Povežite se sa nama

Izdvojeno

NASTAVAK UNIŠTAVANJA STARE VAROŠI: Tamo gdje je ležala Podgorica stara – niču zgradurine

Objavljeno prije

na

Urbanistički projekat za Staru varoš predviđa višespratnice tamo gdje im nije mjesto, nadomak starih kuća koje će ostati u sjenci. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim

 

U podgoričkom naselju Stara varoš, jednom od rijetkih u Crnoj Gori u kojem se zadržao istorijski autentičan stil života, u toku je izgradnja nekoliko višespratnica predviđenih Urbanističkim projektom (UP) Stara varoš dio zone A koji je 2018. godine usvojila Skupština Glavnog grada. Neki građani koji žive u tom dijelu Podgorice šokirani su razmjerama nove gradnje i zabrinuti za bezbjednost svojih kuća, nadomak kojih niču zgrade. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim.

„Svakog dana sam sve više fascinirana činjenicom da se niko nije uključio u odbranu Stare varoši. Moja kuća se nalazi u središtu gradilišta, a za dva mjeseca, koliko govorim o ovom problemu, nijesam dobila valjanu podršku. Kao da se borim samo za svoje – a ne za dobro svih”, kaže za Monitor aktivistkinja i mještanka Stare varoši Marta Darmanović, koja je prva, na društvenoj mreži Fejsbuk, ukazala na razorne posljedice „valorizacije” tog naselja.

Njoj su, nedavno, stigle i „opomene” – da bi trebalo da prestane da se buni protiv gradnje. I to od susjeda, od kojih pojedini jedva čekaju ponudu da, u zamjenu za stan, prodaju svoja imanja. „U svakoj kući ovdje živi više porodica, i niko od nas nema finansijskih mogućnosti da sebi obezbijedi samostalan život negdje drugo, niti da proda svoje imanje, jer su nebrigom države prema Staroj varoši zarad finansijskih interesa investitora, ona potpuno obezvrijeđena. Zato se na dobijanje stanova u novim zgradama gleda kao na jedinu mogućnost rješavanja stambenog pitanja. Moju borbu mještani doživljavaju kao stajanje na put tome, jer se boje da će se postići samo to da gradnja stane, a da zatečeno stanje ostane isto”, objašnjava Darmanović.

Projektom je, na nivou cijelog zahvata, u ulicama Petra Prlje, Crnogorskih serdara, Ljubović i Kralja Nikole, kao i u drugim djelovima naselja, predviđena izgradnja 155 novih stanova. Međutim, samo u jednoj zgradi, čija je izgradnja već započeta, naći će se gotovo polovina od ukupnog broja – 75 stanova.

Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt analizirali su pomenuto urbanističko rješenje i zaključili da se u njemu navodi izgradnja značajno veća od postojeće, što se dobro vidi ako se uporede prikazi zatečenog i planiranog stanja. „Ne možemo da vidimo kolika je građevinska površina pojedinačnih objekata ucrtanih u plan, već samo njihovu ukupnu, zbirnu površinu, jer parametri propisani planom nijesu dati za pojedinačne parcele, već samo na nivou cijelog plana. Tako predstavljeni, otežavaju ocjenjivanje usklađenosti projekata za nove objekte sa uslovima propisanim planom”, naveli su u reagovanju.

Obim gradnje procjenjuje se, na osnovu spratnosti, koju iz KANE ocjenjuju kao neprimjerenu za ovaj dio Podgorice. Novi objekti, četvorospratnica i petospratnica, postaće dominantni u naselju. To će za posljedicu imati neujednačenost urbane cjeline, i gori kvalitet života građana koji žive u susjednim kućama.

Time je nastavljen trend betonizacije i nekontrolisane urbanizacije, lišene bilo kakve estetike. Ranija istraživanja, rađena za potrebe Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, pokazala su da već postoji višak broja stambenih jedinica u odnosu na broj domaćinstava.

„Plan predviđa višespratnice tamo gdje im mjesto nije, pored starih kuća koje ostaju u sjenci. To je praksa uništavanja Stare varoši još od 50-ih godina prošlog vijeka. Ključni problem je sistemski – zakon je na strani onih koje grade višespratnice, a praksa izrade planskih dokumenata, po pravilu, ne uvažava interese građana koji žive u obuhvatu planskog dokumenta”, kaže za Monitor arhitekta Borislav Vukićević.

Pojedini građani, kako navode iz KANE, tvrde da ih uprava Glavnog grada uvjerava da nije bila upoznata sa obimom gradnje koju plan predviđa. Kako je plan urađen prije dvije godine, po narudžbi Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice (preduzeća Glavnog grada) i po odluci koju je donio tadašnji gradonačelnik Slavoljub Stijepović, to je, prosto – laž.

Sadašnji gradonačelnik Ivan Vuković je, krajem januara ove godine, nakon obilaska radova u ulicama Sava Lubarde i Spasa Nikolića, razgovarao sa mještanima koji su protestovali zbog izgradnje višespratnice na Bulevaru Crnogorskih serdara. Tada im je kazao da Glavni grad nema nadležnosti da mijenja plansku dokumentaciju, iako ju je donijela lokalna skupština, već je predložio da inicijativu sa tim ciljem zajedno upute Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Nadležni iz Glavnog grada su posljednjih godina, usljed žestokih pobuna javnosti, nekoliko puta povukli različite planove stihijske novogradnje. Djelić Ljubovića su spasili građani, koji su se ispriječili ispred mašina i protestovali. Prevelike su bile šanse da neko pogine, pa su investitor i nadležni postigli dogovor da se sa gradnjom prestane. Ovo je pokazatelj da iz Glavnog grada imaju mogućnost da naknadno preispitaju, a možda i povuku sporni plan za Staru varoš. Radili su i ranije – na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi i Statuta Glavnog grada.

„Čini se da institucije zadužene za planiranje prostora neće nikada naučiti koliko bi grešaka i dugoročnih društvenih problema izbjegli kroz studiozan i pažljiv pristup izradi prostornih planova”, ukazuju iz KANE.

U Crnoj Gori, prema riječima Vukićevića, nemamo „planiranje prostora”, već nešto što ni ne liči na to. „Nikoga ne zanima što se gradi, i kako to što se gradi utiče na tzv. postojeći građevinski fond. Logika je neumoljiva – mora da se gradi – građevinska industrija je, uz turizam, kamen temeljac crnogorske privrede”, ističe on.

Marta Darmanović bi voljela da država zaštiti Staru varoš, kao što je to uradila sa Starim gradom u Kotoru. „Zna se koliko sada tu, ili recimo u Budvi, vrijede stambeni objekti. Neko ko je porastao u stanu ne može da ima predstavu o odrastanju u Staroj varoši. To parče zemlje i taj krš u kojem živite ima milijardu puta veću vrijednost od stanova koje biste dobili, ali kad nema države da ga valorizuje i zaštiti, a mještane obezbijedi, niti građana da državu napravi, onda nije ni čudo što se svaka pojedinačna borba sa sistemom završi – odustajanjem”, kaže ona.

Djetinjstvo je, kako kaže, provela u bašti prekoputa kuće, sa komšijskom djecom. „Brali smo iglice, smokve i šipkove, pentrali se na drveće, u Morači naučili da plivamo. Na Skalinama se do poznih godina okupljali. Riječ je o čitavom jednom drugačijem načinu života, epicentru uspomena, mjestu koje posljednje nosi duh jednog vremena”, ističe ona.

Ko god putuje, pri obilasku bilo kog grada na svijetu, prvo posjećuje mjesta koja vrve od istorije, legendi i kulture. To dobro znaju Italijani, Grci ili Španci, koji su takve djelove svojih glavnih gradova uredili tako da ostanu autentični. „Pa ’razumjela’ bih da imamo 25 starih kvartova, pa da neki štetujemo, ali ovo je jedan jedini. To je to, kad ode Stara varoš, nema više što priču da ispriča”, upozorava Marta Darmanović.

Bez vazduha i sunca. Uz beton koji će se ljeti, na temperaturama od preko 40 stepeni, topiti između bedema. Buka koju će 300 novih stanara i gužva vozila donijeti. Tako će izgledati budući život u Staroj varoši.

U susret lokalnim izborima, opravdana je bojazan da će se, usljed velikih finansijskih i političkih posljedica koje bi upravljači snosili ukoliko bi postupili onako kako bi trebalo, interesi građana zanemariti. To je priča čiji kraj dobro znamo.

„Ne postoje indicije da bi nova uprava Podgorice postupala drugačije. To je ta neumoljiva logika kapitala – nikome ne pada na pamet da pristupi reformi sistema i postavi planiranje i urbanizam u razumne okvire, što bi podrazumijevalo i djelovanje u skladu sa famoznim javnim interesom. Daleko smo mi od toga – i predaleko. Staroj varoši nedostaje vizija – i u nedostatku nje, imamo zgradurine”, zaključuje Vukićević.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo