek u prvoj fazi i trenutno povećanje broja zaraženih nije drugi udar”, rekao je član Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva Goran Čerkez.

Početkom juna Srbija je imala nizak,  dvocifren broj dnevnih slučajeva, a iste te nedjelje je objavila i famozni podatak od preko 4.000 izliječenih u jednom danu. Zamjenica direktora Instituta Batut Darija Kisić Tepavčević nakon izlaska ovih podataka za Tanjug je pojasnila da je na sjednici Kriznog štaba odlučeno da je kod asimptomatskih pacijenata dovoljan jedan negativan pi-si-ar test, umjesto dosadašnja dva, da bi se osoba smatrala zdravom, kao i da je vrijeme praćenja toka bolesti, kod tih pacijenata, skraćeno. Zvanični podaci iz Srbije od 17. juna govore da je od posljednjeg izveštaja do 15 časova toga dana testirano 6.098 osoba od kojih je 96 pozitivno. Broj aktivnih slučajeva je 568.

Osim Srbije i BiH, povećan broj novooboljelih bilježe i Makedonija, Albanija i Kosovo.

Na drugoj strani Balkana – ljetuju Njemci. U Hrvatskoj je od 11. do 15. juna, boravilo gotovo 100 hiljada turista, koji su ostvarili oko 500 hiljada noćenja, ističe direktor HTZ-a Kristjan Staničić. I očekuje porast njihovog broja. Od ukupnog broja turista od prošlog vikenda oko 70 posto bili su strani. U Hrvatskoj je po podacima od 16. juna broj oboljelih koji su registrovani u svim županijama Republike Hrvatske – 2.255 i deset aktivnih slučajeva.

Neko igra produžetke prvog talasa, neko se pribojava da je drugi poranio. Biološkinja sa Univerziteta u Londonu Jennifer Rohn za BBC  izjavljuje da više nije pitanje ‘ako’ bude drugog talasa korona virusa – već kada i koliko će on biti poguban. Dr Naoko Ishikawa, menadžer za incidente COVID-19 Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za region Zapadnog Pacifika, izjavljuje za BBC:  ,,U populaciji ne postoji imunizacija. Dok ne budemo imali efikasnu i pristupačnu vakcinu, svi smo u riziku”, izjavio je on.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

AMERIKA U HAOSU POSLIJE UBISTVA DŽORDŽA FLOJDA: Zločin i bijes

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džordža Flojda je na ulici usred dana u Mineapolisu ubio policajac sa višegodišnjom istorijom grubih prestupa u službi. Derek Šovin koji je gotovo devet minuta nogom gnječio vrat bespomoćnom čovjeku, koji je vapio da ne može da diše i molio da ne bude ubijen, optužen je za nenamjerno ubistvo. Flojdova smrt je posljednji u nizu slučajeva policijske brutalnosti prema Afroamerikancima. Čaša gnjeva je prelivena

 

Protekla je sedmica haosa u Sjedinjenim Američkim Državama, pokrenutog smrću Afroamerikanca Džordža Flojda u Mineapolisu u saveznoj državi Minesota, koga je 25. maja ubio policajac policajac Derek Šovin poslije sumnje da je proturio lažnu novčanicu od 20 dolara. Flojd je preminuo u bolnici pošto mu je policajac držao koljeno na vratu skoro devet minuta, dok je uhapšeni bespomoćno ponavljao: „Ne mogu da dišem”. Policajac sa višegodišnjom istorijom grubih prestupa u službi je optužen za nenamjerno, ubistvo trećeg stepena.

Flojdova smrt je posljednji u nizu sličnih slučajeva policijske brutalnosti prema Afroamerikancima, od kojih su mnoge snimili prolaznici mobilnim telefonima. U oko 400 gradova u SAD, ali i u nizu zemalja širom svijeta organizovani su protesti zbog pretjerane upotrebe policijske sile u najmoćnijoj državi svijeta i kao podrška zahtjevu demonstranata za reformu policije. Najmanje 13 osoba, pretežno Afroamerikanaca, je tokom protesta izgubilo život, od policije, pljačkaša ili nepoznatih napadača.

U većim i manjim gradovima i predgrađima se odvija jedna od najvećih kampanja za građanska prava, protiv policijskog nasilja i rasne nejednakosti. Protesti se dešavaju u vrijeme pandemije korona virusa koja je u SAD odnijela do srijede, 3. juna preko 108.000 života i zbog koje je više od 40 milioni ljudi ostalo bez posla. Prema anketi Rojters /Ipsos od 2. juna, 64 odsto odraslih Amerikanaca reklo je da „simpatiše ljude koji trenutno protestuju”, 27 procenata je bilo protiv, a devet procenata nisu sigurni.

Poslije mirnih dnevnih protesta, noći obilježavaju nasilje, pljačka i vandalizam, uprkos policijskom času koje su uvele lokalne vlasti u desetinama gradova širom SAD. Više od 20.000 pripadnika Nacionalne garde je mobilisano u 29 saveznih države da bi suzbili nasilje.

Predsjednik SAD Donald Tramp pojačao je pritisak na guvernere i gradonačelnike da budu oštriji prema demonstrantima i da pozovu nacionalnu gardu. Zaprijetio je vojnom akcijom protiv nereda i pljačke. „Njujork su preuzeli pljačkaši, lupeži, radikalna ljevica i sve druge vrste bijednog života i ološa”, napisao je Trump na Tviteru.

Flojd se pridružio dugoj tužnoj listi crnačkih imena. Rasistički stavovi koji vode policiju do gušenja prava Afroamerikanaca (kao što se dogodilo sa Erikom Garnerom 2014. u Njujorku, što je, takođe, zabilježeno na snimku) isti su oni koji isključuju Afroamerikance i onemogućavaju im zapošljavanje i pristup investicijama.

Ti stavovi se pojavljuju u istraživanjima koja pokazuju nesrazmjeran broj zaustavljanja, hapšenja i presuda koje su pretrpjeli Afroamerikanci, kao i  nezakonitih ubistava poput Flojdovog. Rijetko šta ukazuje koliko Afroamerikanci nisu poželjni poput policajaca koji ih ubijaju. Mineapolis i njegov grad blizanac Sent Pol imaju neke od najvećih brojki kada je riječ o rasnoj nejednakosti u SAD.

Prosječna afroamerička porodica na području Gradova blizanaca ima prihode od 38.178 dolara godišnje – manje od polovine od prosječnih prihoda bijele porodice od 84.459 dolara godišnje. Među gradovima, u SAD je gore stanje samo u susjednom Milvokiju, u saveznoj  državi Viskonsin. Minesota kao cjelina ima drugi najveći jaz u nejednakosti između Afroamerikanaca i bijelaca u čitavoj zemlji. Lošije je samo u Distriktu Kulumbija, u kome je i glavni grad Vašington.

Prije pandemije, stopa nezaposlenosti među Afroamerikancima u Minesoti bila je na istorijskom minimumu, ali i dalje dvostruko veća od stope nezaposlenosti bijelaca. Stopa nezaposlenosti Afroamerikanaca u Gradovima blizancima 2016. bila je trostruko veća od stope nezaposlenosti bijelaca.

Prema najnovijim podacima, stopa siromaštva među Afroamerikancima u Gradovima blizancima bila je 25,4 posto, preko četiri puta više od stope siromaštva bijelaca, koja iznosi 5,9 posto. Oko tri četvrtine bijelih porodica u Gradovima blizancima ima u vlasništvu nekretnine, a samo jedna četvrtina Afroamerikanaca. U ovoj oblasti dugo je bio na snazi „rasni dogovor” prema kome je bilo teško Afroamerikancima da postanu vlasnici nekretnina i žive u bjelačkim susjedsvima.

Država Minesota ima jedan od najvećih jazova između Afroamerikanaca i bijelaca i u pogledu dostignuća u obrazovanju.

Ovi podaci se ne odnose direktno na policijsku pristrasnost. To su postojane, uznemiravajuće brojke koje su u osnovi rastućeg osjećaja nepravičnosti, frustracije, očaja i bijesa viđenog prošle nedjelje. Sve ove brojke su bile slika situacije „prije” ekonomskog kolapsa izazvanog korona virusom.

Uopšte, uprkos visokim stopama rasta na berzama i niskoj nezapaposlenosti uoči pandemije, siromaštvo u SAD je prožimajuće. Broj ljudi koji zarađuje manje od 25.750 dolara po četvoročlanoj porodici raste bez obzira na rasnu pripadnost i geografska odredišta. Prema analizi agencije za istraživanje javnog mnenja Pju, siromaštvo je između 20016. i 2018. poraslo za 30 posto u svim okruzima u SAD.

Istraživanje vašingtonskog strateškog instituta Bruking je otkrilo da 54 odsto radnika Afroamerikanaca i 63 procenata latino ili radnika iz špankog govornog područja nesrazmjerno više rade na poslovima sa niskim platama, u poređenju sa  bijelcima.

Istinske ekonomske razlike podstakle su postojeću rasnu i regionalnu podjelu u SAD. Pri tome stvari treba sagledati i na osnovu budućih demografskih kretanja u toj zemlji. Nove statistike projektuju da će nacija postati „manjinski bijela” 2045. godine. Te godine će bijelci činiti 49,7 posto stanovništva prema 24,6 posto Hispanoamerikanaca, 13,1 posto Afroamerikanaca, 7,9 posto Azijaca i 3,8 posto multirasne populacije.

Manjine će u doglednoj budućnosti biti izvor rasta mladog i radno sposobnog stanovništva u SAD, broja glasača, potrošačke i baze poreskih obveznika. Sve mnogobrojnija starija bjelačka populacija će biti sve zavisnija od doprinosa manjina nacionalnoj privredi i vladinim programima poput Mediker i Socijalna sigurnost. To nagovještava potrebu za nastavkom ulaganja u raznoliku populaciju mladih (do 30 godina) i maloljetnika u SAD, dok stanovništvo bude nastavilo da stari.

Previše ljudi i dalje pati u „najboljoj ikada dosad“ ekonomiji. U SAD siromašni ljudi različitog porijekla dijele zajedničku patnju. Bolesti, gubitak posla ili smrti člana porodice mogu danas otjerati osobu – bez obzira na rasu ili političku orijentaciju – u siromaštvo.

Rješavanje siromaštva u SAD moglo bi potencijalno premostiti rasne, geografske i političke podjele koje urušavaju koheziju u zemlji. Borba protiv siromaštva, upozoravaju stručnjaci, način je ujedinjavanja u duboko podijeljenim SAD.

 

Nemiri i predsjednička kampanja

Nemiri postavljaju ozbiljne izazove predsjedniku Trampu i bivšem potpredsjedniku Džou Bajdenu dok rade na kampanji za predsjedničke izbore ovog 3. novembra.  Ova kampanja može biti jedna od najzapaljivijih u istoriji SAD.

Trampovi kritičari napali su njegove postupke tokom korone i tokom pobune,  postavljajući pitanje da li on može efikasno voditi zemlju u vrijeme krize. Od Frenklina Ruzvelta u Drugom svjetskom ratu, tokom mandata ni jednog od poslijeratnih predsjednika SAD nije zabilježena smrt tolikog broja Amerikanaca od jednog uzročnika.

Amerikanci se nisu ujedinili u borbi protiv virusa. Dozvolili su da katastrofa javnog zdravstva produbi podjele na rasnoj, ekonomskoj, regionalnoj i ideološkoj osnovi.

Tramp je nastojao da se okoristi takvim podjelama. No, veličina i ozbiljnost dvaju kriza sa kojima je sada suočen, njegovu situaciju čini veoma veoma teškom. Prema brojnim mjerilima, Trampovo predsjedavanje je u krizi.

Tramp će pokušati da nađe načine kako da obje tragedije iskoristi u vlastitu korist i pogorša izglede izazivača.

Nastaviće da insistira da je virus izazvao njegov veliki geostrateški protivnik Kina. Trampu ide u prilog što je Mineapolis grad, a Minesota država koji pouzdano glasaju za Demokratsku stranku. Gradiće kampanju na neuspjehu lidera Minesote iz Demokratske stranke da odgovore na potrebe crnih glasača.

Njegova podrška među republikanskim glasačima nikada nije opadala, ma koliko šokantno bilo njegovo ponašanje. Uživao je u stabilnom odobravanju 80 odsto među glasačima Republikanske stranke tokom krize korona virusa. Tako mu je u vrijeme pandemije podrška među svim biračima ostala stabilna između 40 i 50 odsto.

Mnogi građani koji dijele ciljeve demonstracija odbijaju nasilje. „Haranje po prodavnicama, uništavanje biblioteka, paljenje restorana – to šteti ljudima za koje se demonstranti zapravo zalažu“, pišu mediji. Tu leži Trampova šansa da upotrebom vojske uspostavi red i mir.

 

Tramp u potrazi za neprijateljima

 

U želji da nađe neprijatelja koga bi okrivio za nasilne proteste koji potresaju SAD, predsjednik Tramp je poručio da se sprema da kao „domaće teroriste” označi one koji se povezuju sa Antifa pokretom. Pravni eksperti kažu da bi takav potez bio neustavan, a čak i da je legalan, bio bi teško sprovodiv.

Antifa, skraćeno od antifašisti, nije konkretna grupa, već više pokret. Antifašisti iz tog pokreta teže da se grupišu na lijevom krilu političkog spektra SAD, a mnogi od njih sebe doživljavaju kao socijaliste, anarhiste, komuniste ili antikapitaliste.

Osim protivljenja desničarskim ideologijama, pristalice Antifa pokreta međusobno imaju malo zajedničkog. Neki se fokusiraju na pitanja zaštite životne sredine ili prava domorodaca, drugi se bave pravima LGBT aktivista.

Antifašistički pokret se može pratiti od Evrope prije Drugog svjetskog rata, a tu ideologiju u SAD su decenijama mnoge grupe njegovale bez korišćenja naziva „Antifa”. Prva grupa u SAD koja se tako nazvala bila je Rouz Siti Antifa (RCA) osnovana 2007. u Portlandu, savezna država Oregon. RCA i slične grupe imaju za cilj da razbijaju – ukoliko je potrebno nasilnim putem – skupove i organizacione napore bijelih supremacista i njima sličnih. Izbor Trampa 2016. podstakao je aktivnosti Antifa, pošto su pristalice postale sve uvjerenije da fašizam i druge desničarske ideologije imaju jak upliv u politiku.

Dok antifašisti najviše pažnje dobijaju zbog povremenog nasilnog ponašanja, mnoge pristalice zagovaraju nenasilna sredstva za širenje poruka – postavljanjem postera, javnim govorima ili marševima. Ima mišljenja da bi ljudi sa različitim motivima mogli stajati iza djela nasilja u brutalnim protestima protiv policije. Sumja se na djelovanje provokatora iz bjelačkih supremacionističkih grupa i „duboke države”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo