Povežite se sa nama

Izdvojeno

NASTAVAK UNIŠTAVANJA STARE VAROŠI: Tamo gdje je ležala Podgorica stara – niču zgradurine

Objavljeno prije

na

Urbanistički projekat za Staru varoš predviđa višespratnice tamo gdje im nije mjesto, nadomak starih kuća koje će ostati u sjenci. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim

 

U podgoričkom naselju Stara varoš, jednom od rijetkih u Crnoj Gori u kojem se zadržao istorijski autentičan stil života, u toku je izgradnja nekoliko višespratnica predviđenih Urbanističkim projektom (UP) Stara varoš dio zone A koji je 2018. godine usvojila Skupština Glavnog grada. Neki građani koji žive u tom dijelu Podgorice šokirani su razmjerama nove gradnje i zabrinuti za bezbjednost svojih kuća, nadomak kojih niču zgrade. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim.

„Svakog dana sam sve više fascinirana činjenicom da se niko nije uključio u odbranu Stare varoši. Moja kuća se nalazi u središtu gradilišta, a za dva mjeseca, koliko govorim o ovom problemu, nijesam dobila valjanu podršku. Kao da se borim samo za svoje – a ne za dobro svih”, kaže za Monitor aktivistkinja i mještanka Stare varoši Marta Darmanović, koja je prva, na društvenoj mreži Fejsbuk, ukazala na razorne posljedice „valorizacije” tog naselja.

Njoj su, nedavno, stigle i „opomene” – da bi trebalo da prestane da se buni protiv gradnje. I to od susjeda, od kojih pojedini jedva čekaju ponudu da, u zamjenu za stan, prodaju svoja imanja. „U svakoj kući ovdje živi više porodica, i niko od nas nema finansijskih mogućnosti da sebi obezbijedi samostalan život negdje drugo, niti da proda svoje imanje, jer su nebrigom države prema Staroj varoši zarad finansijskih interesa investitora, ona potpuno obezvrijeđena. Zato se na dobijanje stanova u novim zgradama gleda kao na jedinu mogućnost rješavanja stambenog pitanja. Moju borbu mještani doživljavaju kao stajanje na put tome, jer se boje da će se postići samo to da gradnja stane, a da zatečeno stanje ostane isto”, objašnjava Darmanović.

Projektom je, na nivou cijelog zahvata, u ulicama Petra Prlje, Crnogorskih serdara, Ljubović i Kralja Nikole, kao i u drugim djelovima naselja, predviđena izgradnja 155 novih stanova. Međutim, samo u jednoj zgradi, čija je izgradnja već započeta, naći će se gotovo polovina od ukupnog broja – 75 stanova.

Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt analizirali su pomenuto urbanističko rješenje i zaključili da se u njemu navodi izgradnja značajno veća od postojeće, što se dobro vidi ako se uporede prikazi zatečenog i planiranog stanja. „Ne možemo da vidimo kolika je građevinska površina pojedinačnih objekata ucrtanih u plan, već samo njihovu ukupnu, zbirnu površinu, jer parametri propisani planom nijesu dati za pojedinačne parcele, već samo na nivou cijelog plana. Tako predstavljeni, otežavaju ocjenjivanje usklađenosti projekata za nove objekte sa uslovima propisanim planom”, naveli su u reagovanju.

Obim gradnje procjenjuje se, na osnovu spratnosti, koju iz KANE ocjenjuju kao neprimjerenu za ovaj dio Podgorice. Novi objekti, četvorospratnica i petospratnica, postaće dominantni u naselju. To će za posljedicu imati neujednačenost urbane cjeline, i gori kvalitet života građana koji žive u susjednim kućama.

Time je nastavljen trend betonizacije i nekontrolisane urbanizacije, lišene bilo kakve estetike. Ranija istraživanja, rađena za potrebe Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, pokazala su da već postoji višak broja stambenih jedinica u odnosu na broj domaćinstava.

„Plan predviđa višespratnice tamo gdje im mjesto nije, pored starih kuća koje ostaju u sjenci. To je praksa uništavanja Stare varoši još od 50-ih godina prošlog vijeka. Ključni problem je sistemski – zakon je na strani onih koje grade višespratnice, a praksa izrade planskih dokumenata, po pravilu, ne uvažava interese građana koji žive u obuhvatu planskog dokumenta”, kaže za Monitor arhitekta Borislav Vukićević.

Pojedini građani, kako navode iz KANE, tvrde da ih uprava Glavnog grada uvjerava da nije bila upoznata sa obimom gradnje koju plan predviđa. Kako je plan urađen prije dvije godine, po narudžbi Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice (preduzeća Glavnog grada) i po odluci koju je donio tadašnji gradonačelnik Slavoljub Stijepović, to je, prosto – laž.

Sadašnji gradonačelnik Ivan Vuković je, krajem januara ove godine, nakon obilaska radova u ulicama Sava Lubarde i Spasa Nikolića, razgovarao sa mještanima koji su protestovali zbog izgradnje višespratnice na Bulevaru Crnogorskih serdara. Tada im je kazao da Glavni grad nema nadležnosti da mijenja plansku dokumentaciju, iako ju je donijela lokalna skupština, već je predložio da inicijativu sa tim ciljem zajedno upute Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Nadležni iz Glavnog grada su posljednjih godina, usljed žestokih pobuna javnosti, nekoliko puta povukli različite planove stihijske novogradnje. Djelić Ljubovića su spasili građani, koji su se ispriječili ispred mašina i protestovali. Prevelike su bile šanse da neko pogine, pa su investitor i nadležni postigli dogovor da se sa gradnjom prestane. Ovo je pokazatelj da iz Glavnog grada imaju mogućnost da naknadno preispitaju, a možda i povuku sporni plan za Staru varoš. Radili su i ranije – na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi i Statuta Glavnog grada.

„Čini se da institucije zadužene za planiranje prostora neće nikada naučiti koliko bi grešaka i dugoročnih društvenih problema izbjegli kroz studiozan i pažljiv pristup izradi prostornih planova”, ukazuju iz KANE.

U Crnoj Gori, prema riječima Vukićevića, nemamo „planiranje prostora”, već nešto što ni ne liči na to. „Nikoga ne zanima što se gradi, i kako to što se gradi utiče na tzv. postojeći građevinski fond. Logika je neumoljiva – mora da se gradi – građevinska industrija je, uz turizam, kamen temeljac crnogorske privrede”, ističe on.

Marta Darmanović bi voljela da država zaštiti Staru varoš, kao što je to uradila sa Starim gradom u Kotoru. „Zna se koliko sada tu, ili recimo u Budvi, vrijede stambeni objekti. Neko ko je porastao u stanu ne može da ima predstavu o odrastanju u Staroj varoši. To parče zemlje i taj krš u kojem živite ima milijardu puta veću vrijednost od stanova koje biste dobili, ali kad nema države da ga valorizuje i zaštiti, a mještane obezbijedi, niti građana da državu napravi, onda nije ni čudo što se svaka pojedinačna borba sa sistemom završi – odustajanjem”, kaže ona.

Djetinjstvo je, kako kaže, provela u bašti prekoputa kuće, sa komšijskom djecom. „Brali smo iglice, smokve i šipkove, pentrali se na drveće, u Morači naučili da plivamo. Na Skalinama se do poznih godina okupljali. Riječ je o čitavom jednom drugačijem načinu života, epicentru uspomena, mjestu koje posljednje nosi duh jednog vremena”, ističe ona.

Ko god putuje, pri obilasku bilo kog grada na svijetu, prvo posjećuje mjesta koja vrve od istorije, legendi i kulture. To dobro znaju Italijani, Grci ili Španci, koji su takve djelove svojih glavnih gradova uredili tako da ostanu autentični. „Pa ’razumjela’ bih da imamo 25 starih kvartova, pa da neki štetujemo, ali ovo je jedan jedini. To je to, kad ode Stara varoš, nema više što priču da ispriča”, upozorava Marta Darmanović.

Bez vazduha i sunca. Uz beton koji će se ljeti, na temperaturama od preko 40 stepeni, topiti između bedema. Buka koju će 300 novih stanara i gužva vozila donijeti. Tako će izgledati budući život u Staroj varoši.

U susret lokalnim izborima, opravdana je bojazan da će se, usljed velikih finansijskih i političkih posljedica koje bi upravljači snosili ukoliko bi postupili onako kako bi trebalo, interesi građana zanemariti. To je priča čiji kraj dobro znamo.

„Ne postoje indicije da bi nova uprava Podgorice postupala drugačije. To je ta neumoljiva logika kapitala – nikome ne pada na pamet da pristupi reformi sistema i postavi planiranje i urbanizam u razumne okvire, što bi podrazumijevalo i djelovanje u skladu sa famoznim javnim interesom. Daleko smo mi od toga – i predaleko. Staroj varoši nedostaje vizija – i u nedostatku nje, imamo zgradurine”, zaključuje Vukićević.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo