Povežite se sa nama

Izdvojeno

NASTAVAK UNIŠTAVANJA STARE VAROŠI: Tamo gdje je ležala Podgorica stara – niču zgradurine

Objavljeno prije

na

Urbanistički projekat za Staru varoš predviđa višespratnice tamo gdje im nije mjesto, nadomak starih kuća koje će ostati u sjenci. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim

 

U podgoričkom naselju Stara varoš, jednom od rijetkih u Crnoj Gori u kojem se zadržao istorijski autentičan stil života, u toku je izgradnja nekoliko višespratnica predviđenih Urbanističkim projektom (UP) Stara varoš dio zone A koji je 2018. godine usvojila Skupština Glavnog grada. Neki građani koji žive u tom dijelu Podgorice šokirani su razmjerama nove gradnje i zabrinuti za bezbjednost svojih kuća, nadomak kojih niču zgrade. Nadležni, po običaju, ćute i proglašavaju se – nenadležnim.

„Svakog dana sam sve više fascinirana činjenicom da se niko nije uključio u odbranu Stare varoši. Moja kuća se nalazi u središtu gradilišta, a za dva mjeseca, koliko govorim o ovom problemu, nijesam dobila valjanu podršku. Kao da se borim samo za svoje – a ne za dobro svih”, kaže za Monitor aktivistkinja i mještanka Stare varoši Marta Darmanović, koja je prva, na društvenoj mreži Fejsbuk, ukazala na razorne posljedice „valorizacije” tog naselja.

Njoj su, nedavno, stigle i „opomene” – da bi trebalo da prestane da se buni protiv gradnje. I to od susjeda, od kojih pojedini jedva čekaju ponudu da, u zamjenu za stan, prodaju svoja imanja. „U svakoj kući ovdje živi više porodica, i niko od nas nema finansijskih mogućnosti da sebi obezbijedi samostalan život negdje drugo, niti da proda svoje imanje, jer su nebrigom države prema Staroj varoši zarad finansijskih interesa investitora, ona potpuno obezvrijeđena. Zato se na dobijanje stanova u novim zgradama gleda kao na jedinu mogućnost rješavanja stambenog pitanja. Moju borbu mještani doživljavaju kao stajanje na put tome, jer se boje da će se postići samo to da gradnja stane, a da zatečeno stanje ostane isto”, objašnjava Darmanović.

Projektom je, na nivou cijelog zahvata, u ulicama Petra Prlje, Crnogorskih serdara, Ljubović i Kralja Nikole, kao i u drugim djelovima naselja, predviđena izgradnja 155 novih stanova. Međutim, samo u jednoj zgradi, čija je izgradnja već započeta, naći će se gotovo polovina od ukupnog broja – 75 stanova.

Iz NVO KANA – Ko ako ne arhitekt analizirali su pomenuto urbanističko rješenje i zaključili da se u njemu navodi izgradnja značajno veća od postojeće, što se dobro vidi ako se uporede prikazi zatečenog i planiranog stanja. „Ne možemo da vidimo kolika je građevinska površina pojedinačnih objekata ucrtanih u plan, već samo njihovu ukupnu, zbirnu površinu, jer parametri propisani planom nijesu dati za pojedinačne parcele, već samo na nivou cijelog plana. Tako predstavljeni, otežavaju ocjenjivanje usklađenosti projekata za nove objekte sa uslovima propisanim planom”, naveli su u reagovanju.

Obim gradnje procjenjuje se, na osnovu spratnosti, koju iz KANE ocjenjuju kao neprimjerenu za ovaj dio Podgorice. Novi objekti, četvorospratnica i petospratnica, postaće dominantni u naselju. To će za posljedicu imati neujednačenost urbane cjeline, i gori kvalitet života građana koji žive u susjednim kućama.

Time je nastavljen trend betonizacije i nekontrolisane urbanizacije, lišene bilo kakve estetike. Ranija istraživanja, rađena za potrebe Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Podgorice, pokazala su da već postoji višak broja stambenih jedinica u odnosu na broj domaćinstava.

„Plan predviđa višespratnice tamo gdje im mjesto nije, pored starih kuća koje ostaju u sjenci. To je praksa uništavanja Stare varoši još od 50-ih godina prošlog vijeka. Ključni problem je sistemski – zakon je na strani onih koje grade višespratnice, a praksa izrade planskih dokumenata, po pravilu, ne uvažava interese građana koji žive u obuhvatu planskog dokumenta”, kaže za Monitor arhitekta Borislav Vukićević.

Pojedini građani, kako navode iz KANE, tvrde da ih uprava Glavnog grada uvjerava da nije bila upoznata sa obimom gradnje koju plan predviđa. Kako je plan urađen prije dvije godine, po narudžbi Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice (preduzeća Glavnog grada) i po odluci koju je donio tadašnji gradonačelnik Slavoljub Stijepović, to je, prosto – laž.

Sadašnji gradonačelnik Ivan Vuković je, krajem januara ove godine, nakon obilaska radova u ulicama Sava Lubarde i Spasa Nikolića, razgovarao sa mještanima koji su protestovali zbog izgradnje višespratnice na Bulevaru Crnogorskih serdara. Tada im je kazao da Glavni grad nema nadležnosti da mijenja plansku dokumentaciju, iako ju je donijela lokalna skupština, već je predložio da inicijativu sa tim ciljem zajedno upute Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Nadležni iz Glavnog grada su posljednjih godina, usljed žestokih pobuna javnosti, nekoliko puta povukli različite planove stihijske novogradnje. Djelić Ljubovića su spasili građani, koji su se ispriječili ispred mašina i protestovali. Prevelike su bile šanse da neko pogine, pa su investitor i nadležni postigli dogovor da se sa gradnjom prestane. Ovo je pokazatelj da iz Glavnog grada imaju mogućnost da naknadno preispitaju, a možda i povuku sporni plan za Staru varoš. Radili su i ranije – na osnovu Zakona o lokalnoj samoupravi i Statuta Glavnog grada.

„Čini se da institucije zadužene za planiranje prostora neće nikada naučiti koliko bi grešaka i dugoročnih društvenih problema izbjegli kroz studiozan i pažljiv pristup izradi prostornih planova”, ukazuju iz KANE.

U Crnoj Gori, prema riječima Vukićevića, nemamo „planiranje prostora”, već nešto što ni ne liči na to. „Nikoga ne zanima što se gradi, i kako to što se gradi utiče na tzv. postojeći građevinski fond. Logika je neumoljiva – mora da se gradi – građevinska industrija je, uz turizam, kamen temeljac crnogorske privrede”, ističe on.

Marta Darmanović bi voljela da država zaštiti Staru varoš, kao što je to uradila sa Starim gradom u Kotoru. „Zna se koliko sada tu, ili recimo u Budvi, vrijede stambeni objekti. Neko ko je porastao u stanu ne može da ima predstavu o odrastanju u Staroj varoši. To parče zemlje i taj krš u kojem živite ima milijardu puta veću vrijednost od stanova koje biste dobili, ali kad nema države da ga valorizuje i zaštiti, a mještane obezbijedi, niti građana da državu napravi, onda nije ni čudo što se svaka pojedinačna borba sa sistemom završi – odustajanjem”, kaže ona.

Djetinjstvo je, kako kaže, provela u bašti prekoputa kuće, sa komšijskom djecom. „Brali smo iglice, smokve i šipkove, pentrali se na drveće, u Morači naučili da plivamo. Na Skalinama se do poznih godina okupljali. Riječ je o čitavom jednom drugačijem načinu života, epicentru uspomena, mjestu koje posljednje nosi duh jednog vremena”, ističe ona.

Ko god putuje, pri obilasku bilo kog grada na svijetu, prvo posjećuje mjesta koja vrve od istorije, legendi i kulture. To dobro znaju Italijani, Grci ili Španci, koji su takve djelove svojih glavnih gradova uredili tako da ostanu autentični. „Pa ’razumjela’ bih da imamo 25 starih kvartova, pa da neki štetujemo, ali ovo je jedan jedini. To je to, kad ode Stara varoš, nema više što priču da ispriča”, upozorava Marta Darmanović.

Bez vazduha i sunca. Uz beton koji će se ljeti, na temperaturama od preko 40 stepeni, topiti između bedema. Buka koju će 300 novih stanara i gužva vozila donijeti. Tako će izgledati budući život u Staroj varoši.

U susret lokalnim izborima, opravdana je bojazan da će se, usljed velikih finansijskih i političkih posljedica koje bi upravljači snosili ukoliko bi postupili onako kako bi trebalo, interesi građana zanemariti. To je priča čiji kraj dobro znamo.

„Ne postoje indicije da bi nova uprava Podgorice postupala drugačije. To je ta neumoljiva logika kapitala – nikome ne pada na pamet da pristupi reformi sistema i postavi planiranje i urbanizam u razumne okvire, što bi podrazumijevalo i djelovanje u skladu sa famoznim javnim interesom. Daleko smo mi od toga – i predaleko. Staroj varoši nedostaje vizija – i u nedostatku nje, imamo zgradurine”, zaključuje Vukićević.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo