Povežite se sa nama

Izdvojeno

NASTAVAK UNIŠTAVANJA STARE VAROŠI: Tamo gdje je ležala Podgorica stara – niču zgradurine

Objavljeno prije

na

Urbanistički projekat za Staru varoš predviđa višespratnice tamo gdje im nije mjesto, nadomak starih kuća koje će ostati u sjenci. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim

 

U podgoričkom naselju Stara varoš, jednom od rijetkih u Crnoj Gori u kojem se zadržao istorijski autentičan stil života, u toku je izgradnja nekoliko višespratnica predviđenih Urbanističkim projektom (UP) Stara varoš dio zone A koji je 2018. godine usvojila Skupština Glavnog grada. Neki građani koji žive u tom dijelu Podgorice šokirani su razmjerama nove gradnje i zabrinuti za bezbjednost svojih kuća, nadomak kojih niču zgrade. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim.

„Svakog dana sam sve više fascinirana činjenicom da se niko nije uključio u odbranu Stare varoši. Moja kuća se nalazi u središtu gradilišta, a za dva mjeseca, koliko govorim o ovom problemu, nijesam dobila valjanu podršku. Kao da se borim samo za svoje – a ne za dobro svih”, kaže za Monitor aktivistkinja i mještanka Stare varoši Marta Darmanović, koja je prva, na društvenoj mreži Fejsbuk, ukazala na razorne posljedice „valorizacije” tog naselja.

Njoj su, nedavno, stigle i „opomene” – da bi trebalo da prestane da se buni protiv gradnje. I to od susjeda, od kojih pojedini jedva čekaju ponudu da, u zamjenu za stan, prodaju svoja imanja. „U svakoj kući ovdje živi više porodica, i niko od nas nema finansijskih mogućnosti da sebi obezbijedi samostalan život negdje drugo, niti da proda svoje imanje, jer su nebrigom države prema Staroj varoši zarad finansijskih interesa investitora, ona potpuno obezvrijeđena. Zato se na dobijanje stanova u novim zgradama gleda kao na jedinu mogućnost rješavanja stambenog pitanja. Moju borbu mještani doživljavaju kao stajanje na put tome, jer se boje da će se postići samo to da gradnja stane, a da zatečeno stanje ostane isto”, objašnjava Darmanović.

Projektom je, na nivou cijelog zahvata, u ulicama Petra Prlje, Crnogorskih serdara, Ljubović i Kralja Nikole, kao i u drugim djelovima naselja, predviđena izgradnja 155 novih stanova. Međutim, samo u jednoj zgradi, čija je izgradnja već započeta, naći će se gotovo polovina od ukupnog broja – 75 stanova.

Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt analizirali su pomenuto urbanističko rješenje i zaključili da se u njemu navodi izgradnja značajno veća od postojeće, što se dobro vidi ako se uporede prikazi zatečenog i planiranog stanja. „Ne možemo da vidimo kolika je građevinska površina pojedinačnih objekata ucrtanih u plan, već samo njihovu ukupnu, zbirnu površinu, jer parametri propisani planom nijesu dati za pojedinačne parcele, već samo na nivou cijelog plana. Tako predstavljeni, otežavaju ocjenjivanje usklađenosti projekata za nove objekte sa uslovima propisanim planom”, naveli su u reagovanju.

Obim gradnje procjenjuje se, na osnovu spratnosti, koju iz KANE ocjenjuju kao neprimjerenu za ovaj dio Podgorice. Novi objekti, četvorospratnica i petospratnica, postaće dominantni u naselju. To će za posljedicu imati neujednačenost urbane cjeline, i gori kvalitet života građana koji žive u susjednim kućama.

Time je nastavljen trend betonizacije i nekontrolisane urbanizacije, lišene bilo kakve estetike. Ranija istraživanja, rađena za potrebe Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, pokazala su da već postoji višak broja stambenih jedinica u odnosu na broj domaćinstava.

„Plan predviđa višespratnice tamo gdje im mjesto nije, pored starih kuća koje ostaju u sjenci. To je praksa uništavanja Stare varoši još od 50-ih godina prošlog vijeka. Ključni problem je sistemski – zakon je na strani onih koje grade višespratnice, a praksa izrade planskih dokumenata, po pravilu, ne uvažava interese građana koji žive u obuhvatu planskog dokumenta”, kaže za Monitor arhitekta Borislav Vukićević.

Pojedini građani, kako navode iz KANE, tvrde da ih uprava Glavnog grada uvjerava da nije bila upoznata sa obimom gradnje koju plan predviđa. Kako je plan urađen prije dvije godine, po narudžbi Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice (preduzeća Glavnog grada) i po odluci koju je donio tadašnji gradonačelnik Slavoljub Stijepović, to je, prosto – laž.

Sadašnji gradonačelnik Ivan Vuković je, krajem januara ove godine, nakon obilaska radova u ulicama Sava Lubarde i Spasa Nikolića, razgovarao sa mještanima koji su protestovali zbog izgradnje višespratnice na Bulevaru Crnogorskih serdara. Tada im je kazao da Glavni grad nema nadležnosti da mijenja plansku dokumentaciju, iako ju je donijela lokalna skupština, već je predložio da inicijativu sa tim ciljem zajedno upute Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Nadležni iz Glavnog grada su posljednjih godina, usljed žestokih pobuna javnosti, nekoliko puta povukli različite planove stihijske novogradnje. Djelić Ljubovića su spasili građani, koji su se ispriječili ispred mašina i protestovali. Prevelike su bile šanse da neko pogine, pa su investitor i nadležni postigli dogovor da se sa gradnjom prestane. Ovo je pokazatelj da iz Glavnog grada imaju mogućnost da naknadno preispitaju, a možda i povuku sporni plan za Staru varoš. Radili su i ranije – na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi i Statuta Glavnog grada.

„Čini se da institucije zadužene za planiranje prostora neće nikada naučiti koliko bi grešaka i dugoročnih društvenih problema izbjegli kroz studiozan i pažljiv pristup izradi prostornih planova”, ukazuju iz KANE.

U Crnoj Gori, prema riječima Vukićevića, nemamo „planiranje prostora”, već nešto što ni ne liči na to. „Nikoga ne zanima što se gradi, i kako to što se gradi utiče na tzv. postojeći građevinski fond. Logika je neumoljiva – mora da se gradi – građevinska industrija je, uz turizam, kamen temeljac crnogorske privrede”, ističe on.

Marta Darmanović bi voljela da država zaštiti Staru varoš, kao što je to uradila sa Starim gradom u Kotoru. „Zna se koliko sada tu, ili recimo u Budvi, vrijede stambeni objekti. Neko ko je porastao u stanu ne može da ima predstavu o odrastanju u Staroj varoši. To parče zemlje i taj krš u kojem živite ima milijardu puta veću vrijednost od stanova koje biste dobili, ali kad nema države da ga valorizuje i zaštiti, a mještane obezbijedi, niti građana da državu napravi, onda nije ni čudo što se svaka pojedinačna borba sa sistemom završi – odustajanjem”, kaže ona.

Djetinjstvo je, kako kaže, provela u bašti prekoputa kuće, sa komšijskom djecom. „Brali smo iglice, smokve i šipkove, pentrali se na drveće, u Morači naučili da plivamo. Na Skalinama se do poznih godina okupljali. Riječ je o čitavom jednom drugačijem načinu života, epicentru uspomena, mjestu koje posljednje nosi duh jednog vremena”, ističe ona.

Ko god putuje, pri obilasku bilo kog grada na svijetu, prvo posjećuje mjesta koja vrve od istorije, legendi i kulture. To dobro znaju Italijani, Grci ili Španci, koji su takve djelove svojih glavnih gradova uredili tako da ostanu autentični. „Pa ’razumjela’ bih da imamo 25 starih kvartova, pa da neki štetujemo, ali ovo je jedan jedini. To je to, kad ode Stara varoš, nema više što priču da ispriča”, upozorava Marta Darmanović.

Bez vazduha i sunca. Uz beton koji će se ljeti, na temperaturama od preko 40 stepeni, topiti između bedema. Buka koju će 300 novih stanara i gužva vozila donijeti. Tako će izgledati budući život u Staroj varoši.

U susret lokalnim izborima, opravdana je bojazan da će se, usljed velikih finansijskih i političkih posljedica koje bi upravljači snosili ukoliko bi postupili onako kako bi trebalo, interesi građana zanemariti. To je priča čiji kraj dobro znamo.

„Ne postoje indicije da bi nova uprava Podgorice postupala drugačije. To je ta neumoljiva logika kapitala – nikome ne pada na pamet da pristupi reformi sistema i postavi planiranje i urbanizam u razumne okvire, što bi podrazumijevalo i djelovanje u skladu sa famoznim javnim interesom. Daleko smo mi od toga – i predaleko. Staroj varoši nedostaje vizija – i u nedostatku nje, imamo zgradurine”, zaključuje Vukićević.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo